Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-2587/2023

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Mladena Genca, predsjednika vijeća te Sanje Gospočić i Tomislava Tomašića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Laljek, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljene pravne osobe VERITAS – CAVTAT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HP, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točaka 33. i 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15. i 120/16.), odlučujući o žalbi okrivljene pravne osobe VERITAS – CAVTAT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HP, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: 3. Pp-2591/2022 od 13. siječnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I U povodu žalbe okrivljene pravne osobe VERITAS – CAVTAT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HP, a po službenoj dužnosti preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela na način da se prekršaj činjenično opisan u točki I. izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.), a prekršaj činjenično opisan u točki II. izreke pobijane presude pravilno pravno označava kao prekršaj iz članka 42. stavka 1. točke 33. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.).

II Žalba okrivljene pravne osobe VERITAS – CAVTAT d.o.o. i okrivljene odgovorne osobe HP, odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

III Na temelju odredbe članka 138. stavka 2. točke 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, br. 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okrivljena pravna osoba VERITAS – CAVTAT d.o.o. i okrivljena odgovorna osoba HP, obvezni su naknaditi paušalni iznos troškova ovog drugostupanjskog prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 (trideset) eura - svaki, koji su dužni platiti u roku od 30 (trideset) dana od dana primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Dubrovniku, od 13. srpnja 2022., poslovni broj: 3. Pp-2591/2022, proglašeni su krivima okrivljena pravna osoba VERITAS – CAVTAT d.o.o. i odgovorna osoba HP, zbog prekršaja iz članka 42. stavka 1. točaka 33. i 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15. i 120/16.), za koje prekršaje su okrivljenoj pravnoj osobi utvrđene novčane kazne u iznosu od po 260,00 eura / 959,80 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi od po 39,82 eura / 300,00 kuna. Okrivljenoj pravnoj osobi VERITAS – CAVTAT d.o.o. izrečena je ukupna novčana kazna u iznosu od 520,00 eura / 3.917,94 kuna, a okrivljenoj odgovornoj osobi HP, ukupna novčana kazna u iznosu od 79,63 eura / 599,97 kuna.

2. Okrivljenici su obvezani i na naknadu troškova prekršajnog postupka, i to okrivljena pravna osoba u iznosu od 26,54 eura / 200,00 kuna, a okrivljena odgovorna osoba u iznosu od 19,91 eura / 150,00 kuna.

3. Protiv navedene presude okrivljenici su podnijeli žalbu, navodeći u bitnome da su izjavu o neaktivnosti predali jer tvrtka od samog svog početka poslovanja (1.11.1995.) nije poslovala, što se može provjeriti u bilancama tvrtke i svake godine je uredno predavala obrasce GFI, a za 2021., po uputama odlučili su predati Izjavu o neaktivnosti. Nedavno su, nakon njihovog upita prema Fini doznali da im ta Izjava nije prošla, a nisu dobili nikakvu obavijest za to. Isto tako, u to vrijeme, jedan član porodice je imao zdravstvenih problema, tako da nisu bili u stanju provjeriti na Fini, da li je izjava uredno zaprimljena.

4. Žalitelji predlažu da se iz razloga navedenih u žalbi, žalba prihvati.

5. Žalba nije osnovana.

6. Rješavajući predmet i ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud) utvrdio je da u postupku nije nastupila zastara prekršajnog progona, kao i da nisu počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, na što ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, budući je prekršaje koji se okrivljenicima stavljaju na teret prvostupanjski sud pravno označio kao prekršaje iz članka 42. stavka 1. točaka 33. i 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15. i 120/16.), ovaj Sud je po službenoj dužnosti radi pravilne primjene materijalnog prekršajnog prava, otklonio navedeni propust, koji nije imao utjecaj na valjanost osporavane odluke i predmetne prekršaje pravilno pravno označio na način naveden u točki I izreke ove drugostupanjske presude, sukladno Zakona o računovodstvu („Narodne novine“, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.).

8. Razmatrajući dalje žalbu, ovaj Sud je utvrdio da je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje te navodi žalbe kojima se pokušava dovesti u sumnju pravilan zaključak prvostupanjskog suda o odgovornosti žalitelja nisu osnovani. U konkretnom slučaju krivnja okrivljenika utvrđena je u prekršajnom postupku nakon provedenog ročišta u žurnom postupku, 11. siječnja 2023., na kojem je okrivljena odgovorna osoba HP i osobno sudjelovao te je kao predstavnik pravne osobe obranu dao u svoje ime i u ime okrivljene pravne osobe. Pozvan da se izjasni o krivnji, izjavio je: „Krivi smo“, te nije osporavao prekršaje niti dovodio u sumnju da su prekršaji počinjeni, a što sada navodima žalbe dovodi u sumnju.

9. Suprotno tvrdnji žalitelja, na temelju rezultata prekršajnog postupka, pravilnom ocjenom obrane te predmetu priložene materijalne dokumentacije, nedvojbeno je utvrđeno da su se u postupanju okrivljene pravne i odgovorne osobe ostvarila sva bitna obilježja prekršaja koji su im stavljeni na teret. Pobijana presuda sadrži jasne, razumne i logične razloge o krivnji počinitelja te zašto su dokazi koji potvrđuju optužbu dostatni i prihvatljivu te je nedvojbeno da su okrivljenici propustili do 30. travnja 2022. dostaviti Fini za statističke i druge potrebe propisane financijske izvještaje (bilancu, račun dobiti i gubitka) za prethodnu kalendarsku 2021., te do 30. lipnja 2022. radi javne objave godišnji financijski izvještaj s ostalom propisanom dokumentacijom za poslovnu 2021.

10. Napominje se kako je sve do trenutka brisanja pravne osobe iz sudskog registra nadležnog trgovačkog suda, pravna osoba dužna za svaku godinu Fini dostaviti financijske izvještaje za statističke i druge potrebe, te za javnu objavu, u zakonom propisanim rokovima te bi je od te obveze ekskulpiralo jedino to da je do 30. travnja 2022. dostavila Financijskoj agenciji Izjavu o neaktivnosti za 2021. Kako je iz Izvatka iz registra godišnjih financijskih izvještaja za 2021. izdanog od strane Fine 29. studenoga 2022., vidljivo da za pravnu osobu Fini nije dostavljen godišnji financijski izvještaj za statističke i druge potrebe za 2021., godišnji financijski izvještaj i drugu dokumentaciju radi javne objave za 2021 niti Izjava o neaktivnosti sukladno članku 30. stavku 9. Zakona o računovodstvu, to je evidentno da na strani okrivljene pravne i odgovorne osobe nema te ekskulpirajuće okolnosti.

11. Imajući u vidu pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj Sud je utvrdio da su izrečene novčane kazne okrivljenicima pravilne i zakonite i da su primjerene težini počinjenog prekršaja, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja (članak 36. Prekršajnog zakona). Naime, za prekršaje iz članka 42. stavka 1. točaka 33. i 35. i stavka 2. Zakona o računovodstvu, u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna za pravnu osobu u iznosu od 10.000,00 kuna do 100.000,00 kuna, a za odgovornu osobu u iznosu od 5.000,00 kuna do 20.000,00 kuna, dok je u međuvremenu 1. siječnja 2023. godine stupio na snagu Zakon o izmjenama Zakona o računovodstvu („Narodne novine”, br. 114/22.), a koji za navedene prekršaje propisuje novčanu kaznu za pravnu osobu u iznosu od 1.320 eura do 13.270 eura (što je protuvrijednost od 9.945,54 kuna do 99.982,82 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna), a za odgovornu osobu u iznosu od 660 eura do 2.650 eura (što je protuvrijednost od 4.972,77 kuna do 19.966,43 kuna, u skladu s fiksnim tečajem od 7,53450 kuna).

12. Sukladno odredbama članka 3. stavka 1. i 2. Prekršajnog zakona prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, primijenit će se propis koji je najblaži za počinitelja.

13. Prema tome, budući da je Zakonom o računovodstvu (»Narodne novine«, br. 78/15., 134/15., 120/16., 116/18., 42/20., 47/20. i 114/22.) propisan blaži minimum novčane kazne to je prema okrivljenicima primijenjen novi Zakon jer je blaži za počinitelje, koji je prvostupanjski sud primijenio, iako je propustio pravilno označiti sve brojeve Narodnih novina, a koji propust je ovaj Sud otklonio.

14. Ispitujući odluku o izrečenim novčanim kaznama, u smislu odredbe članka 36. Prekršajnog zakona ovaj Sud je, s obzirom na sve okolnosti koje se tiču djela i počinitelja, ocijenio da su novčane kazne izrečene u zakonom propisanim granicama i nisu prestrogo odmjerene. Naime, prvostupanjski sud je za svako djelo u stjecaju, okrivljenicima utvrdio novčane kazne ispod posebnih zakonom propisanih minimalnih iznosa, navodeći u obrazloženju odluke o kazni da su priznali učin djela prekršaja, da prema prekršajnoj evidenciji nisu kažnjavani pa dakle, nisu skloni činjenju prekršaja, počinjenim prekršajima nisu prouzročene teže štetne posljedice, koje olakotne okolnosti ukazuju da se može očekivati da se će okrivljenoj pravnoj osobi maksimalno ublaženom novčanom kaznom, a odgovornoj osobi novčanom kaznom bližom visini donje granice općeg zakonskog minimuma postići svrha prekršajnog kažnjavanja. Na temelju članka 39. stavka 1. Prekršajnog zakona prvostupanjski sud je okrivljenicima izrekao ukupne novčane kazne, koje su jednake zbroju pojedinačno utvrđenih novčanih kazni. Tako izrečene novčane kazne i ovaj Sud prihvaća primjerenima težini i opasnosti djela počinjenih u stjecaju te stupnju prekršajne odgovornosti okrivljenika te uvjeta za daljnje ublažavanje, već znatno ublaženih novčanih kazni nije našao.

15. Svakako treba naglasiti da je prema odredbi članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona propisano da će se novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne. Stoga, ako okrivljenici u roku od trideset dana od primitka ove presude plate dvije trećine izrečenih im novčanih kazni, iste će se smatrati plaćenim u cijelosti.

16. Odluka o paušalnom iznosu troškova prekršajnog postupka određenih u točki II izreke ove drugostupanjske presude, temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Stoga je paušalna svota za okrivljenika odgovornu osobu određena u okviru raspona od 13,27 do 663,61 eura (u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna sukladno ranije važećoj službenoj valuti u Republici Hrvatskoj) koji je propisan Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka s obzirom na složenost i trajanje postupka.

17. Zbog izloženih razloga trebalo je odlučiti kao u izreci.

18. Ova presuda je pravomoćna.

U Zagrebu 5. studenoga 2025.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Mirjana Laljek, v.r.

Mladen Genc, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenike i tužitelja.