Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-10047/2025

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe AGROTURISTIČKA ZADRUGA VRATA POSAVINE i okrivljene odgovorne osobe DA, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.), odlučujući o žalbi tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, Stalne službe u Ivanić-Gradu, poslovni broj: Pp-642/2024 od 4. srpnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Djelomično se prihvaća žalba tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Zagreb, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, preinačava se pobijana presuda u odluci o kazni na način da se na temelju članka 42. stavka 1. točke 35. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22. – dalje u tekstu Zakon o računovodstvu), uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22. – dalje u tekstu Prekršajni zakon), okrivljenoj pravnoj osobi AGROTURISTIČKA ZADRUGA VRATA POSAVINE izriče novčana kazna u iznosu od 260,00 (dvjestošezdeset) eura, a na temelju članka 42. stavka 1. točke 35. u svezi stavka 2. Zakona o računovodstvu, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, okrivljenoj odgovornoj osobi DA, izriče novčana kazna u iznosu od 60,00 (šezdeset) eura, koje kazne su dužni platiti u roku od 30 dana od dana primitka ove presude, a ukoliko u navedenom roku plate dvije trećine izrečene im novčane kazne, iste će se sukladno članku 152. stavku 3. Prekršajnog zakona, smatrati u cjelini plaćenim.

II U preostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Financijske agencije, Regionalnog centra Rijeka te se prvostupanjska presuda potvrđuje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba AGROTURISTIČKA ZADRUGA VRATA POSAVINE i okrivljena odgovorna osoba DA, proglašeni su krivima zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, činjenično opisanog u izreci pobijane presude, te su, uz primjenu članka 38. stavka 2. točke 2. Prekršajnog zakona, oslobođeni od kazne za navedeni prekršaj.

2. Istom presudom okrivljenici su na temelju članka 139. stavka 6. Prekršajnog zakona oslobođeni plaćanja troškova postupka.

3. Protiv pobijane presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji i troškovima postupka, navodeći u bitnome da je sud ispravno utvrdio da su okrivljenici krivi za počinjenje prekršaj, no unatoč tome je okrivljenike oslobodio od kazne, navodeći da je uvjerljiv iskaz II. okr. da I. okr. nije aktivan godinama, da je pokrenut postupak likvidacije te smatra da se okrivljenici mogu osloboditi od kazne. Žalitelj nastavno na utvrđenje da društvo nije bilo aktivno ukazuje na čl. 30. st. 9. Zakona o računovodstvu. Izjava o neaktivnosti nije dostavljena Fini u propisanom roku, a sama činjenica da je subjekt neaktivan ne oslobađa ga obveze sastavljanja i predaje Godišnjih financijskih izvještaja u skladu s člankom 32. stavkom 1. Zakona o računovodstvu. Također je dostava Izjave o neaktivnosti za poduzetnike koji tijekom poslovne godine nisu imali poslovnih događaja propisana i člankom 11. Pravilnika o načinu vođenja Registra godišnjih financijskih izvještaja te načinu primanja i postupku provjere potpunosti i točnosti godišnjih financijskih izvještaja i godišnjeg izvješća (NN 1/2016). Stoga je jasna i nedvojbena intencija zakonodavca kada je propisao obvezu dostave Izjave o neaktivnosti, te je nedvojbeno da se u ovom slučaju radi o protupravnom postupanju.

Žalitelj također ističe da čak i u slučaju pokretanja postupka likvidacije sukladno članku 19. stavku 9. Zakona o računovodstvu, godišnje financijske izvještaje poduzetnik je dužan sastaviti i u slučaju promjene poslovne godine, statusnih promjena, otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije nad poduzetnikom i to sa stanjem na dan koji prethodi početku promjene poslovne godine, danu nastanka statusne promjene, danu otvaranja stečajnog postupka ili pokretanja postupka likvidacije. Okrivljeni, dakle, nisu dostavili Financijskoj agenciji godišnji financijski izvještaj za 2021., što su bili dužni učiniti po zaključenju poslovnih knjiga. Financijska agencija je mišljenja kako se oslobođenjem okrivljenika od plaćanja novčanih kazni ne postiže svrha kažnjavanja.

4. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati i preinači prvostupanjska presuda na način da naloži okrivljenicima plaćanje novčane kazne i troškova izdavanja prekršajnog naloga onako kako su isti naznačeni u prekršajnom nalogu.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona niti je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju provedenog prekršajnog postupka, a naročito izvršenog uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, prvostupanjski sud osnovano je proglasio krivima okrivljenu pravnu i okrivljenu odgovornu osobu za prekršaj koji im je stavljen na teret, a za odluku o krivnji dao je valjane razloge o odlučnim činjenicama.

8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da su okrivljenici počinili prekršaj koji im je stavljen na teret, no pogrešno je primijenio materijalno pravo kada ih je oslobodio od izricanja kazne uz obrazloženje da društvo nije bilo aktivno te da je pokrenut postupak likvidacije. Takvi razlozi ne mogu predstavljati osnovu za primjenu instituta oslobođenja od kazne.

9. Žalitelj osnovano ističe da se i u slučaju neaktivnosti društva primjenjuju jasne zakonske obveze propisane Zakonom o računovodstvu. Prema članku 30. stavku 9. navedenog Zakona, poduzetnik koji tijekom poslovne godine nije imao poslovnih događaja dužan je Financijskoj agenciji dostaviti Izjavu o neaktivnosti u propisanom roku. Okrivljeni tu obvezu nisu ispunili. Sama činjenica neaktivnosti subjekta ne oslobađa od obveze sastavljanja i predaje godišnjih financijskih izvještaja iz članka 32. stavka 1. Zakona o računovodstvu.

10. Žalbeni navodi tužitelja osnovani su i u dijelu koji se odnosi na postupak likvidacije. Prema članku 19. stavku 9. Zakona o računovodstvu, pokretanje likvidacije ne oslobađa poduzetnika obveze sastavljanja financijskih izvještaja, nego ih je dužan sastaviti s danom koji prethodi otvaranju likvidacije. Okrivljenici, međutim, nisu dostavili godišnji financijski izvještaj za 2021. godinu, iako su to bili dužni učiniti po zaključenju poslovnih knjiga.

11. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na žalbene navode tužitelja, a posebno u dijelu u kojem je prvostupanjski sud okrivljenike oslobodio od kazne, ovaj Sud je utvrdio da postoje razlozi za preinačenje odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Razlozi koje je prvostupanjski sud naveo u obrazloženju, odnosno okolnost da okrivljena pravna osoba godinama nije bila aktivna te da je pokrenut postupak likvidacije, ne predstavljaju zakonsku osnovu za oslobođenje od kazne u smislu članka 38. Prekršajnog zakona. Takve okolnosti mogu eventualno biti cijenjene kao olakotne, no one ni sadržajno ni pravno ne ispunjavaju uvjete za potpuno oslobođenje od kazne.

12. Naime, sukladno članku 38. Prekršajnog zakona, sud će osloboditi od kazne počinitelja kad to zakon izričito propisuje, te sud može osloboditi od kazne počinitelja kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kada je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio, ili je platio ili je ispunio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak, kad se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu, pa u skladu s citiranom odredbom nisu ispunjeni uvjeti za primjenu ovog instituta, kojeg je prvostupanjski sud primijenio prema okrivljenicima, zbog čega je bilo nužno intervenirati u odluku o prekršajnopravnoj sankciji.

13. Slijedom svega navedenog, imajući u vidu okolnosti koje je utvrdio prvostupanjski sud glede poslovne neaktivnosti okrivljene pravne osobe te ozbirom na protek vremena od počinjenja prekršaja, a posebno vodeći računa kako izrečena novčana kazna mora predstavljati primjerenu društvenu osudu za počinjeno djelo, ali i sukladno odredbi članka 3. stavka 2. Prekršajnog zakona (načelo primjene blažeg propisa) po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine“ broj: 114/22.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2023. i koji sada za pravnu osobu i odgovornu osobu propisuje nešto blaže novčane kazne nego u vrijeme počinjenja djela prekršaja, odnosno za pravnu osobu novčanu kaznu u rasponu od 1.320,00 eura do 13.270,00 eura (što je protuvrijednost od 9.945,54 kn do 99.982,82 kn, u skladu s fiksnim tečajem konverzije od 7,53450), a u vrijeme počinjenja djela bila je propisana u rasponu od 10.000,00 do 100.000,00 kuna, te za odgovornu osobu u rasponu od 660,00 eura do 2.650,00 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kn do 19.966,43 kn, u skladu s fiksnim tečajem konverzije od 7,53450), a u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana od 5.000,00 do 20.000,00 kuna, ovaj Sud je prihvativši žalbu tužitelja preinačio prvostupanjsku presudu, te uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona, izrekao okrivljenoj pravnoj osobi novčanu kaznu u iznosu od 260,00 eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi u iznosu od 60,00 eura.

14. Ovaj Sud smatra da su upravo ovako izrečene novčane kazne okrivljenicima razmjerne težini počinjenog prekršaja i stupnju odgovornosti okrivljenika i kako je opravdano očekivati da će se navedenim novčanim kaznama postići kako opća tako i posebna svrha kažnjavanja.

15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljena pravna osoba i odgovorna osoba u roku od trideset dana, koji je određen za plaćanje kazne, računajući od dana primitka ove drugostupanjske presude, plate dvije trećine novčane kazne izrečene svakom okrivljeniku pod točkom I izreke ove presude, iste će se smatrati u cjelini plaćenima.

16. Prijedlog tužitelja kojim traži da se okrivljenike obveže na troškove onako kako su naznačeni u prekršajnom nalogu je neosnovan, budući je prekršajni nalog na temelju kojeg je pokrenut prekršajni postupak stavljen izvan snage, dok sukladno odredbi članka 138. stavka 2. Prekršajnog zakona, sam trošak izdavanja prekršajnog naloga nije obuhvaćen troškovima prekršajnog postupka, uslijed čega je u tom dijelu, žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu.

17. Zbog navedenih razloga, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Veliko Gorici, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i ovlaštenog tužitelja.