Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-8330/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Kristine Gašparac Orlić, predsjednice vijeća te Roberta Završkog i Gordane Korotaj, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. DE, zbog prekršaja iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/2017., 126/2019., 84/2021., 114/2022. i 36/2024.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, broj: Pp - 1241/2025-17 od 16. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okr. DE i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

II. Na temelju članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okr. DE je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 70,00 (sedamdeset) eura, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama od 16. srpnja 2025., broj: Pp - 1241/2025-17, proglašen je krivim okr. DE da je na način činjenično opisan u izreci pobijane presude počinio prekršaj iz članka 22. stavak 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je, izrečena novčana kazna od 2.000,00 eura, u koju se na temelju članka 40. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme oduzimanja slobode temeljem Izvješća o uhićenju od 16. svibnja 2025. do 17. svibnja 2025., kao dva dana zatvora, računajući svaki započeti dan zatvora kao 39,82 eura, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu od 1.920,36 eura, koju je dužan platiti u roku 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, dok je u odnosu na troškove prekršajnog postupka obvezan na naknadu istih u iznosu od 50,00 eura.

1. Istom presudom, na temelju članka 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku se izriče zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji, bivše supruge NE, u trajanju od 6 (šest) mjeseci, u mjestu njenog prebivališta te stanovanja, na način da isti ne ulazi u prostor stanovanja žrtve nasilja u obitelji, kao i na svim drugim mjestima gdje se kreće žrtva nasilja na udaljenosti koja ne može biti manja od 100 metara.

2. Protiv te presude, okr. DE pravodobno je po branitelju Ivi Orliću, odvjetniku u Rijeci podnio žalbu naznačujući da se žali zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenika oslobodi optužbe, a podredno da se postupak vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavak 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene bitne povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da u potpunosti ostaje pri navodima svoje obrane te navodi da je raniji postupak koji se vodio pred Općinskim prekršajnim sudom u Zagrebu, pod poslovnim brojem Pp – 1430/2025 okončan oslobađajućom presudom te da je u tom postupku jasno izjavio da je za vrijeme događaja koji se zbio 13. siječnja 2025., obiteljsko nasilje prema njegovoj bivšoj supruzi vršio njezin očuh ĆE pri čemu opisuje kako je on vršio nasilje u obitelji, a koje nasilje su gledala njihova zajednička maloljetna djeca te da je on u više navrata prijavljivao obiteljsku situaciju Hrvatskom zavodu za socijalni rad, kao i policiji, ali da nikada nije diobio pomoć. Ističe da već dulje vrijeme vodi sudski spor kako bi dobio skrbništvo nad djecom te da je ogorčen što sustav uporno ignorira činjenicu da se djeca nalaze u izrazito nezdravom i toksičnom okruženju, a da se on nikada ne bi niti fizički niti psihički nasilnički odnosio prema bivšoj supruzi niti mu je drago što su on i djeca gledali kako ju ĆE vuče za kosu. Navodi da je očito da bivša supruga na sve moguće načine pokušava njega predstaviti kao nasilnika ignorirajući činjenicu da se nad njom vrši nasilje od njezina očuha pri čemu redovito prisustvuju njihova djeca. Okrivljenik ukazuje na postojanje velikog problema u komunikaciji sa bivšom suprugom kojoj je jedini obilke komunikacije vika i deranje, a do takvog zaključka je došao i sud u navedenoj oslobađajućoj presudi. I na kraju, okrivljenik ističe da je svjedok navodnog događaja sadašnji partner njegove bivše supruge te dovodi u sumnju njegov iskaz.

5.1. Međutim, suprotno tvrdnjama žalbe, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

5.2. Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu ispitane svjedokinje – žrtve NE i svjedoka GE koji su detaljno, suglasno u svim bitnim dijelovima i objektivno iskazivali o svim odlučnim činjenicama od kojih ovisi ostvarenje bitnih obilježja prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret. Vjerodostojnost iskaza svjedokinje – žrtve NE i svjedoka GE proizlazi i iz činjenice da su isti o počinjenom nasilju od strane okrivljenika u bitnom suglasno iskazivali kao i na Zapisniku o ispitivanju u IX. Policijskoj postaji Zagreb od 27. travnja 2025. (list 8-12 spisa). Osim toga, vjerodostojnost iskaza svjedokinje žrtve - NE, potvrđena je i dokaznom radnjom suočenja, koju dokaznu radnju je prvostupanjski sud pravilno proveo te pravilno iskaz svjedokinje žrtve NE ocijenio vjerodostojnijim od obrane okrivljenika za što je iznio valjane i dostatne razlog u 13. odlomku obrazloženja pobijane odluke, a koje razloge u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

5.3. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

5.4. Iz naprijed navedenih razloga, žalbenim navodima okrivljenika da nije počinio nasilje u obitelji za koje se tereti nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog stanja od strane prvostupanjskog suda.

5.5. Isto tako, žalbeni navodi okrivljenika kojima se poziva na oslobađajuću presudu donesenu u drugom postupku potpuno su irelevantni za ovaj postupak i istima nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja od strane prvostupanjskog suda.

6. Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi članka 202. stavak 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

6.1. Za prekršaj za koji je okr. DE proglašen krivim zakonom je propisana novčana kazna u iznosu od najmanje 2.000,00 eura do visine općeg maksimuma od 6.630,00 eura ili kazna zatvora u trajanju najmanje 45 dana, pa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.000,00 kuna predstavlja novčanu kaznu izrečenu u iznosu neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa za predmetni prekršaj i to kao blaža vrsta kazne. Imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito izražene olakotne okolnosti dok je kao otegotna okolnst cijenjena dosadašnja osuđivanost okrivljenika, kao i to da su vrlo izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, izrečena novčana kazna i više je nego primjerena u cilju ostvarivanja opće svrhe prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

6.2. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja bivšoj supruzi NE, u trajanju od 6 mjeseci, u mjestu njena prebivališta te stanovanja, na način da isti ne ulazi u prostor stanovanja žrtve nasilja u obitleji, kao i na svim drugim mjestima gdje se žrtva kreće na udaljenosti koja ne može biti manja od 100 metara. Obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je izrekao predmetnu zaštitnu mjeru prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi konkretni i zakonski osnovani. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od šest mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

6.3. I na kraju, žalbenim navodima okrivljenika u kojima osporava opravdanost produljene mjere opreza, a sad izrečene zaštitne mjere jer bi istom bilo onemogućeno ostvarivanje komunikacije vezano za zajedničku djecu nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost izrečene mjere. Naime, roditeljsko pravo prema zajedničkoj maloljetnoj djeci, okrivljenik može ostvarivati i preko treće osobe od povjerenja žrtve ili okrivljenika ali i nadležnog Zavoda za socijalni rad za vrijeme dok je predmetna zaštitna mjera na snazi, a sve u cilju otklanjanja mogućnosti za činjenjem novim prekršaja. Duljina trajanja izrečene mjere od 6 mjeseci, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

7. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavak 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj 18/2013.), koja iznosi od 100,00 do 5.000,00 kuna (što je protuvrijednost 13,27 do 663,61 eura ) pa iznos od 70,00 eura predstavlja iznos neznatno iznad minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, a time po ocjeni ovog suda, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika kao ni osoba koje je isti eventualno dužan uzdržavati.

8. Stoga je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Kristina Gašparac Orlić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Sesvetama u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja, žrtvu, tužitelja i Hrvatski zavod za socijalni rad.