Poslovni broj: P-653/2024-17

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Zadru

Borelli 9, 23000 Zadar

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Maji Ivković, u pravnoj stvari tužitelja 1) EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2) ČZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3) DZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Domagoju Varjačiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika Republike Hrvatske, zastupana po ODO Zadar – Građansko upravni odjel Zadar, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon glavne, usmene i javne rasprave održane i zaključene 29. rujna 2025. u prisutnosti tužitelja pod 1) do 3), punomoćnika tužitelja Domagoja Varjačića, odvjetnika u Zadru, zakonske zastupnice tuženika EZU, savjetnice u Općinskom državnom odvjetništvu, Građansko- upravni odjel, te objave 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su tužitelji EZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], ČZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] te DZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnici svaki za 1/3 dijela prava vlasništva točno određenog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] Općinskog suda Zadar i to u površini od 107 m2 na Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine – Geolesi j.d.o.o. od dana 4. travnja 2025. prikazan likom i točkama A-B-C-P-A u naravi dvor tužitelja s manjim dijelom kužine, potom točno određenog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] Općinskog suda Zadar i to u površini od 178 m2 na Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine iz Zadra – Geolesi j.d.o.o. od dana 4. travnja 2025. prikazan likom i točkama C-D-E-F-M-N-O-P-C u naravi stari dio kuće površine 60 m2 te novi dio kude površine 66 m2 i veći dio crne kužine s pripadajućim dvorištem, te točno određenog dijela kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisane u z. k. uložak broj [broj ZK uloška] Općinskog suda Zadar i to u površini od 54 m2 na Skici sudskog očevida stalnog sudskog vještaka Dražena Torbarine iz Zadra – Geolesi j.d.o.o. od dana 4. travnja 2025. prikazan likom i točkama F-G-J-K-L-F u naravi garaža površine 16 m2 te dvorište površine 38 m2 na kojem se nalazi crna jama, slijedom čega su tužitelji ovlašteni da temeljem ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, ishode upis prava vlasništva na predmetnim nekretninama na svoje ime i u svoje vlasništvo uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi podnesenoj 27. ožujka 2024. navode da su stvarni vlasnici i posjednici svaki za 1/3 dijela realnih dijelova čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojim nekretninama se nalazi stambena obiteljska zgrada i dvorište, te realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojem se nalazi prateća pomoćna zgrada tužitelja s ograđenim dvorištem. Sve navedene nekretnine upisane su kao vlasništvo za cijelo tuženika. Tužitelji su stvarni dugogodišnji (iako neupisani) suposjednici realnih dijelova predmetnih nekretnina koje još od pedesetih godina prošlog stoljeća koriste oni i njihovi prednici te koji posjed predstavlja jedinstvenu gospodarsku cjelinu – stambenu kuću katnicu, pomoćni objekt te ograđeno dvorište. S obzirom da je tužena upravo Republika Hrvatska to se tužitelj obratio tuženoj svojim dopisom od 6. studenog 2023. te posljedično navedenom ista tužena odbila je njihov zahtjev za mirnim rješenjem spora svojim odgovorom od 26. ožujka 2024. Tužitelji su suvlasništvo i suposjed u naravi vlastitog cjelovitog (u gospodarskom i građevinskom smislu) posjeda - no sukladno katastarskom stanju realnih dijelova predmetnih nekretnine, stekli nasljeđivanjem svog pravnog pretka tj. pokojnog supruga tužitelja pod 1) te oca tužitelja pod 2) i 3) pok. HZ pok. E sukladno Rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru posl.br. O-1870/2012 od dana 8. veljače 2012., a slijedom kojeg rješenja su stekli predmetne nekretnine kao njegovo vanknjižno vlasništvo. Pok. HZ pok. E u posjed ove nekretnine ulazi u listopadu 1955. koji je tada činila stara ''konjušnica'' tj. oronula prizemnica sa dvorištem, a koja se dijelom renovira i održava s njihove strane sve do 1986. godine kada pok. HZ i supruga mu /tužiteljica ad1 EZ sa djecom i tužiteljima pod 2) i 3) grade i uređuju I. kat sa ravnim krovom kao i pripadajuću pomoćnu zgradu. Predmetna nekretnina ograđena je u svojoj cjelini preko pedeset godina te tužitelje te pok. HZ u posjedu i vlasništvu iste nikada nitko nije smetao ili im osporavao bilo vlasništvo bilo granice njihova posjeda pa se tako tužitelji kako osobno tako putem svog prednika nalaze u posjedu ove nekretnine od još od 1955. godine koristeći je primarno za život i poljoprivredne svrhe (stambena kuća, pomoćni objekt/sprema i mali vrt sa dvorištem). Tužitelji su ovu nekretninu i legalizirali te ujedno sačinili etažni elaborat iste koji jasno nije moguće niti provesti zbog neuređenog vlasničkog upisa. U svrhe vizualizacije predmetnih realnih dijelova tužitelji dostavljaju naslovnom sudu svoju provizornu skicu na kojoj je vidljiv posjed tužitelja. U cilju konkretne specifikacije realnog dijela posjeda tužitelja predlaže se provesti očevid na licu mjesta radi identifikacije predmeta spora i potom uređenja tužbenog zahtjeva.

2. Tuženica Republika Hrvatska se u odgovoru na tužbu usprotivila tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te ga je predložila odbiti.

3. Tužitelji su nakon nalaza vještaka mjernika precizirali tužbeni zahtjev podneskom zaprimljenim 6. svibnja 2025. (l.s. 242).

4. Ovaj sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao: zk. izvadak (l.s. 6- 143), izvod iz posjedovnog lista (l.s. 144), izvod iz katastarskog plana (l.s. 145), poziv na mirno rješenje spora od 6. studenog 2023. (l.s. 146), podnesak tuženice radi mirnog rješenja spora od 25. ožujka 2024. (l.s. 147), povijest posjedovanja od 28. rujna 2023. s prilozima (l.s. 151-165), rješenje o izvedenom stanju od 22. prosinca 2021. (l.s. 166- 167), geodetski snimak izvedenog stanja TD 250-2013 s etažnim elaboratom (l.s. 168- 206), uvjerenje o uvjetima uređenja prostora od 11. prosinca 1986. (l.s. 207), izvadak iz provedbenog plana od 14. kolovoza 1986. (l.s. 208), izvadak iz regulacijskog plana od 20. listopada 1970. (l.s. 209), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O-1870/2012 od 8. veljače 2013. (l.s. 210-211), vlastoručna skica (l.s. 212), preslik osobnih iskaznica (l.s. 213-215), održan je očevid na licu mjesta 4. travnja 2025. uz sudjelovanje vještaka geometra (l.s. 234-235), izvršen je uvid u skicu i fotografije sudskog očevida Geo Lesi j.d.o.o. zaprimljenu 15. travnja 2025. (l.s. 239- 240), proveden je dokaz saslušanjem svjedoka GZ (l.s. 245), KZ (l.s. 245-246) i ĆZ (l.s. 246), te je proveden dokaz stranačkog saslušanja tužitelja (l.s. 246-247).

5. Predmet postupka je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje da su vlasnici na jednake dijelove realnih dijelova, i to: dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 107 m2 prikazan likom i točkama A-B-C-P-A, dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 178 m2 prikazan likom i točkama C-D-E-F-M-N-O-P-C i dijela čest. zem. [katastarska čestica] površine 54 m2 prikazan likom i točkama F-G-J-K-L-F, sve k. o. [katastarska općina].

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Iz zk. izvatka (l.s. 6-143) proizlazi da su čest. zem. [katastarska čestica] oranica površine 490 m2, čest. zem. [katastarska čestica] kuća i dvorište površine 323 m2 i čest. zem. [katastarska čestica] neplodno površine 120 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u korist tuženice, te da je u katastru nekretnina posjednikom upisan Župni ured Uznesenja blažene Djevice Marije za cijelo, kako to proizlazi iz posjedovnog lista broj 5319 (l.s. 144).

6.1. Prema povijesti posjedovanja (l.s. 151-157) za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] proizlazi da predmetne čestice odgovaraju dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stari) za koju su podaci bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije Zadra 1964. godine. Pregledom najstarijih podataka koji datiraju iz 1920. godine je čest. zem. [katastarska čestica] bila evidentirana u posjedovnom listu 193 u korist Nadbiskupskog sjemeništa Zadar. Takvo stanje ostaje neizmijenjeno do 1955. godine kada je utvrđena izmjena posjednika i posjednikom je evidentirana Biskupija Zadarska, a potom su u novoj izmjeri predmetne nekretnine evidentirane posjedom Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević, danas Župnog ureda Uznesenja blažene Djevice Marije. Na koncu je 1987. godine na temelju urbanističkih uvjeta izvršena dioba čest. zem. [katastarska čestica], te su formirane čest. zem. [katastarska čestica] istog posjednika.

6.2. Uvidom u povijest posjedovanja za čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s. 158) utvrđeno je da predmetna čestica odgovara dijelu stare čest. zem. [katastarska čestica] i dijelu čest. zgrade [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (stari), a za koje su podaci bili važeći do prihvaćanja podataka nove izmjere i revizije Zadra 1964. godine. Pregledom najstarijih podataka koji datiraju iz 1920. godine za čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] vidljivo je da su bile evidentirane u posjedovnom listu 193 u korist Nadbiskupskog sjemeništa Zadar. Takvo stanje ostaje neizmijenjeno do 1955. godine kada je utvrđena izmjena posjednika i posjednikom je evidentirana Biskupija Zadarska, a potom su u novoj izmjeri predmetne nekretnine evidentirane posjedom Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević, danas Župnog ureda Uznesenja blažene Djevice Marije, te je u svrhu usklađivanja zk. stanja izvršena dioba čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica] i formiranje čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zgr. [katastarska čestica]. Spomenutom novom izmjerom je formirana nova čest. zem. [katastarska čestica] koja je izlaganjem po javnoj izmjeri evidentirana posjedom Nadbiskupskog sjemeništa Zmajević (danas Župni ured Uznesenja blažene Djevice Marije). Na koncu je 1984. godine izvršena dioba čest. zem. [katastarska čestica] i formiranje čest. zem. [katastarska čestica] istog posjednika 6.3. Ovaj sud je radi identifikacije nekretnina proveo očevid na licu mjesta 4. travnja 2025. uz sudjelovanje vještaka geometra (l.s. 234-235), te je zapažanjem na licu mjesta, kao i uvidom u skicu vještaka i fotografije sudskog očevida (l.s. 239-240), utvrdio da je predmet postupka dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 107 m2 prikazan likom i točkama A-B-C-P-A u naravi dvor tužitelja s manjim dijelom kužine, dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 178 m2 prikazan likom i točkama C-D-E-F-M-N-O-P-C u naravi stari dio kuće površine 60 m2 te novi dio kude površine 66 m2 i veći dio crne kužine s pripadajućim dvorištem, te dio čest. zem. [katastarska čestica] površine 54 m2 prikazan likom i točkama F-G-J-K-L-F u naravi garaža površine 16 m2 te dvorište površine 38 m2 na kojem se nalazi crna jama.

6.4. Iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Zadru poslovni broj O- 1870/2012 od 8. veljače 2013. (l.s. 210-211) iza smrti HZ proizlazi da su predmetne čestice oznaka čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ušle u ostavinsku masu kao izvanknjižno vlasništvo ostavitelja, te da su nasljednicima proglašeni ovdje tužitelji, i to: supruga EZ, kći DZ i sin ČZ, za 1/3 dijela svaki.

6.5. Svjedok GZ (l.s. 245), rođ. 1961. godine, je naveo da se u neposredno susjedstvo doselio 1963. godine, te da je obitelj tužitelja već tada živjela u predmetnoj kući. Između njegove kuće i predmetne kuće je još jedna kuća, a cijeli taj dio je bio u vlasništvu Zadarske nadbiskupije. Koliko on zna Zadarska nadbiskupija je tužiteljima dala da usele u predmetnu kuću, a s njima je ranije tu živio i njihov pok. otac, odnosno suprug, HZ. Njegova kuća je također pripadala Zadarskoj nadbiskupiji i još nije uredio vlasništvo u javnim evidencijama na svoje ime. Iz priče drugih ljudi zna da je prije predmetna nekretnina bila štala. Ta štala je bila prizemnica, a tužitelji su nadogradili kat prije 30 – 40 godina. Nekretnina je ograđena sa svih strana već oko 40 godina. Prije tužitelja tu nije nitko živio, dok je u kući svjedoka ranije živjela njegova majka TZ koja je tu došla 1955. Nitko nikada nije tužitelje smetao u posjedovanju predmetne nekretnine.

6.6. Svjedok KZ (l.s. 245-246), rođ. 1947. godine, je naveo da je susjed tužitelja i njegova kuća se nalazi preko puta predmetne lokacije, i to na cesti Put Bokanjca, a tu živi od kada se rodio. Tako mu je poznato da su tužitelji doselili na ovu lokaciju 1956. godine i da je predmetna nekretnina bila popovska, a sve na toj strani gdje su tužitelji, odnosno preko puta njegove kuće je bilo popovsko. Tako je predmetna nekretnina bila konjušnica i prizemnica, a tužitelji u njoj žive od 1956. godine i dogradili su kat. Ne zna kako je obitelj tužitelja stekla tu nekretninu. S tužiteljima je na prijeporu živio njihov otac HZ kojeg su zvali Č. Tužiteljima nitko nije osporavao posjed prijepora, te su kat nadogradili prije Domovinskog rata.

6.7. Svjedokinja ĆZ, rođ. 1959. godine (l.s. 246), je navela da predmetna kuća pripada tužiteljima, a da je njena kuća odmah uz kuću tužitelja i prva na Ulici Put Bokanjca. Ona živi u svojoj kući od 1965. godine, a tada je već obitelj tužitelja živjela u predmetnoj kući. Ne zna kako su HZ stekli tu kuću, ali znam da je njihova kuća bila štala koji su oni preuredili. S tužiteljima je u njihovoj kući živio njihov otac Č. Nitko tužitelje nije smetao u posjedu ove predmetne nekretnine ili im osporavao pravo na predmetnoj nekretnini. Kada se ona doselila 1965. godine je predmetna kuća bila prizemnica, a sada ima kat koji je izgrađen prije 1990. godine. 6.8. Tužiteljica pod 1) EZ, rođ. 1933. godine, je navela (l.s. 246) da se sa suprugom Č i kćerkom DZ, tužiteljicom pod 3), doselila u predmetnu kuću 1955. godine i ta je kuća ranije bila štala, a popovi su im dali da se tu usele. Kada su nadogradili kat prije Domovinskog rata nikoga nisu pitali smiju li graditi kat. Njima nitko nikada nije smetao u toj kući ili im što osporavao. Tužitelj pod 2) ČZ, rođ. 1956. godine, je naveo (l.s. 247) da oni kao i njihovi susjedi nisu trebali pitati koga za dopuštenje da žive na ovoj lokaciji i da dograđuju svoje kuće. Tužiteljica pod 3) DZ, rođ. 1955., je navela (l.s. 246) da su u predmetnoj kući neometano živjeli otkad je ona bila beba i da su 1985. godine sagradili kat. Nikad im nitko nije branio tu živjeti, a oni su kuću širili i dograđivali. Predmetna nekretnina je bila konjušnica Zadarske nadbiskupije i bila je jako dugačka i tu su sada kuće od tri obitelji uključujući njihovu obitelj. Nitko nikada nije osporavao njihovom ocu, majci i njima posjedovanje predmetne nekretnine.

7. Sud vjeruje iskazima svjedoka GZ, KZ i ĆZ u cijelosti jer su njihovi iskazi uvjerljivi, logični i sukladni materijalnim dokazima u spisu. Iskazima svjedoka sukladni su iskazi stranaka koji nisu dovedeni u pitanje niti jednim provedenim dokazom, te im sud vjeruje.

Tako je temeljem suglasnih iskaza svjedoka GZ, KZ i ĆZ, te stranačkih iskaza tužitelja pod 1) do 3), utvrđeno da su tužitelji u posjedu predmetnih nekretnina od 1955./1956. godine, a i ranije računajući posjed svojeg prednika HZ, supruga i oca tužitelja, kojem je raniji evidentirani posjednik Zadarska nadbiskupija (ranije - Nadbiskupsko sjemenište Zmajević, pa Župni ured Uznesenja blažene Djevice Marije) dao predmetnu nekretninu koja je tada bila stara konjušnica i oronula prizemnica s dvorištem, te se prednik tužitelja uselio u tu kuću s obitelji, ovdje tužiteljima koji u njoj žive i danas. Pokojnog HZ i tužitelje od 1955./1956. godine nitko nije smetao u posjedu prijepora, ni u renoviranju kuće i proširivanju gabarita kuće, a niti u izgradnji kata.

7.1. Prednju ocjenu suda potkrepljuje i skica sudskog očevida koja dodatno potvrđuje tvrdnje tužitelja i iskaze svjedoka da je prijepor u cijelosti ograđena i izgrađena nekretnina na kojoj se nalazi obiteljska kuća katnica tužitelja s garažom i vrtom.

8. Temeljem svega naprijed izloženog, sud je stava da činjenica da tužitelji i njihovi prednici nisu evidentirani posjednicima predmetnih nekretnina u povijesti posjedovanja, a koju činjenicu ističe tuženica, ukazuje da evidencija katastra nije odgovarala stvarnom stanju na terenu. Naime, posjedovanje i korištenje nekretnina, kao pretpostavka stjecanja vlasništva dosjelošću, ne podrazumijeva (samo) utvrđenje o tabularnom posjedu, odnosno upisu posjeda u katastarske evidencije. Dosjelošću posjednik koji dulje vrijeme posjeduje stvar kao da je njezin vlasnik, a posjed mu ima određene kvalitete, stječe vlasništvo te stvari. Time se otklanja dugotrajni nesklad faktičnog i pravnog stanja, te se pravno stanje usklađuje s dugotrajnim faktičnim stanjem. Posebno s obzirom na činjenicu da je iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno valjani pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine koji je kontinuiran i neosporavan.

9. Dakle, obzirom da je vrijeme potrebno za dosjelost započelo teći najkasnije 1950-tih, dakle za vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika, valja navesti da prema pravilima o dosjelosti (originarnom načinu stjecanja vlasništva na tuđoj stvari), kojima je svrha uklanjanje trajnog nesklada između posjeda i vlasništva, uspostavljanje pravnog stanja i dopuna zaštiti pravnog prometa, među kojima su i pravila o izvanrednoj dospjelosti (pravno pravilo iz § 1472. Općeg građanskog zakona /Allgemeines bürgerliches Gesetzbuch/, članak 28. stavak 4. i 5. u vezi s člankom 21. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima /Narodne novine, broj: 53/1991./, članak 159. stavak 4. u vezi s člankom 129. stavkom 1. i članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima /Narodne novine, broj: 81/2015. – pročišćeni tekst, 94/2017. – ispravak, u daljnjem tekstu: ZV), u kontinuitetu (uz neznatna odstupanja koja nisu relevantna za predmetni spor), samostalni posjednik nekretnine u vlasništvu jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave i s njom izjednačene pravne osobe, stječe dosjelošću vlasništvo pošto njegov zakonit, istinit i pošten ili barem pošten, samostalan posjed neprekidno traje četrdeset godina, a što znači da tužiteljica nije bila dužna dokazati zakonit naslov stjecanja nekretnine svoga oca, već je tuženik bio dužan dokazati da je posjed tužiteljice i njezinog oca bio nepošten.

9.1. Kako je vrijeme za stjecanje vlasništva dosjelošću teklo i kroz vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (NN br. 53/91, 9/92 i 77/92 dalje: ZOVO koji je bio u primjeni do 1. siječnja 1997.), valja navesti da je u primjeni odredbe članka 28. stavak 4. ZOVO, jednako kao i sada važećom odredbom članka 159. ZV, jedna od pretpostavki sjecanja prava vlasništva je pošten posjed. Prema odredbi članka 72. stavak 2. ZOVO, (kao i odredbi članka 18. stavak 5. ZV), na koju se poziva pobijana presuda, posjed je pošten odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova, time da se poštenje odnosno savjesnost pretpostavlja.

9.2. Za izvanrednu dosjelost stjecanja prava vlasništva na nekretninama u smislu odredbe čl. 28. st. 4. ZOVO potreban je savjestan posjed, te protek vremena od 20 godina neprekidnog posjedovanja, dok je u smislu odredbe čl. 159. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - pročišćeni tekst- dalje ZV) određeno je da samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, stječe pravo vlasništva, kada se radi o nekretninama u vlasništvu jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, protekom 40 godina, što znači dvostruko vrijeme u odnosu na vrijeme iz čl. 159. st. 2. ZV-a.

10. Predmnijeva poštenja posjeda nije oborena niti jednim provedenim dokazom.

10.1. Ovdje valja navesti da su sudovi zauzeli stajalište o tome da se kod dosjelosti u obzir uzima i vrijeme do 8. listopada 1991. kao u odluci broj Rev-291/14 od 17. travnja 2018. pri čemu je navedeno shvaćanje: „Kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV, nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba.

10.2. Gore navedeno shvaćanje doneseno je na temelju shvaćanja zauzetog u presudama Europskog suda za ljudska prava (Trgo protiv Hrvatske, Jakeljić protiv Hrvatske, Radomilja i drugi protiv Hrvatske i Gashi protiv Hrvatske) vezano uz propise i prava stranaka koja su stečena na temelju ukinutih zakonskih odredbi, a to je: „U tim okolnostima, sud smatra da podnositelj zahtjeva koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavan propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja, vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država te da se greške ne smiju ispravljati na trošak dotičnog pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes.

10.3. Budući ne postoji treća osoba stekla vlasnička prava po drugim zakonskim osnovama stjecanja, primjenjujući pravna shvaćanja ELJSP u ovom predmetu, u rok dosjelosti se računa i vrijeme koje je teklo u razdoblju u kojem je nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva. Dakle, tužitelji su stekli pravo vlasništva dosjelošću, odnosno samostalnim neprekidnim poštenim posjedom koji traje najkasnije od 1955. godine računajući posjed svog prednika HZ, te da im u razdoblju dosjedanja kroz koje su nekretnine bile u režimu društvenog vlasništva, a niti nakon toga, posjed nije osporavan po predniku tuženice, a ni tuženici Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice kao u točki I. izreke ove presude.

11. Odluka o trošku je izostala jer stranka koja je uspjela u postupku nije zatražila parnični trošak.

U Zadru, 5. studenog 2025.

Sutkinja

Maja Ivković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovome sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke, u roku od 15 dana od dana objave odluke, a o njoj odlučuje županijski sud.

DNA:

- Tužiteljima po punomoćniku

- Tuženici po zakonskom zastupniku