Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1130/2021-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja, Milene Vukelić Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja 1. AĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. SĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po punomoćniku Goranu Marjanoviću, odvjetniku iz Rijeke, protiv tuženika 1. DĐ iz [adresa] A, [adresa], 2. AĐD iz [adresa], 1566 W 37th ...., ..., CA 90018, oboje zastupani po punomoćniku Marku Krpanu odvjetniku iz Zagreba, 3. Stečajna masa iza Nova karaka d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju, Rijeka, Ciottina 24, OIB [osobni identifikacijski broj] (kao pravni slijednik iza Nova karaka d.o.o. Rijeka, Gundulićeva 6) zastupanog po stečajnoj upraviteljici Višnji Rosenberg-Volarić iz Rijeke, Ciottina 24 i 4. ĆĐ, [adresa], 225 .... ....5, ABC, ..., zastupanog po punomoćniku Marku Krpanu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti, isplate, naknade štete i uspostave ranijeg zemljišno knjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1762/2013-119 od 25. veljače 2021., na sjednici održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj P-1762/2013-119 od 25. veljače 2021. u točki II.II. i II.IV. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke III.2. izreke.

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se prvostupanjska presuda u točki II. I. izreke i u odluci o troškovima postupka iz točke I.V.izreke i točke III. 1. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da su ništetne i da ne proizvode pravne učinke slijedeće isprave:

- Ugovor o zajmu KŽ/08 koji je 11. prosinca 2008. sklopljen između tužitelja AĐ i prvotuženika UĐ, [adresa], SI – 2321 Makole, Slovenija, ovjerenog od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod poslovnim brojem OV-44731/2008,

- Ugovor o zajmu 100202KŽ koji je 2. veljače 2010. sklopljen između tužitelja AĐ i drugotuženika AĐD iz [adresa], ovjerenog od strane javnog bilježnika Velibora

Panjkovića pod poslovnim brojem OV-2446/2010,

- Izvansudska nagodba koja je 28. lipnja 2011. sklopljena između tužitelja AĐ i drugotuženika AĐD iz [adresa] 90018

- Ugovor o zajmu br. KŽ/2012-02-13 koji je 13.veljače 2012. sklopljen između tužitelja AĐ i četvrtototuženika ĆĐ, [adresa], 225 South Occidental Blvd. Apt.5, Los Angeles, CA 90057.

2. Nalaže se prvotuženiku, drugotuženiku i četvrtotuženiku da naknade tužiteljima troškove postupka u iznosu od 1.275,11 eura (slovima:tisućudvijestosedamdesetpeteurajedanaestcenti), sa zateznim kamatama od 25. veljače 2021. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od petnaest dana.

III Nalaže se prvotuženiku, drugotuženiku i četvrtotuženiku da naknade tužiteljima troškove žalbenog postupka u iznosu od 68,43 eura (slovima: šezdesetosameuračetrdesettricenti), u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I.1. izreke utvrđeno je da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke Ugovor o kupoprodaji zaključen 28. lipnja 2011. između prvotužitelja AĐ i pravnog prednika trećetuženika Nova karaka d.o.o., Rijeka,ovjeren od strane javnoga bilježnika Marije Grozdanić – Dekleva iz Rijeke, broj ovjere OV-7801/201, Ugovor o najmu 11KŽD zaključen 28. lipnja 2011. između pravnog prednika trećetuženika Nova karaka d.o.o.,Rijeka i prvotužitelja AĐ te drugotužiteljice SĐ i Izvansudska nagodba zaključena 13. veljače 2012. između pravnog prednika trećetuženika Nova karaka d.o.o., Rijeka i prvotužitelja AĐ i drugotužiteljice SĐ.

1.1. Točkom I.2. izreke prvostupanjske presude naložena je uspostava prijašnjeg zemljišno knjižnog stanja na nekretnini oznake k. č. br. [katastarska čestica], kuća broj 43 i dvorište u Krčini, površine 67 čhv, upisane u z. k. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kako je postojalo prije nego je pravni prednik trećetuženika Nova karaka d.o.o., Rijeka s osnove zaključenog Ugovora o kupoprodaji od 28. lipnja 2011. ishodio upis prava vlasništva na svoje ime, na način da se navedena nekretnina upiše u zemljišnim knjigama kao vlasništvo prvotužitelja AĐ u 1/1 dijela.

1.2. Točkom II. I. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da su ništetni i da ne proizvode pravne učinke Ugovor o zajmu KŽ/08 od 11.prosinca 2008. sklopljen između prvotužitelja AĐ i prvotuženika UĐ, ovjeren od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod poslovnim brojem OV-44731/2008, Ugovor o zajmu 100202KŽ od 2. veljače 2010. sklopljen između prvotužitelja AĐ i drugotuženika AĐD, ovjeren od strane javnog bilježnika Velibora Panjkovića pod poslovnim brojem OV-2446/2010, Izvansudska nagodba od 28. lipnja 2011. sklopljena između prvotužitelja AĐ i drugotuženika AĐD i Ugovor o zajmu br. KŽ/2012-02-13 od 13. veljače 2012. sklopljen između prvotužitelja AĐ i četvrtototuženika ĆĐ.

1.3. Točkom II. II. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži prvotuženiku DĐ, drugotuženiku AĐD i četvrtototuženiku ĆĐ da tužiteljima vrate sve što su neosnovano primili na temelju isprava iz točke II.I. izreke, sa pripadajućim zateznim kamatama.

1.4. Točkom II. IV. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev da se naloži prvotuženiku DĐ, drugotuženiku AĐD i četvrtototuženiku ĆĐ da tužiteljima solidarno naknade imovinsku i neimovinsku štetu u iznosu od 20.000,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama.

1.5. Točkom II.V. izreke prvostupanjske presude odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u odnosu na prvotuženika DĐ, drugotuženika AĐD i četvrtototuženika ĆĐ.

1.6. Točkom III.1. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljima da naknade prvotuženiku DĐ, drugotuženiku AĐD i četvrtototuženiku ĆĐ troškove postupka u iznosu od 22.500,00 kn.

1.7. Točkom III.2. izreke prvostupanjske presude odlučeno je da u odnosu na dosuđujući dio zahtjeva tužitelji i trećetužnik Stečajna masa iza Nova karaka d.o.o. za trgovinu i uslugu u stečaju, snose svako svoje troškove postupka.

2. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u dijelu kojim tužitelji traže da im trećetuženik Stečajna masa iza Nova karaka d.o.o. za trgovinu i uslugu u stečaju, vrati sve što je neosnovano primio temeljem isprava iz točke I. tužbenog zahtjeva sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tužitelji su podnijeli žalbu protiv odbijajućeg dijela prvostupanjske presude (točke II.I., II.II., II.IV. i II.V. izreke) te odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14.,70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu troškova postupka tužiteljima, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim ugovora i izvansudskih nagodbi sklopljenih između stranaka, uz uspostavu ranijeg zemljišno knjižnog stanja te zahtjev za povrat stečenog bez osnove na temelju ništetnih ugovora i nagodbi te zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete.

7. U ovom stadiju postupka sporna je ništetnost Ugovora o zajmu KŽ/08 od 11. prosinca 2008. sklopljenog između prvotužitelja AĐ (dalje:prvotužitelj) i prvotuženika UĐ (dalje:prvotuženik), Ugovora o zajmu 100202KŽ od 2. veljače 2010. sklopljenog između prvotužitelja i drugotuženika AĐD (dalje:drugotuženik), Izvansudske nagodbe od 28. lipnja 2011. sklopljene između prvotužitelja i drugotuženika te Ugovora o zajmu br. KŽ/2012- 02-13 od 13. veljače 2012. sklopljenog između prvotužitelja i četvrtotuženika ĆĐ (dalje:četvrtotuženik). Također je sporno da li tužiteljima pripada pravo na povrat stečenog bez osnove od strane prvotuženika, drugotuženika i četvrtotuženika na temelju predmetnih ugovora i nagodbe, kao i pravo na naknadu imovinske i neimovinske štete od strane svih tuženika kao posljedice sklopljenih ugovora i nagodbi.

8. Među strankama nije sporno da su sklopljeni prethodno navedeni ugovori o zajmu i izvansudska nagodba. Sporno je da li je riječ o zelenaškim ugovorima i nagodbi, odnosno protivnim moralu i prisilnim propisima te kao takvim ništetnima.

9. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza utvrđuje:

- da su predmetni ugovori i nagodbe sklopljene u „kreditnom uredu“ u kojem je bio zaposlen LĐ koji je sudjelovao u sklapanju tih ugovora i nagodbi,

- da je Ugovorom o zajmu KŽ/08 od 11. prosinca 2008. prvotužitelj pozajmio od prvotuženika iznos od 17.241,58 eura, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 124.000,00 kn, sa kamatama od 6,18 % godišnje, uz povrat zajma u 49 rata u pojedinačnom iznosu od po 399,07 eura, uz osiguranje povrata zajma zasnivanjem založnog prava na nekretnini – kući u vlasništvu prvotužitelja. U ugovoru je navedeno da je prvotužitelj kao korisnik zajma primio prilikom zaključenja ugovora (potpisa istoga) isplatu cjelokupnog iznosa zajma, što potvrđuje svojim potpisom, te se prvotužitelj obvezao podmiriti sve troškove u svezi predmetnog ugovora, kao što su javnobilježnički troškovi, troškovi uknjižbe založnog prava na nekretninama, kao i sve ostale troškove u svezi ispunjenja obveza po ugovoru. Ugovor je potpisan po prvotužitelju, prvotuženiku i ovjeren kod javnog bilježnika,

- da je Ugovorom o zajmu 100202KŽ od 2. veljače 2010. prvotužitelj pozajmio od drugotuženika iznos od 21.887,80 eura, što predstavlja kunsku protuvrijednost od 160.000,00 kn, uz kamatu od 5,85 % godišnje i povrat zajma u 129 rata u pojedinačnom iznosu od 229,00 kn, sa zasnivanjem založnog prava na istoj nekretnini kao u prethodnom ugovoru te se u ugovoru navodi da prvotužitelj potvrđuje primitak novčanog iznosa zajma prilikom potpisivanja ugovora, kao i da preuzima obvezu podmirenja svih troškova u svezi tog ugovora, s time da su provotužitelj i sudužnik BĐ potpisali ugovor te je ugovor ovjeren od strane javnog bilježnika,

- da su prvotužitelj i drugotuženik 28. lipnja 2011. zaključili Izvansudsku nagodbu kojom su konstatirali da je prvotužitelju zajam od 2. veljače 2010. isplaćen u iznosu od 160.000,00 kn te da je zajmoprimac (prvotužitelj) do zaključenja citirane nagodbe isplatio iznos od 25.714,00 kn, dok će preostalo dugovanje do ukupnog iznosa ugovorene obveze povrata izvršiti u roku od dva dana i to u minimalnom iznosu od 119.990,00 kn, a ukoliko zajmoprimac ne uplati dugovanje u tom roku suglasili su se da će se i dalje obračunavati zatezna kamata na cjelokupni iznos potraživanja i zajma sa "pripatcima". U čl. 2. nagodbe navodi se razlog njezina sklapanja, odnosno interes prvotužitelja kao zajmoprimca iz ranijeg ugovora zaključenog sa drugotuženikom da "aplicira za zajam kod drugog investitora koji traži čistu nekretninu", slijedom čega je svrha sklapanja izvansudske nagodbe predaja brisovnog očitovanja zajmoprimcu, odnosno prvotužitelju, a s obzirom na ranije upisani teret na nekretnini u njegovom vlasništvu,s time da će se predaja brisovnog očitovanja učiniti kada obveza isplate prvotužitelja kao zajmoprimca u iznosu od 119.990,00 kn bude podmirena,

- da je prema priloženoj uplatnici istoga dana kada je zaključena izvansudska nagodba 28. lipnja 2011. od strane prvotužitelja izvršena isplata iznosa od 119.990,00 kn, uz navod "zatvaranje zajma", a kao primatelj iznosa naveden je prvotužitelj koji je ujedno i uplatitelj, s time da je kao blagajnik navedena

Stratosfera d.o.o. Varaždin,

- da je Ugovorom o kupoprodaji od 28. lipnja 2011. sklopljenim između prvotužitelja i pravnog prednika trećetuženika Nova karaka d.o.o. ugovorena prodaja nekretnine, kuće u vlasništvu prvotužitelja, upisane u k. o. [katastarska općina], uz kupoprodajnu cijenu u iznosu od 185.000,00 kn, uz navod da "Kupac isplaćuje, sa potpisom ovog ugovora i isplatnice, u cijelosti iznos gore navedenog ugovorenog iznosa kupoprodaje, a prodavatelj potvrđuje primitak uplate potpisom", te uz izdavanje tabularne isprave za upis prava vlasništva u korist kupca u zemljišne knjige,

- da je 28. lipnja 2011. između prvotužitelja i drugotužiteljice i pravnog prednika trećetuženika Nova Karaka d.o.o. zaključen Ugovor o najmu iste nekretnine, kuće tužitelja, u trajanju od 167 mjeseci, uz najamninu u mjesečnom iznosu od 1.917,00 kn,

- da su 13. veljače 2012. tužitelji zaključili sa pravnim prednikom trećetuženika Nova Karaka d.o.o. Izvansudsku nagodbu kojom su utvrdili postojanje ranije sklopljenog ugovora o kupoprodaji nekretnine i ugovora o najmu, uz molbu tužitelja za kratkoročnu posudbu sredstava za plaćanje dugovanja s osnove ugovora o najmu i dogovorni način rješavanja postojeće situacije na način da je pravni prednik trećetuženika "pronašao zajmodavca koji bi bio voljan isplatiti sredstva tražene pozajmice tužiteljima", uz navod da "najmoprimac" izjavljuje kako svi poslovi zaključeni 28. lipnja 2011. nemaju značenje prekomjerne imovinske koristi, kao niti poslovi naknadno sklopljeni uključujući i samu nagodbu, da nije bilo prisile, ne postoji nužda te se isti nisu nalazili u teškoj materijalnoj i financijskoj situaciji prilikom sklapanja poslova te otklanjaju mogućnost osporavanja pravne valjanosti sklopljenih poslova kao što je nagodba,

- da je Ugovorom o zajmu od 13. veljače 2012. prvotužitelj pozajmio od četvrtotuženika iznos od 1.108,50 eura, što u kunskoj protuvrijednosti iznosi 8.400,00 kn, uz ugovorene rate dospijeće i godišnju kamatu. U Ugovoru je navedeno da prvotužitelj izjavljuje da u trenutku zaključenja ugovora nije bio u nuždi, da ne postoje teške imovinske prilike, da u potpunosti razumije ugovor, kao i da se odriče svih prigovora, odnosno imputacije nevaljanosti takvog pravnog posla.

- da se u ugovorima navodi da se radi o ugovoru između dvije fizičke osobe, od kojih niti jedna nije vjerovnik sukladno članku 2. Zakona o potrošačkom kreditiranju, odnosno nije pravna osoba koja posluje prema zakonima koji uređuju poslovanje kreditnih institucija, slijedom čega se ugovor ne smatra ugovorom prema odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, već je temeljen na odredbama ZOO-a,

- da je prvotužitelj prije sklapanja predmetnih ugovora i nagodbi bio klijent kreditnih ureda u kojima je uzimao pozajmice, da se prije sklapanju spornih pravnih poslova interesirao o mogućnostima ostvarivanja novčanih sredstava te je od strane ZĐ, zaposlenika kreditnog ureda bio upoznat sa načinom poslovanja "zainteresiranih investitora" i različitim "modelima" uzimanja pozajmice, kao i da je bio upoznat da je u obvezi podmiriti troškove provizije ureda koji je "pronašao investitora", odnosno zajmodavatelja, odnosno troškove procjene nekretnine radi upisa založnog prava u zemljišnim knjigama,

- da je prvotužitelj prihvatio istaknute ponude zajma različitih zajmodavatelja na čije uvjete je isti pristao, da je predmetne ugovore i nagodbe vlastoručno potpisao, da su mu isti predani u vidu primjeraka solemniziranih ugovora, kao da je zaključenjem predmetnih ugovora preuzeo na sebe određene obveze koje se temelje na ugovoru i nisu protivne zakonu,

- da je prvotužitelj u vrijeme zaključenja prvog Ugovora o zajmu 2008., kao i Ugovora o zajmu 2010., bio vlasnik vrijednije imovine – nekretnine u kojoj je stanovala obitelj tužitelja, da je prvotužitelj bio nezaposlen, dok je drugotužiteljica, iako zaposlena, ostvarivala mala materijalna primanja,

- da su novčana sredstva ostvarena spornim pravnim poslovima iz 2008. i 2010. bila potrebna obitelji tužitelja radi podmirenja postojećih dugova i uređenja obiteljske kuće.

10. Imajući u vidu prethodna utvrđenja, a imajući u vidu da je prvotužitelj u tri navrata sa različitim zajmodavateljima zaključio ugovor o zajmu i to 2008. sa prvotuženikom, 2010. sa drugotuženikom i 2012. sa četvrtotuženikom, a kojim ugovorima su ugovorne strane ugovorile prava i obveze koje proizlaze iz takve vrste pravnog posla te ujedno cijeneći da tužitelji nisu dostavili nijedan dokaz na okolnost udruživanja tuženika u svrhu stvaranja organizacije radi sklapanja lihvarskih ugovora, prvostupanjski sud zaključuje da nije točna tvrdnja tužitelja da je riječ o zajedničkoj poslovnoj suradnji tuženika davanjem zajmova građanima koji imaju obilježja nerazmjerne imovinske koristi. Pri tome, prvostupanjski sud cijeni da okolnost pokretanja kaznenog postupka protiv pravnog prednika trećetuženika Nova karaka d.o.o., pri utvrđenju o sklopljenom ugovoru o kupoprodaji i ugovoru o najmu te izvansudskoj nagodbi sa tužiteljima, ne upućuje na zaključak o stvaranju takve organizacije.

11. Nadalje, cijeneći da je prvotužitelj prema sadržaju sklopljenih ugovora o zajmu svojim potpisom tih ugovora potvrdio primitak ugovorenog iznosa zajma, kao i da se obvezao podmiriti sve troškove u svezi sklapanja ugovora te je bio upoznat sa obvezom plaćanja provizije kreditnom uredu i troška procjene nekretnine, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali da su prvotužitelju predani znatno manji iznosi od onih navedenih u ugovorima o zajmu.

12. Nadalje, cijeneći da predmetni ugovori o zajmu reguliraju uobičajena prava i obveze ugovornih strana sukladno čl. 499. i čl. 500. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., dalje: ZOO), da su isti potpisani od ugovornih strana i solemnizirani, prvostupanjski sud zauzima pravno shvaćanje da predmetni ugovori nisu protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, pa da u smislu čl. 322.st.1. ZOO-a nisu ništetni.

13. U odnosu na isticanje tužitelja da je riječ o zelenaškim ugovorima iz čl. 329. ZOO-a, prvostupanjski sud cijeneći utvrđene činjenice, a posebice da je prvotužitelj već i ranije bio klijent ovakve vrste kreditnih ureda te je zaključivao ovakvu vrstu pravnog posla pozajmljujući od "određenih investitora" novčana sredstva, odnosno bio upoznat sa načinom plasiranja novčanih sredstava i obvezom vraćanja istih zajedno sa sporednim davanjima koja su bila ugovorena predmetnim ugovorima, ujedno imajući u vidu da prvotužitelj nije dokazao da se nakon sklopljenih ugovora o zajmu 2008. i 2010. obratio kreditnom uredu radi smanjenja rata zbog nemogućnosti njihova podmirivanja, već da je sklapao ugovore o zajmu u potrebi za daljnjim novčanim sredstvima, kao i cijeneći utvrđeno imovinsko stanje tužitelja i svrhu u koju su sklopljeni ugovori o zajmu, zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je prvotužitelj u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora bio u nuždi ili teškoj materijalnoj situaciji, niti da bi bio nedovoljno iskusan, lakomislen ili u određenoj zavisnosti.

14. Također, cijeneći da provedenim financijskim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi iznos koji je prvotužitelj isplatio tuženicima na temelju sklopljenih ugovora o zajmu, pri čemu prvostupanjski sud ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu kojim vještak utvrđuje da je prvotužitelju prema zaključenom Ugovoru o zajmu iz 2008. na ruke isplaćen iznos od 44.000,00 kn, prema Ugovoru o zajmu iz 2010. iznos od 99.509,00 kn, a prema Ugovoru o zajmu iz 2012. iznos od 5.000,00 kn, prvostupanjski sud zaključuje da tužitelji nisu dokazali očiti nerazmjer između primljenog odnosno učinjenog u odnosu na preuzete obveze i prava ugovornih strana iz predmetnih ugovora o zajmu.

15. U odnosu na Izvansudsku nagodbu od 28. lipnja 2011. sklopljenu između tužitelja i drugotuženika, a imajući u vidu način na koji su ugovorne strane istom uredile svoj odnos iz prethodno sklopljenog ugovora o zajmu, kao i da je prvotužitelj sukladno toj nagodbi uplatio iznos od 119.900,00 kn u svrhu „zatvaranja zajma“, nakon čega je u zemljišnim knjigama brisano založno pravo drugotuženika na nekretnini prvotužitelja zbog potrebe zaključenja daljnjeg ugovora o zajmu sa drugim investitorom, pri čemu cijeni da primitak uplate od strane kreditnog ureda Stratosfera d.o.o. Varaždin kao treće osobe nije od odlučnog značaja s obzirom na uvriježeni način postupanja koji je prvotužitelju bio od ranije poznat, prvostupanjski sud zaključuje da nije riječ o nagodbi o ništetnom pravnom poslu, niti o nagodbi o pravnom odnosu koji ne postoji. Stoga, pozivom na čl. 157. i čl. 158. ZOO-a zauzima pravno shvaćanje da predmetna nagodba nije ništetna.

16. Stoga, prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim spornih ugovora o zajmu iz 2008., 2010. i 2012. te Izvansudske nagodbe od 28. lipnja 2011. kao neosnovan.

17. U odnosu na Ugovor o kupoprodaji od 28. lipnja 2011., Ugovor o najmu 11KŽD od 28. lipnja 2011. i Izvansudsku nagodbu od 13. veljače 2012., prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza zaključuje da je riječ o prividnim pravnim poslovima koji ne proizvode pravne učinke, slijedom čega pozivom na čl. 322. st.1. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje njihove ništetnosti kao osnovan.

18. Vezano za zahtjev tužitelja za povrat stečenog na temelju spornih ugovora o zajmu i izvansudske nagodbe od 28. lipnja 2011. u odnosu na prvotuženika, drugotuženika i četvrtotuženika, prvostupanjski sud cijeneći da sklopljeni ugovori i izvansudska nagodba nisu ništetni, u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske i neimovinske štete, prvostupanjski sud cijeneći da tužitelji nisu dokazali ništetnost sklopljenih ugovora o zajmu i Izvansudske nagodbe od 28. lipnja 2011., zaključuje da tužitelji nisu dokazali odgovornost prvotuženika, drugotuženika i četvrtotuženika za naknadu štete, dok u odnosu na trećetuženika zaključuje da tužitelji nisu dokazali da im je sklapanjem ugovora o kupoprodaji, ugovora o najmu i izvansudske nagodbe od 13. veljače 2012. sa pravnim prednikom trećetuženika nastala imovinska šteta. U odnosu na neimovinsku štetu prvostupanjski sud zaključuje da su tužitelji s obzirom na tešku i neizvjesnu životnu situaciju u vrijeme sklapanja ništetnih ugovora i nagodbe sa pravnim prednikom trećetuženika u kojom im je prijetio gubitak imovine u kojoj su živjeli, pretrpjeli povredu prava osobnosti na duševno zdravlje iz čl. 19. ZOO-a, međutim na temelju izvedenih dokaza zaključuje da tužitelji nisu dokazali da je riječ o takvoj težini povrede koja bi u smislu čl. 1100. ZOO-a opravdavala dosuđivanje pravične novčane naknade, a s obzirom da u tom pravcu nisu predložili provođenje psihijatrijskog vještačenja kao relevantnog dokaza. Stoga, odbija tužbeni zahtjev za naknadu štete kao neosnovan u cijelosti.

20. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 1. ZPP- a pa cijeneći da su tužitelji izgubili spor u odnosu na prvotuženika, drugotuženika i četvrtotuženika, navedenim tuženicima dosuđuje troškove postupka u cijelosti, u visini odmjerenoj prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.,Tarifa/15), dok pozivom na čl. 154.st.4. ZPP-a cijeneći da su tužitelji i trećetuženik podjednako uspjeli u sporu odlučuje da svaki od njih snosi svoje troškove postupka.

21. Tužitelji žalbom osnovano osporavaju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Ugovora o zajmu KŽ/08 od 11. prosinca 2008., Ugovora o zajmu 100202KŽ od 2. veljače 2010., Izvansudske nagodbe od 28. lipnja 2011. i Ugovora o zajmu br. KŽ/2012- 02-13 od 13. veljače 2012..

22. Naime, zaključak prvostupanjskog suda kako sporni ugovori o zajmu nisu zelenaški i posljedično tome ništetni nije prihvatljiv, kako se to osnovano žalbenim navodima pozivaju tužitelji, jer takav zaključak suprotno ocijeni prvostupanjskog suda ne proizlazi iz okolnosti konkretnog slučaja.

22.1. Naime, izvedenim dokazima utvrđeno je da je prvotužitelj u vrijeme sklapanja prvog ugovora o zajmu 2008. sa prvotuženikom na iznos od 124.000,00 kuna bio nezaposlen, da je supruga imala niska primanja, da su tada imali dvoje djece koja su se školovala, da su imali dospjela dugovanja zbog čega se obratio „kreditnom uredu“, da se prvotužitelj zbog nemogućnosti plaćanja mjesečnih rata zajma 2010. ponovno obratio istom „kreditnom uredu“ sa molbom za smanjenje mjesečnih rata, kada je sklopljen drugi ugovor o zajmu sada sa drugotuženikom na iznos od 160.000,00 kuna, da se 2011. prvotužitelj ponovno obratio istom „kreditnom uredu“ također iz razloga nemogućnosti plaćanja mjesečnih rata zajma, kada su 28. lipnja 2011. između tužitelja i pravnog prednika trećetuženika sklopljeni Izvansudska nagodba, Ugovor o kupoprodaji kuće i Ugovor o najmu kuće, sa obvezom prvotužitelja da plaća mjesečni najam, nakon čega se prvotužitelj 2012. po treći puta obratio istom “ kreditnom uredu“ zbog nemogućnosti plaćanja najma te istoga dana 13. veljače 2012. sklopio Izvansudsku nagodbu sa prednikom trećetuženika i novi ugovor o zajmu sa četvrtotuženikom na iznos od 8.400,00 kuna. Također, utvrđeno je da je prvotužitelj u međuvremenu sklopio sa prednikom trećetuženika prividni ugovor o prodaji kuće i prividni ugovor o najmu iste kojim se obvezao plaćati najam, a potom i ništetnu izvansudsku nagodbu, sve vezano za nemogućnost otplate zajma. U takvim okolnostima za zaključiti je da se prvotužitelj 2008. obratio „kreditnom uredu“ radi sklapanja ugovora o zajmu zbog teške materijalne situacije i sklopio ugovor o zajmu sa prvotuženikom, a potom zbog nedostatka novčanih sredstava za otplatu tog zajma sklopio ugovor o zajmu sa drugotuženikom, a nakon toga iz istog razloga novi ugovor o zajmu sa četvrtotuženikom, iz čega nedvojbeno slijedi da se u vrijeme sklapanja spornih ugovora o zajmu nalazio u teškoj materijalnoj situaciji, koja nije mogla ostati nepoznata drugoj ugovornoj strani s obzirom da je dogovore u svezi sklapanja tih ugovora prvotužitelj vodio isključivo sa zaposlenikom „kreditnog ureda“ NĐ koji je bio posrednik u sklapanju svih spornih ugovora i nagodbi među tužitelja i tuženika, a koji je imao saznanja o dospjelim dugovanjima prvotužitelja s osnove ranije sklopljenih ugovora o zajmu, kako to proizlazi iz njegova iskaza, kao i sadržaja sklopljenih izvansudskih nagodbi.

22.2. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka te priloženih računa (list 138, 156 i 159 spisa) nedvojbeno proizlazi da su troškovi vezani za sklapanje ugovora o zajmu i provizija „kreditnom uredu“ bili vrlo visoki, tako da su po prvom ugovoru o zajmu iz 2008. na iznos od 124.000,00 kuna iznosili 80.000,00 kuna, po drugom ugovoru o zajmu iz 2010. na iznos od 160.000,00 kuna iznosili su 60.491,00 kunu, a po trećem ugovoru o zajmu iz 2012. na iznos od 8.400,00 kuna iznosili su 3.400,00 kuna, dakle troškovi i provizija iznosili su oko 40-60% ugovorenog iznosa zajma.

22.3. Stoga, kada se ima u vidu teška materijalna situacija prvotužitelja u vrijeme sklapanja spornih ugovora o zajmu koja prvotuženiku, drugotuženiku i četvrtotuženiku kao zajmodavcima nije mogla ostati nepoznata te značajna visina troškova i provizije vezanih za sklapanje tih ugovora u odnosu na iznos zajma, kao i ostale utvrđene okolnosti sklapanja spornih ugovora (zasnivanje založnog prava na kući tužitelja kao osiguranja zajma, sklapanje prividnog kupoprodajnog ugovora za kuću uz istovremeno sklapanje prividnog ugovora o najmu sa prednikom trećetuženika i ništetne izvansudske nagodbe, sve iz razloga nemogućnosti vraćanja zajma) za zaključiti je da su sporni ugovori o zajmu sklopljeni iskorištavanjem teške materijalne situacije prvotužitelja i njegove lakomislenosti, u cilju stjecanja nerazmjerne koristi na strani druge ugovorne strane.

23. Na ovakav zaključak, nedvojbeno upućuje i dopis Državnog odvjetništva, Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta od 20. siječnja 2014. (list 108) i pravomoćna presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj K-Us-

16/16 od 29. travnja 2016. (list 319 spisa) iz kojih proizlazi da je protiv više okrivljenika, između ostalih i LĐ (posredstvom kojeg su sklopljeni sporni ugovori i nagodbe) podignuta optužnica zbog počinjena kaznenog djela udruživanjem za počinjenje kaznenog dijela i kaznenog djela lihvarskog ugovora, a kojom pravomoćnom presudom je između ostalog utvrđeno da se u razdoblju od 2007. do svibnja 2012. (kada su sklopljeni i sporni ugovori i nagodbe) više fizičkih osoba, između ostalih i LĐ (posredstvom kojeg su sklopljeni sporni ugovori i nagodbe) povezalo u zajedničko djelovanje s podijeljenim ulogama prilikom davanja zajmova zainteresiranim građanima na području Republike Hrvatske u cilju sklapanja ugovora pod lihvarskim uvjetima i pribavljanja protupravne imovinske koristi uz ugovaranje nerazmjerne koristi i iskorištavanjem njihovih teških životnih i materijalnih prilika, pri čemu su radi prikrivanja stvarne naravi pravnih poslova osnovali razna trgovačka društava, između ostalih i Nova karaka d.o.o. (ovdje pravni prednik trećetuženika) i poslovnice označene kao „kreditni uredi“ te je tom presudom osuđen jedan od optuženika kao organizator i vođa zločinačkog udruženja.

23. Odredbom čl. 329. st.1. ZOO-a propisano je da je ništetan ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

24. Kako su sporni Ugovor o zajmu KŽ/08 od 11.prosinca 2008., Ugovor o zajmu 100202KŽ od 2. veljače 2010. i Ugovor o zajmu br. KŽ/2012-02-13 od 13. veljače 2012. sklopljeni iskorištavanjem teške materijalne situacije i lakomislenosti prvotužitelja radi stjecanja nerazmjerne koristi na strani druge ugovorne strane, to su navedeni ugovori pozivom na čl. 329.st.1. ZOO-a ništetni pa je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti tih ugovora, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan.

25. Kako je Izvansudska nagodba od 28. lipnja 2011. sklopljena radi reguliranja uzajamnih prava i obveza iz Ugovora o zajmu od 100202KŽ od 2. veljače 2010., a koji ugovor je utvrđen ništetnim, to je pozivom na čl. 157. st.2.ZOO-a kojim je propisano da je ništetna nagodba o ništetnom pravnom poslu i kad su ugovaratelji znali za ništetnost i htjeli je nagodbom otkloniti, sporna nagodba ništetna pa je suprotno pravnom shvaćanju prvostupanjskog suda, pravilnom primjenom materijalnog prava u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti kao osnovan.

26. Neosnovani su žalbeni navodi kojima tužitelji osporavaju pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u preostalom odbijajućem dijelu.

27. Naime, pri utvrđenju da izvedenim dokazima nije bilo moguće utvrditi iznos koji je prvotužitelj isplatio prvotuženiku, drugotuženiku i četvrtotuženiku na temelju spornih ugovora o zajmu, a koje utvrđenje tužitelji žalbom ne dovode u pitanje, to nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 323. st. 1. u vezi s čl. 329.st.2. ZOO-a za obvezivanje navedenih tuženika na vraćanje onog što su primili na temelju ništetnih ugovora. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za povrat stečenog na temelju ništetnih ugovora i nagodbe sklopljenih sa navedenim tuženicima.

28. Također, suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio odlučne činjenice i primijenio materijalno pravo kada je odbio tužbeni zahtjev za naknadu imovinske i neimovinske štete.

29. Naime, tužitelji nisu niti naveli činjenice niti pružili dokaze na okolnost vrste i opsega imovinske štete koja im je nastala kao posljedica sklopljenih ništetnih ugovora i nagodbi, čime nisu dokazali jednu od zakonskih pretpostavki za naknadu štete iz čl. 1045. u svezi s čl. 323. st.2. ZOO-a pa je u tom dijelu njihov zahtjev pravilno odbijen kao neosnovan.

30. U odnosu na zahtjev za naknadu neimovinske štete, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da tužitelji nisu dokazali težinu povrede prava osobnosti koja bi opravdavala pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100. st.1. ZOO-a, jer i prema ocijeni ovog suda izvedenim dokazima nije moguće utvrditi intenzitet i opseg povrede prava osobnosti na duševno zdravlje tužitelja iz čl. 19.st.1. i 2. ZOO-a kao posljedice sklopljenih ugovora i nagodbi. Pri tome, žalbeni navodi kojima se tužitelji pozivaju kako suprotno stavu prvostupanjskog suda nije bilo potrebe za provođenjem dokaza psihijatrijskim vještačenjem na okolnost težine pretrpljene povrede nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane odluke, budući da suprotno žalbenim navodima, niti dokazima koje su tužitelji pružili na okolnost nastanka neimovinske štete (iskazima tužitelja i svjedoka) nije moguće utvrditi da su tužitelji trpjeli strah zbog života na rubu egzistencije i gubitka kuće te telefonskih prijetnji, a posebice ne u trajanju i intenzitetu koji bi opravdavao pravo na pravičnu novčanu naknadu u smislu čl. 1100.st.1. ZOO-a.

31. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je u odbio tužbeni zahtjev za naknadu štete u cijelosti.

32. Također, tužitelji žalbom neosnovano osporavaju pravilnost i zakonitost odluke o troškovima postupka iz točke III.2. izreke prvostupanjske presude, budući da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154.st.4. ZPP-a kada je s obzirom na podjednak uspjeh tužitelja i trećetuženika u parnici odlučio da svaki od njih snosi svoje troškove postupka.

33. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki II.II. i točki II.IV. izreke te u odluci o troškovima postupka iz točke III.2. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja kao osnovane pozivom na čl. 373. ZPP-a pobijanu presudu preinačiti u točki II.I. izreke i u odluci o troškovima postupka iz točke I.V. i III.2. izreke, kao u točki II. izreke ove presude.

34. S obzirom na ishod žalbenog postupka pozivom na čl. 166. st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Primjenom čl. 154.st. 2. ZPP-a, a cijeneći uspjeh tužitelja u parnici u omjeru od 70% te prvotuženika, drugotuženika i četvrtotuženika u omjeru od 30%, pri čemu je ovaj sud vodio računa i o uspjehu tužitelja u dokazivanju pravne osnove tužbenog zahtjeva, tužiteljima pripada pravo na naknadu troškova postupka u omjeru od 40%.Tužiteljima je primjenom čl. 155.ZPP-a i Tarife/15 priznat trošak za sastav tužbe u iznosu od 132,72 eura (što odgovara iznosu od 1.000,00 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sukladno Tbr.7.t.1. Tarife/15, trošak zastupanja na ročištima 6. studenog 2014., 5. prosinca 2014., 12. svibnja 2015., 14. listopada 2015., 15. travnja 2016., 23. prosinca 2016., 3. veljače 2017., 23. listopada 2017., 2. svibnja 2019. u iznosu od po 132,72 eura (što odgovara iznosu od 1.000,00 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sukladno Tbr.9.t.1. Tarife/15 odnosno u ukupnom iznosu od 1.194,48 eura, na ročištu 10. studenog 2015. u iznosu od 66,36 eura (što odgovara iznosu od 500,00 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sukladno Tbr.9.t.2. Tarife/15 te na ročištima 14. srpnja 2015., 3. ožujka 2016., 7. srpnja 2016., 10. studenog 2016., 21. studenog 2017. i 16. listopada 2019. u iznosu od po 33,18 eura (što odgovara iznosu od 250,00 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sukladno Tbr.9.t.5. Tarife/15 odnosno u ukupnom iznosu od 199,08 eura, za sastav podneska od 13. srpnja 2017. u iznosu od 132,72 eura (što odgovara iznosu od 1.000,00 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sukladno Tbr.8.t.1. Tarife/15 i podneska od 21. studeni 2017. u iznosu od 33,18 eura (što odgovara iznosu od 250,00 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna) sukladno Tbr.8.t.3. Tarife/15, sa uvećanjem od 10% za zastupanje više osoba sukladno Tbr. 36. Tarife/15 tj. u iznosu od 175,85 eura, sa pripadajućim PDV-om u iznosu od 483,59 eura sukladno Tbr.42. Tarife/15, dakle u sveukupnom iznosu od 2.417,98 eura. Kako su tužitelji uspjeli u sporu sa 40%, to su prvotuženik, drugotuženik i četvrtotuženik u obvezi naknaditi tužiteljima navedene troškove postupka u iznosu od 967,19 eura. Tužiteljima je sukladno čl. 155.st.1.ZPP-a priznat trošak vještačenja u cijelosti kao potreban za vođenje parnice u iznosu od 265,45 eura (što odgovara iznosu od 2.000,00 kn prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna sukladno računu vještaka sa lista 271 spisa), dok im je trošak sudskih pristojbi (u iznosu od 800,00 kuna) priznat razmjerno uspjehu u sporu u iznosu od 42,47 eura (što odgovara iznosu od 320,00 kuna prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna). Dakle, tužiteljima pripada naknada troškova postupka u sveukupnom iznosu od 1.275,11 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki II.2. izreke ove presude.

35. S obzirom da su tužitelji djelomično uspjeli sa žalbom, primjenom čl. 154.st.2. i čl. 155. ZPP-a priznat im je zatraženi trošak za sastav žalbe prema uspjehu u žalbenom postupku od 33% tj. u iznosu od 54,74 eura ( što odgovara iznosu od 412,44 kune prema fiksnom tečaju 1 euro=7,53450 kuna ) sa PDV-om u iznosu od 13,69 eura (Tbr.10.t.1.i 42.), odnosno u ukupnom iznosu od 68,43 eura, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

36. Prvostupanjska presuda u nepobijanom dijelu (točka I. izreke) i prvostupanjsko rješenje kao nepobijano, ostaju neizmijenjeni.

U Rijeci 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan