Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1502/2022-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina -Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnica Suzana Zubović, odvjetnica u Dubrovniku, protiv tuženika Trgovine Minčeta d.o.o., OIB 59022507944, Vukovarska 36, Dubrovnik, kojeg zastupa punomoćnik Marijo Kaznačić, odvjetniku u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1090/2017 od 8. kolovoza 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj P-1090/2017 od 8. kolovoza 2022.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev kojim se traži da tuženik naknadi tužiteljici iznos od 34.068,25 kn s pripadajućim zateznim kamatama od 28. travnja 2017. do isplate, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka pod prijetnjom ovrhe. Točkom II. izreke naloženo je tužiteljici naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu 10.625,00 kn u roku 15 dana, dok je točkom III. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 3.257,00 kn.
2. Protiv citirane presude, sadržajno točaka I i II izreke (članak 365. stavak 1. Zakona o parničnom postupku "Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. - dalje u tekstu: ZPP), žalbu podnosi tužiteljica, pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. ZPP-a. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovi postupak prvostupanjskom sudu, potražujući pritom trošak žalbenog postupka.
3. U odgovoru na žalbu tuženik, u bitnome, osporava navode iste te predlaže da se žalba odbije.
4. Žalba nije osnovana
5. Predmet postupka predstavlja zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete u iznosu od 34.068,25 kuna/ 4.521,63 eura[1] na ime vrijednosti radova u njezinom stanu za koje tvrdi da su posljedica radova u poslovnom prostoru tuženika.
6. Među strankama nije sporna činjenica da je tužiteljica vlasnica stana – etažno vlasništvo E-1 i E-2 na I. i II. katu čest zgr. 1715 k. o. [katastarska općina], a da je tuženik vlasnik poslovnog prostora – etažno vlasništvo E-4 u prizemlju čest. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Sporno je vrijeme izvođenja radova u poslovnom prostoru tuženika te nastanak i uzrok eventualnih oštećenja u stanu tužiteljice.
7. Uvidom u spis predmeta istoga suda poslovnog broja R1-199/16 prvostupanjski sud utvrđuje da je isti vođen po prijedlogu ovdje tužiteljice od 8. prosinca 2016. radi osiguranja dokaza. U sklopu predmetnog postupka 16. prosinca 2016. održan je očevid na adresi [adresa] te je u nalazu i mišljenju od 21. prosinca 2016. sudski vještak putem fotoelaborata i opisno prikazao zatečeno stanje.
8. Prvostupanjski je sud tijekom postupka proveo dokaz saslušanjem tužiteljice te svjedoka ZE, ŽE, GE, BE, KE, TE i prokurista tuženika IE.
9. Na temelju provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud utvrđuje da je tuženik u svom poslovnom prostoru izvodio radove 2014., dok tužiteljica nije dokazala da su radovi u poslovnom prostoru tuženika izvođeni i 2016., a nije moguće sa sigurnošću utvrditi da su upravo radovi koje je tuženik izveo 2014. u uzročnoj vezi s radovima u stanu tužiteljice.
10. U odnosu na visinu štete, budući da je tuženik osporilo navodno izvedene radove iz računa br. 12-POSL1-1 od 28. travnja 2017. s prilozima, kao i potrebu izvođenja istih, a da tužiteljica tijekom postupka nije predložila izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem, prvostupanjski sud zaključuje da se vrijednost uloženog rada i sredstava od strane tužiteljice, kao ni uzročno posljedična veza između radova u poslovnom prostoru tuženika i radova u stanu tužiteljice ne može utvrditi.
11. Slijedom navedenog, pozivom na odredbe članka 219. i 221.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP/19), zaključuje da tužiteljica nije uspjela dokazati uzročno posljedičnu vezu i visinu svog
1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK
zahtjeva pa na temelju članka 1045. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO) odlučuje kao u točki I. izreke pobijane presude. Odluku o troškovima postupka donosi primjenom odredbe članka 154. stavka 1. u vezi s člankom 155. ZPP/19 te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15).
12. Donošenjem pobijane presude nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2, 4, 8, 9, 13. i 14 ZPP-a, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje presude sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s činjenicama iznesenim u postupku i provedenim dokazima, a ne postoje niti drugi nedostaci zbog kojih pravilnost pobijane odluke ne bi bilo moguće ispitati, odnosno izreka presude je razumljiva i neproturječna sama sebi i danim razlozima pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na koje je zatim pravilno primijenio materijalno pravo.
13. Prvenstveno valja navesti da vrijeme pokretanja postupka osiguranja nije dokaz, a niti indikator, vremena izvođenja građevinskih radova u poslovnom prostoru tuženika. ZPP ne propisuje nikakav rok unutar kojega bi stranka trebala pokrenuti postupak osiguranja pa da bi kao takav predstavljao dokaz na temelju koje bi se moglo utvrditi vrijeme počinjenja eventualne štetne radnje. Nastavno na navedeno, iz spisa predmeta poslovnog broja R1-199/2016 također se ne može utvrditi navedena okolnost. Štoviše niti u samome prijedlogu za osiguranje dokaza nije navedeno navodno vrijeme izvođenja radova u poslovnom prostoru tuženika, dok je vještak u svojem nalazu i mišljenju putem fotoelaborata i opisno prikazao zatečeno stanje nekretnine, a pritom nije utvrđivao uzrok opisanih oštećenja (što, između ostalog, proizlazi i iz njegovog iskaza danog na ročištu 16. prosinca 2020.). Također, niti okolnost što je svjedok ZE u svojem iskazu naveo da je za radove u poslovnom prostoru tuženika bio angažiran prije 4-5 godina, ne može predstavljati dokaz na temelju kojeg bi se sa dovoljnim stupnjem izvjesnosti moglo zaključiti da bi predmetni radovi bili izvođeni tijekom 2016.
14. Nadalje, okolnost eventualnog obavještavanja tuženika, Zavoda za obnovu Dubrovnik i Konzervatorijskog odjela u Dubrovniku o oštećenjima u stanu tužiteljice i potrebi sanacije istih nije odlučna za donošenje odluke budući da se istom ne dokazuje postojanje uzročno-posljedične veze između oštećenja na nekretnini tužiteljice i radova koje je tuženik izvodio.
15. Prvostupanjski je sud pravilno zaključio da u okviru predloženih i izvedenih dokaza nije moguće utvrditi da bi ikakvi radovi koje je tuženik u svojem poslovnom prostoru izvodio (bez obzira na godinu njihova izvođenja) doveli do oštećenja na nekretnini tužiteljice pa je već samim time, neovisno o preostalim pretpostavkama za naknadu štete, tužbeni zahtjev valjalo odbiti. Pritom se ukazuje, da prvostupanjski sud ne raspolaže stručnim znanjem potrebnim za utvrđenje uzroka i visine štete u predmetnom postupku, niti se oni mogu utvrditi na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, već je tužiteljica, na kojoj je teret dokaza, na navedenu okolnost trebala predložiti provođenje građevinskog vještačenja.
16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, time da tužiteljica određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak, a ovaj sud na pravilnost istog ne pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.
17. Iz svih prethodno iznesenih razloga nisu od utjecaja niti preostali žalbeni navodi, slijedom čega je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
18. Budući da tužiteljica nije uspjela žalbom, valjalo je njezin zahtjev za naknadom troškova žalbenog postupka odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u točki II. izreke presude.
19. Točka III. izreke prvostupanjske presude, kao nepobijana, ostaje neizmijenjena.
U Rijeci 5. studenog 2025.
Predsjednik vijeća:
Ksenija Dimec
