REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž Ob-74/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Branke Ribičić, kao predsjednice vijeća, Branimira Miljevića kao izvjestitelja i člana vijeća i Berislava Devčića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku, Vedrani Čabrijan, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika GG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. s boravištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Sineli Štakić, odvjetnici iz Rijeke, radi utvrđenja bračne stečevine, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P Ob-218/2020-96, od 19. svibnja 2025., u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužiteljice SG, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P Ob-218/2020-96, od 19. svibnja 2025., u točki I. izreke (odbijajući dio tužbenog zahtjeva).

II. U nepobijanom dijelu (točka II. izreke), presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P Ob-218/2020-96, od 19. svibnja 2025., ostaje neizmijenjena.

III. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice SG, te se preinačava presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P Ob-218/2020-96, od 19. svibnja 2025., u točkama III. i IV. izreke i sudi:

1. Nalaže se tuženiku GG da tužiteljici SG isplati iznos od 3.699,88 eura s zateznim kamatama kao pod točkom II. izreke, koje kamate teku na iznos od:

-494,16 eura od 15.05.2018. do isplate

-6,77 eura od 15.05.2018. do isplate

-2,54 eura od 17.06.2018. do isplate

-1.084,64 eura od 30.06.2018. do isplate

-384,65 eura od16.10.2018. do isplate

-507,83 eura od 30.11.2018. do isplate

-1,27 eura od 22.12.2018. do isplate

-6,63 eura od 17.01.2019. do isplate

-538,60 eura od 17.01.2019. do isplate

-672,79 eura od 29.01.2019. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku GG da tužiteljici SG namiri s osnova parničnih troškova ovog postupka iznos od 2.781,25 eura ( umjesto iznosa od 1.668,75 eura), u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku GG da tužiteljici SG namiri s osnova troškova žalbe iznos od 156.25 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P Ob-218/2020-96, od 19. svibnja 2025., u točki I. izreke, odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da bračnu stečevinu stranaka predstavlja stan u stambenoj zgradi sa dvorištem ukupne površine 724 m2, u [adresa] na adresi [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] koji stan je kao etažno vlasništvo sa određenim omjerima upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio 2404/10000 etažno vlasništvo E-3, stan broj 3 na katu.

1.1. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 15.424,35 €, što predstavlja ½ isplaćenih novčanih mjesečnih rata u razdoblju od studenog 2015. do 18. travnja 2018. s osnova realiziranog namjenskog (stambenog) kredita sačinjenog 17. listopada 2015. sa Zagrebačkom bankom i to sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospjelosti pojedinih iznosa do isplate, u roku od 15 dana.

1.2. U točki III. izreke tužiteljica je odbijena s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva.1.3. U točki IV. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 1.668,75 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu je uložila tužiteljica u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjeva sadržan u točkama I. i III. izreke, te u odnosu na troškove postupka (točka IV. izreke), zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se žalba uvaži, a presuda preinači na način da se tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti, ili podredno da se presuda ukine i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.2. U sadržaju žalbe tužiteljica argumentira svoj stav kako je predmetni stan zajednički stečena imovina tijekom izvanbračne i bračne zajednice, naglašavajući u žalbi da traži diobu bračne stečevine isplatom iznosa koji odgovara polovini iznosa otplaćenog kredita od početka tj. od studenog 2015. do prestanka braka, jer se radi o iznosu kredita koji su tužiteljica i tuženik zajednički otplaćivali za vrijeme trajanja izvanbračne i bračne zajednice. Pri tome smatra pogrešnim stav prvostupanjskog suda da tužiteljica nema pravo na isplatu za one mjesece kada je tuženik bio prisilno iseljen iz stana, jer Obiteljski zakon ne određuje da bi bračna zajednica prestala u slučaju da je jedan od bračnih drugova procesuiran i lišen slobode i to za period dok je odsluživao kaznu te se stoga ni u ovom slučaju ne može smatrati da je vrijeme u kojem je tuženik bio u sudskom postupku prisilno iseljen iz stana zbog obiteljskog nasilja, bilo vrijeme kada je prestala bračna zajednica.

3. U odgovoru na žalbu tuženik ponavlja navode koje je iznosio i tijekom prvostupanjskog postupka glede trajanja izvanbračne zajednice, smatra da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice i predlaže da se žalba odbije kao neosnovana.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ovaj drugostupanjski sud ispitao je pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda i u smislu članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka u smislu članka 354. stavak 2. ZPP-a, nije našao da bi sud prvog stupnja donošenjem pobijane presude počinio neku od bitnih povreda postupka, ali je dijelom pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla preispitati, niti je u bilo čemu nerazumljiva ili ima proturječja između izreke i razloga presude.

7. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je stan u stambenoj zgradi u [adresa] na adresi [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bračna stečevina, te zahtjev na isplatu iznosa od 19.177,37 eura na ime dijela tužiteljice u zajednički stečenoj imovini.

8. U drugostupanjskom postupku sud je prije svega pošao od činjenice da u odnosu na točku II. prvostupanjske presude stranke nisu uložile žalbu, tako da je prvostupanjska presuda postala pravomoćna u dijelu u kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici isplati iznos od 15.424,35 eura, a što predstavlja ½ isplaćenih novčanih mjesečnih rata u razdoblju od studenog 2015. do 18. travnja 2018. s osnova realiziranog namjenskog (stambenog) kredita sačinjenog 17. listopada 2015. sa Zagrebačkom bankom.

8.1. Osim toga drugostupanjski sud imao je u vidu i odredbu članka 2. st. 1. ZPP-a, po kojoj u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. U konkretnom slučaju tužiteljica je pod točkom I. tužbenog zahtjeva postavila deklaratorni tužbeni zahtjev na utvrđenje da je stan u stambenoj zgradi u [adresa] na adresi [adresa], sagrađenoj na kč. br. [katastarska čestica] upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], bračna stečevina u neodređenom dijelu, da bi u točki II. tužbenog zahtjeva zatražila isplatu svog udjela u zajedničkoj imovini u visini ½ isplaćenih novčanih mjesečnih rata kredita za kupnju stana u razdoblju trajanja izvanbračne i bračne zajednice. Tako postavljeni tužbeni zahtjevi, u biti su alternativni tužbeni zahtjevi, jer u slučaju da se usvoji tužbeni zahtjev na isplatu (kao u konkretnom slučaju), prvo postavljeni zahtjev da je predmetni stan zajednička imovina više ne može egzistirati, jer je tužiteljica isplaćena u svom udjelu u toj imovini.

8.2. Međutim, pitanje postojanja zajednički stečene imovine prethodno je pitanje od kojeg ovisi osnovanost zahtjeva tužiteljice za isplatu njenog udjela u toj imovini koji ona procjenjuje kao polovinu iznosa kredita koji je otplaćen banci u razdoblju od 1.studenog 2015. pa do 10. siječnja 2019.

9. Iz dokumentacije u spisu utvrđeno je:

-da su stranke zaključile brak 30.06.2016. u Čavlima,

-da stranke imaju troje zajedničke mlt. djece: DG rođenog **.**.2016., blizance ZG i OG, koji su rođeni **.**.2017.,

-da je tuženik dana 14.04.2015. sačinio sa Werner gradnjom d.o.o. predugovor o kupnji nekretnine,

-da je tuženik 17.10.2015. sklopio sa Zagrebačkom bankom ugovor o namjenskom kreditu radi kupnje stana, na iznos od 180.000,00 €, s rokom otplate od 240 mjeseci, odnosno do 17.10.2036., a prvi anuitet iznosi 1.171,09 € i treba ga isplatiti u studenom 2015.,

- da je tuženik je sa Werner gradnjom d.o.o. dana 29.10.2015. sačinio ugovor o kupnji nekretnine, stana u stambenoj zgradi sa dvorištem ukupne površine 724 m2, u [adresa], na adresi [adresa], sagrađenoj na k. č. br. [katastarska čestica] koji stan je kao etažno vlasništvo sa određenim omjerima upisan u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina],

-da je tuženik je dana 24.05.2016. sa PBZ sačinio ugovor o kreditu (na iznos od 20.729,72 €, s rokom otplate od 84 mjeseca ,

- da je na zahtjev suda Zagrebačka banka d.d. je dostavila podatak o uplati rata za namjenski kredit za razdoblje od studenog 2015. do 31. siječnja 2019.

-da je tužiteljica je na tekućem računu tuženika u Zagrebačkoj banci bila opunomoćena od 25. svibnja 2015., a punomoć joj je ukinuta dan nakon što je tuženika policija odvela iz stana u [adresa].

10. U drugostupanjskom postupku ostalo je sporno da li je osnovan zahtjev tužiteljice za isplatu udjela u zajednički stečenoj imovini u iznosu od 15.424,35 €, a što predstavlja ½ isplaćenih novčanih mjesečnih rata u razdoblju od studenog 2015. do 18. travnja 2018. s osnova realiziranog namjenskog (stambenog) kredita sačinjenog 17. listopada 2015. sa Zagrebačkom bankom, kako je to presuđeno (pravomoćno) točkom II. izreke presude, ili je osnovan njen zahtjev za isplatom i iznosa od 3.699,88 eura dospjelog od 15.05.2018. do 29.01.2019. kada je brak razveden.

11. Pravni okvir za potraživanje tužiteljice vezan je uz odredbe Obiteljskog zakona (''Narodne Novine'' broj 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11., 61/11., 75/14. 47/20 - dalje: OBZ), prije svega uz odredbu članka 248. Obiteljskog zakona prema kojem je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine i 249 stavak 1. Obiteljskog zakona kojim je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

12. Na osnovu provedenih dokaza, a što proizlazi i iz iskaza stranaka, u vrijeme kada je podignut kredit za kupnju stana u [adresa]., dana 17.10.2015., stranke su živjele ne samo u ekonomskoj nego i izvanbračnoj zajednici što drugostupanjski sud povezuje s činjenicom da je tuženik u svibnju 2015. opunomoćio tužiteljicu na svom tekućem računu u Zagrebačkoj banci, te da su u travnju 2015. zajedno otputovali na Maldive, da je tužiteljica dolazila u predmetni stan prije useljenja, dok su se izvodili određeni radovi, da joj je tuženik financijski pomagao, pa čak i pokrio neke njezine dugove na bankovnim računima i da je u tom razdoblju ostala trudna s prvim djetetom DG rođenim **.**.2016.

13. Na postojanje izvanbračne zajednice prije useljenja u predmetni stan ukazuju i iskazi saslušanih svjedoka JG i ĆG, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

14. Kao što je već navedeno u drugostupanjskom postupku ostalo je sporno samo da li i iznos plaćenih iznosa kredita u iznosu od 3.699,88 eura dospjelog od 15.05.2018. do 29.01.2019. kada je brak razveden, ulaze u zajednički stečenu imovinu.

15. Drugostupanjski sud polazeći od činjenice da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, u konkretnom slučaju sva imovina koja je stečena do razvoda braka 29. siječnja 2019., pa tako i plaćeni iznosi kredita do razvoda braka.

16. Naime, iseljenjem tuženika iz stana, stan je nastavila koristiti tužiteljica s zajedničkom djecom i u tom vremenu nastavljena je i otplata kredita, pa shodno tome i te rate kredita ulaze u zajednički stečenu imovinu, pa je u tom dijelu prihvaćena žalba tužiteljice, preinačena je prvostupanjska presuda u odnosu na odbijeni dio zahtjeva na način da je njen tužbeni zahtjev prihvaćen je u cijelosti.

17. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice glede odluke o glavnoj stvari, tužiteljica je promijenjen je i uspjeh stranaka u sporu, pa je preinačena i odluka o troškovima postupka, o kojima je odlučeno temeljem članka 154. stavak 2. ZPP-a i sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (N.N. 138/23).

17.1. Tužiteljica je i dalje uspjela u odnosu na osnov 50%, a u dijelu kojim potražuje isplatu ½ mjesečne rate kredita u razdoblju dok su stranke zajedno živjele, uspjela je sada s 100 %, odnosno, s 75%, gledajući ukupan uspjeh u sporu, pa joj kada se odbije uspjeh tuženika u sporu pripada pravo na naknadu 50% od priznatih troškova postupka.

17.2. Pregledom troškovnika i radnji u postupku, drugostupanjski sud smatra da su tužiteljici pravilno priznati troškovi postupka za zastupanje po punomoćniku u ukupnom iznosu od 5.562,50 ,. pa kad se navedeni iznos umanji prema uspjehu tužiteljice u sporu , dosuđen joj je iznos od 2.781,25 eura.

17.3. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljici je priznat i trošak sastava žalbe u iznosu od 156.25 eura.

18. Zbog svega iznesenog, temeljem članka 373. st.1. točka 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio je kao u izreci ove presude.

U Požegi 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Branka Ribičić