Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ob-106/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Filke Pejković predsjednice vijeća, te Svjetlane Pražić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, Kristine Vukelić Aničić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice DT iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Kseniji Kantura odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika ST, [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz OD Madirazzi & partneri d.o.o. odvjetnicima iz Zagreba, radi razvoda braka, odlučujući o žalbi tuženika, izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1104/2024 od 5. lipnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se kao neosnovana žalba tuženika ST, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P Ob-1104/2024 od 5. lipnja 2025.

II.Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja, točkom I. izreke razveden je brak stranaka, a točkom II. izreke naloženo je tuženiku da naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 eur.

2.Prvostupanjsku presudu pobija tuženik iz svih žalbenih razloga sadržanih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 123/2008, 5020/11, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023, u daljnjem tekstu ZPP-a).

3.Tužiteljica je u odgovoru na žalbu osporila žalbene navode tuženika kao neosnovane.

4.Žalba tuženika nije osnovana.

5.Ocjenjujući prvostupanjsku presudu u granicama žalbenih razloga tuženika, ovaj sud nije utvrdio da bi bila počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP-a, a na koje bitne povrede odredaba parničnog postupka ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st.2. ZPP-a.

6.Nisu osnovani navodi tuženika kojima upire na postojanje žalbenog razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao ni pogrešne primjene materijalnog prava.

7.1.Donoseći pobijanu presudu, sud prvog stupnja temeljem navoda tužbe, odgovora na tužbu, te iskaza parničnih stranaka, zaključuje da proizlazi izrazita narušenost međusobnih osobnih prava i dužnosti između stranaka kao supružnika, te da je bračna zajednica prekinuta pred više od godine dana.

U svezi toga, sud je prihvatio iskaz tužiteljice, prema čijem iskazu u bitnome proizlazi da činjenica da žive u istom stanu nije dokaz postojanja bračne zajednice, jer da s tuženikom živi kao sustanar, da je mišljenja da ne postoji mogućnost obnove bračne zajednice, da tuženik ima potrebu stalno ju kontrolirati. Istodobno nije prihvatio iskaz tuženika, držeći da je tuženik taj koji silom želi zadržati brak iako da bračna zajednica ne postoji već određeno vrijeme, da je što više tuženik sa tužiteljicom prestao razgovarati još 2019. osim ako ona sama ne inicira razgovor. Nadalje sud uzima u obzir iskaz samo tuženika, iz kojeg pored ostalog proizlazi i to da od listopada 2023. stranke ne spavaju u istoj sobi, da on i u stanu i u vikendici spava u dnevnom boravku, da kada su bili na godišnjem odmoru 2024. nisu odlazili u zajedničke šetnje, nisu spavali u istom krevetu, nisu jeli za zajedničkim stolom, nisu održavali intimne odnose.

7.2.Obzirom na prednje izloženo, a napose očitu razliku u poimanju pojma skladne bračne zajednice, razloge prekida iste, razloge zbog kojih istu tuženik želi obnoviti, a istodobno tužiteljica uopće ne vidi mogućnost njene obnove, te procjenu suda u odnosu na težinu narušenosti odnosa između stranaka kao bračnih drugova, prvostupanjski sud ocjenjuje da su u konkretnoj pravnoj situaciji odnosi parničnih stranaka teško i trajno narušeni, da je bračna zajednica prekinuta od listopada 2023., pa čak i prije, te da njena obnova nije moguća.

Sukladno takvim utvrđenjima, sud uz uvažavanje čl. 51. st.1. t.2. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015 i dr., dalje: ObZ-a) odlučuje kao u točki I. izreke, dok odluku o trošku temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a.

8.1.Uvažavajući prethodno izneseno, ne mogu se prihvatiti kao pravno utemeljeni žalbeni navodi tuženika kojima pobija pravilnost utvrđenja suda prvog stupnja na okolnost postojanja pretpostavki iz čl. 51. t.2. ObZ-a, za razvod braka, ustrajući i dalje na stavu da bračni odnosi između parničnih stranaka kao bračnih drugova nisu teško i trajno poremećeni, te smatrajući da za to potrebni razlozi ne proizlaze iz obrazloženja pobijane presude.

8.2.Iako prvostupanjski sud nije u cijelosti u obrazloženje svoje odluke unio kompletan iskaz napose tužiteljice, ali ne i tuženika, protivno uvjerenju istog, ovaj sud drži da je sud svoj zaključak sadržan u točki 5. obrazloženja, donio ponajprije temeljem pažljive analize iskaza parničnih stranaka, budući je iste neposredno saslušao i nastavno tome mogao zaključiti o vjerodostojnosti tih iskaza. Pored toga, svakako je za istaknuti da obrazloženje pobijane presude, sadrži ono što pravno odlučno proizlazi iz spomenutih iskaza, a što je ujedno i prema ocjeni prvostupanjskog suda, bilo bitno za utvrđenje odlučnih činjenica na okolnost teško i trajno poremećenih odnosa parničnih stranaka, kao jednog od razloga odnosno pretpostavke za razvod braka u smislu čl. 51. t.2. ObZ-a.

8.3.Vezano za navode tuženika u dijelu u kojem navodi da je evidentna i nesporna želja tužiteljice da se razvede, no da ta namjera odnosno želja nije dostatna odnosno da to ne predstavlja poseban razlog za razvod braka, valja istaknuti da to stajalište ovaj sud drži također pogrešnim.

To stoga, što prema stajalištu ovog suda, kad se govori o teško i trajno poremećenim odnosima, da se ta poremećenost pored ostalog očituje i upravo u odlučnosti namjere trajnog prestanka bračne zajednice, što je u konkretnom slučaju tužiteljica jasno izrazila upravo podnošenjem tužbe dakle pokretanjem ovog parničnog postupka.

9.Nije u pravu tuženik ni kada smatra neispravnim zaključak suda da je došlo do prestanka bračne zajednice, pogrešno tumačeći da se život u istom stanu može izjednačiti sa bračnom zajednicom u punom smislu te riječi.

Naime, protivno tumačenju tuženika, u situaciji kada parnične stranke ne razgovaraju od 2019., dulje vrijeme ne održavaju intimne odnose, ne spavaju u istoj sobi, nemaju zajedničke financije i sl., ni u kom slučaju se ni prema prosudbi ovog suda može smatrati bračnom zajednicom.

10.Kako je shodno svemu do sada iznesenom, prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje koje je odlučno za ishod spornog odnosa među strankama, to ovaj sud u cijelosti prihvaća zaključke suda prvog stupnja o postojanju pravno relevantnih činjenica, koje tuženik iznošenjem vlastitih pravnih shvaćanja nije uspio dovesti u dvojbu.

Slijedom svega izloženog, ističe se da se pravna stajališta navedena u pobijanoj presudi zasnivaju na pravilnoj primjeni mjerodavnog materijalnog prava i prihvatljivom tumačenju relevantne zakonske norme, u okviru kojeg postupka je od strane suda prvostupanjskog suda uslijedila odgovarajuća pravna argumentacija koja upućuje na to da pobijana odluka nije posljedica proizvoljnog tumačenja niti pogrešne primjene mjerodavnog prava.

11.Obzirom na prednje, pravilnom se ukazuje i odluka o parničnom trošku.

12.Zbog svih iznesenih razloga valjalo je odbiti žalbu tuženika, potvrditi prvostupanjsku presudu primjenom čl. 368. st.1. ZPP-a.

13.Tuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer isti nije uspio u žalbenom postupku, pa je stoga primjenom čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

U Rijeci, 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Filka Pejković