Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-244/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinja Ivane Čačić predsjednice vijeća, Tanje Novak-Premec sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Snježane Šaško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HEP-Toplinarstvo d.o.o., Zagreb, Miševečka ulica 15A, OIB: 15907062900, kojeg zastupa punomoćnik Domagoj Dumančić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Domagoj Dumančić, Željka Rajković i Slaven Martić u Zagrebu, protiv tuženika TĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matija Pečatnik, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 27. siječnja 2025. poslovni broj: Povrv- 687/2024-20, ispravljene rješenjem istog suda od 12. veljače 2025. poslovni broj: Povrv-687/2024-24, u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Povrv-687/2024-20 od 27. siječnja 2025., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj: Povrv-687/2024-24 od 12. veljače 2025.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u točki I. izreke ukinut je platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj: Pl-149/2023-3 od 31. listopada 2023., pod točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev, pod točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku ŠĐ trošak postupka u iznosu od 791,04 EUR uvećan za zakonsku zateznu kamatu a pod točkom IV. izreke odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka. Prvostupanjska presuda ispravljena je rješenjem poslovni broj: Povrv-687/2024-24 od 12. veljače 2025. u pogledu poslovnog broja presude na stranici 1. presude.

2. Navedenu presudu pravodobnom žalbom pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (odluka o trošku nije žalbeni razlog) s prijedlogom da se uvaži njegova žalba, preinači prvostupanjska presuda na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev, a podredno da se ista ukine i predmet vrati na ponovno postupanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava osnovanost svih žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu i u cijelosti potvrditi pobijanu presudu i dosuditi mu trošak odgovora na žalbu uvećan za zakonsku zateznu kamatu od dana donošenja drugostupanjske presude do isplate.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Ispitivanjem pobijane presude na temelju članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje u tekstu: ZPP) u pravcu bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. tog Zakona kao i razloga navedenih u žalbi utvrđeno je da donošenjem pobijane presude nije ostvarena ni jedna od naprijed navedenih bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

6. Ovaj sud ne nalazi ostvarenom bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju sadržajem žalbe ukazuje tužitelj budući presuda nema nikakvih nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati te ne postoji proturječnost u odlučnim činjenicama između onoga što se u obrazloženju presude navodi o sadržaju isprava u postupku i samih isprava te su izneseni dostatni i relevantni razlozi o odlučnim činjenicama koji opravdavaju odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva.

7. Predmet postupka zahtjev je tužitelja da mu tuženik namiri tražbinu s osnove isporučene toplinske energije za stambeni prostor u [adresa] za razdoblje od mjeseca siječnja 2020. do mjeseca svibnja 2020. u ukupnom iznosu od 26.834,52 kn (3.561,55 EUR) sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose sukladno ispostavljenim mjesečnim računima u tom razdoblju.

8. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne kao i onih koje je utvrdio uvidom u pisane isprave i čitanjem istih, prvostupanjski sud utvrđuje slijedeće činjenično stanje:

- da je tuženik suvlasnik stambene zgrade mješovite uporabe 9 - 21 Međimurska - Slovenska izgrađene na kčbr. [katastarska čestica] ukupne površine 2949 m2 upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i vlasnik posebnog dijela zgrade etažno vlasništvo (E-116) stana broj 80 na IV katu površine 28,92 m2 [adresa]

- da je tužitelj isporučivao toplinsku energiju za navedenu stambenu zgradu na adresi [adresa] na jedinstveno obračunsko mjerno mjesto i isporučenu toplinsku energiju raspodijelio svim suvlasnicima posebnih dijelova zgrade

- da tuženik u spornom razdoblju nije imao ugrađeno zasebno mjerilo toplinske energije

- da su tužitelj i suvlasnici nekretnine na adresi [adresa] sukladno članku 11. Zakona o tržištu toplinskom energijom ("Narodne novine" broj: 80/13, 14/14, 102/14, 95/15, 76/18 i 86/19 – dalje u tekstu: ZTTE) u 2014. sklopili Ugovor o potrošnji toplinske energije broj 197029201401 uz koji je priložena Odluka suvlasnika zgrade – građevine o sklapanju ugovora za potrošnju toplinske energije s kupcem toplinske energije za nekretninu u [adresa] s popisom suvlasnika zgrade

- da tužitelj uz navedeni Ugovor nije dostavio i Odluku o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjernom mjestu koja je bitan element za izračun visine tužiteljevog potraživanja u konkretnoj pravnoj stvari, a koja je sastavni dio navedenog Ugovora o potrošnji toplinske energije.

8.1. S materijalnopravnog aspekta u ocjeni neosnovanosti tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud polazi od Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj: 99/14, 27/15 i 124/15 – dalje u tekstu: Pravilnik) kojim je u članku 4. propisano da odluku o ugradnji uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije ili zasebnih mjerila toplinske energije donose vlasnici posebnih dijelova zgrade koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu (krajnji kupci), a za koju odluku tužitelj tvrdi da je donesena iako u dokaz takvih navoda nije dostavio navedenu odluku. Nastavno polazi od odredbe članka 6. stavka 1. Pravilnika kojim su propisani osnovni modeli za raspodjelu isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije i to model 1EG, 2EG i 3EG dok je stavkom 2. propisano da se u ogrjevnoj sezoni, isporučena toplinska energija za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije raspodjeljuje na krajnje kupce toplinske energije primjenom jednog ili kombinacijom dva osnovna modela za raspodjelu iz stavka 1. ovoga članka te daljnje odredbe članka 11. Pravilnika kojim je propisan način obračuna na zajedničkom mjerilu toplinske energije do trenutka dok svi vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu ne ugrade uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, u kojem slučaju toplinska energija izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije kod kojih se korekcija raspodjele toplinske energije temelji na snazi i površini raspodjeljuje na sve samostalne uporabne cjeline po formulama navedenim u tom članku, a stavkom 4. da iznimno od stavka 1. i 2. tog članka vlasnici samostalnih uporabnih cjelina mogu odlukom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju odrediti i drugu vrijednost korekcijskog faktora isporučene toplinske energije. Prvostupanjski sud rukovodio se i odredbom članka 15. Pravilnika prema kojoj su vlasnici u slučaju promjene odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju novu odluku dužni dostaviti kupcu toplinske energije najkasnije do 15-og u mjesecu.

8.2. Obzirom na iznesenu materijalnopravnu regulativu prvostupanjski sud utvrđuje da nije mogao utvrditi način na koji je tužitelj izvršavao raspodjelu i obračun troškova potrošene toplinske energije jer ne postoje podaci na temelju kojih bi se moglo utvrditi je li obračun ukupno isporučene energije, pravilno raspodijeljen na tuženika budući tužitelj nije dostavio odluku suvlasnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju za krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije predmetne zgrade koja je sastavni dio Ugovora o potrošnji toplinske energije.

8.3. U odnosu na pozivanje tužitelja na odredbu članka 15. stavka 6. Pravilnika kojom je propisano da do trenutka kad u zgradi svi krajnji kupci na zajedničkom mjerilu toplinske energije ne ugrade zasebna mjerila toplinske energije, krajnji kupci koji imaju ugrađena zasebna mjerila toplinske energije, plaćaju samo troškove toplinske energije na temelju očitanja zasebnih mjerila i troškove izmjerene ili izračunate toplinske energije za pripremu potrošne tople vode i ne sudjeluju u raspodjeli zajedničke potrošnje, prvostupanjski sud navodi da se tužitelj nije očitovao je li utužena tražbina, odnosno tuženikova potrošnja obračunata isključivo po navedenom temelju odnosno da mu je pretpostavljenim računima obračunata samo zajednička potrošnja zgrade u [adresa], ili pak kombinacija zajedničke potrošnje i potrošnje samo tuženikovog stana pa da ni u tom pogledu nije moguće zaključiti je li obračun po ispostavljenim računima pravilno sačinjen.

8.4. Zbog nemogućnosti utvrđenja da li je tužitelj rasporedio i obračunao toplinsku energiju za stan tužitelja u skladu s odlukom suvlasnika o načinu raspodjele i obračuna troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjernom mjestu, sud prvog stupnja konačno zaključuje da tužitelj nije dokazao da je pravilno rasporedio i obračunao troškove za isporučenu toplinsku energiju zbog čega je primjenom članka 221.a ZPP o toj činjenici zaključio primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8.5. Prvostupanjski sud iznosi i stav da sve kad bi se potrošnja za koju tužitelj potražuje isplatu odnosila na svu zajedničku potrošnju zbog činjenice da tuženik u prijepornom vremenu jedini u zgradi nije imao ugrađeno posebno mjerilo topline, takav obračun ne bi bio u skladu s odredbama europskog prava, odnosno Direktivom 2021/27 EU koja je sukladno odredbi članku 2. ZTTE inkorporirana u taj Zakon pri tome ukazujući i na odredbe članka 33. ZTTE zaključujući da je članak 15. stavak 6. Pravilnika protivan toj zakonskoj odredbi.

9. Osporavajući pravilnost primijenjenog materijalnog prava, a osobito materijalnopravno shvaćanje prvostupanjskog suda da obračun toplinske energije kojim je obračunao tuženiku svu zajedničku potrošnju nije u skladu s odredbama ZTTE i Direktive 2021/27 EU, tužitelj tvrdi da je takav zaključak protivan odredbi članka 15. stavka 6. Pravilnika kojim je propisano da do trenutka kad u zgradi svi krajnji kupci na zajedničkom mjerilu toplinske energije ne ugrade zasebna mjerila toplinske energije, krajnji kupci koji imaju ugrađena zasebna mjerila toplinske energije, plaćaju samo troškove toplinske energije na temelju očitanja zasebnih mjerila i troškove izmjerene ili izračunate toplinske energije za pripremu potrošnje tople vode i ne sudjeluju u raspodjeli zajedničke potrošnje. Ukazuje na sadržaj odredbe članka 6. stavka 1. Pravilnika kojim su određena 3 modela za raspodjelu isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije, članak 33. stavak 1. i 4. ZTTE koje odredbe se poziva i prvostupanjski sud i suprotno tumačenju prvostupanjskog suda zaključuje da je odredba članka 15. stavka 6. Pravilnika u skladu s odredbom članka 33. stavka 4. ZTTE. Budući da su svi vlasnici samostalnih uporabnih cjelina izuzev tuženika, ugradili uređaje za regulaciju odavanja topline i uređaja lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) ili mjerila za mjerenje potrošnje toplinske energije smatra da je obračunao tuženiku isporučenu toplinsku energiju u skladu s pozitivnim propisima i odredbom članka 15. stavka 6. Pravilnika. U odnosu na utvrđenje prvostupanjskog suda da nije mogao utvrditi pravilnost obračune toplinske energije tuženiku, tužitelj navodi da su svi elementi za provjeru obračuna navedeni u računima za sporno razdoblje.

10. Iznesenim žalbenim navodima tužitelj nije doveo u sumnju činjenično stanje utvrđeno po prvostupanjskom sudu koje ovaj sud prihvaća pravilnim, a niti je doveo u sumnju na to činjenično stanje primijenjeno materijalno pravo.

11. Iz činjeničnih navoda tužitelja i njegovog dopisa upućenog tuženiku 19. studenog 2018. nedvojbenim proizlazi da je tužitelj kao kupac toplinske energije tuženiku kao krajnjem kupcu koji jedini u svojem stanu od ukupno 101 stana u predmetnoj zgradi, nije ugradio zasebno mjerilo toplinske energije ili razdjelnik, u spornom razdoblju od siječnja 2020. do svibnja 2020. za njegov stan od 28,92 m2 obračunao svu zajedničku potrošnju i to za siječanj 2020. u iznosu od 8.489,50 kn (1.126,75 EUR), veljaču 2020. u iznosu od 6.548,74 kn (869,17 EUR), ožujak 2020. u iznosu od 7.219,60 kn (958,21 EUR), travanj 2020. u iznosu od 2.681,89 kn ( kn (355,95 EUR) i za svibanj 2020. u iznosu od 1.894,79 kn (215,48 EUR). Tužitelj i u žalbi tvrdi da je to u skladu s odredbom članka 15. stavka 6. Pravilnika.

12. Zajednička potrošnja u smislu članka 3. stavka 2. točke 46. ZTTE zajedno sa individualnim troškovima toplinske energije čine ukupne troškove toplinske energije. Člankom 15. stavkom 6. Pravilnika propisano je da do trenutka kad u zgradi svi krajnji kupci na zajedničkom mjerilu toplinske energije ne ugrade zasebna mjerila toplinske energije, krajnji kupci koji imaju ugrađena zasebna mjerila toplinske energije, plaćaju samo troškove toplinske energije na temelju očitanja zasebnih mjerila i troškove izmjerene ili izračunate toplinske energije za pripremu potrošne tople vode i ne sudjeluju u raspodjeli zajedničke potrošnje. Citiranom odredbom po shvaćanju ovog suda, a protivno tvrdnji tuženika, nije određena obveza krajnjeg kupca koji nije u svoj stan ili posebni dio ugradio mjerilo toplinske energije da plaća sve troškove zajedničke potrošnje, odnosno razliku između ukupnih troškova toplinske energije i individualnih troškova toplinske energije koji se temelje na rezultatima očitanja uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije. Jedina posljedica za vlasnike koji nisu u svoje samostalne uporabne cjeline ugradili uređaje za regulaciju odavanja topline i uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije (razdjelnik) propisana je člankom 33. stavkom 12. ZTTE. Tom odredbom propisano je da krajnjim kupcima koji ne ugrade odnosno ne koriste ugrađene uređaje iz stavka 1. ovoga članka odnosno iste uklone, onesposobe ili su neispravni, kupac toplinske energije obračunava i naplaćuje naknadu za poticanje učinkovitosti grijanja, u skladu s pravilnikom iz stavka 15. tog članka (a što je Pravilnik o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju).

13. Prema članku 33. stavku 2. ZTTE obračun individualnih troškova toplinske energije temelji se na rezultatima očitanja uređaja iz stavka 1. ovoga članka, dok se prema stavku 3. istog članka iznimno od stavka 2. ovoga članka, obračun individualnih troškova toplinske energije temelji na procijenjenoj potrošnji ili paušalnom iznosu samo ako osoba koja je ovlaštena baviti se ugradnjom, očitanjem i održavanjem uređaja iz stavka 1. ovoga članka nije dostavila očitanje za određeno obračunsko razdoblje ili krajnji kupac nije dostavio samoočitanje sukladno stavku 9. tog članka. Člankom 33. stavkom 4. ZTTE propisano je da se ako se ugrade uređaji za mjerenje potrošnje toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka, tada se razlika podatka potrošnje toplinske energije izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije i mjerilu za zgradu/građevinu i razlika podataka potrošnje toplinske energije na mjerilu za zgradu/građevinu i podataka potrošnje toplinske energije izmjerene na uređajima za mjerenje potrošnje toplinske energije u svim samostalnim uporabnim cjelinama dijeli na sve samostalne uporabne cjeline sukladno odluci natpolovične većine glasova suvlasnika samostalnih uporabnih cjelina, koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika.

13.1. Naprijed citirane odredbe po ocjeni ovog suda daju mogućnost kupcu toplinske energije da u slučaju da samo jedan stan nema ugrađeni uređaj za mjerenje toplinske energije kao u konkretnom slučaju, potrošnju toplinske energije za taj stan temelji na procijenjenoj potrošnji ili paušalnom iznosu i posljedično razliku potrošnje toplinske energije izmjerene na zajedničkom mjerilu toplinske energije i potrošnje toplinske energije izmjerene na uređajima za mjerenje potrošnje toplinske energije u svim samostalnim uporabnim cjelinama razmjerno raspodjeli na sve stanove odnosno posebne jedinice sukladno odluci suvlasnika.

14. Osim naprijed navedenog, člankom 5. Pravilnika propisani su osnovni modeli za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije (model 1S i model 2S. Člankom 6. stavkom 1. Pravilnika propisani su osnovni modeli za raspodjelu isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu i to model 1EG – udio snage samostalne uporabne cjeline u ukupnoj priključnoj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije, model 2EG - udio površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije i model 3EG - udio broja impulsa uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju impulsa u svim samostalnim uporabnim cjelinama priključenim na zajedničko mjerilo toplinske energije, dok je stavkom 2. tog čanka predviđena mogućnost raspodjele na krajnje kupce primjenom jednog ili kombinacijom dva osnovna modela za raspodjelu isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije. Člankom 6. stavkom 3. Pravilnika propisani su i osnovni modeli za raspodjelu isporučene toplinske energije za pripremu tople vode i to model 1EV - udio volumena isporučene potrošne tople vode, očitane na vodomjeru za potrošnu toplu vodu za samostalnu uporabnu cjelinu u volumenu ukupno isporučene potrošne tople vode za sve samostalne uporabne cjeline i - model 2EV - udio broja članova domaćinstva u samostalnoj uporabnoj cjelini u ukupnom broju članova domaćinstava svih samostalnih uporabnih cjelina. Člankom 11. Pravilnika uređen je način raspodjele i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju izmjerenu na zajedničkom mjerilu toplinske energije do trenutka dok na zajedničkom mjerilu toplinske energije svi vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu ne ugrade uređaje za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije dok su člankom 12. i 13. istog Pravilnika razrađeni modeli za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju za pripremu potrošne tople vode.

15. Tužitelj nije u svrhu pravilnog utvrđenja obračuna i raspodjele toplinske energije dostavio u spis odluku koju bi suvlasnici zgrade u kojoj je stan tuženika donijeli nakon stupanja na snagu ZTTE 6. srpnja 2013., odnosno nakon stupanja na snagu Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju („Narodne novine“ broj: 99/14) koji je stupio na snagu 1. rujna 2014. te nakon ugradnje zasebnih mjerila toplinske sukladno članku 33. stavku 4. ZTTE, te ni s tog aspekta ne proizlazi pravilnost obračuna isporučene toplinske energije za stan tuženika na način da se sva zajednička potrošnja obračuna i naplati tuženiku.

16. Naprijed iznesena zakonska i podzakonska regulativa po ocjeni ovog suda ne daje uporište za zaključak da se tuženik koji nije ugradio uređaj za razdiobu toplinske energije sankcionira plaćanjem troškova zajedničke potrošnje za ostalih 100 stanova, kako to smatra i čini tuženik prebacivši cjelokupni teret troškova zajedničke potrošnje na tuženika, pa stoga, a imajući u vidu odlučne činjenice koje nisu sporne ni u žalbenom postupku, nije ostvaren ni žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

17. Iz naprijed navedenih razloga žalba tuženika ocijenjena je u cijelosti neosnovanom pa je stoga valjalo istu odbiti i na temelju članka 368. stavka 1. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu. Tužitelj odluku o troškovima postupka pobija posljedično pobijanja odluke o glavnoj stvari pri tome ne iznoseći konkretne razloge kojima bi pobijao kriterij i visinu dosuđenih troškova tuženiku, pa imajući u vidu da drugostupanjski sud u odluci o troškovima postupka ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP), valjalo primjenom članka 380. točke 2. u vezi članka 129. stavka 5. ZPP potvrditi prvostupanjsku presudu i u odluci o troškovima postupka pod točkom III. i IV. izreke.

18. Tužitelj nije uspio u žalbenom postupku zbog čega je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka (članak 154. stavak 1. ZPP).

19. Kako tuženik u odgovoru na žalbu ponavlja navode već iznesene tijekom prvostupanjskog postupka to je njegov zahtijevani trošak odgovora na žalbu ocijenjen nepotrebnim za ishod žalbenog postupka i primjenom članka 155. stavka 1. ZPP odbijen.

U Varaždinu 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Ivana Čačić