Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1274/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Tatjane Kučić kao predsjednice vijeća te Veljka Kučekovića kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Vesne Rep kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljica ŽŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i RŠ, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Safeti Ramić-Pozderac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Transport Beton Lubina d.o.o., Knin, Kralja Držislava 5, OIB87910130484, zastupanog po punomoćniku Zvonimiru Raiću, odvjetniku iz Zagreba i Alkom d.o.o., Split, Zrinjsko Frankopanska 64, OIB39142960054, radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o žalbi tuženika Transport Beton Lubina d.o.o. protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1562/2021-54 od 23. srpnja 2021. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1562/2021-59 od 19. studenog 2021., na nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika Transport Beton Lubina d.o.o. se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1562/2021-54 od 23. srpnja 2021. koja je ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj P-1562/2021-59 od 19. studenog 2021.:

- potvrđuje u točki I. izreke presude

- potvrđuje u dijelu točke II. izreke presude kojim je tuženiku Transport Beton Lubina d.o.o. naloženo da tužiteljicama zajedno sa tuženikom Alkom d.o.o. naknadi parnični trošak u iznosu od 187.482,45 kuna sa zateznim kamatama

- preinačuje u dijelu točke II. izreke presude kojim je tuženiku Transport Beton Lubina d.o.o. naloženo da tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu od 45.828,75 kuna sa zateznim kamatama na način da se taj dio zahtjeva tužiteljica za naknadu parničnog troška odbija.

II. Odbija se zahtjev tuženika Transport Beton Lubina d.o.o. za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 5.935,19 EUR (pet tisuća devetsto trideset pet eura i devetnaest centi).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

«I Proglašava se nedopuštenom ovrha koja se provodi temeljem rješenja o ovsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu od dana 30. siječnja 2013. godine, posl. br. :

Ovr-223/13, na slijedećim nekretninama:

- 115/10000 suvlasničkog dijela nekretnine označene kao čest. br. 4542/8, zk. ul. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], u naravi stambeno-poslovna zgrada u [adresa], Ulica grada Vukovara br. 20, Florijana Andrašeca br. 22 i Gorjanska br. 29 površine 1004 m2 i dvorište površine 229 m2 ukupne površine 1233 m2, na kojem je uspostavljeno vlasništvo posebnog dijela nekretnine i to etažna jedinica 114, stan oznake S49 smješten na 6 katu građevine - dilatacija "A", Gorjanska ulica br. 29, korisne površine 74,43 m2, koji se sastoji od hodnika, kuhinje, dnevne sobe s blagovaonicom, dvije sobe, kupaonice, WC-a i terase, u planu posebnih dijelova označeno tirkizno plavom bojom, sve upisano u zemljišnim knjigama Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

II Tuženici su dužni tužiteljicama nadoknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 233.311,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi određenoj u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanom za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.»

1.1. Prvostupanjski sud donio je rješenje o ispravku presude čija izreka glasi: «I Ispravlja se presuda ovog suda gornji poslovni broj od dana 23. srpnja 2021. godine tako da u zaglavlju svake stranice presude treba stajati: " Poslovni broj: LX P-1562/21- 54".

II U preostalom dijelu presuda ostaje neizmijenjena.»

2. Protiv presude žali se tuženik Transport Beton Lubina d.o.o. (dalje: žalitelj) zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, pobijana presuda je valjano obrazložena i neproturječna te se može ispitati pa nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. ZPP-a, a niti koja od drugih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik Alkom d.o.o. u Zagrebu izgradio zgradu, a žalitelj je isporučivao beton za gradnju te zgrade.

6.1. Žalitelj je smatrao da mu isporučeni beton nije plaćen u cijelosti te je stoga radi naplate svoje tražbine pokrenuo ovršni postupak protiv tuženika Alkom d.o.o. u kojem je predmet ovrhe stan u navedenoj zgradi koji je u trenutku pokretanja ovršnog postupka u zemljišnoj knjizi bio upisan kao vlasništvo tuženika Alkom d.o.o.

6.2. U tom ovršnom postupku su tužiteljice podnijele prigovor treće osobe navodeći da su one kupile stan koji je predmet ovrhe te su u tom postupku upućene u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom nakon čega su podnijele tužbu protiv žalitelja i tuženika Alkom d.o.o. te tužbenim zahtjevom traže da se proglasi nedopuštenom ovrha koja se kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu vodi na predmetnom stanu pod brojem Ovr-223/13.

6.3. Prvostupanjski sud je utvrdio da su tužiteljice u dva navrata podnosile prijedlog za uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnom stanu i to 2008. godine kada im je prijedlog odbijen jer zgrada nije bila etažirana, te 2010. godine no taj prijedlog su povukle na zamolbu tuženika Alkom d.o.o.

6.4. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski sud je utvrdio da iz isprava koje su dostavile tužiteljice proizlazi da su sa tuženikom Alkom d.o.o. 29. prosinca 2005. sklopile Ugovor o prodaji predmetnog stana dok je još bila u tijeku izgradnja zgrade te da su naknadno u cijelosti isplatile kupoprodajnu cijenu i platile porez na promet nekretnina, a tuženik Alkom d.o.o. im je izdao tabularnu ispravu za upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Također je utvrđeno da su tužiteljice u dva navrata podnosile prijedlog za uknjižbu svog prava vlasništva na predmetnom stanu i to 2008. godine kada im je prijedlog odbijen jer zgrada nije bila etažirana, te 2010. godine no taj prijedlog su povukle na zamolbu tuženika Alkom d.o.o. koji je sređivao zemljišnoknjižno stanje u odnosu na predmetnu zgradu.

6.5. Saslušanjem svjedoka AŠ, direktora tuženika Alkom d.o.o., MŠ, voditelja financija tuženika Alkom d.o.o. te ĐŠ, stečajne upraviteljice tuženika Alkom d.o.o. nad kojim je u tijeku ove parnice otvoren stečajni postupak, prvostupanjski sud je utvrdio da je tuženik Alkom d.o.o. svoj dug prema žalitelju namirivao na način da mu je dan jedan stan u predmetnoj zgradi, a da je žalitelj želio kupiti još jedan stan 2011. godine, no rečeno mu je da su svi stanovi u zgradi prodani i da više nema stanova za prodaju.

6.6. Na temelju tih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljice imaju pravo koje sprečava ovrhu na predmetnom stanu jer je direktor žalitelja GŠ znao da je predmetni stan prodan i nije bio ovlašten tražiti ovrhu na njemu slijedom čega je prvostupanjski sud usvojio tužbeni zahtjev tužiteljica i proglasio nedopuštenom gore navedenu ovrhu.

6.7. Vrhovni sud Republike Hrvatske je na sjednici Građanskog odjela od 22. veljače 2018. broj Su-IV-4/18-4 zauzeo pravno shvaćanje prema kojem predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Takvo pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud.

6.8. Tužiteljice treba smatrati predmnjevanim vlasnicama obzirom da su stekle pravni temelj za upis svog prava vlasništva u zemljišnu knjigu.

6.9. Stoga one mogu štititi svoje pravo na predmetnom stanu ukoliko dokažu da je ovrhovoditelj bio nesavjestan ili nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo.

7. Ovaj sud prihvaća kao pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da su svjedoci AŠ i TŠ još 2011. godine, dakle dvije godine prije nego što je pokrenut gore navedeni ovršni postupak, rekli GŠ da su svi stanovi u predmetnoj zgradi prodani. To utvrđenje potvrđuje i iskaz svjedokinje Mire Hajdić, stečajne upraviteljice tuženika Alkom d.o.o. koja je u svom iskazu navela da je upoznala GŠ te da su bili na kavi nakon dražbenog ročišta u ovršnom postupku kada joj je rekao da je uzeo već jednu nekretninu za svoj dug, ali kako on nije bio u cijelosti namiren angažirao je odvjetnika koji je pronašao predmetni stan na kojem nije bila izvršena uknjižba vlasništva pa je brže-bolje izvršio zabilježbu ovrhe iako je znao da je stan bio plaćen te je ponosno izjavio da je uspio „upasti u prazninu“.

7.1. Iz tih činjenica po ocjeni ovog suda doista proizlazi da je žalitelj prilikom pokretanja ovršnog postupka na predmetnom stanu 2013. godine bio nepošten, odnosno, iako je znao da su svi stanovi u predmetnoj zgradi prodani, pa i predmetni stan, zloupotrijebio je činjenicu da se tužiteljice nisu u zemljišnoj knjizi upisale kao vlasnice stana i pokrenuo je ovrhu na tom stanu.

7.2. Stoga je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužiteljice kao predmnjevane vlasnice mogu štititi svoje pravo na predmetnom stanu jer je žalitelj prilikom pokretanja ovršnog postupka bio nepošten i zloupotrijebio je svoje pravo. Zbog tih razloga se žalitelj neosnovano žali da je pobijanom presudom anulirano načelo povjerenja u zemljišne knjige. Člankom 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12.; dalje: ZV) propisano je da se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a stavkom 2. je propisano da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. Iz gore navedenog jasno proizlazi da žalitelj nije bio u dobroj vjeri prilikom pokretanja ovršnog postupka na predmetnom stanu.

7.3. Žalitelj se također žali zbog toga što je odbijen njegov dokazni prijedlog za saslušanje svjedoka ŠŠ kojeg je prvostupanjski sud odbio jer nije bio određen rješenjem o prethodnom postupku. Žalitelj nije u smislu članka 241. ZPP-a naznačio o čemu bi taj svjedok trebao svjedočiti. Žalitelj je naveo da se radi o njegovom odvjetniku kojem se je žalitelj obratio radi pokretanja gore navedenog ovršnog postupka radi namirenja svoje tražbine te je ŠŠ pronašao predmetni stan koji je u zemljišnoj knjizi bio upisan kao vlasništvo tuženika Alkom d.o.o. i podnio je prijedlog za ovrhu na tom stanu. Sve te činjenice nisu bile sporne pa nije bilo ni potrebe da se taj svjedok sasluša.

7.4. Žalitelj se žali navodeći da tužiteljice do zaključenja prethodnog postupka nisu niti iznijele činjenicu da je njemu bilo poznato da su svi stanovi u predmetnoj zgradi prodani, a tu činjenicu su počele iznositi tek nakon saslušanja svjedoka AŠ i MŠ. Člankom 299. stavak 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, a stavkom 2. je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka. Tužiteljice su činjenicu da je žalitelj znao da su svi stanovi u predmetnoj zgradi prodani i mogle iznijeti tek nakon saslušanja svjedoka AŠ i MŠ kada su za tu činjenicu saznale pa ju bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti prije zaključenja prethodnog postupka.

7.5. Žaliteljevi žalbeni navodi o tome da prvostupanjski sud nije donio odluku o žaliteljevom povrat u prijašnje stanje nisu relevantni jer je žaliteljev direktor GŠ tijekom postupka saslušan kao stranka u svrhu dokazivanja.

7.6. Zbog navedenih razloga nije osnovana žaliteljeva žalba protiv točke I. izreke pobijane presude te je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbijena i taj dio prvostupanjske presude je potvrđen.

7.7. Žalitelj se žali protiv odluke o trošku postupka navodeći da je prvostupanjski sud tužiteljicama dosudio trošak ročišta od 19. rujna 2018., 19. studenog 2018. i 3. lipnja 2019. prema Tbr. 9.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14.; dalje: Tarifa) umjesto po Tbr. 9.5. Tarife obzirom da se na tim ročištima nije raspravljalo o glavnoj stvari.

7.8. Iz zapisnika sa ročišta održanog 19. rujna 2018. proizlazi da je na tom ročištu punomoćnik tužiteljica dao sudu adrese predloženih svjedoka i nakon toga je prvostupanjski sud zakazao slijedeće ročište. Stoga se ne radi o ročištu iz Tbr. 9.1. Tarife već o ročištu iz Tbr. 9.2. Tarife za koje tužiteljicama pripada 50 % nagrade iz Tbr. 7. t. 1., 3., 6. i 7. Tarife. Kako je prvostupanjski sud tužiteljicama za to ročište dosudio 30.552,50 kuna sa PDV-om, nepripadno je tužiteljicama dosuđen iznos od 15.276,25 kuna. Isto se odnosi i na ročište od 19. studenog 2018. koje je odgođeno zbog neizvjesne dostave za žalitelja te je tužiteljicama i za to ročište nepripadno dosuđen iznos od 15.276,25 kuna. Također se isto odnosi i na ročište od 3. lipnja 2019. na kojem je sud donio rješenje o nastavku postupka te je tužiteljicama dan rok za očitovanje na podnesak kojeg je predao žalitelj i zakazano je novo ročište. Dakle, tužiteljicama je i za to ročište nepripadno dosuđen iznos od 15.276,25 kuna pa proizlazi da im je nepripadno dosuđen iznos od ukupno 45.828,75 kuna.

7.9. Zbog tih razloga je dio prvostupanjske presude pod točkom II. izreke kojim je žalitelju naloženo da zajedno sa tuženikom Alkom d.o.o. tužiteljicama naknadi parnični trošak u iznosu od 233.311,00 kuna potvrđen u dijelu kojim je žalitelju naloženo da tužiteljicama zajedno sa tuženikom Alkom d.o.o. plati iznos od 187.482,25 kuna, a na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a preinačen je u dijelu kojim je žalitelju naloženo da tužiteljicama plati iznos od 45.828,75 kuna na način da je taj dio zahtjeva tužiteljica za naknadu parničnog troška odbijen.

8. Žalitelj je uspio sa žalbom u razmjerno neznatnom dijelu i to u odnosu na dio prvostupanjske presude kojim je odlučeno o parničnom trošku. Zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi pa je odgovarajućom primjenom članka 154. stavak 5. ZPP-a odbijen žaliteljev zahtjev za naknadu parničnog troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 5.935,19 eura.

Koprivnica, 5. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Tatjana Kučić