REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1606/2024-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Rakića kao predsjednika vijeća, Marije Sošić kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske (OIB: 52634238587), Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i ribarstva, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, protiv tuženika Agram Invest d.d. (OIB: 19330941681), Zagreb, Ulica grada Vukovara 74, kojega zastupa punomoćnik Stanislav Ostojić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, radi isplate, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude i rješenja poslovni broj: Povrv- 2958/2021-22 od 18. srpnja 2024., Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u sjednici održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća a u preostalom dijelu odbija kao neosnovana tužiteljičina žalba pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Povrv- 2958/2021-22 od 18. srpnja 2024. u točki II. izreke:

- preinačuje i sudi tako da se platni nalog iz rješenja o ovrsi a temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba od 3. studenoga 2020. br. Ovrv-3744/2020 održava na snazi i u dijelu kojim je tuženiku Agram Invest d.d. naloženo namiriti tužiteljici Republici Hrvatskoj tražbinu isplatom iznosa od 2.360,16 eura dvijetisućetristošesdeseteuraišesnaestcenti) sa zateznim kamatama koje na iznos od 863,22 eura teku od 1. svibnja 2018., na iznos od 1.323,88 eura od 1. svibnja 2019. i na iznos od 173,06 eura od 1. svibnja 2020. pa do isplate i to do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja obavljene prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena te nadalje do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana;

- potvrđuje u preostalom dijelu točke II. izreke.

II. Preinačuje se i odluka o troškovima postupka sadržana u točki III. izreke prvostupanjske presude pa o troškovima prvostupanjskog postupka odlučuje tako da se tuženiku nalaže naknaditi tužiteljici parnične troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 613,44 eura zajedno sa zateznim kamatama od 18. srpnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referente stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove žalbe u iznosu od 119,20 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom je suda prvoga stupnja djelomično održan na snazi platni nalog sadržan u rješenju u ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba od 3. studenoga 2020. broj: Ovrv-3744/2020 u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 5.509,32 eura sa zateznim kamatama koje na iznos od 5.152,51 eura teku od 1. svibnja 2019. do isplate a na iznos od 356,81 eura od 1. svibnja 2020. do isplate, dok je u preostalom dijelu – za iznos od 4.949,74 eura sa zateznim kamatama – ukinut navedeni platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev a u pogledu troškova postupka određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu u odbijajućem dijelu pobija tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka smatrajući prvostupanjsku presudu nepravilnom te nerazumljivom jer su razlozi presude sami sebi proturječni a nije ni objašnjen stav suda da bi se uobičajenim financijskim prihodima smatrali oni koji su prebijeni s financijskim rashodima (tako kako ih tumači sud) niti je objasnio po osnovi čega odstupa od jasno propisane norme zakona koja pod osnovicom naknade propisuje ukupan prihod i ukupne primitke i tumači normu na drugačiji način niti je obrazložio stav iz čega proizlazi poslovna praksa kojoj se priklanja namjesto zakonskim propisima a osim toga tuženik nije ni dostavio dokaze za takvu tvrdnju. Zato smatra da je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti prema prvoj inačici nalaza i mišljenja vještaka, u ukupnom iznosu od 10.415,16 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose, pri čemu se osnovica za obračun naknade plaća u postotku od utvrđene osnovice koju čini ukupan prihod i ukupni primici. Osporava i zaključak suda kako je obveza naknade za 2017. zastarjela s obzirom na to da se na tu tražbinu primjenjuje zastarni rok od tri godine prema članku 226. Zakona o obveznim odnosima, ističući i kako u skladu s člankom 3. Pravilnika proizlazi da naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma za tekuću godinu dospijeva 30. travnja sljedeće godine, a to je za 2017. godinu 30. travnja 2018.

2.1. Tužiteljica stoga smatra kako zbog nepravilnosti odluke u pogledu glavne stvari nije pravilna ni odluka o parničnim troškovima pa predlaže preinačenje prvostupanjske presude prihvaćanjem i preostalog dijela tužbenog zahtjeva i dosuđenjem naknade troškova ili vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

2.2. Tužiteljica je žalbeni podnesak podnijela i 23. srpnja 2024. zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja posebno ističući kako je u ovom predmetu financijsko vještačenje provedeno prema poslovnoj praksi a ne prema zakonskim propisima pa predlaže ukidanje prvostupanjske presude u cijelosti.

3. Žalba je djelomično osnovana.

4. Predmet je spora zahtjev tužiteljice Republike Hrvatske protiv tuženika Agram Invest d.d. za isplatu naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma za razdoblje od 2017. do 2019. godine u ukupnom iznosu od 10.415,16 eura sa zateznim kamatama, odnosno odlučivanje o osnovanosti tuženikovih prigovora protiv platnog naloga sadržanog u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Katice Valić iz Zagreba od 3. studenog 2020. poslovni broj: Ovrv-3744/2020.

4.1. Riječ je o naknadi koju je tuženik dužan plaćati prema odredbi članka 62. stavka 1. Zakona o šumama ("Narodne novine" broj: 140/05., 82/06., 129/08., 80/10., 124/10., 25/12., 68/12., 148/13. i 93/14 – dalje: ZŠ/05) odnosno odredbi članka 65. stavka 2. aktualno važećega Zakona o šumama ("Narodne novine" broj: 68/18 i 115/18 – dalje: ZŠ).

5. Prvostupanjskom je presudom održan na snazi navedeni platni nalog u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 5.509,32 eura sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2019. na iznos od 5.152,50 eura i od 1. svibnja 2020. na iznos od 356,81 eura, dok je u preostalom dijelu – kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužiteljici i iznos od 4.949,84 eura sa zateznim kamatama na pojedinačne dijelove tog iznosa u razdoblju dospjelosti od 1. svibnja 2018. do 1. svibnja 2020. pa do isplate – ukinut platni nalog i odbijen tužbeni zahtjev te je u pogledu troškova postupka u točki III. izreke prvostupanjske presude određeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

6. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u tužiteljičinoj žalbi, dakle u točkama II. i III. izreke prvostupanjske presude, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP te na pravilnu primjenu materijalnoga prava prema članku 365. stavku 2. u vezi s člankom 445.a ZPP, ovaj je drugostupanjski sud ocijenio da je prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu djelomično rezultat pogrešne primjene materijalnog prava pa su time ostvarene pretpostavke za djelomično preinačenje prvostupanjske presude.

7. Nije utvrđeno postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti a ni one iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Ostvaren je, međutim, kao što je već navedeno, žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnoga prava, osim u pogledu zastare.

9. Prvostupanjski je sud naime visinu naknade za općekorisne funkcije šuma utvrdio prema tzv. neto principu uzimajući u obzir sve financijske rashode koje je tužitelj imao pa tako za 2017. godinu uopće nije bilo osnovice za određivanje ove naknade, što je u suprotnosti s mjerodavnim odredbama ZŠ/05 i ZŠ te Pravilnika o načinu obračuna, obrascima, posebnom računu i rokovima uplate naknade za korištenje općekorisnih funkcija šuma ("Narodne novine" broj: 19/05 – dalje: Pravilnik).

9.1. U članku je 62. stavku 2. ZŠ/05 bilo propisano kako se naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma plaća u visini od 0,0265% od ukupnog prihoda ili ukupnih primitaka za namjene iz članka 64. toga Zakona, tromjesečno i po završnom računu a u članku 65. stavku 2. ZŠ kako se ta naknada plaća u visini od 0,0265% od ukupnog prihoda ili ukupnih primitaka i uplaćuje u državni proračun za namjene iz članka 68. toga Zakona tromjesečno i u roku od osam dana računajući od dana kada je obračun naknade postao konačan, dok je u članku 2. Pravilnika propisano: kako osnovicu za obračun čini ukupan prihod i ukupni primitci ostvareni na domaćem i inozemnom tržištu (stavak 1.), kako se ukupan prihod iz stavka 1. umanjuje za prihode od ukidanja dugoročnih rezerviranja, prihode od naplaćenih prethodno otpisanih potraživanja i prihoda od dividendi te udjela u dobiti (stavak 2.) i da se u skladu s člankom 62. stavkom 2. Zakona o šumama naknada plaća u visini od 0,0265% od osnovice za obračun a uplaćuje se tromjesečno i po završnom računu na žiroračun državnog proračuna (stavak 3.).

10. U navedenim je mjerodavnim Zakonima i Pravilniku stoga jasno naznačeno da su osnovica za obračun naknade za općekorisnu funkciju šuma ukupni prihod ili ukupni primitci umanjeni za točno određene prihode, a ne za bilo kakve rashode pa u situaciji kada tuženik ni ne tvrdi, niti to proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, da je ukupan prihod trebalo umanjiti za prihode naznačene u članku 2. stavku 2. Pravilnika odnosno da je takvih prihoda bilo, znači da ukupna visina naknade za općekorisnu funkciju šuma koju bi tuženik kao nesporni obveznik plaćanja te naknade (kao pravna osoba koja obavlja gospodarsku djelatnost – prema članku 62. stavku 1. ZŠ/05 i obveznik je poreza na dobit i ostvaruje ukupni godišnji prihod i primitak veći od 3.000.000,00 kuna) bio dužan platiti iznos ukupno 10.459,16 eura (78.804,54 kune) od čega se na 2017. godinu odnosi iznos od 3.542,90 eura i na 2018. godinu iznos od 6.476,39 eura te na 2019. godinu iznos od 529,87 eura.

11. Obveza plaćanja naknade za 2018. ii 2019. nije upitna ni zbog prigovora zastare s obzirom na vrijeme podnošenja zahtjeva 3. studenog 2020., ali je takav prigovor djelomično osnovan u pogledu zahtjeva koji se odnosi na 2017. godinu odnosno za iznos od 2.589,68 eura koji se odnosi na tri tromjesečna iznosa dospjela do 30. rujna 2017. pa ostaje samo iznos od 863,22 eura s dospijećem 31. prosinca 2017.

11.1. U odredbama je članka 62. stavka 2. ZŠ/05 te 65. stavka 2. ZŠ i 2. stavku 3. Pravilnika naime propisano da se naknada za korištenje općekorisnih funkcija šuma uplaćuje tromjesečno i po završnom računu, dakle u vidu akontacije a kako tužiteljica nije razlučila koliko je tuženik trebao platiti kao akontaciju a koliko (ako uopće jest) po završnom računu, ima se smatrati da zatraženi iznosi, predstavljaju akontaciju koju je tuženik trebao plaćati tromjesečno, a to znači da je i zastara za svaki tromjesečni iznos počela teći prvog dana nakon isteka tromjesečja pa tako za prva tri tromjesečja 2017. do zaključno 30. rujna 2017.

11.2. Prvostupanjski je sud stoga pravilno ocijenio kako je u tom dijelu nastupila zastara jer je od početka zastare (1. travnja, 1. lipnja i 1. rujna 2017.) do podnošenja zahtjeva 3. studenog 2020. prošlo više od tri godine koliko iznosi rok zastare iz članka 226. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023.).

12. Tužiteljici tako pripada za 2017. godinu iznos od 863,22 eura koji je tuženik dužan platiti sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2018., za 2018. godinu daljnji iznos od 1.323,88 eura sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2019. i za 2019. godinu iznos od još 173,06 eura sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2020. pa sve do isplate kako je tužiteljica konačno i zatražila zatezne kamate djelomičnim povlačenjem prijedloga za ovrhu pa je prvostupanjski sud rješenjem ukinuo platni nalog u tom dijelu, što ukupno iznosi 2.360,16 eura.

13. Žalbu je stoga valjalo djelomično prihvatiti pa preinačiti prvostupanjsku presudu održavanjem na snazi platnog naloga iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave i u dijelu kojim je tuženiku naloženo namiriti tužiteljici tražbinu u iznosu od 2.360,16 eura s pripadajućim zateznim kamatama a u preostalom dijelu odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je ukinut platni nalog za iznos od 2.589,68 eura sa zateznim kamatama od 1. svibnja 2018. do isplate.

14. Uslijed je preinačenja odluke o glavnoj stvari preinačena i odluka o troškovima postupka jer više ne postoje pretpostavke za određivanje da svaka stranka snosi svoje troškove postupka, već za primjenu članka 154. stavka 2. ZPP.

14.1. Tužiteljičin uspjeh u sporu sada iznosi 75,56% (7.869,48 od 10.415,16) a tuženikov 24,44% (100,00 manje 75,56) pa je tuženik dužan naknaditi tužiteljici 51,12% (75,56 manje 24,44) njenih troškova koji iznose ukupno 1.200,00 eura (za sastavljanje tužbe i triju podnesaka te zastupanje na dvama ročištima po 100 bodova

– 200,00 eura) što iznosi 613,44 eura (51,12% od 1.200,00).

15. S obzirom na djelomični žalbeni uspjeh tužiteljice koji iznosi 47,68% (2.360,16 od 4.949,84) tuženik joj je dužan naknaditi i trošak žalbe razmjerno tom uspjehu u iznosu od 119,20 eura (47,68% od 250,00 eura koliko iznosi trošak za sastavljanje žalbe).

16. Iz svih je navedenih razloga, a na temelju odredaba članaka 373. i 166. stavaka 1. i 2. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Puli 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

Igor Rakić