REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-615/2025-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Anđele Hambašić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zlatko Gregurić, Tatjana Figač Gegurić, Hrvoje Mladinić u [adresa], protiv tuženika Ministarsta unutarnjih poslova u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, radi oduzimanja oružja, 5. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I-213-02/24-06/708, URBROJ: 511-02-04-4-24-1, od 2. siječnja 2025.

II. Nalaže se tuženiku Ministarstvu unutarnjih poslova u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, OIB 36162371878, da u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti odluke o troškovima ovog upravnog spora, tužitelju naknadi troškove ovog upravnog spora u iznosu od 1.250,00 Eura (tisućudvijestotinepedeset eura).

III. U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora se odbija.

Obrazloženje

1. Rješenjem Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Bjelovarsko-bilogorske, Službe zajedničkih i upravnih poslova, KLASA: UP/I-213-02/24-06/708, URBROJ: 511-02-04-4-24-1, od 2. siječnja 2025., tužitelju se oduzimaju oružja, pobliže naznačena točkom 1. izreke tog rješenja, kao i tom oružju pripadajuće strjeljivo te oružani list za držanje i nošenje oružja serijskog broja [serijski broj] izdan od strane PU Bjelovarsko-bilogorske, uz određenje obveze da u zakonu uspostavljenim rokovima navedeno oružje proda ili na drugi način otuđi u korist ovlaštenih osoba. Osporeno rješenje obrazloženo je okolnošću da je u upravnom postupanju utvrđeno da je tužitelj pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela iz skupine kaznenih djela protiv javnog reda, a što dovodi do ispunjenja uvjeta za oduzimanje oružja propisanih u članku 46. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana.

2. Osporavajući zakonitost naprijed navedenog pravnog stava tužitelj u bitnome navodi kako je točno da je pravomoćno osuđen za počinjenje kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. Kaznenog zakona, ali da je tuženik pri tome potpuno propustio vrjednovati okolnost da je u tom postupanju pravomoćnom sudskom odlukom svo njegovo oružje, a koje se sada tužitelju osporenim rješenjem oduzima, vraćeno. Iz navedenog zaključuje kako upravno tijelo sadržajno postupa protivno pravomoćnoj sudskoj odluci, ali i da je potpuno propustilo utvrditi da oduzeto oružje i nije njegovo, već je ono vlasništvo AIF, a koja okolnost jasno proizlazi iz oružanog lista 00293881, koji list uz tužbu prilaže. Predlaže sudu da poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.

3. Tuženik, u svom odgovoru, ostaje u cijelosti kod navoda i obrazloženja iznesenih u osporavanom rješenju. Ističe da je osporenim rješenjem oduzeto oružje uslijed zakonom propisanih uvjeta te da određena sumnja u konkretnom predmetu na tu okolnost nemaju utjecaja. Konačno tuženik navodi kako se osporenim rješenjem oduzimaju točno određena oružja i pripadajuće streljivo, koje je naznačeno u oružanom listu za držanje i nošenje oružja serijskog broja [serijski broj oružja] te da neka druga oružja, izvan navedenih nisu bila predmetom postupanja koje je prethodilo osporenom rješenju. Predlaže Sudu da odbije tužbeni zahtjev i na snazi ostavi osporeno rješenje.

4. Sud je 29. listopada 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja i u prisutnosti opunomoćenika tuženika, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14. i 29/17.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

5. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja tuženika Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 55. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, iz razloga ove presude.

7. U ovom predmetu nije sporno kako je tužitelj pravomoćnom presudom Republike Hrvatske, Općinskog suda u Bjelovaru, broj K – 154/2023., oglašen krivim za počinjenje kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. Kaznenog zakona, a koje djelo spada u skupinu kaznenih djela protiv javnog reda. Isto tako u ovom predmetu nije sporna ni okolnost da je naprijed navedenom pravomoćnom presudom naznačeno kako se tužitelju, tada optuženiku, imaju vratiti oduzeti predmeti, sve sukladno u toj presudi naznačenim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta. Između ostalih predmeta u tim potvrdama navedeno je i oružje i oružani list koji su predmetom oduzimanja u upravnom postupku koji je prethodio osporenom rješenju.

8. Tužitelj smatra kako upravo iz te okolnosti, dakle činjenice da mu je sudskom odlukom vraćeno oružje, proizlazi da tuženik to oružje nije mogao oduzeti niti zadržati, jer to sadržajno znači postupanje protivno pravomoćnoj sudskoj odluci. Uz ovu okolnost tužitelj osporava i utvrđenja da bi oružje koje tuženik oduzima uopće bilo njegovo. Suprotno ovim stavovima tuženik smatra kako je oduzimanje oružja u konkretnom utemeljeno na odredbama Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana, kao i da je svo oružje koje se oduzima upravo oružje tužitelja.

9. Člankom 46. stavkom 1. Zakona o nabavi i posjedovanju oružja građana (Narodne novine, broj 94/18., 42/20. i 114/22. - u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da će nadležno tijelo rješenjem oduzeti i ukinuti isprave o oružju te će oduzeti oružje i streljivo od osobe koja prestane ispunjavati neki od uvjeta iz članka 11. stavka 2. točaka 1., 3., 4. i 5. ovoga Zakona ili uvjet iz članka 11. stavka 3. točke 1. ovoga Zakona.

10. Člankom 11. stavkom 2. točkom 3. Zakona propisano je da su opći uvjeti za izdavanje odobrenja za nabavu oružja fizičkoj osobi: da nije pravomoćno osuđena i da protiv nje nije pokrenut postupak za kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, kazneno djelo protiv strane države ili međunarodne organizacije, kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, kazneno djelo protiv života i tijela, kazneno djelo protiv opće sigurnosti, kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kazneno djelo protiv osobne slobode, kazneno djelo protiv spolne slobode, kazneno djelo protiv okoliša koje se odnosi na protuzakoniti lov i ubijanje ili mućenje životinja, kazneno djelo protiv zdravlja ljudi koje se odnosi na neovlaštenu proizvodnju i promet drogama i omogućavanje trošenja droga, te kazneno djelo koje u sebi sadrži elemente nasilja, a sadržano je u kaznenim djelima protiv imovine, kaznenim djelima protiv braka, obitelji i djece, kaznenim djelima protiv pravosuđa, kaznenim djelima protiv javnog reda, kaznenim djelima protiv ljudskih prava i temeljnih sloboda, kaznenim djelima protiv privatnosti, kaznenim djelima protiv službene dužnosti, kaznenim djelima protiv Oružanih snaga Republike Hrvatske i u kaznenim djelima iz propisa o sprječavanju nereda na sportskim natjecanjima.

11. Tumačeći članak 11. stavak 2. točku 3. Zakona, a koja odredba je temelj utvrđenju da u konkretnom slučaju više ne postoje uvjeti iz članka 46. stavka 1. Zakona, Sud ukazuje kako je ta odredba razdijeljena u dvije grupe kaznenih dijela. Prva grupa sadrži katalog kaznenih dijela po kojima je već i samo njihovo počinjenje dostatna okolnost za ispunjenje uvjeta za oduzimanje oružja. U tom smislu zakonom su jasno naznačena „kazneno djelo protiv Republike Hrvatske, kazneno djelo protiv strane države ili međunarodne organizacije, kazneno djelo protiv čovječnosti i ljudskog dostojanstva, kazneno djelo protiv života i tijela, kazneno djelo protiv opće sigurnosti, kazneno djelo spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kazneno djelo protiv osobne slobode, kazneno djelo protiv spolne slobode, kazneno djelo protiv okoliša koje se odnosi na protuzakoniti lov i ubijanje ili mućenje životinja, kazneno djelo protiv zdravlja ljudi koje se odnosi na neovlaštenu proizvodnju i promet drogama i omogućavanje trošenja droga“. Sud nalazi kako kazneno djelo za koje je tužitelj pravomoćno osuđen ne potpada u ovu grupu.

12. Za razliku od ove grupacije kaznenih dijela člankom 11. stavkom 2. točkom 3. Zakona odvojena je druga grupa dijela, a po kojoj za nastanak uvjeta za oduzimanje oružja, osim počinjenja tog djela, postoji i dodatan uvjet, a to je da prilikom počinjenja djela iz te grupacije mora biti prisutan i element nasilja. Ta okolnost jasno proizlazi iz dijela naprijed citirane norme a u kojoj se navodi „te kazneno djelo koje u sebi sadrži elemente nasilja, a sadržano je u kaznenim djelima …“. Budući da je djelo za koje je tužitelj pravomoćno osuđen, djelo iz članka 331. stavka 1. Kaznenog zakona, a koje djelo spada u skupinu XXX kaznena djela protiv javnog reda, Sud zaključuje da je za ispunjenje uvjeta za oduzimanje oružja tuženik bio u obvezi u tako počinjenom djelu utvrditi i elemente nasilja i iste jasno obrazložiti.

13. Razmatrajući presudu Republike Hrvatske, Općinskog suda u Bjelovaru, broj K – 154/2023., Sud u počinjenom djelu ne nalazi nikakve elemente nasilja, već utvrđuje kako je djelo počinjeno na način da je tužitelj nakon Domovinskog rata u kojem je sudjelovao i bio ranjavan, zadržao komade oružja kao trofejno oružje. Sud ukazuje i kako su priloženom kaznenom presudom navedene samo olakotne, bez utvrđenja i jedne otegotne okolnosti. Iz navedenog slijedi da u počinjenom kaznenom djelu nisu postojali nikakvi elementi nasilja, iz kojeg razloga se u konkretnom slučaju nisu mogle upotrijebiti naprijed citirane odredbe Zakona.

14. Trebalo je stoga, temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima, usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, poništiti osporeno rješenje te odlučiti kao u točci I izreke ove presude.

15. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora specificiranog njegovim podneskom od 28. listopada 2025. (list 45 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 79. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je na temelju tbr. 23. točka 1. Tarife, podnio zahtjev za sastav tužbe od 14. veljače 2025., u iznosu od 1.000,00 Eura te za sastav podneska od 25. travnja 2025. i 22. svibnja 2025. u iznosima od po 1.000,00 Eura, a što ukupno, uz uvećanje pripadajućim javnim davanjem iznosi 3.750,00 Eura.

16. Člankom 79. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

17. Člankom 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

18. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je kao nezakonito poništeno rješenje tuženika, Sud zaključuje kako je tužitelj u cijelosti uspio sa svojim tužbenim zahtjevom, a koja okolnost tada dovodi do obveze tuženika da snosi sve opravdane troškove spora. Iz ovog razloga Sud je u obvezi utvrditi koji se troškovi, a koje troškove tužitelj potražuje svojim zahtjevom, mogu smatrati opravdanim.

19. Sud u cijelosti osnovanim uzima zahtjev za naknadu troškova sastava tužbe, a kojom je iniciran spor koji je po tužitelja povoljno okončan, iz kojeg razloga je odlučeno kao u točki II izreke ove odluke.

20. Suprotno ovom Sud navodi kako podnesci zaprimljeni od strane tužitelja u ovom upravnom sporu na niti jedan način nisu utjecali na konačnu odluku, a budući ona i nije utemeljena na stavovima tužitelja, već na stavu suda. Stoga je odlučeno kao u točki III izreke ove odluke.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

1. Zajednički odvjetnički ured Zlatko Gregurić, ŠIF, ŠI, [adresa],

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Bjelovarsko-bilogorska, Služba zajedničkih i upravnih poslova, Bjelovar, Vlahe Paljetka 2

3. U spis