Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-680/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja OO pok. O iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariju Vrnoga, odvjetniku u Metkoviću, protiv tuženika ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Lubina, odvjetnika u Splitu, Kralja Tomislava 1/1, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-282/2020-32 od 5. lipnja 2023, u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i presuda Općinskog suda u Metkoviću poslovni broj P-282/2020-32 od 5. lipnja 2023. potvrđuje.

Obrazloženje

1. Citiranom presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je tužitelj OO vlasnik dijela nekretnine u [adresa], u naravi maslinik, označene kao dio k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 431 m², koja je u katastarskome operatu evidentirana kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta vještaka mjernika dipl. ing. geod. ŽO **.**.2022. označena slovima: B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-O-B, koja čini sastavni dio ove presude, temeljem koje je tužitelj ovlašten zatražiti i postići izdvajanje k.č. koja je u katastarskome operatu evidentirana kao kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na skici lica mjesta vještaka mjernika dipl. ing. geod. ŽO **.**.2022. označena slovima: B- C-D-E-F-G-H-I-J-K-O-B, u poseban zu za k. o. [katastarska općina] time da je tužitelj ovlašten temeljem presude izvršiti brisanje prava vlasništva s imena tuženika u navedenom dijelu uz istodobnu uknjižbu na svoje ime, u roku od 15 dana. Točkom II. izreke tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 2.991,18 eur u roku od 15 dana.

2. Protiv te presude tuženik podnosi žalbu pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) predlažući da se uvaženjem žalbe pobijana presuda preinači i zahtjev odbije, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje vlasništva dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u površini od 431 m2, u katastarskom operatu evidentirana kao kč. br. [katastarska čestica], a označena pobliže oznakama – slovima u skici vještaka mjernika dipl. ing. geodezije GO od 22. ožujka 202. koja je sastavni dio presude, odnosno ispunjenost pretpostavki za stjecanje prava vlasništva tužitelja dosjelošću na prijeporu.

6. Sud prvog stupnja utvrđuje te iz sadržaja spisa proizlazi sljedeće:

- tuženik je u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (bez površine) a upis vlasništva na njegovo ime proveden je temeljem presude zbog ogluhe suda prvog stupnja poslovni broj P-192/20-3 od 5. listopada 2020. kojom je utvrđeno da je ovdje tuženik vlasnik te nekretnine, u odnosu na više tuženika kao upisanih u zemljišnoknjižnih suvlasnika.

- kod Ureda za katastar ta se nekretnina vodi kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] koja parcelacija je zabilježena još 1911., ali nije provedena i u zemljišnoj knjizi jer se obje nekretnine od kraja 19. stoljeća u zemljišnim knjigama vode kao kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a kao posjednici 1526/1 u naravi pašnjak, voćnjak kod Đugumove kuće, površine 277 m2 i voćnjak kod Đugumove kuće površine po 277 m2, upisane su NO. Đ i DO pok. Ž, dok su kao posjednici kč. br. [katastarska čestica] u naravi pašnjak Tankulja, površine 277 m2 upisani ČO, KO. O, CO pok. O i ZO,

- iza smrti prednika tužitelja i to njegove majke IO (Marice) Šetke doneseno je rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-37/03, a iza smrti njegova oca DO rješenje o nasljeđivanju poslovni broj O-97/87, s time da u tim rješenjima kao predmet nasljeđivanja nije navedena prijeporna nekretnina,

- nakon smrti IO udove O i DO pok. Ž nasljednici i to tužitelj i EO sačinili su ugovor o diobi nekretnina 31. listopada 2003. tako da su nekretnine koje su predmet nasljeđivanja između istih podijeljene na način da EO pripada stan u [adresa] i stara kamena kuća u [adresa], a AO, ovdje tužitelju, pripale su sve ostale nekretnine koje su bile (su)vlasništvo pokojnika bez obzira gdje se nalaze i jesu li na njihovo ime upisane u zemljišnim ili drugim knjigama,

- prijepor je u naravi maslinik s 15 starih stabala maslina strmo položen koji je na zapadnoj strani omeđen suhozidom, a na južnom dijelu asfaltiranom cestom, sjevernu granicu čini niski suhozid pri zemlji, dok su ostale točke obilježene bojama na suhozidu,

- između stranaka je u istim stranačkim ulogama pred sudom prvog stupnja vođen postupak pod poslovnim brojem Psp-4/2021 u kojem je doneseno rješenje od 22. rujna 2022. kojim je utvrđeno da je tuženik smetao tužitelja u posjedu prijeporne nekretnine kako je to pobliže navedeno po oznakama u tom rješenju i zabranjeno takvo ili slično smetanje u buduće u kojem su u bitnom utvrđene iste činjenice u odnosu na izvršavanje posjeda prijepora kao i u predmetnom postupku i to saslušanjem svjedoka pored drugih i onih saslušanih u ovome postupku te je tužitelju pružena posjedovna zaštita uz utvrđenje da je on posljednji mirni posjednik prijepora, a da je tuženik rezanjem maslina počinio smetanje u više navrata.

7. Sud prvog stupnja cijeneći naprijed iznesena neprijeporna utvrđenja kao i utvrđenja iz sadržaja priložene dokumentacije te iskaze stranaka i svjedoka, zaključuje da je još prednik tužitelja sada pok. DO dosjelošću stekao vlasništvo prijeporne nekretnine pa da je tužitelj nasljeđivanjem iza očeve i majčine smrti te diobom sa drugim nasljednikom tu nekretninu stekao u vlasništvo u cijelosti. Utvrđuje da su svi saslušani svjedoci, osim RO čiji iskaz smatra irelevantnim obzirom da nije mogla identificirati prijepor, niti je na istom ikada bila, jasno, određeno i životno uvjerljivo iskazivali o okolnostima vezanim uz obiteljske odnose i posjed prijepora na način da su potvrdili slijed izvršavanja posjeda od prednika tužitelja do samog tužitelja. Osim toga, da svi oni imaju neposredna saznanja o predmetu spora jer su sumještani u selu Desne u kojem su rođeni i žive te imaju u vlasništvu vlastite nekretnine u blizini prijepora i obrađuju ih. Naime, utvrđuje kako su svi oni suglasno potvrdili (a u dobi su od 54 do 70 godina) da je prijeporna nekretnina u posjedu obitelji tužitelja, da je ista zasađena starim maslinama tako da je tu nekretninu obrađivao još njegov pokojni otac a da i istu i dalje obrađuje tužitelj. Kako se uvjeti za stjecanje prava vlasništva na nekretninama sukladno odredbi čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV) prosuđuje prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, odnosno promjena ili prestanka prava i njihovih pravnih učinaka, zaključuje da je još prednik tužitelja stekao vlasništvo nekretnine dosjelošću, s obzirom na vrijeme posjedovanja i kvalitetu posjeda i to za vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 92/94, 74/95, 57/96; dalje ZOVO) sukladno odredbi čl. 28. st. 4. toga Zakona. Kako se savjesnost posjeda pretpostavlja, to je tuženik dužan dokazati suprotno, što u konkretnom slučaju nije učinio pa prihvaća tužbeni zahtjev osnovanim.

8. Odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa) dosuđujući tužitelju troškove zastupanja po odvjetniku, troškove vještačenja i sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 2.991,18 eur.

9. Ispitujući u povodu izjavljene žalbe pobijanu presudu nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja provedenim postupkom i njenim donošenjem počinio koju od bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjenja niti apsolutno bitna procesna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a na koju tuženik sadržajno ukazuje u žalbi jer je sud prvog stupnja iznio jasne razloge u odnosu na sve odlučne činjenice tako da je presudu moguće ispitati. Protivno daljnjim tvrdnjama tuženika sve činjenice relevantne za donošenje odluke po tužbenom zahtjevu su u okviru dokaznih prijedloga stranaka pravilno utvrđene, te je ocjenom istih pravilno primijenjeno materijalno pravo kod donošenja pobijane odluke.

10. Tuženik u žalbi u bitnom tvrdi da se ne mogu prihvatiti prema njegovu stavu zaključci suda prvog stupnja o posjedu prijeporne nekretnine, načinu upisa, nasljeđivanja i ostalog pa da iz takvih utvrđenja proizlazi nepravilnost zaključka o ispunjenosti pretpostavki za stjecanje vlasništva dosjelošću. Naime, isti polazi od činjenice da je kao prvi vlasnik prilikom osnivanja zemljišnih knjiga kč. br. [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] upisan TO pok. O a to da je djed njegove majke ĆO rođ. TO te da su potom kao suvlasnici te nekretnine bili upisivani njegovi nasljednici (i to oni upisani sve do donošenja presude zbog ogluhe temeljem koje se tužitelj u zemljišnim knjigama upisao kao isključivi vlasnik). Nadalje, smatra da time što prijepor nije naveden po svojoj katastarskoj oznaci kao predmet nasljeđivanja u ostavinskom postupku iza smrti roditelja tužitelja također potvrđuje da oni nisu bili vlasnici prijepora niti da su na isti polagali bilo kakva prava.

11. Valja istaći da je za utvrđenje ispunjenosti pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću kao originarne osnove načina stjecanja vlasništva, relevantno utvrditi vrijeme izvršavanja posjeda, kao i kakvoću posjeda, pri čemu za redovnu dosjelost posjed mora biti zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu barem pošten. Posjed je pošten ako posjednik koji ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na posjed ne pripada. Prijepor nije bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasništvo, odnosno suvlasništvo prednika tužitelja niti tužitelja već su kao posjednici prijepornog dijela nekretnine, (koja se u katastru vodi kao kč. br. [katastarska čestica] i kč. br. [katastarska čestica]) kod Ureda za katastar evidentirani prednici tužitelja. Sud prvog stupnja relevantna utvrđenja o odlučnim činjenicama temelji na rezultatima cjelokupnog dokaznog postupka, sadržaja priložene dokumentacije, iskazima svjedoka i stranaka te neposrednim opažanjima, a uz primjenu odredbi čl. 8. ZPP-a donosi zaključke o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Stoga protivno tvrdnjama tuženika činjenica da prijepor nije bio naveden kao predmet nasljeđivanja iza smrti roditelja tuženika nije odlučujuća za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva.

12. Tuženik žalbenim navodima dovodi u pitanje vjerodostojnost i istinitost iskaza saslušanih svjedoka ali bez konkretiziranja takvih tvrdnji. Isti su i prema mišljenju ovoga suda određeno i životno uvjerljivo iskazivali o izvršavanju posjeda na prijeporu te svi suglasno potvrdili da su na prijeporu zasađene stare masline koje je oduvijek čistio i obrađivao najprije otac tužitelja, prema njihovu sjećanju a potom tužitelj. Osim toga, isti imaju nekretnine u neposrednoj blizini prijepora i upravo relevantne okolnosti vezane za posjed i njegovo izvršavanje kao i obiteljske odnose prednika stranaka su im dobro poznate, pa je stoga pravilan zaključak suda prvog stupnja da je zasigurno još otac tužitelja pok. DO posjedovao tu nekretninu jer je masline čistio i pobirao te kosio travu, dok je drugi dio nekretnine koji se nastavlja na prijepor bio obrasao i zapušten te se nije redovno obrađivao. Osim toga, kao što je prethodno navedeno savjesnost posjeda se pretpostavlja, pa je na tuženiku bio teret dokaza o suprotnom, što ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Valja ukazati da je tuženik u svom iskazu potvrdio da "su mu ljudi rekli da masline obrađuje tužitelj ali ga on nikada nije vidio" te da mu je to bilo poznato i prilikom podnošenja tužbe koju je podnio protiv upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika ali ne i tuženika, iako je prethodno raspolagao sa informacijom da tužitelj tu nekretninu smatra svojim vlasništvom i da ju obrađuje. Međutim, da je od njega tražio da mu preda neki dokument iz kojeg bi proizlazilo kako je ušao u posjed da se u sudskom postupku ne bi izlagao nepotrebnih troškovima, ali kako nije dostavio pokrenuo je postupak protiv upisanih zemljišnoknjižnih suvlasnika ali nije obuhvatio i tuženika smatrajući da on na toj nekretnini nema nikakva prava. Uz to potvrdio je da je provjeravao stanje u katastru i imao saznanja da su kao posjednici upisani otac i tetka tužitelja. Time što se tuženik upisao u zemljišne knjige kao vlasnik prijeporne nekretnine na temelju sudske odluke nije dovedena u pitanje pravilnost primjene materijalnog prava u donošenju pobijane presude, jer tuženik nije postupao u dobroj vjeri niti povjerenjem u zemljišne knjige, tako da ne dolazi u primjenu odredba čl. 130. st. 2. ZV-a.

13. Kako iz provedenih dokaza proizlazi da je još prednik tužitelja zasigurno od 50-tih godina prošlog stoljeća, od kada seže sjećanje saslušanih svjedoka, izvršavao posjed na prijeporu a rezultati dokaznog postupka ne dovode u sumnju savjesnost odnosno poštenje posjeda tužitelja, već dapače da je prijepor držao kao svoj, to je pravilan zaključak da su ispunjeni uvjeti iz čl. 28. st. 4. ZOVO-a koji je bio u primjeni u vrijeme kada su se ispunili uvjeti za stjecanje dosjelošću prednika tužitelja odnosno njegova oca DO. Kako je on nasljednik svih nekretnina iza smrti roditelja, (osim onih izričito navedenih koje su pripale drugom nasljedniku) to je nasljedstvom stekao vlasništvo prijepora i nastavio sa izvršavanjem posjeda.

14. S obzirom na ovakav ishod postupka pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka kojom su tužitelju odmjereni pripadajući troškovi jer je uspio u sporu, primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a.

15. Slijedom iznesenog valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu u presudu suda prvog stupnja potvrditi primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

U Rijeci 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak