REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj: Gž R-63/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurici Kvartuču, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika ŽUVELA d.o.o. Hvar, Ulica uvala Vira 5, OIB: 67047530380, zastupanog po OT, direktoru Društva, a ovaj po punomoćniku Juri Strgačiću, odvjetniku u Zadru, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu i vraćanja na rad, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pr-172/2022-49 od 25. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika – i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, poslovni broj: Pr-172/2022-49 od 25. veljače 2025.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog dijela postupka, kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Pobijanom je presudom odlučeno:

" I. Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 06. srpnja 2022. kojom tuženik otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11. siječnja 2019. nedopuštena i da radni odnos stranaka nije prestao.

II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na posao na radno mjesto komercijalista – prodajnog predstavnika, u roku od 15 (petnaest) dana.

III. Nalaže se tuženiku po osnovi naknade troškova ovog parničnog postupka isplatiti tužitelju iznos od 500,00 Eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. veljače 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referentne stope tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV.

Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.214,53 Eura kao neosnovan."

2. Protiv te je presude žalbu podnio tuženik navodeći da je podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te zbog odluke o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog tuženika da se pobijanu presudu preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužitelja te da mu se naloži naknaditi troškove postupka tužitelju, ili podredno da se istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, a traži i trošak žalbe.

3. Sa tom je žalbom postupljeno prema odredbi čl. 359. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje ZPP).

4. Odgovor na žalbu podnio je tužitelj navodeći u bitnome da su žalbeni razlozi tuženika neosnovani te predlaže da se istu odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu, a traži i naknadu troškova odgovora na žalbu.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. U ovoj pravnoj stvari nije sporno da je tužitelj temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 11. siječnja 2019. bio zaposlen kod tuženika na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova komercijalist-prodajni predstavnik, kao niti da je tužitelj poslove svog radnog mjesta obavljao za područje izdvojenog pogona tuženika u Benkovcu odnosno na području Zadarske županije.

6.1. Nije sporno niti da je tuženik kao poslodavac donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 6. srpnja 2022. kojim je radniku NT, ovdje tužitelju, izvanredno otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11. siječnja 2019. zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć, koja je odluka o izvanrednom otkazu tužitelju uručena 18. srpnja 2022. te po zaprimanju koje je tužitelj tuženiku pravodobno 1. kolovoza 2022. preporučenom poštom podnio zahtjev za zaštitu prava, kojeg je tuženik zaprimio 6. kolovoza 2022. na koji se očitovao dopisom na način da nije udovoljio zahtjevu tužitelja za zaštitu prava, a koji je dopis tuženika tužitelj zaprimio 17. kolovoza 2022., nakon čega je unutar roka od 15 dana 29. kolovoza 2022. podnio predmetnu tužbu kojom se osporava dopuštenost odluke o izvanrednom otkazu, a koja tužba je pravodobna u smislu čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/2014., 127/2017. i 98/2019. - dalje: ZR).

7. Sporno je, da li je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje da Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 6. srpnja 2022. kojom tuženik otkazuje Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 11. siječnja 2019. nije dopuštena i da radni odnos stranaka nije prestao, te vraćanje tužitelja na rad, odnosno sporna je dopuštenost (zakonitost) izvanrednog otkaza Ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa i vraćanje radnika na rad.

8. Ocjena je ovoga suda da je pobijanom presudom ispravno odlučeno o tim spornim pitanjima, to uz ispravna utvrđenja i zaključke (činjenične i pravne naravi):

- da sukladno čl. 116. st.1. ZR-a poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć;

- da sukladno čl. 135. st.3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu;

- da iz odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tuženik ovu odluku kojom izvanredno otkazuje ugovor o radu tužitelja, donio kao prvo, jer da je tužitelj u više navrata tijekom 2022. isporučio robu (ribu i riblje proizvode) poslovnim partnerima tuženika, primio od istih gotovinu te tu gotovinu, umjesto da ju na dan kada je izvršio isporuku robe ili kasnije predao tuženiku na blagajnu, zadržao za sebe i na taj način oštetio tuženika za iznos od ukupno 67.837,75 kuna.

- da su radi utvrđenja te sporne činjenice saslušani kao svjedoci upravo osobe za koje se u izvanrednom otkazu navodi da su tužitelju isporučenu im robu (ribu i riblje proizvode) platili u gotovini, a proveden je dokaz i po Dijani Lovrić, stalnom sudskom vještaku za ekonomsko-financijsko poslovanje iz kojih sud prvog stupnja ne nalazi nedvojbeno dokazanim da je tužitelj tijekom 2022. isporučio robu (kupcima tuženika ŠT, ST, VT i RT) za što bi od istih primio u gotovini novčane iznose od 31.962,00 kune, 14.433,00 kune, 10.072,50 kuna i 1.370,25 kuna, koji bi iznos umjesto da ih preda tuženiku na blagajnu zadržao za sebe i na taj način oštetio tuženika;

- da iz nalaza sudskog vještaka proizlazi da iz poslovne dokumentacije koju je tuženik dostavio sudskom vještaku nije moguće utvrditi da postoji nesrazmjer između izdanih gotovinskih računa te naplate po istima za kupce navedene u Odluci o izvanrednom otkazu, pa se ne može nedvojbeno utvrditi da je tužitelj navedenim kupcima tuženika isporučio robu te primio kupoprodajnu cijenu u gotovini na ruke koju potom nije predao na blagajnu tuženiku već je zadržao za sebe, budući da iz dijela tih isprava proizlazi da su iste sastavile osobe različite od tuženika, radi čega se za njihov sadržaj ne može teretiti ovdje tužitelj dok iz onih isprava u kojima je kao vozač ili referent prodaje naveden ovdje tužitelj ni na koji način ne proizlazi da bi tužitelj bio taj koji je kupcu isporučio robu navedenu u ispravi, a niti da je od kupca primio kupoprodajnu cijenu za isporučenu robu (osim toga neke od narudžbenica datirane su 20. srpnja 2022. te 21. srpnja 2022. u kojima je tužitelj označen kao vozač ili referent prodaje, nedvojbeno datirane datumom nakon odluke o izvanrednom otkazu kada je tužitelj prestao raditi kod tuženika), radi čega je sud o ovim činjenicama zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a imajući pritom u vidu da je sukladno čl. 135. st.3. ZR-a u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga otkaza ugovora o radu na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, kao što je ovdje slučaj;

- da što se tiče isporuke robe kupcu tuženika DT vlasniku ugostiteljskog obrta "[obrt]" u vrijednosti od 10.000,00 kuna, iz iskaza svjedoka DT ne proizlazi da bi on tijekom 2022. tužitelju u gotovini za robu koju bi mu tužitelj isporučio platio iznos od 10.000,00 kuna, a budući ovaj svjedok u svom iskazu iskazuje isključivo o plaćanju novčanog iznosa u gotovini u siječnju 2022. za kupnju lignje po povoljnoj cijeni, a u vezi kojeg plaćanja da je sastavljena izjava (na stranici 31 spisa), u kojoj se govori o plaćanju avansa u iznosu od 19.400,00 eura, dakle ne o kakvom gotovinskom plaćanju po primitku naručene robe u iznosu od 10.000,00 kuna, što ne proizlazi niti iz iskaza svjedokinje FT;

- da preostali svjedoci nisu imali saznanja u vezi plaćanja iznosa od 10.000,00 kuna, a koja činjenica nedvojbeno ne proizlazi niti iz materijalnih dokaza u spisu, pa tako ni iz sadržaja nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić od 14. siječnja 2024. niti iz njenog pisanog očitovanja od 28. travnja 2024. u kojem nalazu i mišljenju je navela da dostavljena dokumentacija nije potpisana te da nije moguće utvrditi vjerodostojnost iste, međutim da je vještačenje provedeno kao da je ta dokumentacija vjerodostojna, pa sud u ovom postupku nije našao nedvojbeno dokazanim da je tužitelj tijekom 2022. isporučio robu (riblje proizvode) kupcu tuženika DT te za robu od istog primio novčani iznos u gotovini od 10.000,00 kuna,

- da iz odluke o otkazu proizlazi nadalje i da je tuženik ovu odluku donio, kao drugo, iz razloga da je tužitelj oštetio tuženika za novčani iznos od 19.400,00 eura i to na način da je klijentu tuženika DT vlasniku ugostiteljskog obrta "[obrt]" predao u posjed izjavu sadržaja "Dana 20.01.2022. kupac je predao avans u iznos od 19.400,00 eura u svrhu kupnje lignje. Roba će biti isporučena po dolasku.", a koju nije potpisao zakonski zastupnik poslodavca niti je znao za istu sve do 4. srpnja 2022. kada je stupio u kontakt s navedenim partnerom, iz razgovora s kojim je saznao da je tužitelj 20. siječnja 2022. u gotovini od DT vlasnika ugostiteljskog obrta preuzeo novčani iznos od 19.400,00 eura te istome predao u posjed navedenu izjavu, a koji iznos tužitelj nikada nije predao na blagajnu tuženika već ga je zadržao za sebe, sadržaj koje izjave niti činjenicu da ju je istu potpisao i predao ĐT tužitelj ne osporava, međutim navodi da on nikada nije zadržao za sebe gotovinske iznose od kupaca tuženika, pa tako niti navedeni iznos;

- da je vezano uz taj razlog izvanrednog otkaza ugovora o radu sud prvog stupnja ocjenom iskaza svjedoka (MT, ŽT, DT) te temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić utvrdio da tuženik nije u postupku nedvojbeno dokazao da je bez znanja tuženika sastavio i pečatirao potvrdu o predaji avansa kao ni da je ovu potvrdu bez znanja tuženika predao DT vlasniku obrta "[obrt]", kao niti da je tužitelj za sebe zadržao u siječnju 2022. od DT primljeni novčani iznos od 19.400,00 eura,

- da sama činjenica da je prema utvrđenju suda tužitelj potpisao potvrdu o predaji avansa i predao istu DT, kao ni činjenica da je primio novčani iznos od 19.400,00 eura u gotovini, pa ni kada sud isto ocjenjuje u vezi činjenice koja proizlazi iz rješenja Općinskog suda u Zadru poslovni broj: Kov-222/2024 od 10. lipnja 2024. da je sud potvrdio optužnicu koja je protiv ovdje tužitelja podnesena radi počinjenja produljenog kaznenog djela pronevjere i kaznenog djela krivotvorenja isprave na štetu tuženika, a budući se ovo rješenje donosi isključivo temeljem postojanja osnovane (ne i nedvojbeno dokazane) sumnje u počinjenje kaznenog djela, nedvojbeno ne svjedoči u prilog činjenici da je tužitelj neovlašteno bez znanja tuženika sastavio i pečatirao potvrdu o predaji avansa niti u prilog činjenici da iznos od 19.400,00 eura koji je primio od DT nije predao tuženiku već da ga je zadržao za sebe, a niti su ove činjenice kao nedvojbene dokazane iz poslovne dokumentacije tuženika, budući iz kartice konta za zaposlenika NT nije moguće utvrditi na temelju čega bi u toj kartici evidentirana potraživanja nastala, a kako to proizlazi iz očitovanja sudskog vještaka Dijane Lovrić od 28. travnja 2024.;

- da je iz navedenih razloga odluka o izvanrednom otkazu nedopuštena, pa sud u ovoj presudi nije obrazlagao činjenicu da li je odluka o izvanrednom otkazu donesena u roku propisanom čl. 116. st.2. ZR-a budući bi odluka suda o nedopuštenosti ove Odluke bila jednaka, neovisno o utvrđenju da je ova Odluka donesena u zakonskom roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se Odluka temelji, odnosno utvrđenju da nije donesena u tom zakonskom roku.

9. Takva su utvrđenja, sa takvim zaključcima – pravnog značaja, rezultat valjane i savjesne činjenične i pravne ocjene za ovaj predmet bitnih pitanja ali i takve ocjene sudu prvog stupnja poznatih, predočenih mu i dostupnih dokaza, ocjene za koju pobijana presuda, suprotno žalbenim navodima tuženika, u bitnome, sadrži potrebne, uvjerljive i logične razloge, pa ih takvima prihvaća i ovaj sud.

10. Utoliko, pobijana presuda na tim utvrđenjima građana ima potrebnu valjanost i zakonitost.

11. Okolnost, s time u vezi, što je sud prvog stupnja tako ocijenio predložene i dostupne mu dokaze (iskaze saslušanih svjedoka, nalaz i mišljenje vještaka, …) ocjenom – sa kojom tuženik nije zadovoljan, ne može donijetu odluku činiti nevaljanom i nezakonitom, s obzirom da je sud prvog stupnja za svoju odluku, iz navedenih utvrđenja – na kojima se ta odluka temelji, u bitnome, dao valjano obrazloženje (po čl. 338. st.4. ZPP-a) sa razlozima koji tu odluku opravdavaju.

12. Prije svega, a suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu o teretu dokazivanja u radnim sporovima sadržanu u čl. 135. st.3. ZR-a, kojom je propisano da u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu, ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, kao što je ovdje slučaj.

12.1. Posljedično sa time, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tuženik, kao poslodavac, nije dokazao opravdanost razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelja. Navedeno iz razloga što temeljem provedenih dokaza sud prvog stupnja pravilno utvrđuje da tuženik nije dokazao da bi tužitelj tijekom 2022. kupcima tuženika (pobliže navedenim u Odluci o izvanrednom otkazu) isporučio robu (ribu i riblje proizvode), primio od istih navedene novčane iznose u gotovini, te umjesto da ih preda tuženiku na blagajnu, zadržao za sebe i na taj način oštetio tuženika za iznos od ukupno 67.837,75 kn.

12.2. Također, pravilno je sud prvog stupnja utvrdio i da tuženik nije nedvojbeno dokazao niti postojanje opravdanog razloga za drugi razlog odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu - da je tužitelj sastavio, pečatirao i potpisao potvrdu o predaji avansa (stranica 31 spisa) te predao istu DT, vlasniku ugostiteljskog obrta [obrt], sve bez znanja tuženika, te potom od DT primio u gotovini iznos od 19.400,00 eura, koji iznos je zadržao za sebe i time nanio štetu tuženiku.

13. Pritom, točna je tvrdnja tuženika da isti ne može dokazivati negativnu činjenicu - da bi tužitelj uplatio, odnosno njemu predao avans u iznosu od 19.400,00 eura kojega je primio od DT vlasnika obrta "[obrt]". Međutim, kraj činjenice da je temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka Dijane Lovrić utvrđeno da se iz dostavljene dokumentacije ne može utvrditi da postoji nesrazmjer između izdanih gotovinskih računa te naplate po istima za kupce navedene u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu (prema dostavljenoj dokumentaciji od strane tuženika, a nije dostavljen traženi dokument - blagajnički izvještaj tuženika za sve blagajne koje se u društvu vode kao ni uplatnice izdane za primljenu gotovinu za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. srpnja 2022.), a za koje potraživanje tuženik tvrdi da je tužitelj zadržao za sebe (navedene novčane iznose), taj navod može ići samo u prilog iskazu tužitelja da je taj novac predao, dakle da nema otvorenih stavki.

13.1. Osim toga, valja naglasiti da svaka stranka u postupku, bila ona u procesnom položaju tužitelja ili tuženika, ako želi ostvariti uspjeh u parnici, treba iskazati određenu aktivnost, dokazujući pozitivne ili negativne činjenice, one koje joj idu u korist, međutim tuženik između ostalog sudskom vještaku nije dostavio traženi dokument - blagajnički izvještaj poduzeća Žuvela d.o.o. za sve blagajne koje se u društvu vode, kao ni uplatnice izdane za primljenu gotovinu za razdoblje od 1. siječnja 2022. do 31. srpnja 2022., pa niti iz tog razloga nije moguće zaključiti suprotno u odnosu na pravilan zaključak suda prvog stupnja.

13.2. Stoga, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da tuženik u ovom postupku nije nedvojbeno dokazao (a na njemu je bio teret dokaza) da postoje opravdani razlozi za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju u smislu odredbe čl. 221a ZPP-a i čl. 135. st.3. ZR-a.

14. Također, i odluka o troškovima postupka donijeta je uz pravilnu primjenu odredbe čl. 154. st.1. u vezi odredbe čl. 155. st.1. ZPP-a i sve u vezi odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23) a za što je sud prvog stupnja dao jasne i na zakonu osnovane razloge, vrijednost kojih nije uspio umanjiti niti žalitelj svojim paušalnim žalbenim navodima, kojima osporava odluku o troškovima postupka.

15. Slijedom iznijetog, kako je sud prvog stupnja na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tome nije počinio ni one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a ni one na koje se žalitelj poziva u svojoj žalbi, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu temeljem odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a te odlučiti kao u izreci ove presude.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe odbijen je iz razloga što on sa predmetnom žalbom u ovom postupku nije uspio (po čl. 154. st.1. u vezi s čl. 166. st.1. ZPP-a), a zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu iz razloga što isti nije bio potreban (po čl. 155. ZPP-a).

U Puli-Pola 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća:

Marija Sošić