REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K A

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić kao predsjednice vijeća te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe Piscium d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe CR, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21., 119/22.), odlučujući o žalbi tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, broj: Pp-1990/2025-5 od 23. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o j e:

I. Prihvaća se kao osnovana žalba tužitelja, Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Ispostave u Šibeniku, a u povodu žalbe i po službenoj dužnosti, te se preinačuje prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela opisanog u izreci i u odluci o prekršajno pravnoj sankciji, te se izriče da su okrivljena pravna osoba Piscium d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba CR, djelom za koje su proglašeni krivima počinili prekršaj iz članka 172. stavka 2. točke 5. i stavka 3. Zakona o mirovinskom osiguranju te se okrivljenoj pravnoj osobi Piscium d.o.o. za navedeno djelo, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), izriče novčana kazna u iznosu od 330,00 (tristotrideset) eura, a okrivljenoj odgovornoj osobi CR, na temelju istog pravnog propisa, uz primjenu članka 37. Prekršajnog zakona, izriče se novčana kazna u iznosu od u iznosu od 70,00 (sedamdeset) eura.

II. Izrečene novčane kazne okrivljenici su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana, računajući od primitka ove presude, s tim da će se, u skladu s člankom 152. stavkom 3. Prekršajnog zakona, novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenima ako u navedenom roku okrivljenici plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom okrivljena pravna osoba Piscium d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba CR su oslobođeni od kazne, zbog prekršaja iz članka 172. stavka 2. točke 5. Zakona o mirovinskom osiguranju, s obrazloženjem da su okrivljenici ispunili propisanu obvezu te da prekršajem nisu nastupile štetne posljedice, a prijavljeni radnici su stekli svojstvo osiguranika s danom kad su otpočeli s radom.

2. Istom presudom okrivljenici su obvezani na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 39,82 eura (tridesetdevet eura i osamdeset dva centa), svaki.

3. Protiv navedene presude tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama.

4. U žalbi žalitelj navodi da je okrivljenicima za počinjene prekršaje trebalo izreći zakonom propisane kazne da bi se ostvarila svrha kažnjavanja.

5. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

6. Žalba je osnovana.

7. Odlučujući o žalbi okrivljenika i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je ocijenio da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazni, uz obrazloženje navedeno u pobijanoj presudi, na što osnovano ukazuje tužitelj.

8. Nadalje, kako je prvostupanjski sud nepotpuno pravno označio djelo okrivljenika, bez navođenja stavka 3. članka 172. Zakona o mirovinskom osiguranju, trebalo je u povodu žalbe tužitelja, a po službenoj dužnosti, preinačiti pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela, na način kao pod točkom I. izreke ove presude.

9. Iz stanja spisa proizlazi da okolnosti, kojima prvostupanjski sud argumentira svoju odluku nisu, u konkretnom predmetu, opravdani i dostatni razlozi zbog kojih okrivljenike treba osloboditi od kazne. Naime, okolnosti koje je prvostupanjski sud naveo na strani okrivljenika, nisu okolnosti, a s obzirom na kašnjenje okrivljenika s prijavom od više dana, a ne jednog dana, za pojedine radnike, te s obzirom na kašnjenje u odnosu na tri radnika, a ne samo jednog radnika, koje bi za posljedicu mogle imati primjenu članka 38. Prekršajnog zakona i oslobađanje okrivljenika od kazni te time nije ostvarena svrha kažnjavanja, već navedene okolnosti mogu utjecati na to da njihove kazne budu blaže. Stoga, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije bilo osnove za oslobađanje okrivljenika od kazne pa je prihvatio kao osnovanu žalbu tužitelja te je okrivljenicima za predmetno djelo izrekao kazne kao u izreci ove presude, znatno ispod najnižih iznosa zakonom propisanih novčanih kazni za tu vrstu prekršaja te unutar zakonskih granica za sudsko ublažavanje novčanih kazni, a koje kazne ovaj sud smatra primjerenima, s obzirom na težinu počinjenog prekršaja i stupanj njihove odgovornosti te olakotne okolnosti koje u se svojoj ukupnosti mogu smatrati naročito olakotnim okolnostima, u uvjerenju da će se izrečenim kaznama postići svrha kažnjavanja. Naime, za prekršaj opisan u izreci pobijane presude zakonom je propisana kazna u rasponu od 660,00 eura do 6.630,00 eura za poslodavaca i u rasponu od 130,00 eura do 1.320,00 eura za odgovornu osobu.

10. Zbog izloženih razloga, trebalo je odlučiti kao u izreci s tim da, u skladu s člankom 152. Prekršajnog zakona, ako okrivljenici u roku koji je određen za plaćanje kazni plate dvije trećine izrečenih novčanih kazni, novčane kazne smatrat će se u cijelosti plaćenima.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Ivana Vorel Mikša, v.r.

Katica Lučić, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Šibeniku, u 5 otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.