REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1583/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca: Marije Sošić, kao predsjednice vijeća, Igora Rakića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Helene Poropat kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Danijelu Papku, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika VEČERNJI LIST d.o.o. Zagreb, Oreškovićeva ulica 3D, OIB: 92276133102, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Pn-814/2015-79 od 13. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Pn-814/2015-79 od 13. ožujka 2024. u pobijanom dijelu – točkama I. i II. izreke.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.636,14 eura / 50.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke), te su tuženiku dosuđeni parnični troškovi u iznosu od 2.375,00 eura (točka II. izreke). U preostalom dijelu odbijen je zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova (točka III. izreke).

2. Prvostupanjsku presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tužitelj, sadržajno u točki I. i II. izreke, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. U svojoj žalbi tužitelj osporava shvaćanje prvostupanjskog suda da sporni komentari ne predstavljaju govor mržnje, klevetu ili drugu vrstu nezakonitog govora. Ističe da je u članku objavljenom na portalu tuženika navedeno više neistinitih informacija koje su izazvale lavinu neprimjerenih komentara kojima je povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja. Smatra da je pogrešno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo zaključkom prvostupanjskog suda kako tužitelj nije dokazao takav intenzitet povrede prava osobnosti koji bi opravdavao dosudu mu naknade neimovinske štete. Nadalje smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) time što navod prvostupanjskog suda da „tužitelj nije osoba nepoznata javnosti, kao niti druge osobe navedene u članku i komentarima” nije potkrijepljen odgovarajućim dokazima, a sve i da je ta činjenica točna – da ni u tom slučaju nije postojao opravdani interes javnosti za objavu informacija iz predmetnog novinskog članka, već da se radi o neprovjerenim informacijama koje nisu iznesene u dobroj vjeri, nego isključivo u cilju privlačenja što većeg broja čitatelja. Žalbeni je prijedlog tužitelja preinačiti prvostupanjsku presudu, podredno ju ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbe.

3. Sa žalbom je postupljeno u skladu s odredbom članka 359. ZPP-a.

3.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete od tuženika kao nakladnika, sve u smislu odredbi članaka 21. -23. Zakona o medijima („Narodne novine“ broj: 59/04, 84/11 i 81/13, dalje: ZM), a koju štetu da je tužitelj pretrpio uslijed neprimjerenih komentara čitatelja koji su objavljeni na internetskom portalu tuženika ispod teksta pod naslovom „ĆL i kći B izašle iz rodilišta. Mama izgleda sjajno! Stigao i Ć“.

5.1. Prvostupanjski sud je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, u bitnome s obrazloženjem da, iako je tužba pravovremena i procesnopravno dopuštena a tužitelj aktivno legitimiran u postupku, primjenom testa razmjernosti između slobode izražavanja i zaštite privatnosti u konkretnom slučaju da ne proizlazi da bi tužitelj, uslijed komentara citiranih u točki 11. obrazloženja prvostupanjske presude, pretrpio dovoljno ozbiljnu povredu prava na privatnost koja bi opravdavala dosudu naknade neimovinske štete.

6. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći pritom po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (izuzev u dijelu odluke o troškovima postupka) te na zakonom predviđene apsolutno bitne povrede odredaba parničnog postupka (članak 365. ZPP-a), ocjena je ovog suda da je prvostupanjska presuda pravilna i zakonita.

7. Prvostupanjska presuda ne sadrži takve nedostatke zbog kojih se njena pravilnost ne bi mogla ispitati (članak 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a), s obzirom na to da je izreka presude jasna i određena te usklađena s obrazloženjem u okviru kojeg je prvostupanjski sud naveo valjane, dostatne i dosljedne razloge o odlučnim činjenicama koje su utvrđene na temelju stanja spisa odnosno izvedenih dokaza.

7.1. Navod prvostupanjskog suda da „tužitelj nije osoba nepoznata javnosti, kao ni druge osobe navedene u članku i komentarima”, a s kojim osobama je tužitelj obiteljski povezan te samim time i osobno izložen povećanom interesu javnosti, jest činjenica koja je, s obzirom na sadržaj objavljenog novinskog članka i spornih komentara, očigledno poznata širem krugu ljudi u sredini u kojoj se vodio prvostupanjski postupak, pa kao takva predstavlja općepoznatu činjenicu za koju posebni dokazi nisu ni bili potrebni (članak 221. stavak 4. ZPP). Uostalom, činjenica da tužitelj nije osoba nepoznata javnosti proizlazi i iz iskaza ĆL (zapisnik od 18. svibnja 2025., stranice 42-44 spisa) u okviru kojeg je svjedokinja iznijela da se tužitelj bavio manekenstvom, glazbom i da je kretao u medijsku karijeru, uslijed čega je - i prema stavu ovoga suda - uz pozitivan utjecaj koji medijska popraćenost ima za takvu vrstu profesionalne karijere, tužitelj morao razviti i veći stupanj tolerancije na negativne aspekte iste. Dakle, suprotno žalbenim navodima tužitelja, i u tom kontekstu se prvostupanjska presuda može ispitati.

7.2. Prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14., na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a, a ni materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

8. U ovoj fazi postupka nije sporno da su novinski članak, koji sadrži fotografije i podatke o tužitelju, kao i sporni komentari, objavljeni na internetskom portalu tuženika, zatim da je tužitelj prije podnošenja tužbe zatražio od tuženika objavljivanje isprike vezano za objavljene komentare i njihovo uklanjanje, kao i da nema dokaza o objavi isprike odnosno uklanjanju komentara od strane tuženika.

8.1. Sporno je, s obzirom na žalbene navode tužitelja, predstavljaju li komentari citirani u točki 11. obrazloženja pobijane presude govor mržnje, klevetu ili drugu vrstu nezakonitog govora koja bi opravdavala ograničenje slobode mišljenja i izražavanja, kao i je li tužitelj dokazao da je pretrpio dovoljno ozbiljnu povredu prava osobnosti koja bi opravdavala dosudu naknade neimovinske štete, odnosno bi li dosuđivanje tog oblika štete bilo u skladu s legitimnim ciljem koji se time želi postići. Sporno je i pitanje je li postojao javni interes za objavu navodno neistinitih informacija u predmetnom novinskom članku.

9. Prvostupanjski sud je u pobijanoj presudi utvrdio da sporni komentari (iako neki uvredljivi i vulgarni) uglavnom predstavljaju vrijednosne sudove a ne govor mržnje, govor koji potiče na nasilje, klevetu ili drugu vrstu nezakonitog govora koji bi doveo do ekstremnog narušavanja prava osobnosti tužitelja, dok tužitelj s druge strane nije konkretizirao niti dokazao da je povreda prava osobnosti bila osobito teška odnosno da bi pretrpio osobito intenzivnu duševnu bol, pri čemu se od tužitelja, kao osobe koja nije nepoznata javnosti, i očekuje da razvije veći stupanj tolerancije na kritiku i medijske objave. Provedbom testa razmjernosti u ograničavanju slobode izražavanja (članak 3. ZM) nasuprot pravu na zaštitu privatnosti (članak 7. ZM), prvostupanjski sud je utvrdio da povreda prava tužitelja na privatnost u konkretnom slučaju nije bila dovoljno ozbiljna za miješanje u slobodu izražavanja i dosudu neimovinske štete tužitelju.

9.1. Takva činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i, posljedično njima, primjenu materijalnog prava te pravne zaključke u okviru provedenog testa razmjernosti, prihvaća u cijelosti i ovaj sud, budući da je prvostupanjski sud o tome dao jasne, dostatne i uvjerljive razloge, koji nisu dovedeni u pitanje žalbenim navodima tužitelja.

10. Člankom 21. ZM-a propisano je da nakladnik koji informacijom koja bude objavljena u mediju prouzroči drugome štetu dužan ju je naknaditi, izuzev u slučajevima propisanima tim Zakonom (stavak 1.), pri čemu se na utvrđivanje odgovornosti za naknadu štete primjenjuju propisi o obveznim odnosima, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno (stavak 3.). Člankom 22. ZM-a propisano je da se nematerijalna šteta u pravilu naknađuje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika, te isplatom naknade štete sukladno općim propisima obveznih prava (stavak 1.), pri čemu pravo na tužbu za naknadu tog oblika štete sukladno općim propisima obveznog prava ima osoba koja je prethodno zatražila od nakladnika objavljivanje ispravka sporne informacije odnosno isprike nakladnika kada ispravak nije moguć (stavak 2.).

10.1. Člankom 1100. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO) propisano je da će sud, u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema (stavak 1.). Sukladno odredbi članka 19. stavka 2. ZOO-a pod pravima osobnosti razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr.

11. U konkretnoj pravnoj stvari pravo na slobodu izražavanja (članak 3. ZM) sukobljava se s pravom na zaštitu privatnosti (članak 7. ZM). Radi se o temeljnim ljudskim pravima i slobodama istog ranga, zajamčenima člancima 8. i 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda („Narodne novine” - Međunarodni ugovori broj: 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: EKLJP), kao i člancima 35. i 38. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 05/14, dalje: Ustav).

11.1. U ograničavanju slobode mišljenja i izražavanja potrebno je provesti test nužnosti odnosno razmjernosti te ispitati je li takvo ograničenje prijeko potrebno u demokratskom društvu u smislu odredbe članka 38. Ustava i članka 10. EKLJP te je li dosuđivanje pravične novčane naknade razmjerno legitimnom cilju koji se time želi postići.

12. U svjetlu navedenog – uzimajući u obzir da predmetni komentari, s obzirom na njihovu prirodu te kontekst u kojem su napisani, predstavljaju vrijednosne sudove čitatelja a ne izjave o činjenicama; da, iako neki zaista neprimjereni i neugodni, ni prema shvaćanju ovog suda ne ulaze u okvire govora mržnje, klevete, govora koji potiče na nasilje ili druge vrste nezakonitog govora koji bi predstavljao ozbiljno narušavanje prava osobnosti; da tužitelj i osobe koje se spominju u novinskom članku nisu osobe koje su nepoznate javnosti ili uobičajeno odsutne iz medijskog prostora pa kao takve trebaju razviti veći stupanj tolerancije na kritiku i objave, što potkrepljuje i iskaz tužitelja kada navodi da više i ne čita komentare na tekstove u kojima ga se spominje (zapisnik od 10. listopada 2022., stranica 149 spisa); da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj pretrpio ozbiljniji stupanj povrede prava osobnosti u vidu osobito intenzivne duševne boli; da su tužitelj i njegova izvanbračna supruga, u vezi s objavama o istom događaju (rođenje kćeri), u istom periodu pokrenuli više postupaka protiv različitih medija (iskaz svjedokinje ĆL, zapisnik od 10. listopada 2022., stranice 147-148 spisa), čime je otvoren put lukrativnosti i komercijalizaciji naknade neimovinske štete suprotno njezinoj svrsi – to je ocjena i ovog suda da, provedbom testa razmjernosti između suprotstavljenih prava na slobodu mišljenja i izražavanja te prava na zaštitu privatnosti, ograničavanje slobode izražavanja u okolnostima konkretnog slučaja nije prijeko potrebno niti je dosuđivanje naknade neimovinske štete u skladu s legitimnim ciljem koji bi se time trebao postići.

13. Što se tiče žalbenih navoda tužitelja da bi u novinskom članku bile navedene neistinite informacije, odnosno da za objavljivanje istih nije postojao javni interes, ukazuje se kako spisu ne prileži dokaz da je prethodno podnošenju tužbe podnesen i zahtjev za ispravkom informacija objavljenih u tekstu predmetnog novinskog članka, odnosno zahtjev za isprikom zbog iznesenih netočnih informacija, već se vansudski zahtjev tužitelja za isprikom odnosio isključivo na komentare čitatelja i uklanjanje istih (stranice 17 i 18 spisa), uslijed čega takvi žalbeni navodi tužitelja nisu bili niti mogli biti predmetom spora, pa tako ni posebnog ispitivanja u žalbenoj fazi postupka.

13.1. Uostalom, iz sadržaja novinskog članka (stranica 15 spisa), prema shvaćanju ovog suda, ne proizlazi da bi isti sadržavao informacije koje su iznesene u lošoj vjeri odnosno u negativnom kontekstu, a tužitelj je, kao javno eksponirana osoba - bilo osobno bilo preko obiteljske povezanosti s takvim osobama – dužan trpjeti i negativne posljedice medijske pozornosti, pa tako i u sferi privatnosti za koju u takvom slučaju postoji povećani interes javnosti.

14. Odluka o troškovima postupka iz pobijane presude nije određeno osporena u okviru tužiteljeve žalbe, pa ju ovaj sud nije ni mogao ispitati (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

15. Slijedom svega iznesenog, proizlazi da je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno relevantno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a pritom nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje je tužitelj ukazivao u žalbi, kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, pa kako nije utvrđena osnovanost žalbenih navoda tužitelja, valjalo je njegovu žalbu odbiti i odlučiti kao u točki I. izreke ove drugostupanjske presude (članak 368. stavak 1. ZPP-a).

16. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe odbijen je iz razloga što on s podnesenom žalbom nije uspio (članak 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a), pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove drugostupanjske presude.

17. Prvostupanjskom sudu stoji obveza da u pobijanoj presudi, primjenom odredbe članka 342. stavak 1. ZPP-a, ispravi redni broj prve točke izreke iz greškom napisanog rimskog „II.“ u ispravni rimski broj „I.“

U Puli-Pola 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Marija Sošić