Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-1123/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Vesne Rep kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Tatjane Kučić kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja MŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicama iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Anite Vrkić i Ive Vrkić, odvjetnicama iz Rijeke, protiv tuženika Hrvatske poštanske banke d.d., OIB: 87939104217, iz Zagreba, Jurišićeva ulica 4, zastupanog po punomoćniku Šimi Petriću, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-194/2025-9 od 16. svibnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e  i  r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika djelomično se odbija kao neosnovana, a djelomično se uvažava kao osnovana te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Opatiji poslovni broj P-194/2025-9 od 16. svibnja 2025.:

- potvrđuje u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđena ništetnim odredba članka 6.1. Ugovora o kreditu i u točki II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 82,73 eura (slovima: osamdeset dva eura i sedamdeset tri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2008. do isplate,

- ukida u točki I. izreke u dijelu u kojem je utvrđen ništetnim članak 6.2., članak 6.3. i članak 11.5. Ugovora o kreditu, u točki II. izreke kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 46,45 eura (slovima: četrdeset šest eura i četrdeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2008. do isplate, iznos od 146,92 eura (slovima: sto četrdeset šest eura i devedeset dva centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2008. do isplate, iznos od 76,40 eura (slovima: sedamdeset šest eura i četrdeset centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 3. travnja 2008. do isplate i iznos od 83,14 eura (slovima: osamdeset tri eura i četrnaest centi) sa zakonskom zateznom kamatom kako je to specificirano te u točki III. izreke, te se u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima žalbenog postupka ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu kojom je u točki I. izreke utvrđeno da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu broj 215966 sklopljenog 26. ožujka 2008. u članku 6.1. Ugovora pod naslovom „Naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita“ kojom je navedeno da se jednokratno 1,50 % (jedancijelihpedesetposto) od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna (petsstokunainulalipa) naplaćuje neposredno prije isplate kredita; u članku 6.2. Ugovora pod naslovom „Naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva“ kojom je navedeno da se jednokratna uplata po premijskoj stopi od 2,20 % (dvacijeladesetposto) na iznos glavnice uvećane za 20 % sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom te da se iznos premije naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. na dan isplate kredita; u članku 6.3. pod naslovom „Naknada za vođenje računa za otplatu kredita“ kojom je ugovoreno kako se naknada za vođenje računa za otplatu kredita naplaćuje u iznosu i za razdoblja određena Odlukom o kamatama i naknadama Kreditora i u članku 11.5. Ugovora pod naslovom „Ostali uvjeti“ kojom je ugovoreno da je Korisnik kredita obvezan platiti sve javnobilježničke i sudske pristojbe i sve druge pristojbe i troškove vezane uz zaključivanje Ugovora, ugovorene instrumente vraćanja kredita i za naplatu tražbine, te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima, kao i u dijelu kojim je ugovoreno da su ugovorne strane suglasne da na sve što nije regulirano odredbama Ugovora, primjenjuje se Odluka o kamatama i naknadama Kreditora, Opći uvjeti poslovanja Kreditora i ostali važeći akti Kreditora, te u dijelu kojim je ugovoreno da ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi strana regulirani u skladu s odredbama Ugovora, izmijene navedeni akti Kreditora ili relevantni propisi, ugovorne strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama. U točki II. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati 82,73 eura sa zateznim kamatama od 3. travnja 2008. do isplate, 46,45 eura sa zateznim kamatama od 3. travnja 2008. pa do isplate,146,92 eura sa zateznim kamatama od 3. travnja 2008. pa do isplate, 76,40 eura sa zateznim kamatama od 3. travnja 2008. pa do isplate i na 83,14 eura sa zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate kako je to specificirano. U točki III. izreke naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 776,55 eura sa zateznim kamatama od 16. svibnja 2025. do isplate.

2. Protiv navedene presude pravovremenu, potpunu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik 26. svibnja 2025. zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 11219/99., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. -Odluka USRH, 84/2008., 96/2008. - Odluka USRH, 123/2008.-ispravak, 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima ili da istu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije dan.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja da se utvrde ništetnim odredbe Ugovora o kreditu broj 215966 sklopljenog 26. ožujka 2008. u članku 6.1., 6.2., 6.3. i 11.5. te temeljem navedenog utvrđenja zahtjev da mu tuženik isplati 82,73 eura na ime plaćene naknade za obradu kredita, iznos od 46,45 eura na ime troška upisa prava zaloga na vozilu tužitelja, iznos od 146,92 eura na ime plaćene naknade za osiguranje kredita, iznos od 76,40 eura na ime troška javnog bilježnika i iznos od 83,14 eura na ime troška za vođenje računa za otplatu kredita.

5.1. Tuženik je osporio tražbinu tužitelja u cijelosti uključujući i tijek zatezne kamate, te je istaknuo prigovor zastare.

5.2. Na temelju dokaza koje je prvostupanjski sud proveo isti je utvrdio:

- da su tužitelj kao korisnik kredita i Volksbank d.d. Zagreb (prednik tuženika) kao kreditor 26. ožujka 2008. zaključili Ugovor o kreditu broj 215966 kojim je tužitelju stavljen na raspolaganje iznos od 9.010,98 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB za devize važećem na dan isplate,

- da je namjena kredita bila za kupnju vozila,

- da je kredit zaključen na 5 godina,

- da je u članku 6.1. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita jednokratno, 1,50 % od iznosa kredita, minimalno 500,00 kuna koja se naplaćuje neposredno prije isplate kredita,

- da je u članku 6.2. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva kao jednokratna uplata po premijskoj stopi od 2,20 % na iznos glavnice uvećane za 20 % sukladno Ugovoru o osiguranju potraživanja sa osiguravajućom kućom, te da se iznos premije naplaćuje u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju Volksbank d.d. na dan isplate kredita

- da je u članku 6.3. Ugovora o kreditu ugovorena naknada za vođenje računa za otplatu kredita koja se naplaćuje u iznosu i za razdoblje određeno Odlukom o kamatama i naknadama kreditora,

- da je u članku 11.5. pod naslovom „Ostali uvjeti“ ugovoreno da je korisnik kredita obvezan platiti sve javnobilježničke i sudske pristojbe i sve druge pristojbe i troškove vezano uz zaključivanje ovog Ugovora, ugovorne instrumente vraćanja kredita i za naplatu tražbine te sve eventualne poreze utvrđene posebnim propisima,

- da su ugovorne strane suglasne da se na sve što nije regulirano odredbama Ugovora primjenjuje Odluka o kamatama i naknadama kreditora, Opći uvjeti poslovanja kreditora i ostali važeći akti kreditora, te propisi važeći u Republici Hrvatskoj,

- da ukoliko se u razdoblju u kojem su međusobni odnosi stranaka regulirani u skladu s odredbama Ugovora, izmijene navedeni akti kreditora ili relevantni propisi, ugovorne strane se obvezuju postupati po nastalim promjenama,

- da je 2. travnja 2008. tužitelju naplaćena naknada za obradu kredita u iznosu od 82,73 eura, naknada za osiguranje kredita u iznosu od 146,92 eura, iznos od 76,40 eura kao trošak javnog bilježnika i u vremenskom periodu od 1. svibnja 2008. do 25. ožujka 2012. iznos od 83,14 eura kao trošak vođenja računa za otplatu kredita i iznos od 46,45 eura na ime troška upisa prava zaloga na vozilo.

5.3. Prvostupanjski sud se pozvao na članke 81., 83., 85. i 87. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/2003., 46/2007. i 79/2007.) te je zaključio da su ugovorne odredbe čije utvrđenje ništetnosti traži tužitelj ispunile zahtjev transparentnosti s obzirom da su bile jasne i lako razumljive, ali da nisu bile poštene. Ovo stoga što da je Ugovor o kreditu unaprijed formulirao prednik tuženika, da se o predmetnim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, da tužitelj nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje tih naknada, da bi neprihvaćanjem navedenih odredbi tužitelj bio ograničen u ostvarenju svog prava zbog čega da su takove odredbe bile protivne načelu savjesnosti i poštenja te su izazvale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.

5.4. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud dosuđuje iznose koji su plaćeni temeljem ništetnih odredbi, kako je to navedeno u točki II. izreke, primjenom članka 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.; dalje: ZOO) sa zakonskom zateznom kamatom od dana kada su naknade plaćene, a da iz prometne kartice po kreditu proizlazi da su sve naknade, osim naknade za vođenje računa, naplaćene 2. travnja 2008. Prvostupanjski sud ocjenjuje da je prednik tuženika bio nepošteni stjecatelj zbog čega se zakonska zatezna kamata određuje od dana stjecanja sukladno članku 1115. ZOO-a.

5.5. Odbijen je prigovor zastare jer da je početak tijeka zastare određen pravomoćnošću presude kojom je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora pa zastara u odnosu na isplatu nije nastupila, odnosno počet će teći tek pravomoćnošću sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje su navedene u točki I. izreke prvostupanjske odluke.

5.6. O naknadi parničnog troška odlučeno je primjenom članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a, dok je visina utvrđena primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018. i 51/2023.).

6. U svojoj žalbi tuženik navodi kako je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer da presuda ne sadrži dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

6.1. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je počinio navedenu bitnu povredu jer nije dao valjane razloge u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi kojima je ugovorena naknada za osiguranje kredita kod osiguravajućeg društva, naknada za vođenje računa za otplatu kredita, u odnosu na ništetnost članka 11.5. Ugovora o kreditu te u odnosu na plaćeni trošak upisa prava zaloga na vozilu. Navedena bitna povreda nije učinjena u odnosu na točku I. izreke u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost članka 6.1. Ugovora o kreditu kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita, jer je za taj dio svoje odluke dao jasne razloge, a kako je nesporno da je tužitelju ta naknada naplaćena u iznosu od 82,73 eura dana 2. travnja 2008., to je pravilno istu dosudio tužitelju.

6.2. Naime, kada obrazlaže ništetnost odredbe kojom je ugovorena naknada za obradu zahtjeva i administraciju kredita prvostupanjski sud pravilno ocjenjuje da je ta odredba jasna, razumljiva i lako uočljiva pa ispunjava zahtjev transparentnosti, ali da ista nije poštena jer pored toga što se o toj odredbi Ugovora nije pojedinačno pregovaralo, tužitelj nije bio niti informiran o troškovima koji se pokrivaju ulaznom naknadom. Kako je ulazna naknada određena u postotku od glavnice kredita, to je tužitelju bilo jasno koliko će ta naknada iznositi, ali mu nije bilo obrazloženo koji se troškovi pokrivaju navedenom naknadom. Prvostupanjski sud je ocijenio da navedenu odredbu, a ocjenjujući postupanje po načelu savjesnosti i poštenja, treba sagledati imajući u vidu i da je ta odredba sadržana u Ugovoru koji je sastavljen na standardiziranom obrascu te ocjenjujući je li bilo razumno očekivati da bi tužitelj kao prosječni potrošač prihvatio takvu odredbu i slijedom pojedinačnih pregovora, odnosno je li banka uzela u obzir zakonite interese potrošača zbog čega bi mogla razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu. Prvostupanjski sud zaključuje da se nije moglo razumno pretpostaviti da bi potrošač pristao na spornu ugovornu odredbu zbog čega da prednik tuženika nije vodio računa prilikom formuliranja ugovornih odredbi o interesima potrošača.

6.3. Treba reći i da se prvostupanjski sud pozvao na pogrešne odredbe Zakona o zaštiti potrošača koje su sadržane u zakonu koji je bio na snazi do 7. kolovoza 2007., a koji je ne može primijeniti na Ugovor koji je zaključen 26. ožujka 2008. Pravilno se prvostupanjski sud trebao pozvati na članke 96., 98., 99. i 102. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013, 41/2014) koje su sadržajno iste kao i članci na koje se prvostupanjski sud pozvao, pa bi i primjenom tih članaka trebalo odlučiti na isti način.

6.4. U odnosu na sve ostale odredbe Ugovora čije se utvrđenje ništetnosti traži i koje se odnose na naknade iz članka 6.2., 6.3. te 11.5. Ugovora, prvostupanjski sud nije dao pojedinačnu procjenu svake odredbe u smislu načela savjesnosti i poštenja tuženika prilikom unošenja u Ugovor odredbi kojima su ugovorene određene naknade, kao niti o neravnoteži koju te odredbe unose u ugovorni odnos.

6.5. Zbog toga je ovaj sud ukinuo pobijanu odluku kako je to navedeno u točki I. alineja 2. izreke drugostupanjske odluke i u tom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

6.6. U ponovljenom suđenju prvostupanjski sud će otkloniti navedenu bitnu povredu na način da će u novoj odluci dati jasne razloge za svoju odluku koji neće biti u suprotnosti s ispravama koje su u spisu. Sporne ugovorne odredbe ocijenit će primjenom članaka 96, 98., 99. i 102. ZZP/07. Prilikom ocjene je li svaka od navedenih spornih ugovornih odredbi poštena, potrebno je uzeti u obzir narav usluge na koju se Ugovor odnosi (predmet ugovora) u vrijeme kada je Ugovor sklopljen, sve popratne okolnosti prije i prilikom sklapanja Ugovora i sve ostale odredbe tog Ugovora, vodeći računa da li su navedeni iznosi podmireni u korist tužitelja i da li su namireni u visini stvarnih troškova za ugovorene usluge. U okviru ocjene je li poštovano načelo savjesnosti i poštenja odlučno je ocijeniti bi li tuženik, pod uvjetom da je na pošten i pravedan način poslovao s tužiteljem, mogao razumno očekivati da bi tužitelj prihvatio takve ugovorne odredbe da se o njima pojedinačno pregovaralo. Nakon sveobuhvatne pojedinačne procjene spornih ugovornih odredbi, sud prvog stupnja će ocijeniti njihovu poštenost. Donoseći novu odluku donijet će i novu odluku o troškovima postupka.

7. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbe odlučit će prvostupanjski sud sukladno članku 166. stavak 4. ZPP-a.

8. U dijelu u kojem je pobijana odluka potvrđena riješeno je primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a, a u dijelu u kojem je ista ukinuta primjenom članka 369. stavak 1. ZPP-a.

Koprivnica, 5. studenog 2025.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković