Poslovni broj: 1 Kžzd-59/2023-4

 

Poslovni broj: 1 Kžzd-59/2023-4

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja toga suda Jasne Smiljanić kao predsjednice vijeća te Gordane Mihele Grahovac i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog N. B. zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje u tekstu: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, broj: 15 Kzd-11/2022.-9 od 2. studenog 2022., u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

               

Obrazloženje

 

 

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj: 15 Kzd-11/2022-9. od 2. studenog 2022. optuženi N. B. proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela protiv braka, obitelji i djece i to dva kaznena djela povredom djetetovih prava, opisana i kažnjiva po članku 177. stavku 2. KZ/11. počinjena na štetu djece H. i N. B. te jedno kazneno djelo nasiljem u obitelji na štetu žrtve A. B., opisano i kažnjivo po članku 179. a KZ/11., sve u vezi članka 51. KZ/11., činjenično i pravno pobliže opisana u izreci presude te mu je na temelju članka 177. stavak 2. KZ/11. uz primjenu članka 49. stavak 1. točka 4. KZ/11. za svako kazneno djelo utvrđena kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, a na temelju članka 179. a KZ/11. utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju sedam mjeseci, na temelju članka 51. KZ/11. optuženi N. B. osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Na temelju članka 56. KZ/11. optuženom N. B. je izrečena  uvjetna osuda te jedinstvena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen neće biti izvršena ako optuženik u vremenu provjeravanja četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

 

3. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. -  dalje u tekstu: ZKP/08.) optuženi N. B. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 700,00 kuna/92,90 eura (1 euro = 7,53450 kuna) u roku 30 dana od dana pravomoćnosti presude, kao i nužne izdatke oštećenika i njegovog zakonskog zastupnika te nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika, o čemu će biti donijeto posebno rješenje.

 

4. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kaznenoj sankciji iz članka 467. stavak 4. u vezi sa člankom 471. stavak 1. ZKP/08. s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i optuženika osudi na bezuvjetnu kaznu zatvora, odnosno da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

6. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

 

7. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

 

8. Državni odvjetnik prigovara pobijanoj presudi tvrdeći da je prvostupanjski sud izrekao preblagu kaznu, da je trebao optuženika osuditi na bezuvjetnu kaznu zatvora. Prema stavu državnog odvjetnika, u prvostupanjskoj presudi istaknute olakotne okolnosti i to priznanje optuženika i izraženo kajanje, obiteljske prilike i dosadašnja neosuđivanost, kao i mišljenje žrtava, a koje su izjavile da se optuženika ne boje i da im je potrebna njegova pomoć, nisu naročito olakotne okolnosti zbog kojih je primijenjeno ublažavanje kazne i izricanje kazne ispod zakonskog minimuma. S obzirom da se radi o teškim kaznenim djelima koja su u konkretnom slučaju trajala dulje vremensko razdoblje, koja su u stalnom porastu te ostavljaju teške posljedice za djecu i obitelj u cijelosti pa smatra da se u konkretnom slučaju isključivo izricanjem bezuvjetne kazne zatvora moguće ostvariti svrhu kažnjavanja u pogledu specijalne prevencije jer se ovako blagom kaznenom sankcijom neće odvratiti optuženika od budućeg činjenja kaznenih djela na štetu članova svoje obitelji. Okolnost da je oštećenica navela kako se sada optuženika više ne boji te da je potreban djeci, ne bi trebala imati takvu težinu da dovede do ublažavanja kaznene sankcije, s obzirom da je dužnost svakog roditelja ponajprije osigurati miran i stabilan dom svojoj djeci, dok je optuženik tu svoju obvezu teško kršio dulje vremensko razdoblje, a što je za posljedicu imalo i odlazak supruge i djece iz svog doma. Osim toga, ističe, da se ovakvom kaznenom politikom zasigurno neće ostvariti niti svrha kažnjavanja u pogledu generalne prevencije jer se šalje pogrešna poruka da društvo generalno nije zaintresirano za teže kažnjavanje obiteljskog nasilja i nasilja nad djecom te da počinitelji prolaze sa blagim kaznama koje u većoj mjeri ne utječu na njihov život i ponašanje.

 

9. Ispitujući odluku o kazni, ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti koje su u smislu članka 47. KZ/11. odlučne za proces individualizacije kazne, a potom ih i ispravno vrednovao. U pobijanoj presudi osnovano je optuženom N. B. kao olakotno cijenio priznanje počinjenja kaznenih djela te pposebno izraženo žaljenje i kajanje zbog počinjenja istih, obiteljske prilike, da je otac troje djece, dosadašnju kaznenu i prekršajnu neosuđivanost zbog prekršaja s elementima nasilja, dok oategotnih okolnosti nije našao.

 

10. Protivno tvrdnji žalitelja koji relativizira istaknute olakotne okolnosti, prvostupanjski je sud iste u pravoj mjeri vrednovao i s obzirom na dosadašnji neporočan život počinitelja smatrao da ima mjesta ublažavanju kazne pa optuženiku utvrdio za svako pojedino kazneno djelo kaznu ispod zakonski propisanog minimuma. Imajući u vidu ukupnost počinjenih kaznenih djela i ličnost počinitelja ispravno je prvostupanjski sud osudio optuženika na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine. Kako je žrtva A. B. iskazala da ona i djeca ne osjećaju strah od optuženika, da zajedno s optuženikom radi na stabilizaciji njihovih odnosa kako bi djeca rasla u pozitivnom roditeljskom okruženju, da je jedno dijete s posebnim potrebama pa joj je potrebna pomoć optuženika zbog učestalog vođenja djeteta na razne vježbe, što bi joj djelomično bilo onemogućeno osudom optuženika na bezuvjetnu kaznu zatvora i tako djelovalo na njezino psihičko zdravlje, osnovano je za očekivati da optuženik i bez izvršenja kazne zatvora na koju je osuđen neće ubuduće činiti kaznena djela pa mu je prvostupanjski sud ispravno izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja u trajanju četiri godine.

 

11. S obzirom na izloženo, pojedinačno utvrđene kazne, jedinstvena kazna zatvora u trajanju jedne godine, izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja u trajanju četiri godine, primjereni su utvrđenim i vrednovanim olakotnim okolnostima adekvatni su stupnju krivnje optuženika, pogibeljnosti djela i podobni za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.

 

12. Slijedom navedenog, kako navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio povrede na koje u smislu članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ove presude.

              

 

 

U Zagrebu 3. listopada 2023.

 

 

                                                                                                                            PREDSJEDNICA VIJEĆA:                            

                                                                                                                                  Jasna Smiljanić, v. r.