Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-624/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice KE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Baliću, odvjetniku iz Sinja, protiv tuženika JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Zoranu Vujanoviću, odvjetniku iz Sinja, radi zaštite od uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-3278/2022 od 27. veljače 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-3278/2022 od 27. veljače 2025.

II. Rješenje kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere nije bilo predmet drugostupanjskog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

„Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku da prestane uznemiravati tužiteljicu u ostvarivanju vlasničkih prava glede točno određenog dijela nekretnine označene kao č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], na način da prestane sječi stabla koja se nalaze na dijelu te nekretnine označenog slovima ABCDEA kako je to prikazano u vještvu vještaka geodeta Zvonimira Rubića od 04.06.2023.g. koje čini sastavni dio ove presude, te mu se zabranjuje svako takvo ili slično daljnje uznemiravanje.“

„Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade štete za posječena stabla isplati tužiteljici iznos od 200,00 eura, sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od podnošenja ove tužbe do isplate uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

"Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate."“

1.1. Sud prvog stupnja je u sklopu citirane presude donio i rješenje čija izreka glasi: „I. Odbija se prijedlog tužitelja za donošenje privremene mjere koja glasi: 1. Zabranjuje se tuženiku uznemiravati, pristupati, ometati i sprječavati tužiteljicu- predlagateljicu osiguranja u korištenju njenog točno određenog dijela č. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina] u roku od 24 sata od donošenja rješenja o osiguranju.

2. Zaprječuje se tuženiku-protivniku osiguranja novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 kn u slučaju postupanja protivno nalogu i zabrani iz točke I. ovog rješenja o osiguranju.

3. Ako tuženik-protivnik osiguranja bude postupao i protivno nalogu i zabrani iz točke I. ovog rješenja sud će donijeti rješenje kojim će odrediti novčanu kaznu i naplatu te novčane kazne.

4. Rješenje o osiguranju i privremena mjera ostaju na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.

5. Žalba protiv rješenja o osiguranju ne odgađa provedbu ove odluke.

6. Nalaže se tuženiku u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove sastava prijedloga za donošenje privremene mjere, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate.

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.200,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri (3) postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.“

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnijela je tužiteljica 2. travnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku i usvoji tužbene zahtjeve tužiteljice ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak

3. Tuženik je podnio odgovor na žalbu tužiteljice osobno 16. travnja 2025. i po punomoćniku 18. travnja 2025., u kojima osporava navode žalbe u cijelosti i predlaže istu odbiti kao neosnovanu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica žalbu podnosi i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, u obrazloženju presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te su izjave pojedinih svjedoka i parničnih stranaka, zajedno s ispravama koje prileže spisu proturječni sadržaju presude.

5.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud nije počinio navedenu bitnu povredu kako ju opisuje tužiteljica, u svojoj odluci je dao jasne razloge o odlučnim činjenicama te izjave pojedinih svjedoka i parničnih stranaka te isprava nisu proturječna sadržaju presude, pa je presudu moguće ispitati. Nisu učinjene niti druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP- a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti primjenom članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Tužiteljica tvrdi da je pravnim poslom stekla vlasništvo sjevernog i južnog dijela čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok je tuženik vlasnik iste zemljišnoknjižne čestice i to točno određenog dijela na kojem se nalazi kuća. Tuženik da je na njezinom dijelu nekretnine i to na dijelu koji je označen slovima A-B-C-D-E-A u nalazu vještaka geodete Zvonimira Rubića od 4. lipnja 2023. porušio stabla akacije. Na taj način da je uznemirio tužiteljicu u ostvarivanju vlasničkih prava u odnosu na točno određeni dio sporne čestice te traži da mu se zabrani takvo ili slično daljnje uznemiravanje. Potražuje i isplatu 200,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate kao naknadu štete za posječena stabla.

6.1. Tuženik je tužiteljici osporio tužbene zahtjeve ističući kako je predmetna nekretnina u suvlasništvu tuženika i drugih fizičkih osoba, među kojima nije tužiteljica, i da je kao takova nepodijeljena.

6.2. Na temelju dokaza koji su provedeni u postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

- da je sporna čkbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao oranica bez upisane površine i da je tuženik upisan na istoj kao suvlasnik u 152/336 dijelova, a pored njega upisane su i druge osobe kao suvlasnici, a među kojima nije tužiteljica,

- da iz posjedovnog lista proizlazi kako je navedena nekretnina sa 1408 m2 upisana kao posjed ZE,

- da iz rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Sinju broj O-456/71 od 31. prosinca 1971. donesenom u ostavinskom postupku iza pok. ZE proizlazi kako je predmetna nekretnina utvrđena kao njegova ostavinska imovina te su ga naslijedili sinovi ĐE i ovdje tuženik JE,

- da je Općinski sud u Splitu pod brojem O-254/99 od 14. travnja 1999. donio rješenje o nasljeđivanju iza ĐE u kojemu predmetna nekretnina nije bila utvrđena kao ostavinska imovina, a istog su naslijedili EE, supruga i BE, sin,

- da je EE umrla 2012. godine te je iza nje doneseno rješenje broj O-1566/12 od 12. srpnja 2012., a njezinim nasljednikom utvrđen je BE,

- da je BE kao prodavatelj sa GE kao kupcem zaključio 28. studenog 2012. ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine prema kojemu je prodao ½ dijela predmetne nekretnine, a koji u naravi predstavlja sjeverni i južni dio,

- da je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da je sporna nekretnina ranije podijeljena usmenim dogovorom između oca BE, ĐE, i drugog suvlasnika JE,

- da navedeni kupoprodajni ugovor nije proveden u zemljišnoj knjizi,

- da su GE kao darovatelj i tužiteljica kao obdarenica 14. siječnja 2019. zaključili ugovor o darovanju nekretnine prema kojemu je GE tužiteljici darovao dio nekretnine koju je kupio temeljem kupoprodajnog ugovora,

- da je prilikom očevida 21. travnja 2023. utvrđeno, prema pokazivanju tužiteljice, da se tužiteljica smatra vlasnicom točno određenog realnog dijela predmetne nekretnine i to sjeverozapadnog dijela, što u naravi predstavlja makiju i nisko raslinje, i što je na skici uredovanja označeno slovima A-B-C-D-E-A te jugoistočnog dijela predmetne nekretnine označene slovima G-H-I-J-G,

- da se na dijelu predmetne nekretnine koja je označena slovima A-E-F-K-A nalazi kuća tuženika na koju se prema južnom dijelu nadovezuje kokošinjac, koji je u skici uredovanja označen slovima F-G-J-K-F,

- da iz iskaza svjedoka FE, SE, ME, HE i LE, koji su nesrodni strankama i imaju svoje nekretnine u blizini sporne nekretnine, proizlazi da nemaju saznanja o eventualnoj realnoj podjeli posjeda nekretnine između ĐE i tuženika JE, da nisu viđali ĐE, a kasnije niti BE da bi dolazili na predmetnu nekretninu i bilo što na istoj radili, već je to činio samo tuženik,

- da iz iskaza GE proizlazi da je on realni dio nekretnine kupio od BE koji mu je prije kupoprodaje pokazao dijelove koje prodaje, pri čemu nije bio prisutan tuženik, a on nije ni na koji način označio dijelove nekretnine koje je kupio,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako ona osobno nije vidjela da bi tuženik sjekao stabla na dijelu nekretnine označene slovima A-B-C-D-E-A, ali da ju je na to upozorio brat, odnosno GE,

- da je tuženik u svom iskazu osporio da bi sa bratom ĐE postigao sporazum o podjeli posjeda i vlasništvo predmetne nekretnine na način da bi svakom od njih pripao točno određeni realni dio nekretnine, a da su jedno vrijeme on i njegov brat suposjedovali predmetnu nekretninu, ali bez podjele iste.

6.3. Prvostupanjski sud se pozvao na članak 167. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2014. i 81/2015. -pročišćeni tekst; dalje: ZV) kojim je propisano da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz stavka 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže. Kad je uznemiravanjem iz stavka 1. ovog članka prouzročena šteta, vlasnik ima pravo zahtijevati naknadu štete po općim pravilima o naknadi štete. Pravo na zaštitu, poput onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svog stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošten posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnjevanog vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnjevanog vlasnika.

6.4. Zaključak je prvostupanjskog suda da tužiteljica nije dokazala da bi predmetna nekretnina i to točno određeni realni dio te nekretnine bila njezino vlasništvo, odnosno da bi bila predmnjevani vlasnik, odnosno posjednik pa da bi mogla zahtijevati zaštitu od uznemiravanja. Ovo stoga što je prvostupanjski sud poklonio vjeru iskazima svjedoka FE, SE, ME, HE i LE, koji su upoznati s predmetnom nekretninom i nemaju razloga da budu pristrani i iz čijih iskaza proizlazi da na predmetnoj nekretnini nikada nisu vidjeli niti tužiteljicu, a niti njezinog prednika GE, a niti BE, sina ĐE, već samo tuženika koji je koristio cijelu nekretninu. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako smatra da ugovor o kupoprodaji koji je zaključen između BE i GE nije pravno relevantan u pogledu vlasništva predmetne nekretnine, odnosno eventualne diobe. Ovo stoga što sam GE u svom iskazu ističe da ono što je kupio nije ogradio ni obilježio međama i da tuženik nije bio prisutan dok mu je BE pokazivao granice onoga što kupuje, a da je životno nelogično da se prilikom kupnje realnog dijela nekretnine ne kontaktira drugog suvlasnika koji je bio poznat GE kako bi izvršili i realnu diobu, odnosno na određeni način osigurali istinitost tvrdnje o usmenoj diobi. Isto tako, da je nelogično da nakon što je GE kupio nekretninu, da nije ušao u posjed iste, a nije to učinila ni tužiteljica.

6.5. Prvostupanjski sud ocjenjuje kako nisu ispunjene pretpostavke iz članka 167. stavak 2. i 4. ZV-a, odnosno da tužiteljica nije dokazala da je vlasnik točno određenog realnog djela predmetne nekretnine, kao ni da je predmnjevani vlasnik, a da je i dokazala da je predmnjevani vlasnik, da ista nije bila pošteni posjednik jer je znala da joj ne pripada pravo na posjed jer nije imala u posjedu predmetnu nekretninu, kao ni GE i BE.

6.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.; dalje: Tarifa).

7. U svojoj žalbi tužiteljica osporava i pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a prije svega pogrešnu primjenu materijalnog prava. Ističe kako je prvostupanjski sud zanemario činjenicu da je vještak geodeta u dopuni nalaza i mišljenja utvrdio da kuća i kokošinjac predstavljaju upravo polovinu cijele parcele, iz čega se može zaključiti da su tuženik i njegov brat ĐE izvršili i podjelu svog suvlasništva. Pogrešan da je zaključak da nitko od tužiteljičinih prednika nije upisan u zemljišnu knjigu jer da je u zemljišnu knjigu upisan ĐE, brat tuženika. Da je između ĐE i tuženika izvršena i stvarna dioba njihovog suvlasništva da proizlazi i odatle što je tuženik na nekretnini sagradio kuću te ju je ogradio zajedno s kokošinjcem, čime je dao do znanja koja bi bila njegova polovica. EE da je umrla 2012. godine prije nego što je zaključen kupoprodajni ugovor, odnosno nakon što je proveden ostavinski postupak iza iste, pa da nije točna tvrdnja prvostupanjskog suda da BE nije bio jedini nasljednik koji je mogao izvršiti prodaju. Zbog svega navedenog da je suprotno zaključku suda, tužiteljica dokazala da je predmnjevani vlasnik zbog čega joj je trebalo pružiti zaštitu od uznemiravanja od strane tuženika i dosuditi štetu koju je zatražila.

7.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje te je na isto pravilno primijenio materijalno pravo. I po ocjeni ovog suda, iz dokaznog materijala nije se moglo zaključiti da su JE i njegov brat ĐE, koji su nesporno naslijedili suvlasnički dio nekretnine svoga oca ZE na predmetnoj nekretnini svaki u ½ dijela, doista izvršili usmenu diobu svog suvlasništva na način da bi svaki od njih posjedovao točno određeni realni dio predmetne nekretnine, a kako to tvrdi tužiteljica.

7.2. Točno je, a kako to navodi tužiteljica u žalbi, da je u zemljišnoj knjizi na predmetnoj nekretnini upisano i suvlasništvo ĐE pok. ZE u 112/336 dijelova, koliko iznosi i suvlasnički dio tuženika, a do kojeg upisa je došlo očito na temelju rješenja o nasljeđivanju iza ZE, ali je, kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka, pored njih dvojice upisano još sedam fizičkih osoba koje također imaju suvlasništvo na predmetnoj nekretnini, ali u manjim dijelovima. U ostavinskom postupku iza ĐE navedena nekretnina nije ušla u ostavinsku imovinu, dakle nije prijavljena od strane nasljednika ĐE, BE i EE. Kada se uzmu u obzir iskazi svjedoka koji su nesrodni sa strankama, kako na predmetnoj nekretnini nisu vidjeli nikada da bi dolazio BE, to navedeni iskazi i neprijavljivanje predmetne nekretnine u ostavinskom postupku iza ĐE dovode do zaključka da ĐE nije bio u posjedu, odnosno suposjedu predmetne nekretnine, a osobito ne u posjedu točno određenog dijela predmetne nekretnine koje dijelove je prodao BE.

7.3. Kako je prednik tužiteljice GE kupio od BE realne dijelove nekretnine, pri čemu ti realni dijelovi nisu precizno određeni, već se definiraju kao sjeverni i južni dio nekretnine, a što bi trebalo odgovarati suvlasničkom dijelu od ½ ĐE (iako je on imao manji suvlasnički dio od ½), to je za valjanost kupoprodajnog ugovora bila potrebna i suglasnost drugih upisanih suvlasnika, obzirom da pored ĐE i tuženika postoje i drugi suvlasnici na navedenoj nekretnini. Drugim riječima, bez suglasnosti drugih upisanih suvlasnika mogao se prodati samo suvlasnički dio ĐE, ali ne i točno određeni dio nekretnine, jer svi suvlasnici imaju jednaka vlasnička prava u odnosu na cijelu nekretninu na kojoj su suvlasnici dok ne izvrše podjelu suvlasništva.

7.4. Tužiteljica, odnosno njezin prednik GE, nikada nisu bili u posjedu realnih dijelova nekretnine, barem tako to proizlazi iz iskaza GE i tužiteljice, ali i drugih saslušanih svjedoka, zbog čega se tužiteljicu ne može smatrati niti predmnjevanom vlasnicom pa da bi joj se pružila zaštita kao predmnjevanom vlasniku točno određenog realnog dijela predmetne nekretnine.

7.5. Zbog toga je i po ocjeni ovog suda prvostupanjski sud pravilno odbio zahtjev tužiteljice kojim traži zaštitu od uznemiravanja, a temeljem toga i zahtjev za isplatu iznosa od 200,00 eura za porušena stabla na dijelu nekretnine označene A-B-C-D-E- A.

8. Zbog navedenih razloga ovaj sud je odbio žalbu tužiteljice i potvrdio pobijanu odluku primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

9. Rješenje kojim je odbijen prijedlog za izdavanje privremene mjere nije bilo predmet drugostupanjskog postupka jer protiv istog nije izjavljena žalba.

Koprivnica, 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković