Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26 D

Poslovni broj: Gž-1029/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinje Tanje Novak-Premec predsjednice vijeća, sutkinje Lane Putrić izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Ivane Čačić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆM, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomo Šoletić, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženice Hrvatska poštanska banka d.d. Zagreb, Jurišićeva 4, OIB: 87939104217, koju zastupa punomoćnik Šime Petrić, odvjetnik u Zadru, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj P-775/2023-20 od 4. kolovoza 2025., dana 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj P-775/2023-20 od 4. kolovoza 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova sastava žalbe.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 35.936,20 EUR, naplaćen primjenom ništetne odredbe o valutnoj klauzuli Ugovora o kreditu broj 310936 od 21. studenoga 2025. i to sa pripadajućim zateznim kamatama preciziranim kao u izreci (stavak I. izreke), naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 108,18 EUR, naplaćen primjenom ništetne odredbe o jednostranoj promjeni kamatnoj stopi Ugovora o kreditu broj 310936 od 21. studenoga 2025. i to sa pripadajućim zateznim kamatama preciziranim kao u izreci (stavak II. izreke), te je naloženo je tuženici naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 9.472,00 EUR sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 5. kolovoza 2025. do isplate (stavak III. izreke).

2. Prvostupanjsku presudu pravovremeno izjavljenom žalbom, pobija tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući da ovaj sud preinači predmetnu presudu podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženice tužitelj predlaže žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Nesporno je da su stranke 21. studenoga 2005. sklopile Ugovor o kreditu broj 310936 na iznos u kunskoj protuvrijednosti od 160.930,00 CHF na dan korištenja kredita, da je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja obveze može mijenjati u skladu s promjenom tržišnih uvjeta, a na temelju Odluke o kamatnim stopama tuženice i da je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,60%, kao i da se redovna kamatna stopa mijenjala na više od početno ugovorene, a da je rok otplate kredita bio 24 godine.

6. Sporna je mjesna nadležnost Općinskog suda u Dubrovniku, radi li se o nepoštenim ugovornim odredbama s obzirom da je tužitelj bio upoznat da se radi o ugovaranju s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, visina više plaćenih anuiteta te je li u odnosu na utuženi iznos nastupila zastara.

7.1. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je točka 10. predmetnog ugovora o kreditu, a kojom je određena nadležnost suda u Zagrebu, kraj činjenice da je tužitelj osoba s prebivalištem u [adresa] i da je ugovor sklopljen u poslovnici tuženice u Dubrovniku, nepoštena odredba, a i time ništetna, jer da se radi o odredbi o kojoj stranke uopće nisu pregovarale i koju je tuženica kao jača ugovorna strana nametnula tužitelju kao sastavni dio ugovora, pri čemu uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Zaključno prvostupanjski sud ocjenjuje da je mjesno nadležan u ovoj pravnoj stvari pozivom na čl. 59. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), u vezi s čl. 19.l. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15., 52/16., 128/22., 156/23.), obzirom tuženica ima poslovnicu u mjestu prebivališta tužitelja potrošača, ujedno mjestu nadležnosti toga suda.

7.2. U odnosu na ništetnost odredbi ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule i jednostrane promjene kamatne stope, prvostupanjski sud je uvidom u spis toga suda poslovni broj P-579/2020 utvrdio da je između istih stranaka u vezi istih odredbi ugovora vođen spor te da je već pravomoćno – presudom poslovni broj P-579/2020 od 9. prosinca 2022. utvrđeno da su navedene odredbe ugovora ništetne i bez pravnog učinka.

8. Kako je radi utvrđenja visine pretplaćenih iznosa prvostupanjski sud proveo knjigovodstveno financijsko vještačenje iz kojeg proizlazi da je ukupan zbroj plaćenih anuiteta nastalih uslijed promjene kamatnih stopa tijekom utuženog razdoblja po predmetnom kreditu, uzimajući u obzir početnu ugovorenu kamatnu stopu, iznosi 108,18 EUR, dok preplata na ime tečaja u CHF iznosi 35.936,20 EUR, pa je primjenom odredbe čl. 323. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), uz primjenu čl. 1115. ZOO, sud tužiteljici dosudio te iznose, s obrazloženjem da je tuženica dužna vratiti tužitelju sve ono što je primila na temelju ništetnih ugovornih odredbi, s zateznim kamatama tekućim od dana stjecanja.

9. U odnosu na prigovor zastare prvostupanjski sud ukazuje na shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u pogledu početka tijeka roka zastare zauzeto na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-47/2020-2 od 30. siječnja 2020. prema kojem: „Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO/05, kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite¨ Obzirom je postupak kolektivne zaštite, u kojem je utvrđena ništetnost odredbi o jednostranoj promjeni kamatne stope pravomoćno okončan 12. lipnja 2014., te o vezivanju otplate kredita uz tečaj CHF-a u odnosu na kunu okončan tek 14. lipnja 2018., zastara restitucijskih zahtjeva počela je iznova teći od navedenih datuma pravomoćnosti odluke.

10. Međutim, prvostupanjski sud ističe da je u konkretnom slučaju do stjecanja bez osnove došlo u periodu od prosinca 2019. do rujna 2022., obzirom da je tuženica i dalje primjenjivala ništetne odredbe pa je tek tada i došlo do prijenosa imovine tužitelja u imovinu tuženice, koja je u tom trenutku znala za ništetnost predmetnih ugovornih odredbi, a usprkos tome, zadržala imovinu tužitelja. Slijedom navedenog, a kako od trenutka prijenosa imovine do podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao rok zastare od 5 godina, tužiteljevo potraživanje nije zastarjelo.

11.1. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u okviru odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

11.2. Nije ostvarena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju tuženica ističe u žalbi, jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, presuda ima razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

11.3. U žalbi tuženica ističe da presuda uopće ne sadrži radnje tuženice koje su dovele do ništetnosti pojedinih Ugovora o kreditu, da se utvrđenja iz presuda u kolektivnim sporovima zaštite potrošača ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju, da su tužitelj i tuženica pojedinačno pregovarali o spornim odredbama Ugovora o kreditu, te se poziva i na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-637/2019 od 15. studenoga 2022. u kojoj je izraženo pravno shvaćanje koje se odnosi na konvertirane kredite.

11.4. Treba reći da je u postupku pred Općinskim sudom u Dubrovniku donesena pravomoćna presuda poslovni broj P-579/2020 od 9. prosinca 2022. kojom je između istih stranka suđeno:

„I. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe iz Ugovora o kreditu broj 310936 od 21. studenog 2005., solemniziran dana 28. studenog 2005 g kod javne bilježnice Lucije Carić pod br. OU 989/05-1 i odredbe iz Dodatka Ugovora o kreditu broj 310936 od 30. ožujka 2006.,solemniziran dana 12. siječnja 2007 g kod javne bilježnice Lucije Carić pod br. OU 989/05-3 između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora kojima je ugovorena valutna klauzula u švicarskim francima i to dijelovi t. 1., t. 4.1, t. 7.1., t. 9.12, t. 9.13 i t. 9.14 iz osnovnog ugovora o kreditu iz 2005. i dijelovi čl. 3 iz Dodatka ugovora o kreditu iz 2006.

II. Utvrđuje se da su ništetne i bez pravnog učinka odredbe iz Ugovora o kreditu broj 310936 od 21. studenog 2005., solemniziran dana 28. studenog 2005 g kod javne bilježnice Lucije Carić pod br. OU 989/05-1 i odredbe iz Dodatka Ugovora o kreditu broj 310936 od 30. ožujka 2006., solemniziran dana 12. siječnja 2007. g. kod javne bilježnice Lucije Carić pod br. OU 989/05-3 između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na način da je tuženik ovlašten svojim jednostranim odlukama mijenjati kamatnu stopu i to dijelovi t. 4.1., t. 4.2., t. 7.2. i t. 9.7 iz osnovnog ugovora o kreditu iz 2005. i dijelovi čl. 3 iz Dodatka ugovora o kreditu iz 2006.“

11.5. Obzirom da je o spornim odredbama ugovora o kreditu o primjeni valutne klauzule i jednostrane promjene kamatne stope, već pravomoćno odlučeno, u ovom predmetu radi se o prethodnom pitanju o kojem je Općinski sud u Dubrovniku donio pravomoćnu presudu poslovni broj P-579/2020 od 9. prosinca 2022. (čl. 12. st. 1. ZPP).

11.6. Pri tome treba istaknuti da se ovom postupku ne radi o konvertiranom kreditu, niti je Dodatak Ugovora o kreditu solemniziran 12. siječnja 2007. sklopljen na temelju odredaba Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/15), te je stoga neodlučno pozivanje tuženice na presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-637/2019 od 15. studenoga 2022. koja se odnosi na tzv. konvertirane kredite.

12.1. Tužena u žalbi ističe da je prilikom donošenja odluke trebalo uzeti u obzir tzv. negativnu tečajnu razliku odnosno kada je tužitelj uplatio manji iznos od onog tečaja koji je bio ugovoren prilikom sklapanja ugovora.

12.2. Međutim, u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. prije čijeg donošenja je sud odlučivao u proširenom vijeću prema čl. 390. st. 2. ZPP izraženo je sljedeće pravno shvaćanje:

"U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK – CHF bio manji od tečaja HRK – CHF na dan isplate kredita."

12.3. Iz navedenog proizlazi da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja u prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl. 333. st. 3. ZPP, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288.a st. 6. ZPP.

12.4. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke nije na određen način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba, tada nema ni postupovnih pretpostavki za odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženika na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama koje bi predstavljale korist koju je druga strana (tužitelj) imala od takve ništetne ugovorne odredbe.

12.5. U ovom predmetu tužena samo osporava visinu potraživanja tužitelja na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF, smatrajući da se prilikom izračuna iznosa koje je tužitelj preplatio na ime takve ništetne odredbe trebalo uzeti u obzir i iznose koje je tužitelj manje platio u vrijeme kada je tečaj CHF bio niži, a da pri tome nije stavila prigovor u smislu izloženog pravnog shvaćanja.

12.6. Stoga u konkretnom slučaju sud nije ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita te je odluka prvostupanjskog suda u skladu sa shvaćanjem revizijskog suda izraženim u odluci broj: Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023.

13. Slijedom navedenog, nije doveden u sumnju zaključak suda da tužitelj kao potrošač ima pravo na povrat preplaćenih iznosa kredita jer ih je platio bez pravne osnove (članak 1111. ZOO), kako je to i zaključio prvostupanjski sud te pravilno primijenio materijalno pravo. U vezi tijeka kamata i primjene odredbe 1115. ZOO postoji ustaljena sudska praksa redovnih sudova, reafirmirana i odlukama Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5475/2021 od 30. lipnja 2022., U-III-4613/2021 od 30. lipnja 2022. i U-III-3540/2021 od 30. lipnja 2022., prema kojem s obzirom na to da je u konkretnom slučaju utvrđena ništetnost (nepoštenost) ugovorne odredbe zbog povrede načela savjesnosti i poštenja koja se dogodila već u predugovornoj fazi (propustom banke da potrošaču da odgovarajuće obavijesti o spornoj ugovornoj odredbi prije sklapanja ugovora), Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi ništa proizvoljno u tumačenju sudova da je banka nesavjesni stjecatelj koji duguje zatezne kamate od dana stjecanja.

14. U odnosu na prigovor zastare, tuženica ispušta iz vida da je u trenutku kada je za tražbine na temelju ništetnih odredbi o jednostrano primjenjivoj kamatnoj stopi nastupila zastara prema tome shvaćanju (14. lipnja 2019.), odnosno o vezivanju otplate kredita uz tečaj CHF-a u odnosu na kunu (15. lipnja 2023.) predmetni kredit još bio u otplati, iz kojeg razloga je samo tužbeni zahtjev vođen u predmetu pred Općinskim sudom u Dubrovniku broj P-579/2020 mogao obuhvatiti preplatu do koje je zbog ništetnih promjena kamatne stope došlo u razdoblju od rujna 2009. do zaključno studenoga 2019., što je tužitelj svojim zahtjevom tamo i učinio. Stoga je tužitelj tek u ovom predmetu mogao obuhvatiti razdoblje nakon studenoga 2019., pa sve do prijevremene otplate (zatvaranja kredita), s obzirom da su anuiteti s dospijećem nakon studenoga 2019. pa nadalje do prijevremene otplate tek trebali biti podmireni.

15. Preduvjet za početak tijeka, pa time i za nastup zastare, jest da na strani dužnika postoji dospjela obveza, a navedene obveze u trenutku nastupa zastare prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednice Građanskog odjela od 31. siječnja 2022. uopće nije bilo. To iz razloga jer je tuženica postala tužiteljev dužnik tek s danom stjecanja svakog pojedinog nepripadno više plaćenog mjesečnog iznosa po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, a sve do stjecanja tih nepripadnih iznosa tužitelj prema tuženici niti je imao tražbinu, a niti je ista bila za njega utuživa.

16. Stoga je kod ocjene osnovanosti prigovora zastare trebalo primijeniti petogodišnji opći zastarni rok propisan odredbom čl. 225. ZOO-a, a u svezi s odredbom čl. 1111 st.1. ZOO, koji teče od svake pojedinačne uplate, a koji rok niti za jedan od utuženih iznosa do podnošenja tužbe nije istekao.

17. Cijeneći naprijed navedeno, valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijanjem žalbe tuženice potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod stavkom I. i II. izreke.

18. O troškovima postupka prvostupanjski sud je odlučio pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP, kao i primjenom čl. 155. ZPP. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženice i na temelju čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio odluku o troškovima postupka sadržanu u dijelu pod stavkom III. prvostupanjske presude, koju tuženica osporava samo za slučaj drugačijeg uspjeha u sporu.

19. Tuženici nisu priznati troškovi žalbenog postupka jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP).

20. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu jer to nije bila radnja potrebna za vođenje ovog postupka (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Varaždinu 5. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Tanja Novak-Premec