Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9914/2025

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Tomislava Tomašića i Marjane Rajić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Diane Pavlečić, u svojstvu više sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I-okr. pravne osobe LOVAČKO DRUŠTVO KUNA i II-okr. odgovorne osobe PG, zastupane po branitelju Željku Albiniju, odvjetniku iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 92. stavka 1. točke 1., 18. i stavka 3., članka 93. stavka 1. točke 2., 18. i stavka 3. Zakona o lovstvu, odlučujući o žalbi I i II-okrivljenika, podnijetoj protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici od 26. rujna 2025., broj: Pp Pr-40/2025, na sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,

r i j e š i o j e :

Odbija se kao neosnovana žalba I-okr. pravne osobe LOVAČKO DRUŠTVO KUNA i II-okr. odgovorne osobe PG i potvrđuje se pobijano rješenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Donjoj Stubici odbijen je zahtjev okrivljenika za naknadu troškova prekršajnog postupka.

2. Protiv navedenog rješenja okrivljenici su pravodobno, putem branitelja, podnijeli žalbu navodeći u bitnom da iz obrazloženja pobijanog rješenja uopće nije jasno zašto je prvostupanjski sud odbio zahtjev kao neosnovan, odnosno sud za takvu svoju odluku ne navodi dostatno niti jasno obrazloženje, već se samo poziva na odredbe čl. 139. i čl. 140. Prekršajnog zakona. Sud tvrdi kako nije bilo moguće razgraničiti troškove obrane, međutim, ni na koji način ne obrazlaže zašto to nije moguće te ne navodi nikakve kriterije kada i u kojem slučaju bi takvo razgraničenje bilo moguće. S obzirom na izraženo pravno stajalište iz sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koju nižestupanjski sudovi moraju uzeti u obzir, te imajući na umu da iz odredbe čl. 139. st. 4. Prekršajnog zakona slijedi da je izdvajanje troškova u vezi s prekršajem za koji je postupak obustavljen, pa tako i kad je okrivljenik oslobođen optužbe ili je ona odbijena, iz ukupnih troškova postupka načelno moguće. Prvostupanjski sud je bio dužan jasno, konkretno i provjerljivo obrazložiti, odnosno dati valjane razloge zašto po njegovom stajalištu takvo izdvajanje nije bilo moguće u predmetnom slučaju. Prvostupanjski sud u potpunosti pogrešno primjenjuje odredbe čl. 139. i čl. 140. Prekršajnog zakona, odbijajući zahtjev za naknadu troškova obrane za čitav prekršajni postupak. Okolnost da je presuda jednim dijelom osuđujuća ne može otkloniti činjenicu oslobođenja od optužbe te odbacivanja optužbi, samo zato što je o svim okolnostima odlučeno istom presudom, a kako to pogrešno ističe prvostupanjski sud u točki 8. pobijanog rješenja.

3. Žalitelji predlažu da se iz razloga iznijetih u žalbi, ista prihvati.

4. Žalba nije osnovana.

5. Odlučujući o žalbi te ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe članka 202. Prekršajnog zakona (NN 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici donio pravilnu odluku kojom je odbijen zahtjev I i II-okrivljenika za naknadu troškova prekršajnog postupka.

6. Naime, odredbom članka 139. stavka 4. Prekršajnog zakona propisano je da ako je okrivljenik istom presudom za neke prekršaje proglašen krivim a za neke je postupak obustavljen, neće se obvezati na naknadu troškova postupka u vezi s prekršajima za koje je postupak obustavljen ako se ti troškovi mogu izdvojiti iz ukupnih troškova.

7. Nadalje, u konkretnom slučaju postupak je za sve prekršaje iz članka 92. stavka 1. točke 1., 18. i stavka 3., članka 93. stavka 1. točke 2., 18. i stavka 3. Zakona o lovstvu, koji su se I i II-okr. stavljali na teret optužnim aktom, bio obuhvaćen istim radnjama, što je utvrđeno uvidom u spis, jer radnje za koje I i II-okr. traže naknadu troškova i to pisana obrana I i II-okr. od 28. veljače 2024. odnosi se na sve prekršaje koji su se I i II-okr. optužnim aktom stavljali na teret, kao i na ročištima glavne rasprave 29. veljače 2024., 11. travnja 2024., 9. srpnja 2024. su provođeni dokazi i radnje u odnosu na sve prekršaje iz optužnog prijedloga, dok se žalba od 19. kolovoza 2024., čiji trošak također traže I i II-okr. odnosi isključivo na prekršaj iz članka 93. stavka 1. točke 2. i stavka 3. Zakona o šumama, za koji su I i II-okr. proglašeni krivima.

8. Slijedom navedenoga, troškovi postupka u odnosu na prekršaj iz članka 92. stavka 1. točke 1. i stavka 3. Zakona o šumama za koje je protiv I i II-okr. odbijena optužba, te za prekršaje iz članka 92. stavka 1. točke 18. i stavka 3., članka 93. stavka 1. točke 18. i stavka 3. Zakona o šumama za koje su okrivljenici oslobođeni od optužbe, nikako se ne mogu izdvojiti iz ukupnih troškova prekršajnog postupka, s time da se žalba od 19. kolovoza 2024. odnosi na prekršaj za koji su I i II-okr. proglašeni krivima, pa stoga I i II-okr nemaju pravo na naknadu troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja u ovom postupku.

9. Iz navedenih razloga, valjalo je žalbu I i II-okrivljenika odbiti kao neosnovanu i prvostupanjsko rješenje potvrditi.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Diana Pavlečić v.r.

Mario Soljačić v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Zlataru u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i branitelja.