Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž R-111/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Sanji Bađun kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja OČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Igor Zekić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara, OIB:79991880130, Bjelovar, Otona Kučere 1, kojeg zastupa punomoćnica Vesna Vignjević-Žak, odvjetnica u Bjelovaru, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru od 5. lipnja 2025. broj Pr-90/2023-17, dana 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 5. lipnja 2025. broj Pr-90/2023-17 pod toč. I. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 5. lipnja 2025. broj Pr-90/2023-17 pod toč. III. izreke presude.

II. Djelomično se odbija i djelomično uvažava žalba tužitelja te se presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 5. lipnja 2025. broj Pr-90/2023-17 pod toč. IV. izreke:

- potvrđuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova za iznos od 140,63 EUR sa zateznom kamatom

- preinačuje u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova za iznos od 140,62 EUR i rješava:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju (povrh troškova dosuđenih pod toč. III. izreke presude) i daljnji iznos od 140,62 EUR sa zateznom kamatom od 5. studenog 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Uvažava se žalba tuženika i ukida presuda i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru od 5. lipnja 2025. broj Pr-90/2023-17 u izreci rješenja kojim je utvrđeno da se tužba smatra povučenom za određeno razdoblje.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 15,63

EUR u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

VI. Nepobijana toč. II. izreke navedene presude i rješenja ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio presudu čija izreka glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara, [adresa], OIB:79991880130 da tužitelju OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 706,52 eura bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

-80,08 eura od dana 16.07.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-278,17 eura od dana 16.08.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-269,84 eura od dana 16.09.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-36,81 eura od dana 16.10.2021. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

-41,62 eura od dana 16.02.2022. do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak po stopi koja se određuje do 31. prosinca 2022. za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, te da plati trošak parničnog postupka zajedno s zakonskim zateznim kamatama prema navedenoj stopi koja teče od presuđenja pa do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu bruto iznosa od 0,09 eura.

III. Nalaže se tuženiku Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara, [adresa], OIB:79991880130, da tužitelju OČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi troškove parničnog postupka u iznosu od 750,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka iznad razlike dosuđenog iznosa od 750,00 eura, pa do zatraženog iznosa od 1.031,25 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5. lipnja 2025. kao od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi za dan 1. srpnja te godine, pa do isplate."

1.1. Ujedno je doneseno rješenje čija izreka glasi:

"Smatra se da je tužba tužitelja povučena za razdoblje od 13. studenog 2018. pa sve do mjeseca lipnja 2021., za razdoblje od 01. listopada 2021. do 31. prosinca 2021., za razdoblje od 01. veljače 2022. do 30. travnja 2022., od 01. svibnja 2022. godine, pa sve do 30. travnja 2023., te za razdoblje od 01. rujna 2023., pa sve do 01. studenog 2023."

2. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pod toč. I. i III. izreke, te rješenje pobija tuženik iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP) predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu i odbiti zahtjev tužitelja, odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Pravodobno izjavljenom žalbom navedenu presudu pod toč. IV. izreke kojom je odbijen zahtjev za naknadu troškova postupka pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti presudu pod toč. IV. izreke i dosuditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 281,25 EUR sa zateznom kamatom.

4. Tužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem se protivi žalbenim navodima tuženika i predlaže žalbu odbiti kako u odnosu na odluku o glavnoj stvari tako i naknadi troškova postupka, ukazujući na izražena pravna stajališta VSRH u pogledu prava tužitelja na podnošenje tzv. stupnjevite tužbe u odluci broj Rev-677/2021 od 2. veljače 2022., te o pravu na naknadu troškova postupka kada je tužitelj uspio s konačno postavljenim zahtjevom u odluci broj Rev-1202/2024 od 12. studenog 2024.

5. Žalbe tuženika i tužitelja su djelomično osnovane.

6. Polazeći od nesporne činjenice da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 29. lipnja 2016. temeljem kojeg je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca, a da je sporno ima li tužitelj pravo na dodatak na plaću u visini od 25% s osnova posebnih uvjeta rada u utuženom razdoblju od 15. lipnja 2021. do 30. rujna 2021. i za siječanj 2022., kao i da je u činjenično i pravno istovrsnom predmetu broj Pr-73/2023 pokrenut ogledni postupak i da je VSRH u presudi broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. na pitanje koje glasi:

"Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojemu razdoblju dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21)?"

zauzeto pravno shvaćanje:

''Dodatak na plaću u visini od 25% za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi (Narodne novine br. 63/21) primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojemu slučaju se primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo“,

koje obvezuje prvostupanjski sud i sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj temeljem čl. 502.n st. 1. ZPP u istovrsnim predmetima i na temelju koje sud zaključuje da je u navedenoj presudi utvrđen pravni osnov tužiteljevog potraživanja, dok je visinu tužitelj odredio u podnesku od 23. travnja 2025. sukladno tabelarnom izračunu tuženika koji je dostavljen uz podnesak od 16. travnja 2025. Nadalje, sud utvrđuje da su bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b st. 3. ZPP jer tužitelj nije raspolagao cjelovitom dokumentacijom potrebnom za postavljanje novčanog zahtjeva, koju mu tuženik po pozivu nije dostavio, a da je tužitelj nakon što je tuženik obračunao visinu razlike plaće postavio novčani tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, pa je sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da je tzv. stupnjevitu tužbu trebalo odbaciti, odnosno da za istu nisu bili ispunjeni uvjeti. S obzirom da je tužitelj u podnesku od 23. travnja 2025. postavio određeni novčani zahtjev koji se odnosi na razdoblje od 15. lipnja 2021. do 30. rujna 2021. te od 1. siječnja do 31. siječnja 2022., sud utvrđuje da je za preostalo razdoblje na koje se odnosila tzv. stupnjevita tužba ista povučena, pri čemu nije povučena tužba za isplatu jer se novčani zahtjev odnosio na razdoblje za koje je odlukom VSRH broj Gop-2/2024- 35 odlučeno da tužitelju to pravo pripada. Dakle, prihvaćajući pravno shvaćanje VSRH iz oglednog postupka u pogledu pravnog osnova tužiteljevog potraživanja, te uzimajući u obzir da je visina tužbenog zahtjeva određena u skladu s obračunom tuženika, prvostupanjski sud je ocijenio osnovanim zahtjev tužitelja i isti usvojio pod toč. I. izreke presude i djelomično odbio nepobijanom toč. II. izreke, dok je u izreci rješenja utvrdio da se tužba za određeno razdoblje smatra povučenom.

7. U žalbi tuženik navodi da presuda ima nedostataka pod toč. 20. do 26. obrazloženja radi kojih istu nije moguće ispitati pa je počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP i to iz razloga što je u proturječju s materijalnim dokazima u spisu, te radi navođenja „različitih iznosa u obrazloženju presude“. Pod toč. 26. obrazloženja sud navodi da se u odluci o troškovima postupka rukovodio okolnostima konkretnog slučaja, osobito time da je tužitelj imao pravni interes za vođenje postupka, a što sud nije pravilno ocijenio jer je tužitelj u razdoblju od 13. studenog 2018. do 1. studenog 2023., a isto tako od "1. rujna 2023. do 1. studenog 2023." bio na bolovanju te je unatoč tome postavio zahtjev, a sud nije cijenio niti okolnost da je tuženik obračunao visinu razlike plaće i da radi toga nije bilo potrebno provoditi financijsko vještačenje, a što je sve dovelo do pogrešne primjene materijalnog prava u odluci o troškovima postupka i za koju smatra da je donesena uz favoriziranje tužitelja. Nadalje, tvrdi da je sud pogrešno primijenio čl. 186.b ZPP kada nije usvojio prigovor tuženika i odbacio tužbu, s obzirom da nisu bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe jer odvjetnik tužitelja nije dostavio punomoć za zastupanje tužitelja (i ostalih radnika) pa tuženik radi zaštite osobnih podataka nije bio ovlašten dostavljati radno pravnu dokumentaciju koja se odnosi na tužitelja, smatrajući da je sud u toj situaciji bio dužan odbaciti tužbu primjenom čl. 325.a ZPP, pa kako je obrazloženje suda da se radi o tzv. stupnjevitoj tužbi proturječno materijalnim dokazima to je također počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Nadalje, navodi da je pogrešno primijenjena odredba čl. 193. ZPP jer nisu postojali uvjeti za primjenu presumpcije povlačenja tužbe, s obzirom da je novčani zahtjev tužitelj postavio tek u podnesku od 23. travnja 2025., pa da je tužbeni zahtjev trebalo odbiti i da je s tim u vezi počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Zaključno tvrdi da je odluka o troškovima postupka nezakonita jer je tužba podnesena za isplatu razlike plaće za 60 mjeseci, dok je tužitelj uspio sa zahtjevom za 4,5 mjeseci pa nije bilo uvjeta za primjenu čl. 502.n st. 5. ZPP, da je tužitelju pogrešno priznat trošak pristupa na ročište za objavu presude, te da prije postavljanja novčanog zahtjeva nije bila utvrđena vrijednost predmeta spora jer istu tužitelj nije naznačio i da taj nedostatak ne može sanirati podnesak tužitelja od 23. travnja 2025. kojim je postavio novčani zahtjev u iznosu od 706,52 EUR.

8. Tužitelj u žalbi kojom osporava odbijeni dio zahtjeva za naknadu troškova postupka pod toč. IV. izreke navodi da se na ročištu od 22. travnja 2024. raspravljalo o glavnoj stvari, da je predlagao izvođenje dokaza koje je sud prihvatio i naložio tuženiku dostaviti određenu dokumentaciju pa tužitelj ima pravo na trošak u punom iznosu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok mu je za isto priznat samo trošak pristupa na to ročište kao da je odgođeno prije početka raspravljanja. Isto tako smatra da ima pravo na trošak sastava podneska od 23. travnja 2025. u punom iznosu Tarife jer se u istom očitovao na izračun tuženika i specificirao tužbeni zahtjev, dok mu je priznat trošak za sastav tzv. ostalih podnesaka.

9. Ispitivanjem presude pod toč. I. i III. u okviru žalbenih navoda tuženika i po službenoj dužnosti ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP, a niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju ukazuje tuženik u žalbi. Presuda u navedenom dijelu nije proturječna sadržaju isprava i priloženih dokaza, te su navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama koji imaju uporišta u cjelokupnom stanju u spisu i nema nedostataka radi kojih ovaj sud ne bi bio u mogućnosti ispitati njezinu zakonitost. U izreci presude nisu dosuđeni „različiti iznosi“ u odnosu na izračun tuženika, nego u skladu sa zahtjevom tužitelja (čl. 2. st. 1. ZPP) koji je isti postavio u nižem iznosu no što je tuženik obračunao tražbinu.

Na žalbu tuženika:

10. Nije počinjena bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 186.b st. 3. i čl. 325.a ZPP radi kojih tuženik pobija presudu, koju istodobno veže uz počinjenje bitne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

10.1. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe (čl. 186.b st. 3. ZPP) jer tužitelj dokazuje da se obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavu određene dokumentacije kojom nije raspolagao, a koja mu je bila potrebna da bi određeno postavio novčani zahtjev, odnosno da bi se na temelju te dokumentacije provelo financijsko knjigovodstveno vještačenje koje bi mu omogućilo postaviti zahtjev u relevantnom novčanom iznosu, pa stoga prvostupanjski sud nije bio ovlašten (a niti dužan kako navodi tuženik) odbaciti tužbu primjenom čl. 325.a ZPP.

10.2. S tim u vezi valja ukazati da je VS RH u rješenju od 2. veljače 2022. broj Rev 677/2021-2 izrazio pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

„Stoga će kod tzv. stupnjevite tužbe iz čl. 186.b u vezi s čl. 325.a ZPP, sud najprije odlučivati o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju, ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz čl. 186.b st. 2. i 3. ZPP nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz čl. 109. ZPP, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok (od osam dana - novelirani čl. 109. st. 2. ZPP) radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava)“,

što znači da (i) pod pretpostavkom da manifestacijski zahtjev iz tzv. stupnjevite tužbe nije bio osnovan (kako smatra tuženik) sud nema ovlasti odbaciti/odbiti tužbu nego je dužan postupiti sukladno čl. 109. ZPP.

11. Međutim, vezano uz rješenje kojim sud utvrđuje da se smatra povučenom tužba za (određeno u izreci) vremensko razdoblje koje je bilo obuhvaćeno manifestacijskim zahtjevom, a za koje nije postavljen novčani tužbeni zahtjev, tuženik pravilno navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 154. st. 1. u vezi čl. 193. ZPP, s obzirom da odredba čl. 193. ZPP u ovom slučaju nema dosljednu primjenu, ali ne iz razloga koje navodi tuženik smatrajući da je tužbu u tom dijelu trebalo odbiti, nego prema stajalištu ovoga suda iz razloga što nije bilo mjesta utvrđivanju da se tužba (za određeno vremensko razdoblje) smatra povučenom.

11.1. Zakonodavna svrha uvođenja tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje onih tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija predati/priopćiti, pa je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže i drugo kao određen kondemnatorni zahtjev za ispunjenje.

11.2. S obzirom da je u konkretnom slučaju tuženik dostavio podatke koji su tužitelju bili potrebni za postavljanje novčanog zahtjeva, da je u međuvremenu u oglednom postupku 27. studenog 2024. VS RH donio presudu broj Gop-2/2024-35 čije pravno shvaćanje je obvezujuće primjenom čl. 502.n st. 1. ZPP, da je tuženik obračunao tražbinu tužitelja u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem i da je tužitelj u skladu s izračunom tuženika postavio novčani zahtjev, to proizlazi da je tužitelj postupio sukladno čl. 186.b st. 4. ZPP (bez sudske intervencije) i postavio novčani zahtjev, a što nadalje znači da je tzv. manifestacijski zahtjev sada zamijenjen novčanim zahtjevom kao jedinim o kojemu je prvostupanjski sud ovlašten odlučiti pa nema mjesta utvrđivanju da se tužba u dijelu tzv. manifestacijskog zahtjeva smatra povučenom. Pritom ovaj sud ima u vidu svrhovitost tzv. stupnjevite tužbe i da se njome pravna zaštita ostvaruje kroz dva stupnja, odnosno da pravna zaštita prvog stupnja kroz manifestacijski zahtjev stoji u funkciji pravne zaštite drugog stupnja, odnosno postavljanja novčanog zahtjeva.

11.3. Stoga je ovaj sud uvažanjem žalbe tuženika i primjenom čl. 369. st. 1. ZPP ukinuo izreku rješenja bez vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na odlučivanje.

12. S obzirom da je prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti pravnog osnova utuženog potraživanja utemeljio na presudi VSRH od 27. studenog 2024. broj Gop-2/2024-35 koja obvezuje kako prvostupanjski sud tako i ostale sudove u RH primjenom čl. 502.n st. 1. ZPP, kao i da je visina dosuđena sukladno obračunu tuženika, a da isto ne dovodi u sumnju niti tuženik koji u žalbenim navodima ne osporava niti osnov a niti visinu tužbenog zahtjeva, to je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 368. st. 1. ZPP potvrdio presudu pod toč. I. izreke.

13. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je prilikom odlučivanja o naknadi troškova postupka imao u vidu okolnosti konkretnog slučaja u smislu čl. 502.n st. 5. ZPP (koje navodi pod toč. 30.1. i 31. obrazloženja) te je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. ZPP obvezao tuženika naknaditi tužitelju trošak postupka.

13.1. Na isto nisu od utjecaja žalbene tvrdnje kojima tuženik ukazuje da tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora u tzv. stupnjevitoj tužbi, s obzirom da bi u situaciji kada tužitelj nije naznačio vrijednost predmeta spora (u daljnjem tekstu: VPS), a niti je sud istu utvrdio, za poduzete radnje od podnošenja tzv. stupnjevite tužbe pa do postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva VPS iznosila 6.630,00 EUR primjenom čl. 40. st. 5. ZPP, pa iako sud pogrešno uzima da je mjerodavna VPS u iznosu od 1.400,00 EUR koju tužitelj navodi radi plaćanja pristojbe, cijeneći da je tužitelj postavio zahtjev za naknadu troškova postupka prema visini novčanog zahtjeva u vrijednosti od 75 bodova po radnji primjenom Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23., 107/25., u daljnjem tekstu: Tarifa) to odluka o troškovima postupka svakako nije donesena na štetu tuženika.

13.2. Osim toga nisu osnovani žalbeni navodi kojima tuženik navodi da tužitelj nema pravo na trošak pristupa na ročište za objavu presude jer do sada postoji već ustaljena praksa sudova u kojima je izraženo pravno shvaćanje da je trošak pristupa na ročište potreban trošak za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP.

13.3. Stoga je ovaj sud odbio žalbu tuženika i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio presudu pod toč. III. izreke.

Na žalbu tužitelja:

14. Vezano uz žalbene navode tužitelja valja istači da je prvostupanjski sud pravilnom primjenom Tbr. 8. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife odmjerio trošak sastava podneska od 23. travnja 2025. u iznosu od 46,88 EUR jer se i po ocjeni ovog suda ne radi o obrazloženom podnesku, s obzirom da u istom tužitelj prihvaća obračun tuženika i određuje novčani zahtjev u skladu s navedenim obračunom. Međutim, nasuprot tome trošak zastupanja na ročištu od 22. travnja 2024. je odmjeren pogrešnom primjenom Tbr. 9. toč. 5. Tarife jer se radi o ročištu na kojem se raspravljalo pa tužitelj ima pravo na trošak u iznosu od 187,50 EUR primjenom Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 46. Tarife, pa kako mu je za to ročište dosuđen trošak od 46,88 EUR to mu pripada i daljnji iznos od 140,62 EUR.

14.1. Stoga je ovaj sud djelomično odbio i djelomično uvažio žalbu tužitelja i primjenom čl. 380. toč. 2. ZPP potvrdio toč. IV. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za naknadu troškova u iznosu od 140,63 EUR i primjenom čl. 380. toč. 3. ZPP preinačio presudu i dosudio tužitelju daljnji iznos od 140,62 EUR sa zateznom kamatom primjenom čl. 151. st. 3. ZPP od donošenja ove odluke.

15. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka ovaj sud je usvojio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP i obvezao tuženika naknaditi mu trošak sastava žalbe koji je odmjeren u iznosu od 31,25 EUR primjenom Tbr. 10. toč. 4. i Tbr. 46. Tarife i dosuđen razmjerno uspjehu od 50%.

16. Zahtjev tuženika za naknadu troškova je odbijen jer neznatni uspjeh u žalbenom postupku ne opravdava dosudu troškova primjenom čl. 154. st. 5. ZPP.

U Varaždinu 5. studenog 2025.

Sutkinja

Sanja Bađun