Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-1268/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Tanje Novak- Premec predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice EI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Ivani Mandić, odvjetnici u Osijeku, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupanog po punomoćniku Mariu Puškaru, odvjetniku u Zagrebu, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-350/2025-14 od 26. rujna 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-350/2025-14 od 26. rujna 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom utvrđena ništetnom ugovorna odredba članka 9. ugovora o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 od 8. studenog 2006. u dijelu kojim je ugovoreno ovlaštenje banke da u situaciji prijevremene otplate kredita zaračuna naknadu prema svojoj Tarifi na preostali iznos kredita, u skladu sa svojom poslovnom politikom (točka I. izreke). Točkom II. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici 980,06 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 10. srpnja 2017. do isplate. Tuženiku je naloženo naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka od 581,38 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 26. rujna 2025. do isplate (točka III. izreke) dok je njegov (tuženikov) zahtjev za naknadu troškova postupka odbijen.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom u cijelosti pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači na način da se tužbeni zahtjevi odbiju uz naknadu troškova postupka tuženiku zajedno sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Zahtijeva i naknadu troškova sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Tužiteljica je u odgovoru na žalbu istu predložila odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu za koju tvrdi da je pravilno i detaljno obrazložena te da je utemeljena na pozitivnim propisima. Zahtijeva i naknadu troškova sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na taj odgovor.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje djelomične ništetnosti potrošačkog ugovora o kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 od 8. studenog 2006. (dalje: ugovor o kreditu od 8. studenog 2006.) i kondikcijski zahtjev za povrat iznosa plaćenog na temelju nepoštene ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, koja je odredba sadržane u članku 9. tog potrošačkog ugovora.

6. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje je utvrdio pregledavanjem isprava te saslušanjem tužiteljice prvostupanjski je sud utvrdio sljedeće činjenično stanje:

- da je 8. studenog 2006. u Osijeku, između Slavonske banke d.d. koja je pravni prednik tuženika (koji je do 11. srpnja 2016. poslovao pod tvrtkom Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.) i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen potrošački ugovor o stambenom kreditu broj 5140030205-60010465403/2006 za kupovinu stana, s ugovorenim iznosom kredita od 79.500,00 švicarskih franaka (dalje: CHF) po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan korištenja (isplate) kredita, uz redovnu kamatu od 4,65% godišnje, promjenjivu i s rokom otplate dvadeset i jednu godinu

- da je među strankama, bez pojedinačnog pregovaranja, u članku 9. tog ugovora ugovorena obveza tužiteljice na plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita

- da iz ugovora o kreditu nije vidljivo od čega se sastoji ta naknada i zašto je određena baš u ugovorenoj visini pa stoga tužiteljica nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora obaviještena o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju

- da sporna odredba o naknadi za prijevremenu otplatu kredita suprotno načelu savjesnosti i poštenja stvara neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice kao potrošača

- da je tužiteljica prijevremeno u cijelosti otplatila kredit

- da je tužiteljica 10. srpnja 2007. platila tuženiku naknadu za prijevremenu otplatu kredita u ugovorenom iznosu od 7.384,26 kn /980,06 EUR[1] / i

- da je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 11. ožujka 2025.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski je sud spornu ugovornu na temelju članka 87. stavka 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/2003., dalje: ZZP/2003) utvrdio ništetnom te je na temelju članka 1111. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., dalje: ZOO) obvezao tuženika vratiti tužiteljici uplatu koja je učinjena na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o naknadi za uslugu prijevremene otplate kredita zajedno sa zateznim kamatama od dana kad je od tužiteljice primio tu uplatu do isplate. Pritom je primijenio odredbu članka 1115. ZOO-a.

8. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a ispitao pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

9. Ispitujući na takav način prvostupanjsku presudu, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

10. Suprotno tvrdnjama tuženika, pobijana presuda sadrži razloge koji je opravdavaju i iz kojih se može ispitati. Ti razlozi nisu niti nejasni niti proturječni pa se pobijana presuda, koja sadrži odlučne i dostatne razloge o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tuženika o predmetu spora, može ispitati. Zbog toga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju se u žalbi određeno poziva tuženik.

10.1. Činjenica da tuženik osporava ili problematizira zaključak suda prvog stupnja o tome da je sporna ugovorna odredba ništetna ima značaj prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu s izrazom nezadovoljstva utvrđenim činjeničnim stanjem, ali, suprotno žalbenim navodima, nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Iz sadržaja žalbe proizlazi da tuženik tim žalbenim razlogom bitne povrede postupka zapravo pobija zaključak prvostupanjskog suda o nepoštenosti sporne ugovorne odredbe. Zbog toga će osnovanost tih žalbenih navoda biti ocijenjena prilikom razmatranja postojanja žalbene osnove pogrešne primjene materijalnog prava.

11. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je zbog toga što nije izveden dokaz financijskim vještačenjem koje je predlagao, onemogućen u raspravljanju te da je zbog toga sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. To zato što sudovi (ne stranke) imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a) pa postupanjem prema toj ovlasti, odnosno time što žalitelj ocjenom i odabirom dokaza odlučnim za odluku nije zadovoljan i smatra da je već i iz provedenih dokaza i onih izvođenje kojih je predložio (a koji nisu izvedeni) istinitim valjalo prihvatiti njegovo tumačenje odlučnog i istinitog, sud prvog stupnja nije povrijedio niti jednu odredbu parničnog postupka. Isto tako, to što su u postupku provedeni dokazi ocijenjeni tako da su već na temelju njih prigovori tuženika ocijenjeni neosnovanim ne može imati značaj nezakonitog postupanja zbog kojeg je tuženik onemogućen u raspravljanju. Tuženik pogrešno smatra da je prvostupanjski sud trebao prihvatiti njegove prijedloge za provođenje daljnjih dokaza, a da je time što je te dokazne prijedloge odbio počinio bitnu postupovnu povredu. Razlozi zbog kojih prvostupanjski sud nije izveo dokaz financijskim vještačenjem navedeni su u točkama 4.1. i 15.1. obrazloženja te ih prihvaća i ovaj sud. Iz isprava koje je predložio razgledati tuženik (Odluke o naknadama za usluge), jasno proizlazi da je tužiteljici naplaćena paušalizirana naknada za uslugu prijevremene otplate kredita, a ne naknada za pretrpljenu štetu. Zbog toga je sud prvog stupnja pravilno postupio kada radi utvrđenja visine štete nije izveo po tuženiku predloženi dokaz financijskim vještačenjem radi utvrđenja opsega štete koju je zbog prijevremene otplate kredita pretrpio tuženik.

12. Činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda navedene u točkama 6. i 7. ovog obrazloženja prihvaća i drugostupanjski sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tuženika.

13. Imajući na umu da je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, u smislu članka 81. stavka 2. ZZP/2003, smatra se da je riječ o ugovornoj odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo. Teret dokaza o protivnom je na tuženiku. S obzirom na to da se o postojanju pojedinačnog pregovaranja nije moglo zaključiti na temelju isprava koje je u spis dostavio tuženik, a tužiteljica je u svom iskazu negirala ikakvo pregovaranje o tome, zakonska presumpcija iz članka 81. stavka 2. ZZP/2003 nije dovedena u pitanje pa tuženik u žalbi neosnovano tvrdi da je sud prvog stupnja pogriješio kada je utvrdio da se o spornoj ugovornoj odredbi nisu vodili pojedinačni pregovori.

14. S obzirom na to da iz teksta same sporne odredbe jasno proizlazi da je riječ o naknadi za uslugu prijevremene otplate kredita čija se visina utvrđuje Tarifom sadržanom u Odluci o naknadama za usluge tuženika koju je u spis predmeta dostavio sam tuženik, tvrdnje žalitelja da zapravo nije riječ o naknadi za uslugu, nego o stvarno pretrpljenoj šteti koju je pretrpio trgovac ne mogu se prihvatiti i ne dovode u pitanje pravilnost činjeničnog stanja koji je utvrdio prvostupanjski sud. Zbog toga je neodlučno pozivanje žalitelja na odredbu članka 1024. stavka 3. ZOO-a. To tim više što iz iskaza tužiteljice i pregleda prometa po računu proizlazi da je tužiteljici naplaćena naknada za prijevremenu otplatu kredita u paušalnom iznosu 3% postotka od preostalog iznosa kredita. U takvim je okolnostima jasno da su netočni žalbeni navodi o tome da ta paušalizirana naknada predstavlja unaprijed dogovoreni iznos stvarno pretrpljene štete.

15. Pored utvrđenja da tužiteljica nije prije ili u trenutku sklapanja ugovora obaviještena o troškovima koji se tom naknadom podmiruju, odnosno o uslugama koje se njome plaćaju te da prema shvaćanju ovog suda drugog stupnja ti troškovi i usluge koje se pružaju u zamjenu za spornu naknadu nisu samorazumljivi, to tim više što su ostalim ugovornim odredbama administrativni troškovi prijevremene otplate kredita prebačeni na tužiteljicu, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da nije riječ o ugovornoj odredbi koju je bez pregovaranja unaprijed sastavio tuženik u skladu s načelom savjesnosti i poštenja.

16. Neodlučni su navodi žalbe da je tuženik tijekom prvostupanjskog postupka predlagao dokaze radi utvrđenja parametara za određivanje naknade. To zato što je u skladu s člankom 83. ZZP/2007 za ocjenu transparentnosti i poštenosti ugovorne odredbe odlučno vrijeme prije i prilikom sklapanja ugovora, a ne (kasniji) trenutak vođenja sudskog postupka. Tuženik niti ne tvrdi da je tužiteljicu najkasnije u trenutku sklapanja ugovora stvarno informirao o spornoj odredbi na način na koji bi njoj omogućio da, postupajući s pažnjom prosječnog potrošača, procijeni financijske posljedice koje za nju iz toga proizlaze, shvati prirodu usluga koje se pružaju kao protučinidba za troškove predviđene u navedenoj ugovornoj odredbi te provjeri da ne postoji preklapanje različitih troškova koji se predviđaju u ugovoru ili usluga za koje se ti troškovi plaćaju.

17. Kada je riječ o ispitivanju mogućeg postojanja znatnije neravnoteže, ono se ne može ograničiti na kvantitativno ekonomsko ocjenjivanje koje se temelji na usporedbi ukupnog iznosa transakcije na koju se ugovor odnosi, s jedne strane, i troškova koji na temelju sporne odredbe terete potrošača, s druge strane (3% neotplaćene glavnice). Naime, značajna neravnoteža može proizlaziti iz same činjenice da dovoljno ozbiljno oštećuje pravni položaj u koji je na temelju primjenjivih zakonskih odredbi stavljen potrošač kao stranka predmetnog ugovora u obliku nametanja dodatne obveze koja nije predviđena dispozitivnim zakonskim pravilima.

17.1. Odredbe članaka 1021. do 1024. ZOO-a ne predviđaju plaćanje naknade za uslugu mogućnosti prijevremene otplate kredita, a takva obveza nije previđena niti tada važećim Zakonom o bankama ("Narodne novine" br. 84/2002. i 141/2006.). Drugim riječima, iako nije bilo zabranjeno niti na drugi način ograničeno, ugovaranje odredbe o naknadi za pruženu uslugu mogućnosti prijevremene otplate kredita nepovoljno je utjecalo na pravni položaj tužiteljice kao potrošača u odnosu na onaj položaj koji je bio predviđen u dispozitivnom nacionalnom pravu.

18.Imajući na umu da je obveza ispunjenja zahtjeva za (materijalnom) transparentnosti odredbe o naknadi za uslugu prijevremene otplate kredita na tuženiku (kao trgovcu) kao i činjenicu da sadržaj usluge koju tuženik tom prilikom pruža tužiteljici kao i vrijednost te usluge nisu samorazumljivi i općepoznati, očito je da je tuženik na tužiteljicu člankom 9. spornog ugovora o kreditu prenio obvezu plaćanja naknade koja ne odgovara vrijednosti stvarno pružene usluge. Ta ugovorna obvezna koja ima učinak to da je tuženik de facto oslobođen obveze da dokazuje da su prilikom prijevremene isplate kredita stvarno pružene usluge u vrijednosti od 3,0 % neotplaćenog iznosa kredita, utječe i prema pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, na pravni položaj tužiteljice i stvara na njezinu štetu značajnu neravnotežu u suprotnosti sa zahtjevom dobre vjere jer tuženik nije dokazao da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima. Zbog toga je riječ o odredbi koja je uz pravilnu primjenu članka 81. stavka 1. i 87. stavka 1. ZZP/2003 ocijenjena nepoštenom i utvrđena ništetnom. Zato je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka I. prvostupanjske presude.

19. Zakonita je i odluka suda prvog stupnja kojom je naloženo tuženiku vratiti tužiteljici isplatu koje je učinjena na ime ispunjenja ništetne ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita u visini koja među strankama nije sporna. Ta se odluka temelji na pravilnoj primjeni članka 1111. stavka 1. ZOO-a.

19.1. Neosnovano žalitelj prigovara dosuđenom tijeku zateznih kamata. Imajući na umu da je razlog ništetnosti predmetne ugovorne odredbe koje je unaprijed sastavio tuženik i o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo njezina nepoštenost, tužiteljici uz primjenu odredbe članka 1115. ZOO-a pripada zatezna kamata na iznos plaćen na ime ispunjenja nepoštene ugovorne odredbe tekućim od dana kad je plaćen (dan neosnovanog stjecanja na strani tuženika). Odluka o visini stope zatezne kamate pravilno je utemeljena na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.). Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je točka II. prvostupanjske presude.

20. Zastarni rok kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Imajući na umu da je zahtjev za isplatu podnesen 11. ožujka 2025. prije nego što je točka I. prvostupanjske presude kojom je utvrđena ništetnost naknade za prijevremenu otplatu kredita postala pravomoćna, u trenutku podnošenja tog zahtjeva petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a nije bio protekao.

21. Odluka o troškovima postupka iz točke IV. izreke prvostupanjske presude temelji se na pravilnoj primjeni članka 154. stavka 1. ZPP-a, s obzirom na to da tuženik koji je u cijelosti izgubio parnicu nema pravo na naknadu troškova postupka od parničnog protivnika. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba tuženika i potvrđena je ta točka izreke prvostupanjske presude.

22. Neosnovano tuženik u žalbi tvrdi i to da je sud prvog stupnja pogriješio kada je u točci III. izreke prvostupanjske presude tužiteljici dosudio (i) naknadu troškova zastupanja na ročištu za objavu presude. Odredbe članka 335. stavka 7. i 8. ZPP-a propisuju način dostave presude onoj stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje iz čega proizlazi zaključak da se stranci koja pristupi na ročište za objavu presude uručuje pisani otpravak presude i da od tog dana za stranku teče žalbeni rok, dok je situacija ako stranka ne pristupi na ročište a uredno je obaviještena propisana stavcima 9. i 10. citirane zakonske odredbe. Po ocjeni ovog suda riječ je o trošku koji je bio potreban za vođenje parnice, tim više jer je pristupanje na ročište povodom objave presude zakonodavac propisao i kao način neposredne dostave sudske odluke uz koju se vežu pravne posljedice (rok za žalbu) zbog čega tužiteljica ima pravo i na naknadu troška nagrade za zastupanje na ročištu za objavu presude.

22.1. Takvo je i pravno shvaćanje izraženo u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev 832/2022-2 od 22. ožujka 2022.

23. S obzirom na to da ne postoji razlog zbog kojeg se pobija odluka o troškovima postupka iz točke III. izreke prvostupanjske presude niti su u njezinom donošenju počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena je žalba tuženika i potvrđena je točka III. izreke prvostupanjske presude.

24. Tuženik koji sa žalbom nije uspio odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova koji su joj nastali u povodu odbijenog pravnog lijeka.

24.1. S obzirom da nisu bili potrebni za odlučivanje o žalbi, tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova sastava odgovora na tužbu i sudske pristojbe na taj odgovor.

U Varaždinu 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec