Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-203/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UH, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Velimiru Leskovaru, odvjetniku iz Pregrade, protiv tuženika Hrvatski ured za osiguranje, OIB 38922958547, Martićeva 71, Zagreb zastupanog po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mađarić & Lui d.o.o. iz Zagreba te umješača na strani tuženika VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Iliji Boiću, odvjetniku iz Zaboka, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi umješača na strani tuženika, protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-59/2019-55 od 8. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se kao neosnovane žalba tuženika i žalba umješača na strani tuženika te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn-59/2019-55 od 8. prosinca 2022., potvrđuje pod točkama I, II i III izreke.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

III Odbija se zahtjev umješača na strani tuženika za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj Pn- 59/2019-55 od 8. prosinca 2022. odlučeno je:

"I Tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB 38922958547 se nalaže da tužitelju UH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] plati iznos od 58.298,89 kuna (pedesetosamtisućadvjesto devedesetosamkunaiosamdesetdevetlipa)/7.737,59 eur1, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena tekućom od 13. ožujka 2019. do isplate, kao i da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak, po članku 29. st. 2. ZOO-a, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB 38922958547 da tužitelju UH iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 18.032,90 kuna (osamnaesttisućatridesetdvijekuneidevedesetlipa)/2.393,38 eur1, u roku od 15 dana. III Odbija se zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje iz Zagreba, Martićeva 71, OIB 38922958547, za naknadom troškova parničnog postupka, kao neosnovan. IV Odbija se zahtjev umješača VH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za naknadom troškova parničnog postupka, kao neosnovan."

2. Pravovremeno podnesenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik pod točkama I, II i III izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP). Navodi da prvostupanjska presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati radi čega je počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Ističe da iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je osnovni i temeljni uzrok nesreće prekomjerna brzina kretanja tužitelja te iz toga proizlazi isključiva odgovornost tužitelja za nesreću i posljedice. Navodi da je stav suda da je tužitelj za nesreću suodgovoran u omjeru od 30%, a vozač traktora u omjeru od 70% neosnovan i u suprotnosti s provedenim dokazima i utvrđenim činjeničnim stanjem te da je za nastanak štetnog događaja isključivo odgovoran tužitelj. Protivi se primjeni Orijentacijskih kriterija od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., navodeći da je riječ o retroaktivnosti, te da je takvim postupanjem povrijeđeno materijalno pravo. Ističe da je pogrešan stav i odluka suda o tijeku zakonskih zateznih kamata na imovinsku štetu koja nije reparirana pa da kamata na totalnu štetu na motociklu i na štetu sa osnove tuđe pomoći i njege može teći jedino od presuđenja, a ne od datuma koji je tužitelj zatražio i prvostupanjski sud dosudio. Pobija i odluku o trošku navodeći da bi u slučaju da je sud donio pravilnu i zakonitu odluku i odluka o trošku bila drugačija. Podredno kada bi se i prihvatio stav prvostupanjskog suda o suodgovornosti, smatra da se onda ukazuje i da je tuženik uspio u određenoj mjeri, obzirom na neuspjeh tužitelja s osnovom potraživanja od 30%, pa ističe da onda i tuženiku pripada naknada parničnih troškova. Predlaže drugostupanjskom sudu prvostupanjsku presudu preinačiti na način da tužitelja u cijelosti odbije sa tužbom i tužbenim zahtjevom, podredno predlaže pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe i pristojbe na žalbu. Umješač na strani tuženika VH pravodobnom žalbom pobija prvostupanjsku presudu u točkama I, II i III izreke (ne i u točki IV izreke gdje je umješač odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška), iz svih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. ZPP-a. Pridružuje se žalbi koju je uložio tuženik. Ističe da je šteta tužitelju nastala bez krivnje umješača, koji istovremeno djelovao povećanom pažnjom. Navodi da zaključak prvostupanjskog suda o podijeljenoj odgovornosti predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer da nema razloga o odlučnim činjenicama. Ističe da prometni vještak nije računski obrazložio zaključak da je svjedok ZH imao vremena upozoriti umješača na nailazak tužitelja te da je umješač u tom istom intervalu mogao vidjeti upozorenje ZH i reagirati na isto. Predlaže drugostupanjskom sudu preinačiti presudu na način da odbije tužbeni zahtjev, podredno da prvostupanjsku presudu ukine i vrati spis na ponovni postupak. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbe nije podnesen.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete koju je pretrpio kao vozač motocikla u prometnoj nezgodi koja se **.**.2018. dogodila u [adresa], grad [adresa]. Potražuje pravičnu novčanu naknadu zbog povreda prava osobnosti te imovinsku štetu na motociklu i radi tuđe pomoći i njege.

6. Prema članku 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda. Nije počinjena niti apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom da je izreka presude razumljiva, ne proturiječi sama sebi ili razlozima presude, sadrži razloge o odlučnim činjenicama te se može ispitati.

7. Neosnovano u žalbi navodi tuženik da je za nastanak predmetne prometne nesreće odgovoran isključivo tužitelj. Naime, prvostupanjski sud je provedenim prometnim vještačenjem razjasnio dinamiku nastanka štetnog događaja te izveo pravilan i argumentiran zaključak da su oba vozača motornih vozila pridonijela nastanku štetnog događaja. Tužitelj je motocikl vozio brzinom koja je veća od dopuštene (64 km/h u naseljenom mjestu gdje je maksimalna dopuštena brzina 50 km/h) te nije smanjio ni prilagodio brzinu vožnje nailazeći na nepregledni desni zavoj, no pravilno zaključuje prvostupanjski sud da to nisu jedini uzroci nesreće. Umješač je upravljajući neregistriranim traktorom izašao iz dvorišta na prometnicu iako je bio svjestan loše preglednosti. Pritom provedenim dokazima nije utvrđeno da su umješač i osobe koje su mu pomagale u prijevozu bala sijena postavili trokute radi upozorenja na opasnost, obzirom da policijski službenik koji je obavljao očevid nije uočio trokute, a isto su potvrdili i svjedoci ĆH, GH i MH. Stoga je pravilno prvostupanjski sud otklonio iskaze svjedoka ZH i DH kao nevjerodostojne koji su želeći otkloniti i svoju odgovornost, obzirom da su pomagali umješaču pri izlasku traktorom na prometnicu uskladili svoje iskaze u tome da su postavili znakove upozorenja na cestu i da su oprezno radili, iako to nije bila istina, što je pravilno zaključio i prvostupanjski sud. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da na temelju provedenog prometnog vještačenja i iskaza svjedoka da je odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja na razini 30% (članak 1092. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne Novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23 – dalje ZOO), što tužitelji i priznaju, a tuženik na razini od 70% obzirom na njegovo opasno postupanje pri izlasku na prometnicu na mjestu loše preglednosti.

8. Neosnovano osporava tuženik primjenu Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđenje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete od **.**.2020. i **.**.2020., kojim su iznosi prihvaćeni 2002. povećani za 50%, zato što je prvostupanjski sud pravilno primijenio pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (15. lipnja 2020.).

9. Neosnovano osporava tuženik dosudu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva u odnosu na dosuđenu imovinsku štetu, obzirom da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu članka 12. stavak 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 154/14 – dalje ZOOP), kao lex specialis u odnosu na odredbu članka 1103. ZOO. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je odbio tužitelju isplatiti naknadu štete, a tužitelj kao oštećena osoba ima pravo potraživati i dobiti zakonsku zateznu kamatu uz dužni iznos naknade štete od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

10. Nije osnovana žalba u odnosu na odluku o trošku. Naime, tužitelj je u cijelosti uspio u odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev, pa je prvostupanjski sud pravilno temeljio odluku o trošku na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

11. Umješač se pridružio žalbi tuženika, no iznosi i dodatne žalbene razloge.

11.1. Neosnovano osporava zaključak prvostupanjskog suda o manjem doprinosu na strani tužitelja, navodeći da je tužitelj svojom nesmotrenom i objesnom vožnjom (na silu) ostvarivao prednost prolaska. Naime, upravo se umješač uključivao iz dvorišta na cestu, pri čemu je morao biti svjestan da sva vozila koja se kreću cestom imaju prednost prolaska. Prvostupanjski sud je upravo pravilno cijeneći činjenicu da je tuženik postupao neoprezno, poduzimajući radnje uključivanja u promet neregistriranim traktorom na nepreglednom dijelu ceste, ocijenio doprinos tuženika nastanku štetnog događaja.

11.2. Umješač ukazuje u žalbi da vještak nije računski obrazložio niti ikako drugačije podkrijepio zaključak da je svjedok ZH imao vremena upozoriti umješača na nailazak tužitelja, te da je umješač u tom istom intervalu (2,2 sekunde) stigao vidjeti upozorenje svjedoka ZH i reagirati na istog. Ovaj žalbeni razlog polazi od toga da su svjedoci koji su radili sa umješačem savjesno nadzirali promet što tuženik nije dokazao, jer prvostupanjski sud je opravdano zaključio i obrazložio zašto njihovi dokazi nisu vjerodostojni, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

12. Slijedom svega iznesenog, obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, a niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem članka 168. stavak 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I, II i III izreke i odlučiti kao u točki I ove drugostupanjske odluke.

13. Obzirom da su odbijene žalbe tuženika i umješača na strani tuženika kao neosnovane, to je temeljem članka 166. stavak 1. u svezi članka 154. stavak 1. ZPP- a valjalo odbiti zahtjeve tuženika i umješača na strani tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, pa je odlučeno kao pod točkom II i III ove drugostupanjske odluke.

U Karlovcu 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec