Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj Gž Ovr-431/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Lani Putrić, sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 5750977536, protiv III-ovršenika TM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Timonu Sakomanu, odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o žalbi III-ovršenika, izjavljenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-3006/2017-2 od 29. rujna 2017., dana 5. studenoga 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba ovršenika podnesena izvan žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, - dalje: OZ) kao neosnovana te se potvrđuje rješenje o ovrsi Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-3006/2017-2 od 29. rujna 2017.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem o ovrsi donesenim na temelju ovršne isprave- solemniziranog ugovora o kreditu, te ugovora o cesiji s pripadajućim dodatkom, određena je ovrha na novčanoj tražbini po računu.
2. Protiv navedenog rješenja o ovrsi ovršenik je podnio prijedlog radi ukidanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti, o kojem je prvostupanjski sud odlučio rješenjem poslovni broj Ovr-3006/2017-45 od 23. srpnja 2025. (list 116-118 spisa), kao i žalbu ne navodeći određeno žalbene razloge te s prijedlogom da se ukine rješenje o ovrsi i odbije prijedlog ovrhovoditelja.
3. Žalba je neosnovana.
4. Ovršenik u svojoj žalbi nije dokazao niti jedan žalbeni razlog propisan čl. 50. st. 1. OZ, koji bi sprječavao predmetnu ovrhu odnosno utjecao na pravilnost donesenog rješenja o ovrsi, a nisu uočeni ni žalbeni razlozi iz čl. 50. st. 5. OZ na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ovršenik u žalbi navodi prigovor zastare, neosnovanosti tražbine, neispunjenja te prekluzije, kao i prigovor ništavosti ugovora o cesiji kojim nije navedena tražbina, ovlaštenici, dužnici, niti su isti obavješteni o zaključenoj cesiji. Ističe da ugovor o cesiji ne prati pravnu formu samog Ugovora o kreditu, te je i iz tog razloga ništetan, te se ne može smatrati solemniziranom ispravom, te samim time se rokovi zastare tražbine ne mogu računati kao kod solemnizirane isprave. Navodi da iz rješenja o ovrsi, a niti prijedloga nije razvidno kada je tražbina ovrhovoditelja dospjela, a činjenica da je ista određenog dana zavedena u poslovne knjige ovrhovoditelj ništa ne kazuje o dospijeću same tražbine koje dospijeće ovrhovoditelj ne može samostalno mijenjati. Nadalje, uz sam prijedlog nisu dostavljeni Dodaci – i to Dodatak I i Dodatak II koji su sastavni dio Ugovora o cesiji, a koji sadržaj nije poznat ovršeniku, te je samim time prijedlog trebalo odbiti kao neosnovan, obzirom istim nisu dostavljene sve isprave koje je trebalo dostaviti.
6. Prvostupanjski sud je odredio ovrhu na novčanoj tražbini po računu III- ovršenika kao solidarnog jamca iz Ugovora od kreditu 11. srpnja 2003. kao ovršne isprave- javnobilježničkog akta koji sadrži potvrdu da je isti ovršan 19. rujna 2011. (list 7 spisa), dakle temeljem valjane ovršne isprave u smislu odredbe čl. 23. st. 1. t. 5. OZ. Budući da ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha nije ukinuta, preinačena, poništena, stavljena izvan snage, a niti je na drugi način određeno da je bez učinka to je neprihvatljiva tvrdnja da rješenje o ovrsi nije doneseno na temelju ovršne isprave.
7. Na žalbene navode treba reći da ovrhovoditelj nije pokrenuo ovršni postupak na temelju Ugovora o cesiji od 28. prosinca 2015.g., i Dodatka III. od 7. lipnja 2018. kako se to neosnovano ističe u žalbi, već je navedenim ovjerovljenim privatnim ispravama dokazao da je tražbina Raiffeisenbank Austria d.d. kao vjerovnika, na njega prenesena. Prema čl. 82. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br.: 35/05, 41/08, 125/11) za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Stoga obavijest dužniku nije pretpostavka valjanosti ugovora o ustupu tražbine, pa okolnost da III- ovršenik nije obaviješten o ustupanju tražbine ne utječe na pravnu valjanost ustupanja. Obzirom su potpisi zakonskih zastupnika ustupitelja i primatelja na Ugovoru o cesiji od 28. prosinca 2015. ovjereni kod javnog bilježnika Anice Hukelj iz Zagreba pod brojem OV-14957/15, na Dodatku III. od 7. lipnja 2016. pod brojem OV-7089/2016, to je ovrhovoditelj bio ovlašten pokrenuti postupak ovrhe na temelju ovršne isprave iz koje ne proizlazi njegova aktivna legitimacija, jer je upravo ovjerovljenim privatnim ispravama dokazao da je tražbina s vjerovnika iz ovršne isprave prešla na njega kao ovrhovoditelja u smislu čl. 32. st. 1. OZ. Pri tome su neodlučni žalbeni navodi da ovrhovoditelj nije dostavio sve dodatke Ugovora o cesiji jer je dostavio upravo onaj kojim je u Prilogu 1 specificirana predmetna tražbina koja je prenesena na ovrhovoditelja.
8. Visinu i dospijeće tražbine ovrhovoditelj je utvrdio u smislu odredbe čl. 29. st. 5. OZ, a na što je bio ovlašten obzirom na sadržaj odredbe čl. 11. ovršne isprave koja odredba dodatno sadrži pristanak III-ovršenika da se na temelju tog javnobilježničkog akta u slučaju dospjelosti može neposredno provesti prisilna ovrha na njegovoj cjelokupnoj imovini, pa tako i na novčanoj tražbini na računu, a sve radi naplate potraživanja po tom ugovoru.
9. U odnosu na žalbene navode da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave protiv III-ovršenika, iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ, te da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom iz čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ prvostupanjski sud nije postupio u skladu s odredbom čl. 52. st. 3. OZ, i III- ovršenika uputio na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.
10. Stoga je, u ovom stadiju postupka, odlučeno o žalbi ovršenika izjavljenoj izvan žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. OZ, a u nastavku postupka sud prvog stupnja će u odnosu na taj žalbeni razlog postupiti u skladu s odredbom čl. 52. st. 1. do 4. OZ. te uputiti ovršenika na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a u toj parnici će se donijeti odluka o osnovanosti iznesenih žalbenih razloga.
11. I na kraju ispitujući pobijano rješenje, izvan žalbenih razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ, i postupak koji mu je prethodio, prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08 , 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP, te je pravilno primijenio materijalno pravo.
12. Slijedom navedenog, na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP u svezi sa čl. 21. st. 1. OZ, odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske odluke.
U Varaždinu 5. studenoga 2025.
Sutkinja
Lana Putrić
