Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-9789/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinje Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Jasne Momirović i Ivane Bosnić-Kovačić kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Hane Bogović kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog ML, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 89/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022. i 114/2022.), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenom protiv prekršajnog naloga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin od 26. listopada 2024., broj: 211-07/24-1/16407, u sjednici vijeća održanoj dana 5. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e
I. U povodu prigovora okrivljenog ML, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o novčanoj kazni, tako da se okrivljeniku, za prekršaj iz članka 199. stavaka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, izriče novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura (tisućutristodvadeset eura), u koju se, na temelju članka 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), uračunava vrijeme provedeno u posebnoj prostoriji do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 26. listopada 2024. u 1,40 sati do 13,00 sati, kao 1 dan zatvora, odnosno 39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdesetdva centa), tako da je okrivljeniku preostala novčana kazna u iznosu 1.280,18 eura (tisućudvjestoosamdeset eura i osamnaest centi) koju je dužan platiti u roku 30 (trideset) dana od primitka ove presude, a ako u navedenom roku plati dvije trećine izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.
II. Djelomičnim prihvaćanjem prigovora okrivljenog ML, preinačuje se pobijani prekršajni nalog u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku na temelju članka 58. stavka 1. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u koju se, na temelju članka 130. stavka 9. Prekršajnog zakona, uračunava vrijeme za koje je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta mjerom opreza određenom od strane Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin od 26. listopada 2024., broj: 211-07/24-1/16407.
III. U ostalom se dijelu prigovor okrivljenog ML odbija kao neosnovan te se prekršajni nalog potvrđuje u pobijanom, a nepreinačenom dijelu.
IV. Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona okrivljeni ML obvezan je naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset eura) u roku 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanim prekršajnim nalogom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave istarske, Policijske postaje Labin od 26. listopada 2024., broj: 211-07/24-1/16407, okrivljeni ML proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci, počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, kažnjiv po stavku 8. istog članka, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura koju je dužan platiti u roku osam dana od pravomoćnosti prekršajnog naloga, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene kazne. Uz kaznu, okrivljenik je na ime troškova prekršajnog postupka dužan naknaditi iznos od 66,36 eura.
1.1. Istim prekršajnim nalogom, na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od šest mjeseci.
2. Okrivljenik je protiv navedenog prekršajnog naloga pravodobno podnio prigovor zbog izrečene mu novčane kazne i zaštitne mjere, slijedom čega je ovaj sud, temeljem članka 238. stavka 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.
3. Prigovor je djelomično osnovan.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li prekršajnim nalogom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona.
4.1. Tako je ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo, u odnosu na prekršaj činjenično opisan u izreci pobijanog prekršajnog naloga, u smislu odredbe članka 196. točke 6. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijedilo materijalno prekršajno pravo.
4.2. Naime, prema podacima u spisu (Naredba o smještaju u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva), okrivljenik je dana 26. listopada 2024. bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva počevši od 1,40 sati do 13,00 sati, kada je pušten na slobodu.
4.3. Odredbom članka 40. stavaka 1. i 2. Prekršajnog zakona propisano je:
„(1) Vrijeme provedeno u uhićenju, zadržavanju i svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem uračunava se u izrečenu kaznu zatvora, kaznu maloljetničkog zatvora i novčanu kaznu.
(2) Prilikom uračunavanja izjednačuje se svaki započeti dan uhićenja, zadržavanja i svakog drugog oduzimanja slobode te započetih 39,82 eura novčane kazne s jednim danom zatvora.“
4.4. Dakle, citiranom zakonskom odredbom jasno je navedeno da se u izrečenu kaznu uračunava svako oduzimanje slobode u vezi s prekršajem, a to znači i vrijeme smještaja u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva. Iz stanja spisa nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik bio smješten u posebnu prostoriju do prestanka djelovanja opojnog sredstva, dakle lišen slobode, tijekom dana 26. listopada 2024., a što predstavlja iznos od 39,82 eura sukladno članku 40. stavku 2. Prekršajnog zakona. Stoga je navedeno lišenje slobode okrivljenika trebalo uračunati u izrečenu novčanu kaznu kao 39,82 eura, kako je navedeno u točki I. izreke ove presude.
4.5. S obzirom na prethodno navedeno, ovim se putem izdavatelju prekršajnog naloga ukazuje kako je, prilikom uračunavanja vremena koje je okrivljenik proveo u zadržavanju, u izreci prekršajnog naloga potrebno izričito se pozvati na zakonsku osnovu za uračunavanje, odnosno članak 40. Prekršajnog zakona, na način da se okrivljeniku najprije izrekne novčana kazna sukladno zakonu, zatim se provede uračunavanje temeljem članka 40. Prekršajnog zakona te se konačno izrekne preostali iznos novčane kazne (kako je navedeno u točki I. izreke ove presude).
5. Okrivljenik u prigovoru priznaje počinjenje prekršaja te izražava kajanje za učinjeno. Predlaže ublažavanje novčane kazne i ukidanje zaštitne mjere.
6. Razmatrajući odluku prvostupanjskog tijela o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je navedena odluka pravilna i zakonita te da izrečena novčana kazna nije prestroga. Naime, za predmetni je prekršaj zakonom propisana novčana kazna od 1.320,00 do 2.650,00 eura ili kazna zatvora u trajanju do 60 dana pa novčana kazna u iznosu od 1.320,00 eura izrečena okrivljeniku predstavlja najblažu zakonom propisanu vrstu i mjeru kazne za predmetni prekršaj. Navedena kazna primjerena je stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona, posebice imajući u vidu visoku utvrđenu koncentraciju alkohola u organizmu od 2,48 g/kg.
6.1. Cijeneći težinu počinjenog prekršaja, koja se ogleda i u tome što je sam zakonodavac predvidio da se za taj prekršaj, osim novčane, može izreći i kazna zatvora te imajući na umu da u konkretnom slučaju nisu utvrđene naročito olakotne okolnosti, ovaj Sud smatra da nema osnove za primjenu instituta ublažavanja kazne i da se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona te svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogle postići blažim kažnjavanjem.
6.2. Kod takvog stanja stvari, sve okolnosti koje se ističu u prigovoru našle su dovoljno odraza u izrečenoj novčanoj kazni, koja je primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.
7. Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko prekršajno tijelo, u smislu odredbe članka 58. Prekršajnog zakona, opravdano i zakonito izreklo zaštitnu mjeru kako bi se okrivljenika isključilo iz prometa na određeno vrijeme te kako bi se otklonili uvjeti koji omogućuju počinjenje novog prekršaja kojim bi okrivljenik ugrozio sigurnost prometa i njegovih sudionika. Ovo posebno iz razloga što je okrivljenik proglašen krivim jer je upravljao motornim vozilom iako je u organizmu imao koncentraciju alkohola od 2,48 g/kg, koje ponašanje, već zbog same svoje težine i stupnja ugrožavanja sudionika u prometu, upućuje na opasnost od budućeg ugrožavanja sigurnosti prometa.
7.1. Međutim, s obzirom da u spisu nema podataka da bi okrivljenik do sada bio prekršajno osuđivan, niti da bi se protiv njega vodio neki drugi prekršajni postupak, to ovaj sud smatra da je zaštitna mjera izrečena u trajanju od 6 mjeseci preduga odnosno protivna ustaljenoj praksi ovog suda vezanoj za izricanje zaštitne mjere kada ne postoji ranija prekršajna osuđivanost okrivljenika.
7.2. Stoga je ovaj sud, uvažavajući navedene okolnosti te imajući u vidu ukupne okolnosti okrivljenika, izrekao zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 mjeseca, smatrajući da će se naznačenim trajanjem zaštitne mjere dostatno preventivno djelovati na buduće ponašanje okrivljenika te da je navedena mjera razmjerna naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju.
8. Odluka o paušalnom iznosu troškova drugostupanjskog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota određena vrlo blizu donje granice okvira paušalne svote određene Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.), a s obzirom na manju složenost i kraće trajanje postupka.
9. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 5. studenoga 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Hana Bogović, v.r.
Katica Lučić, v.r.
Presuda se dostavlja Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijskoj upravi istarskoj, Policijskoj postaji Labin u 2 otpravka: za spis i okrivljenika.
