Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1382/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ksenije Dimec, kao predsjednika vijeća, Larise Gačanin, kao suca izvjestitelja te Ive Smokvina -Dadasović, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Medvedu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženice LB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Zoranu Subotiću, odvjetniku u Belom Manastiru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-992/2018-29 od 28. srpnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tuženice preinačava se točka I. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-992/2018-29 od 28. srpnja 2022. te se odbija tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženici LB, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime zakupnine isplati iznos od 4.566,90 EUR ( slovima: četiri tisuće petsto šezdeset šest eura i devedeset centi) u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja zajedno za zateznom kamatom koja:

- na iznos od 1.522,30 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja teče od 28. ožujka 2016. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 1.522,30 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaj polugodištu za tri postotna poena, o na iznos od 1.522,30 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja teče od 28. ožujka 2017. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

- na iznos od 1.522,30 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja teče od 28. ožujka 2018. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 ( petnaest) dana.''

r i j e š i o  j e

Prihvaćanjem žalbe tuženice ukida se točka II. izreke presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-992/2018-29 od 28. srpnja 2022. te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke prvostupanjske presude naloženo je tuženici da tužitelju, na ime zakupnine, isplati iznos od 4.566,90 eura u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju Hrvatske narodne banke važećem na dan plaćanja s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose na način i po stopi pobliže opisanim u izreci presude. Točkom II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 12.311,50 kuna/ 1.634,02 eura[1] zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. srpnja 2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana.

2. Protiv citirane presude žalbu podnosi tuženica pozivajući se pritom na sve žalbene razloge propisane odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. – dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.566,90 eura na ime zakupnine za poljoprivredno zemljište za razdoblje od 2016. do 2018. godine

6. Uvidom u Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 27. ožujka 2008., ovjerenim od strane javnog bilježnika Davida Milasa iz Darde. prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je isti sklopljen između tužitelja, kao zakupodavca, i tuženice, kao

1 Fiksni tečaj konverzije: 1 EUR = 7,53450 HRK

zakupoprimca, u odnosu na nekretninu – oranicu oznake kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], površine 7 ha 80 a i 37 m[2] . Odredbom članka 2. ugovorena je cijena zakupnine u iznosu od 2.050 (bez navođenja valute), dok je člankom 3. ugovora određeno da se isti sklapa na vrijeme od deset godina.

7. Uvidom u dopis i priloge Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 9. veljače 2021. prvostupanjski sud utvrđuje da je u razdoblju od 2011. do 2017. na površini od 22,8 ha, zk. ul. br. [broj ZK uloška] korisnica bila LB.

8. Na temelju nalaza i mišljenja poljoprivredne vještakinje Zite Ladocki-Jularić, kojeg je cijenio stručnim i istinitim, te njezinim usmenim saslušanjem prvostupanjski sud, u bitnome, utvrđuje da je raspon iznosa zakupa za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske u promatranih deset godina, počevši od 2008. do zaključno 2018., iznosio od 757,10 kn/ha do 2.083,40 kn/ha. Klasa predmetnog zemljišta nije utvrđena budući da je klasifikacija ukinuta prije 2008. Tijekom 2008. najniži iznos zakupnine po hektaru iznosio je 1.000,00 kuna i kretao se do 1.635,74 kune, a što je utvrđeno pregledom sklopljenih ugovora između Općine Kneževi Vinogradi i OPG-ova koji su se javljali na natječaje. Zakupnina u iznosu od 2.050,00 kuna bila bi preniska s obzirom da se radi o površini od skoro 8 hektara jer bi u tom slučaju zakupnina po hektaru iznosila svega 262,00 kune. Ukoliko bi se radilo o 2.050 eura, tada bi po hektaru zakupnina iznosila 1.979,00 kuna, a što bi bila prilično visoka cijena u to vrijeme. S obzirom na protek vremena i okolnost da je predmetno zemljište sada visoko vrijedno obradivo, dok nije poznato u kakvom stanju isto nalazilo u vrijeme sklapanja ugovora, smatra da se tržišna vrijednost nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora sada ne bi realno mogla utvrditi.

9. Uvidom u spis Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-888/17 prvostupanjski sud utvrđuje da je između stranaka vođen parnični postupak povodom hipotekarne tužbe, ovdje tuženice protiv ovdje tužitelja te da u istom predmetu nije bio postavljen tužbeni zahtjev s osnova novčanog potraživanja. Stranke su tijekom postupka postigle sporazum o izvansudskoj nagodbi te je parnični postupak okončan rješenjem o povlačenju tužbe 4. travnja 2018., a koje rješenje je postalo pravomoćno 20. travnja 2018.

10. Tijekom postupka proveden je i dokaz saslušanjem stranaka te svjedoka KB, VB, IB i NB.

11. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud zaključuje da su stranke u ovom postupku mogle slobodno ugovoriti i veći iznos zakupnine od iznosa zakupnine za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske. Navedeno iz razloga što je vještačenje provedeno na način da je vještakinja izvršila uvid u ugovore koji su u posjedu Općine Kneževi Vinogradi, a koji su sklopljeni između fizičkih osoba, OPG-a i firmi s jedne strane i Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja ili Agencije za poljoprivredno zemljište s druge strane, dok ista nije izvršila uvid u ugovore o zakupu koji su sklapani tijekom 2008. između fizičkih osoba. Dodatno, iz nalaza i mišljenja je razvidno da je već 2011. najviši iznos zakupnine za poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske iznosio 2.079,70 kuna po hektaru, dok se najniži iznos zakupnine u promatranom razdoblju od deset godina nije spuštao ispod 757,10 kn/ha, slijedom čega je nelogično i neživotno da bi stranke ugovorile zakupninu po hektaru u iznosu od 262,00 kune.

12. Budući da je predmetni ugovor o zakupu zemljišta bio na snazi do 28. ožujka 2018., kao i da je tuženica godišnje plaćala tužitelju dva puta po 2.050,00 kuna, dok nije dokazala da je isplatila ukupan iznos ugovorene zakupnine za zadnje tri godine trajanja ugovora, prvostupanjski sud, pozivom na odredbu članka 519. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) odlučuje kao u točki I. izreke presude. Odluku o troškovima postupka donosi na temelju odredbe članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 43/13., 89/14., 70/19. i 80/22.) u vezi s relevantnim odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

13. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a, utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda.

14. Neosnovano tuženica ističe da je prvostupanjski sud propustio utvrditi da je tijekom postupka istaknula procesno-pravni prigovor prijeboja, posljedično čemu je izostala odluka o istome. Naime, uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je punomoćnik tuženice na ročištu održanom 4. studenog 2020. istaknuo prigovor procesno pravnog prijeboja potraživanja, međutim isti na navedenom ročištu (na kojem se zaključio prethodni postupak) nije naveo o kojoj tražbini se radi ni u kojem iznosu. Dakle, prigovor radi prebijanja nije kvantitativno određen niti je bila naznačena osnova tražbine, slijedom čega prvostupanjski sud po istome nije mogao postupati pa se nije ostvario žalbeni razlog iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju povredu odredaba parničnog postupka se ukazuje žalbom.

15. Prvostupanjski je sud potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, međutim na temelju istoga je, prema stajalištu ovoga suda, izveo pogrešne zaključke, posljedično čemu je pogrešno primijenio i materijalno pravo.

16. Sukladno članku 22. stavcima 1.-3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05.), važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, dopuštena je odredba ugovora prema kojoj se vrijednost ugovorne obveze u valuti Republike Hrvatske izračunava na temelju cijene zlata ili tečaja valute Republike Hrvatske u odnosu prema stranoj valuti, a u tom slučaju, ako stranke nisu ugovorile drugi tečaj, obveza se ispunjava u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja. Međutim, ako novčana obveza protivno zakonu glasi na plaćanje u zlatu ili stranoj valuti, njezino se ispunjenje može zahtijevati samo u valuti Republike Hrvatske prema prodajnom tečaju koji objavi devizna burza, odnosno Hrvatska narodna banka i koji vrijedi na dan dospjelosti, odnosno, po zahtjevu vjerovnika, na dan plaćanja.

17. Dakle, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o zakupu službena valuta Republike Hrvatske bila je kuna. Dovodeći citirani članak u vezu s člankom 221.a ZPP- a, prema stajalištu ovoga suda, tužitelj, na kojem je teret dokaza, tijekom postupka nije dokazao s dovoljnim stupnjem izvjesnosti okolnost da bi obveza plaćanja zakupnine bila ugovorena u valuti euro.

18. Predmetnu okolnost tužitelj je tijekom postupka pokušao dokazati na temelju iskaza svjedoka KB, svoga sina, svojim iskazom i poljoprivrednim vještačenjem.

19. Međutim, iz iskaza svjedoka KB ne može izvesti nikakav konkretan zaključak o dogovoru stranaka u pogledu visine zakupnine. Jedino što se može zaključiti jest da je tuženica, odnosno njezin suprug, tužitelju plaćao godišnje 4.100,00 kuna (iznos koji je tužitelj morao plaćati državi na ime otkupa predmetnog zemljišta). Dijelovi iskaza u kojem svjedok navodi što su to njegovi roditelji pričali međusobno ne mogu predstavljati temelj zaključku da bi zakupnina bila ugovorena u valuti euro. Tim više što svjedok u dijelu iskaza navodi da je njegov otac htio predmetnu zemlju prepisati na njega, a iz formalnih razloga to nije učinio, dok se zakupnina koju trenutni zakupoprimac plaća za navedenu zemlju uplaćuje na račun svjedoka, pa je kao takav izravno zainteresiran za ishod ovoga postupka.

20. Tužitelj je u svom iskazu potvrdio činjenicu da je od supruga tuženice godišnje primao 4.100,00 kuna na ime zakupnine. Iskazao je i da nije znao da može raskinuti predmetni ugovor prije isteka roka od deset godina zbog neplaćanja. Međutim, uvidom u isti ugovor, razvidno je da su stranke u članku 5. ugovorile mogućnost njegova raskida s otkaznim rokom od dva mjeseca uz obveznu pisanu formu te nakon skidanja usjeva koji se nalaze na navedenim česticama. Također, tužitelj navodi da je sa suprugom tuženice dogovorio da se razlika iznosa zakupnine (iznad 4.100,00 kuna do 15.000,00 kuna) plaća na njegov žiro račun u Privrednoj banci, međutim navedeno ničim ne dokazuje – niti je takva odredba sadržana u ugovoru, niti iz iskaza tužiteljeva sina proizlazi navedena okolnost.

21. Zaključno, u pogledu provedenog vještačenja, valja navesti da je vještakinja u svome iskazu na ročištu održanom 26. svibnja 2022. navela da bi iznos od 2.050,00 kuna bio prenizak s obzirom da se radi o površini od skoro 8 hektara pa da bi zakupnina po hektaru u tom slučaju bila svega 262,00 kune. Međutim, dodala je da ukoliko bi se radilo o 2.050,00 eura, tada bi po hektaru zakupnina iznosila 1.979,00 kuna, a što bi bila prilično visoka cijena u to vrijeme. Dodatno, vještakinja je izjavila da se tržišna vrijednost predmetne nekretnine u vrijeme sklapanja ugovora ne bi realno mogla utvrditi sada s obzirom da je proteklo od tada dosta vremena i da je sada predmetno zemljište visoko vrijedno obradivo, a nije poznato u kakvom stanju se to zemljište nalazilo u vrijeme sklapanja Ugovora o zakupu između stranaka.

22. Dakle, zaključak prvostupanjskog suda o nelogičnosti sklapanja niske zakupnine, može se analogno primijeniti i na nelogičnost sklapanja visoke zakupnine. Tim više, što je nelogično i da bi tužitelj sve te godine trpio da mu tuženica, odnosno njezin suprug, plaćaju nisku zakupninu dok je ugovorom izričito ugovorena mogućnost raskida istoga. Nadalje, tužitelj i svjedok RB su u svojim iskazima naveli da se predmetno zemljište trenutno daje u zakup za iznos od 15.000,00 kuna pa se postavlja pitanje kako isto zemljište za tužitelja može imati jednaku vrijednost 2008. i 2021. Međutim, upravo navedena okolnost predstavlja realizaciju načela slobode uređivanja obveznih odnosa, a prema kojem su stranke mogle ugovoriti visinu zakupnine u iznosu od 2.050,00 kuna. Pritom valja navesti, s obzirom da je tužitelj u svom iskazu potvrdio da mu je na ime zakupnine godišnje plaćeno 4.100,00 kuna, da je istome po hektaru plaćeno 524,00 kune, a ne 262,00 kune. Zaključno, iz okolnosti predmetnog slučaja ne proizlaze okolnosti iz kojih bi bili razvidni razlozi ugovaranja zakupnine u eurima. Naime, 2008. Republika Hrvatska nije bila niti članica Europske unije, a ako je tužitelj smatrao da bi visina zakupnine za predmetno zemljište trebala iznositi 15.000,00 kuna, nije bilo zapreke da to tako i ugovori.

23. U pogledu iskaza tuženice, svjedoka VB i IB, čije je iskaze prvostupanjski sud cijenio nevjerodostojnima, valja navesti da eventualne proturječnosti i nedokazanost navoda njihovih iskaza ne podrazumijevaju da bi time navodi tužitelja, na kojem je teret dokaza u ovome postupku, bili dokazani.

24. Osnovano tuženica u žalbi navodi i da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu povučenog tužbenog zahtjeva. Naime, u samoj presudi prvostupanjskog suda navodi se da je tužitelj podneskom od 26. siječnja 2021. smanjio tužbeni zahtjev tako da umjesto iznosa od 6.150,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, potražuje iznos od 4.566,90 eura u kunskoj protuvrijednosti.

25. Budući da se tuženica usprotivila navedenom smanjenju te da pobijana presuda ne sadrži odluku istome, a što se reflektira na odluku o troškovima postupka, ovaj sud ne može donijeti odluku o istome prije nego što prvostupanjski sud ne odluči o cjelokupno postavljenom tužbenom zahtjevu. Stoga će prvostupanjski sud u ponovnom postupku donijeti rješenje kojim će odlučiti o povlačenju dijela tužbenog zahtjeva te, vodeći računa o prethodno iznijetim zaključcima i presudi ovoga suda, donijeti novu odluku o troškovima postupka.

26. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe članka 373. točke 2. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude, dok je odluku o troškovima postupka valjalo iz prethodno iznesenih razloga ukinuti i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Dimec