Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj: Ppž-2681/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: predsjednice vijeća Kristine Gašparac Orlić, te članova vijeća Roberta Završkog i Gordane Korotaj, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog NC, zbog prekršaja iz članka 25. stavka 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“, broj: 85/08 i 112/12), odlučujući o žalbi ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, Stalna služba u Korčuli od 14. srpnja 2022. broj: Pp-1550/2022, na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba ovlaštenog tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom na temelju čanka. 182. točke 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), okrivljeni NC oslobođen je optužbe da bi na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije te je odlučeno da troškovi prekršajnog postupka padaju na teret proračunskih sredstava prvostupanjskog suda.
2. Protiv te presude tužitelj je podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba uvaži u smislu žalbenih navoda.
3. Žalba nije osnovana.
4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i to iz osnova i razloga koje tužitelj navodi u žalbi i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.
5. Žalbom se navodi u bitnom, da je prvostupanjski sud počinio propust kada nije percipirao da je okrivljenik svojim „satiričnim izražavanjem“ mogao potaknuti stvaranje neprijateljskog i uvredljivog okruženja na temelju nacionalne pripadnosti, bilo prema drugim osobama kojima je „satira“ bila dostupna, bilo prema državi Mađarskoj i njezinim državljanima. Sud je evidentno pogrešno protumačio propise i nije odluku temeljio na činjenicama i dokazima propustivši pritom utvrditi odlučne činjenice te nepravilno zaključivši da u činjeničnom opisu prekršaja nedostaje zakonski opis postupanja optuženika.
6. Međutim, u pravu je prvostupanjski sud da iz činjeničnog opisa djela za koje se okrivljenik optužuje ne proizlaze zakonska obilježja prekršaja iz članka 25. stavka. 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
6.1. Članak 25. stavak 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije propisuje da će se kazniti za prekršaj tko s ciljem prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju i spolnoj orijentaciji povrijedi njegovo dostojanstvo,
7. U odnosu na oblik krivnje za počinjenje prekršaja, ističe se da je za postojanje krivnje dovoljan nehaj, kako je to propisano odredbom članka. 25. stavka 1. Prekršajnog zakona, dok se namjera utvrđuje kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost za taj oblik krivnje, što je upravo u ovom prekršajnom predmetu slučaj.
7.1. Upravo riječima „u cilju“ zakonodavac je propisom o prekršaju čanka 25. Zakona o diskriminaciji propisao prekršajnu odgovornost za namjeru kao teži oblik krivnje. Sadržaj namjere određuju svijest (intelektualna komponenta) i volja (voluntaristička komponenta), koji su dijelovi jedne cjeline te namjera kao oblik krivnje mora jasno biti navedena u činjeničnom opisu prekršaja, tako da ne ostavlja nikakvu dvojbu o tome da je počinitelj imao svijest, odnosno jasnu predodžbu o svom postupanju i htio posljedicu prekršaja, što iz činjeničnog opisa inkriminiranog prekršaja, nasuprot navodima žalbe, ne proizlazi.
8. Dakle, da bi se radilo o prekršaju iz članka 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije moraju biti ispunjena dva elementa:
1) da je počinitelj postupao s ciljem (izravna namjera) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja na temelju razlike u rasi, etničkoj pripadnosti, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovnom stanju, članstvu u sindikatu, društvenom položaju, bračnom ili obiteljskom statusu, dobi, zdravstvenom stanju, invaliditetu, genetskom naslijeđu, rodnom identitetu ili izražavanju spolnoj orijentaciji
2) da je takvim postupanjem počinitelj povrijedio tuđe dostojanstvo
8.1. Budući da je navedenom odredbom Zakona o suzbijanju diskriminacije propisana odgovornost samo za izravnu namjeru („tko s ciljem“) prouzročenja straha drugome ili stvaranja neprijateljskog, ponižavajućeg ili uvredljivog okruženja, namjera je odlučna činjenica, odnosno konstitutivni element koji čini biće tog prekršaja i bez kojeg se ne može raditi o prekršaju uznemiravanja u smislu čl. 25. Zakona o suzbijanju diskriminacije.
8.2. S obzirom da je zakonski opis, odnosno pravno kvalificiranje prekršaja podvođenje odlučnih činjenica sadržanih u činjeničnom opisu pod biće odgovarajućeg prekršaja, to iz navedenog sve odlučne činjenice moraju nužno biti navedene isključivo u činjeničnom opisu prekršaja. U protivnom, dakle, u nedostatku nekog od konstitutivnih elemenata bića prekršaja u činjeničnom opisu, opisano djelo nije prekršaj. Stoga, u ovoj situaciji oba gore navedena elementa moraju, kao biće djela, biti opisana u činjeničnom opisu prekršaja.
9. U činjeničnom opisu prekršaja u optužnom prijedlogu ne navodi se da bi okrivljenik postupao u izravnoj namjeri (da je imao svijest i bezuvjetnu volju u pogledu ostvarenja posljedice prekršaja) da bi kod drugih građana stvarao ponižavajuće i uvredljivo okruženje na temelju razlike u drugim uvjerenjima koje dovode do poniženja njihova dostojanstva.
10. Iz navedenih razloga, pravilno je prvostupanjski sud, na temelju članka 182. točke 1. Prekršajnog zakona oslobodio okrivljenika optužbe za prekršaj koji mu je stavljen na teret.
11. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 5. studenog 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Emina Bašić, v. r
Kristina Gašparac Orlić, v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.
