REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Jž-2044/17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. UŠ, zbog prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“ broj 5/1990., 30/1990., 47/1990. i 29/1994), odlučujući o žalbi okr. UŠ, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 25. veljače 2022., broj: Pp - 280/2022, u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu žalbe okr. UŠ, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda te se izriče:
Na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. TŠ (osobni podaci kao u prvostupanjskoj presudi)
OSLOBAĐA SE OPTUŽBE
da bi:
21. siječnja 2022., u 10,00 sati u Funtani, Cerlenki 14/a u trgovini „Krk“ vrijeđao HŠ riječima: „Šta misliš da nemam šoldi, pička ti materina, ovom ću te kriglom pogoditi u glavu!“, držeći pri tome staklenu kriglu u ruci, a kada je oštećena rekla da će pozvati policiju isti se udaljio u nepoznatom smjeru,
• pa da bi time počinili prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv
javnog reda i mira.
II. Uslijed gornje odluke, žalba okr. UŠ je bespredmetna.
III. Na temelju članka 140. stavak. 2. Prekršajnog zakona, troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo od 25. veljače 2022., broj: Pp - 280/2022, okr. TŠ je proglašen krivim da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, za koji mu je, izrečena novčana kazna od 375,00 kuna, što je protuvrijednost 50,00 eura, koju je dužan platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne te je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka od 200,00 kuna
2. Protiv te presude, okr. TŠ osobno je pravodobno podnio žalbu, ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati.
3. Žalba je bespredmetna.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavk 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. ovog Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio povredu odredaba materijalnog prekršajnog prava iz članka 196. točke 1. Prekršajnog zakona, budući da djelo za koje je okr. TŠ proglašen krvim, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane presude, po propisu nije prekršaj.
4.2. Naime, u činjeničnom opisu se navodi vrijeme i mjesto počinjenja prekršaja te se naznačuje da je okrivljenik u trgovini vrijeđao HŠ riječima „Šta misliš da nemam šoldi, pička ti materina, ovom ću te kriglom pogoditi u glavu!“, držeći pritom kriglu u ruci.
4.3. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, propisano je:
„Tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir, kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana.“
4.4. Iz citirane zakonske odredbe članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jasno proizlazi da se predmetni prekršaj, ako se radi o verbalnom napadu, može počiniti samo svađom ili vikanjem (pri čemu, naravno, dolaze u obzir i sinonimi ovih riječi npr. buka, galama, graja…), jer je životno logično da se javnost ne može uznemiriti verbalnim napadom, a da se pritom ne radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime).
4.5. Slijedom navedenog proizlazi da je, za ispunjenje bića prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, u situacijama kada je modus operandi verbalna komunikacija, odlučna činjenica da se radi o vikanju ili svađi (uključujući i sinonime), pa ta činjenica, mora biti navedena u činjeničnom opisu iz razloga što je zakonski opis odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja.
4.6. Kako to proizlazi iz izreke pobijane presude (a, jednako je i u optužbi) u činjeničnom opisu nije naznačeno da bi okr. TŠ vikao, već je navedeno da je „…u trgovini vrijeđao HŠ riječima: „„Šta misliš da nemam šoldi, pička ti materina, ovom ću te kriglom pogoditi u glavu!“, dakle, nedostaje odlučna činjenica da je isti vikao ili se svađao, a time nedostaje jedan od konstitutivnih elemenata prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira kao osnovnog oblika prekršaja narušavanja javnog reda i mira. Naime, samom radnjom vrijeđanja, a koje vrijeđanje nije izrečeno vikom ili povišenom tonom nije uznemirena javnost, a što je odlučna činjenica bi kod verbalne komunikacije kao načina počinjenja djela bilo ostvareno biće prekršaja iz članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira. Budući da radnja počinjenja kod verbalne komunikacije nije opisana kao vikanje, a time nije niti mogla biti uznemirena javnost niti radnja opisana kao držeći pritom staklenu kriglu u ruci nema obilježja kojim bi se narušavao javni red i mir na drugi način. Radnja okrivljenika eventualno može predstavljati kazneno djelo prijetnje iz članka 139. Kaznenog zakona.
5. Slijedom navedenog, djelo za koje se protiv okr. UŠ vodi prekršajni postupak, a na način kako je to činjenično opisano u izreci pobijane prvostupanjske presude, po propisu nije prekršaj, pa je ovaj sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu na način da je okr. TŠ za predmetno djelo prekršaja oslobodio od optužbe, kako je to i navedeno u izreci ove drugostupanjske presude.
6. Stoga, na temelju članka 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 5. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v.r.
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.
