Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1041/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja HZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ilija Boić, odvjetnik iz Zaboka, protiv tužene BZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-106/2024-45 od 28. lipnja 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice te se presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku poslovni broj P-106/2024-45 od 28. lipnja 2024.:

- preinačuje u točkama I. i II. izreke tako da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „I.Tuženici: BZ iz [adresa] se nalaže da tužitelju: HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.500,00 EUR-a s zakonskom zateznom prema čl. 29. st. 2., i 8. Zakona o obveznim odnosima kamatom tekućom od dana 28. kolovoza 2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to u roku 15 dana.

II. Tuženici: BZ iz [adresa] se nalaže da tužitelju: HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.626,00 EUR s Poslovni broj: P-106/2024-45 2 zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28.lipnja 2024. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to u roku 15 dana.“

- preinačuje točka IV. izreke presude tako da se nalaže tužitelju da tuženici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.270,99 EUR (slovima: dvije tisuće dvjesto sedamdeset eura i devedeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 5. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nepobijana točka III. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

III. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi troškove žalbenog postupka u iznosu od 312,50 EUR (slovima: tristo dvanaest eura i pedeset centi), sa zakonskom zateznom kamatom od 5. studenog 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

"I. Tuženici: BZ iz [adresa] se nalaže da tužitelju: HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.500,00 EUR-a s zakonskom zateznom prema čl. 29. st. 2., i 8. Zakona o obveznim odnosima kamatom tekućom od dana 28. kolovoza 2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to u roku 15 dana.

II. Tuženici: BZ iz [adresa] se nalaže da tužitelju: HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.626,00 EUR s Poslovni broj: P-106/2024-45 2 zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 28.lipnja 2024. pa do isplate prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve to u roku 15 dana. III Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja HZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za naknadu troškova parničnog postupka iznad iznosa od 2.626,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice BZ iz [adresa] za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.271,00 EUR s zakonskom zateznom kamatom."

2. Protiv točaka I., II. i IV. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnijela je tuženica iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08. -Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu ukine, a odbije tužbeni zahtjev u cijelosti uz obvezu tužitelja da tuženici naknadi troškove parničnog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Tuženica u žalbi tvrdi da je sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a smatrajući da je presuda protivna ispravama koje postoje u spisu i to rješenju o nasljeđivanju iza pok. ŠZ.

5.1. Žalbene tvrdnje tuženice nisu osnovane, prije svega iz razloga što sud nije presudu temeljio na rješenju o nasljeđivanju iza pok. ŠZ, jer takva isprava u spisu ne postoji, a ukoliko je tuženica mislila na rješenje javnog bilježnika od 27. lipnja 2019., kojim je odlučeno da se ne provodi ostavinski postupak iza pok. ŠZ, koje je sud u svrhu dokaza pročitao, niti tada žalbene tvrdnje nisu osnovane jer je sud prvog stupnja u obrazloženju presude pravilno citirao sadržaj obrazloženja tog rješenja te presuda u tom dijelu nije suprotna sadržaju rješenja. Sud prvog stupnja nije počinio niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja, kao nesporne činjenice među strankama, utvrđuje da su sada pok. ŠZ i tuženica **.**.2016. zaključili Ugovor o zajmu prema kojem je ŠZ pozajmio tuženici iznos od 3.000,00 eura, kojeg je ona trebala vratiti u dvije rate i to 24. svibnja 2017. 1.500,00 eura te 27. kolovoza 2017. preostalih 1.500,00 eura. Sud također utvrđuje da je osim navedenog iznosa tuženica trebala platiti i 200,00 eura na ime kamata. Također, među strankama je bilo nesporno da je tuženica ŠZ vratila 500,00 eura, da je ŠZ umro **.**.2019. te da iza njega nije proveden ostavinski postupak jer je rješenjem javnog bilježnika Vlaste Podgajskog iz Zaboka od 27. lipnja 2019. utvrđeno da se neće provoditi ostavinski postupak obzirom da ostavitelj nije ostavio ostavinu te da iz obrazloženja tog rješenja proizlazi da je javni bilježnik utvrdio da je Ugovorom o doživotnom uzdržavanju od 1. kolovoza 1996. (dalje: Ugovor o doživotnom uzdržavanju), potvrđenog kod Općinskog suda u Zaboku u predmetu R2- 43/97 dana 2. svibnja 1997., i Dodatkom ugovora od 9. lipnja 2017., potvrđenim pod poslovnim brojem R2-140/2017, ostavitelj raspolagao svom svojom imovinom kako pokretnom, tako i nepokretnom u korist tužitelja kao davatelja uzdržavanja.

6.1. Sud prvog stupnja također utvrđuje da tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije dostavio kao dokaz presliku Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 1. kolovoza 1996., sudsku nagodbu i Aneks ugovora o doživotnom uzdržavanju, već je to učinio nakon zaključenja prethodnog postupka iz kojih razloga prilikom presuđenja sud te dokaze nije uzeo u obzir niti je na njima temeljio pobijanu odluku, a sve pozivom na odredbu članka 299. stavak 3. ZPP-a.

6.2. U odnosu na spornu činjenicu među strankama je li tužitelj aktivno legitimiran podnijeti tužbu u ovom predmetu, sud prvog stupnja iznosi pravno shvaćanje da je tužitelj aktivno legitimiran kao univerzalni sukcesor i to iz razloga što je na temelju obrazloženja rješenja javnog bilježnika Vlaste Podgajskog od 27. lipnja 2019. utvrdio da je on Ugovorom o doživotnom uzdržavanju stekao svu imovinu sada pok. ŠZ, pa tako i pravo na tražbinu prema tuženici.

6.3. U odnosu na spornu činjenicu je li tuženica podmirila tražbinu ŠZ u cijelosti tuženica je tijekom postupka u dokaz svojih tvrdnji predala primjerak Ugovora o posudbi od 5. prosinca 2016., na kojem je ispod teksta Ugovora navedeno „Zlatar, 25. 04. 2019. Dug je ukupno podmiren“, ispod kojeg teksta se nalazio potpis za koji je tuženica tvrdila da je vlastoručni potpis ŠZ. Kako je tužitelj osporavao da se radi o potpisu ŠZ sud je proveo grafološko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za rukopise Ljerki Zdunić na temelju kojeg je utvrdio da potpis ispod teksta nije potpis sada pok. ŠZ, jer je zaključak vještakinje da ŠZ vjerojatno nije skriptor spornog potpisa. Sud je također na istu spornu činjenicu saslušao i svjedoka CZ, koji je potvrdio navode tužitelja da mu je ŠZ govorio o zajmu tuženici te o tome da mu je od pozajmljenog iznosa od 3.000,00 eura vraćen samo iznos od 500,00 eura, a da mu preostali iznos tuženica nije vratila.

6.4. Na temelju tih činjenica sud utvrđuje da je tuženica ŠZ vratila 500,00 eura, a da nije dokazala da je u cijelosti podmirila dug ŠZ iz kojih razloga nalaže tuženici da tužitelju isplati preostali iznos zajma od 2.500,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 28. kolovoza 2017., kada je tuženica došla u zakašnjenje.

7. Na temelju utvrđenih činjenica sud prvog stupnja je izveo pogrešne činjenične zaključke te je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a kako to osnovano u žalbi tvrdi tuženica.

8. Prije svega, pogrešno je pravno shvaćanje suda prvog stupnja da je tužitelj, kao davatelj uzdržavanja, univerzalni sukcesor ŠZ jer se radi o singularnoj sukcesiji na temelju zaključenog Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Da bi tužitelj u materijalnopravnom smislu bio ovlašten od tuženice tražiti povrat zajma, u postupku je trebalo utvrditi da je i ta tražbina bila predmetom Ugovora o doživotnom uzdržavanju. Sud prvog stupnja je na temelju obrazloženja rješenja javnog bilježnika, kojim rješenjem je odlučeno da se ne provodi ostavinski postupak iza pok. ŠZ, utvrdio da je ostavitelj Ugovorom o doživotnom uzdržavanju raspolagao svom svojom pokretnom i nepokretnom imovinom, međutim, nije utvrdio da bi predmetom Ugovora bila i buduća imovina. Kako tužitelj nije pravovremeno do zaključenja prethodnog postupka kao dokaz u spis predao Ugovor o doživotnom uzdržavanju niti Dodatak tom Ugovoru od 9. lipnja 2017., a samo tim dokaznim sredstvima je mogao dokazati sadržaj Ugovora, odnosno činjenicu je li kao singularni sukcesor ovlašten od tuženice tražiti povrat zajma, osnovane su žalbene tvrdnje tuženice da se na temelju sadržaja obrazloženja rješenja javnog bilježnika od 27. lipnja 2019. ta sporna činjenica nije mogla utvrditi. Kako u ovom postupku nije utvrđeno da bi tužitelj kao singularni sukcesor bio ovlašten tražiti povrat zajma temeljem Ugovora o zajmu kojeg su zaključili ŠZ i tuženica, tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je odbiti, iz kojih razloga je uvažena žalba tuženice, a presuda suda prvog stupnja preinačena primjenom odredbe članka 373. točka 2. ZPP-a.

9. Na temelju odredbe članka 166. stavak 2. ZPP-a ovaj sud je odlučivao o troškovima cijelog postupka.

9.1. S obzirom da je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti, on je na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a u obvezi naknaditi tuženici troškove parničnog postupka.

9.2. Kao potrebni u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, a na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa), tuženici su priznati troškovi sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8. točka 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak sastava podneska od 1. ožujka 2022. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8. točka 4. i Tbr. 54. Tarife), zastupanja na ročištima 19. travnja 2021., 14. svibnja 2021., 8. lipnja 2021., 20. rujna 2021., 13. rujna 2022. i 21. svibnja 2024. u iznosu od po 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9. točka 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak sastava žalbe od 24. listopada 2022. u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 10. točka 1. i Tbr. 54. Tarife), trošak PDV-a na troškove zastupanja u iznosu od 425,00 eura (Tbr. 46. Tarife) te trošak plaćene sudske pristojbe na žalbu od 24. listopada 2022. u iznosu od 145,99 eura ili ukupno 2.270,99 eura. Na troškove parničnog postupka tuženici je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata i to od dana donošenja ove odluke do isplate.

10. Tuženica je zatražila trošak sastava žalbe i sudske pristojbe pa kako je sa žalbom uspjela u cijelosti, dosuđen joj je trošak sastava žalbe u iznosu od 312,50 eura (Tbr. 10. točka 1., Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife). Na troškove žalbenog postupka tuženici je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a dosuđena zakonska zatezna kamata i to od dana donošenja ove odluke do isplate.

10.1. Zatraženi trošak sudske pristojbe na žalbu tuženici nije dosuđen jer sudsku pristojbu nije platila prilikom podnošenja žalbe.

Koprivnica, 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković