Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-195/2022-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sutkinja Katarine Žuk, predsjednice vijeća te Ivančice Cvitanović i Melite Avedić, članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Tamare Brodarac, u kaznenom predmetu protiv optuženog JZ zbog kaznenog djela iz članka 180. stavak 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Novom Zagrebu od 20. svibnja 2022. i optuženika od 27. svibnja 2022. izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-278/2021 od 6. travnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženog JZ kao neosnovane te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-278/2021 od 6. travnja 2022. stavljena je izvan snage presuda kojom je izdan kazneni nalog Općinskog suda u Novom Zagrebu broj K-278/2021-3 od 2. lipnja 2021. te je optuženi JZ proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – širenja i prenošenja zarazne bolesti iz članka 180. stavak 1. i 3. KZ/11. Temeljem članka 180. stavak 3. KZ/11 osuđen je na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Temeljem članka 56. KZ/11 optuženiku je izrečena uvjetna osuda kojom je istodobno određeno da se kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće izvršiti ako optuženik u roku od 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo. Temeljem članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka te je naloženo optuženiku da u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude naknadi troškove iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 u iznosu od 700,00 kuna paušala.

2. Protiv presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik zbog odluke o kazni i optuženik, po branitelju Mariu Mikuliću, odvjetniku u Zagrebu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Državni odvjetnik predlaže da drugostupanjski sud usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu u odluci o kazni i optuženiku izrekne sporednu novčanu kaznu u iznosu od 15.000,00 kuna a optuženik da drugostupanjski sud žalbu prihvati, preinači prvostupanjsku presudu i protiv njega odbije optužbu jer djelo koje mu se stavlja na teret nije kazneno djelo a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Optuženi JZ je po branitelju Mariu Mikuliću, odvjetniku u Zagrebu podnio odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Sisku a vraćen uz podnesak broj KŽ-DO-228/2022 od 8. srpnja 2022.

5. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.

6. Žaleći se s osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka optuženik navodi da se presuda ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama te jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava ili iskaza danih u postupku i samih tih isprava ili iskaza. Međutim, prvostupanjski sud je naveo jasne i uvjerljive razloge o svim odlučnim činjenicama koje prihvaća i ovo vijeće te ne postoji znatno proturječje između onoga što se navodi u razlozima presude o ispravama ili iskazima i samih tih isprava ili iskaza pa nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Glede razloga o postojanju konkretne opasnosti od širenja zarazne bolesti COVID-19 koju optuženik ovdje spominje biti će odgovoreno u žalbenoj osnovi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Žaleći se s osnove povrede kaznenog zakona optuženik navodi da je oglašen krivim za kazneno djelo iz članka 180. stavak 1. i 3. KZ/11 koje je blanketno djelo što znači da upućuje na drugi zakon, u konkretnom slučaju Zakon o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti (Narodne novine broj 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18 i 47/20 - dalje u tekstu ZZPZB). Činjenični opis se bazira u pretežnom dijelu na odluke i preporuke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske koje nemaju imperativni učinak i postupanje protivno istim nema obilježje kaznenog djela. Optuženik nadalje navodi da su sve odluke i preporuke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske prestale važiti 7. travnja 2022. pa bi se trebala primijeniti odredba članka 3. KZ/11 i utvrditi da nema kaznenog djela. Uz to, Odluka o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode druge epidemiološke mjere i preporuke radi sprječavanja prijenosa bolesti COVID-19 objavljena je u Narodnim novinama 4. prosinca 2020., dakle nakon vremena počinjenja kaznenog djela.

8. Međutim, suprotno navodima optuženika temeljem članka 47. ZZPZB, kada je proglašena epidemija zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti u odnosu na koju je i Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, odnosno epidemiju ili opasnost od nje, što je ovdje slučaj, sigurnosne mjere iz članka 47. stavak 1. do 3. ZZPZB može donositi i Stožer civilne zaštite Republike Hrvatske u suradnji s Ministarstvom zdravstva i Hrvatskim zavodom za javno zdravstvo i one su relevantne za primjenu članka 180. KZ/11. Nadalje, u konkretnom slučaju sve odluke Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja i uvode nužne epidemiološke mjere o privremenom uređivanju rada i ograničavanju radnog vremena ugostiteljskog objekta i drugih pružatelja ugostiteljskih usluga su iz listopada i prve polovice studenog 2020. a s obzirom da je vrijeme počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik oglašen krivim 21. studeni 2020. nije ni osnovan žalbeni navod optuženika da se radi o mjerama i preporukama koje su objavljene u Narodnim novinama nakon počinjenja kaznenog djela (tek 4. prosinca 2020). Nadalje, suština mjera propisanih člankom 47. ZZPZB je da se primjenjuju samo kada je proglašena epidemija zarazne bolesti ili opasnost od epidemije zarazne bolesti u odnosu na koju je i Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju, odnosno epidemiju ili opasnost od nje, pa unatoč tome što su one u međuvremenu ukinute nema mjesta primjeni članku 3. KZ/11 kako smatra optuženik jer su te mjere, prema vremenu počinjenja kaznenog djela i dalje relevantne za primjenu kaznenog djela iz članka 180. KZ/11 za koje je optuženik proglašen krivim.

9. Žaleći se s osnove pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik navodi da u konkretnom slučaju nije utvrđeno da je među okupljenim osobama bila zaražena osoba pa nije dokazano da je postajala konkretna opasnost od širenja zarazne bolesti. S tim u vezi, poziva se na iskaz svjedoka ZZ za kojeg se u činjeničnom opisu navodi da je imao infekciju virusom COVID-19 dok iz njegovog iskaza proizlazi da nije bio zaražen virusom COVID-19 nego mu je bila izrečena mjera samoizolacije zbog djeteta i žene.

10. Međutim, nasuprot ovakvim navodima optuženika ČZ je prema navodima zapisnika Ravnateljstva civilne zaštite i Policijske uprave zagrebačke, Službe organiziranog kriminaliteta bila određena mjera „Covid-liječenje u kući“ do 22. studenog 2020. Mjera Covid-liječenje u kući nije mjera samoizolacije kako to tvrdi svjedok ĐZ nego ta mjera podrazumijeva da je osoba zaražena virusom COVID-19 zbog čega mora biti u izolaciji do 22. studenog 2020. i to tijekom liječenja u kući. Stoga je ĐZ, zaražen virusom COVID-19 predstavljao konkretnu opasnost za 177 osoba koje su se nalazile u ugostiteljskom objektu Platinum, osobito jer u objektu nije bio osiguran fizički razmak od 1,5 metara između gostiju.

11. Uzimajući u obzir ranije navedeno prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja osnovano optuženika proglasio krivim radi počinjenja kaznenog djela širenja i prenošenja zarazne bolesti iz članka 180. stavak 1. i 3. KZ/11.

12. Državni odvjetnik se žali zbog odluke o kazni a s obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja podnesena u korist optuženika sukladno članku 478. ZKP/08 u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni sud je preispitao kaznu na koju je optuženik osuđen i u njegovu korist.

13. Državni odvjetnik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti koje je utvrdio na strani optuženika a nije uzeo u obzir da je svojim ponašanjem optuženik konkretno ugrozio zdravlje velikog broja osoba, čak njih 177 jer je htio zaraditi što više novca. S obzirom na niske pobude optuženika iz kojih je počinio kazneno djelo samo uvjetnom osudom se ne može ostvariti svrha kažnjavanja. Smatra da je za ostvarivanje svrhe kažnjavanja bilo potrebno optuženiku izreći i sporednu novčanu kaznu u iznosu od 15.000,00 kuna u roku 30 dana koja visina je realna mogućnostima optuženika koji je zaposlen i ostvaruje mjesečne prihode u iznosu od 4.000,00 kuna. Smatra da sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio društvenu opasnost od činjenja ovakvih kaznenih djela i da se ovako blagom sankcijom upućuje pogrešna poruka počiniteljima kaznenih djela i društvu u cjelini.

14. Prvostupanjski sud je optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca te mu izrekao uvjetnu osudu s rokom kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine smatrajući da će se takvom kaznom postići svrha kažnjavanja. I ovo vijeće smatra da je kazna zatvora na koju je optuženik osuđen uz izricanje uvjetne osude s rokom kušnje u trajanju od 1 (jedne) godine primjerena za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 i da će se takvom kaznom u dovoljnoj mjeri utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, izraziti društvena osuda zbog počinjenja kaznenog djela i ojačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava. Naime, prvostupanjski sud je pravilno na strani optuženika olakotnim cijenio njegove obiteljske i osobne prilike te da je neosuđivana osoba pa se radi o jednom ekscesu u njegovom primjerenom ponašanju. Premda je državni odvjetnik u pravu da je optuženik ugrozio zdravlje velikog broja osoba, čak njih 177 u konkretnom slučaju se može očekivati da optuženik i bez izvršenja kazne zatvora ubuduće više neće činiti kaznena djela u kojem smislu mu nije bilo potrebno izreći sporednu novčanu kaznu kako to smatra državni odvjetnik. Isto tako nema mjesta ni blažem kažnjavanju optuženika upravo zbog činjenice da je počinjenjem kaznenog djela ugrozio zdravlje velikog broja osoba.

15. Ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08 nije nađeno da su počinjene povrede materijalnopravne prirode ili procesnopravne prirode na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti pa je odlučeno kao u izreci a temeljem članka 482. ZKP/08.

Sisak, 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Katarina Žuk