REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: Pn-68/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sutkinji ovog suda Meliti Novak, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, zastupan po generalnom pun. ZG, dipl.iur., protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po punomoćnici GG, dipl.iur., radi naknade štete, nakon glavne rasprave održane 29.listopada 2025. u nazočnosti generalnog punomoćnika tužitelja, a u nenazočnosti tuženika, 5.studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Tužitelj Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Mihanovićeva 3, Zagreb, OIB: 84397956623, se odbija s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Tuženik je dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 9.298,80 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i naknaditi tužitelju parnične troškove, sve na račun Državnog proračuna br. [broj bankovnog računa] („poziv na broj-odobrenje“, u pretpolje upisati 26, a u veće polje sljedeće šifre 5908-19-19-03116744938), sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika u kojoj navodi da je tuženik u obvezi periodično podmirivati štetu tužitelju za isplaćenu obiteljsku mirovinu osiguraniku tužitelja VG budući je ŠG iza kojeg je ostvareno pravo na obiteljsku mirovinu smrtno stradao u prometnoj nezgodi koju je skrivio tuženikov osiguranik ŽG, a što je utvrđeno presudom Općinskog suda u Požegi br. K-459/87 od 5.veljače 1988. i presudom Trgovačkog suda u Slav. Brodu br. P-410/91 od 12.ožujka 1992. Budući se isplata obiteljske mirovine osiguraniku tužitelja VG vrši i poslije 30.rujna 2022., do kada je šteta utužena, nastala je nova šteta koju je tuženik dužan podmiriti. Konkretno, šteta obuhvaća isplaćenu obiteljsku mirovinu u novom razdoblju od 01.listopada 2022. do 31.08.2025. u iznosu od 9.295,80 € u smislu čl. 161. st. 2. toč. 1. ZOMO (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 i dr.). Tužitelj napominje da potražuje samo 50 % punog iznosa isplaćene obiteljske mirovine jer je njegov osiguranik doprinio sa 50 % nastanku štete, a prema priloženoj presudi. Tužitelj ističe da u sudskoj praksi ne postoji jedinstveni stav koji pravni propis primijeniti u ovakvim predmetima, da li čl. 161. ZOMO (NN 157/13 i dr.) ili čl. 27. ZOOP-a (NN 151/05 i dr.), te vezano za to tužitelj posebno upire u novi Zakon o mirovinskom osiguranju NN br. 96/2025 i njegove članke 156. do 165. u kojima je ponovno Zakonodavac potvrdio da se u predmetima naknade štete od osiguravajućih zavoda ima primjenjivati kao kasniji i specijalniji zakon, Zakon o mirovinskom osiguranju, a ne Zakon o obveznim osiguranjima u prometu. Članak 165. novog Zakona o mirovinskom osiguranju NN. br. 96/2025. izričito regulira da se na naknadu štete Zavodu primjenjuju isključivo odredbe ZOO i odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju. Navodi da iznos od 9.295,80 € predstavlja za tužitelja štetu za koju temeljem čl. 161. do 170. ZOMO ("Narodne novine" broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 115/18 u dr,) odgovara tuženik pa predlaže da sud donese presudu kojom će utvrditi da je tuženik dužan platiti tužitelju na ime naknade štete iznos od 9.295,80 € sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim svoju pasivnu legitimaciju, nastanak prometne nezgode 27.veljače 1987., kao i činjenicu da je u navedenoj nezgodi osiguranik tužitelja RG smrtno stradao te da je uslijed toga, njegovoj supruzi, VG, priznato pravo na obiteljsku mirovinu. Također, nesporno je i da je za nastanak predmetne prometne nezgode djelomično odgovoran osiguranik tuženika, ŽG i to u omjeru od 50%, dok je doprinos pok. RG, nastanku štete i štetnih posljedica utvrđen u omjeru od 50%.

2.1. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva.

2.2. Tužbenom zahtjevu tužitelja, kojim se potražuje 50% punih iznosa isplaćene obiteljske mirovine u razdoblju od 01.listopada 2022. godine pa do 31.08.2025. godine, tuženik se protivi u cijelosti imajući u vidu činjenicu da se u konkretnom slučaju, po pitanju opsega i visine štete, imaju primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu odnosno odredba članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to pogrešno tužitelj navodi u tužbi. Navodi da je izvorište tuženikove obveze naknade štete, prema tužitelju, u činjenici zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti tuženikova osiguranika kao štetnika, odnosno uzročnika štete. Dakle, šteta koju tužitelj potražuje nije uzrokovana po samom tuženiku (kao štetniku) već po tuženikovu osiguraniku. Tuženik je na temelju zaključenog ugovora o osiguranju od odgovornosti preuzeo obvezu naknade štete prema oštećenim osobama. Konkretnije, radi se ugovoru o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti u prometu te je upravo taj odnos jedina pravna osnova tuženikove pasivne legitimacije kako u ovome slučaju, tako i u svim drugim slučajevima nastanka štete iz automobilske odgovornosti tuženikova osiguranika (imatelja motornog vozila iz čije je uporabe došlo do štete). Samo jedan propis u Republici Hrvatskoj regulira obvezna osiguranja u prometu pa je nesporno samo jedan propis i mjerodavan kao poseban propis (lex specialis) za pitanje obveze osiguratelja po osnovu obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti. Upravo i jedino na temelju toga propisa moguće je utvrditi sadržaj obveze tuženika kao osiguratelja automobilske odgovornosti svoga osiguranika prema trećim oštećenim osobama, među koje spada i tužitelj u ovome slučaju. Odredbom članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu propisano je slijedeće:

„ (1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

Tuženik navodi da je uvažavajući navedenu odredbu evidentno da tužitelj nema pravo potraživati puni iznos isplaćene mirovine nego bi imao pravo samo na stvarnu štetu odnosno razmjerni iznos mirovine, a koji iznos se određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između obiteljske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Teret dokaza za navedeno, sukladno zauzetom pravnom shvaćanju VSRH izraženom između ostalih u presudi Rev-1034/2021 od 8.veljače 2023. je na tužitelju.

2.3. Nadalje navodi da je iz rješenja o priznanju prava na obiteljsku mirovinu VG (priloženom uz tužbu), razvidno je da je pok. RG rođen **.**.1937., te da je stoga isti, dana 30.05.2022. godine (u razdoblju koje prethodi razdoblju za koje je tužitelj izvršio isplate koje potražuje ovom tužbom), navršio 65 godina života Tuženik osporava osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva, a podredno i visinu, a sve imajuću u vidu činjenicu da bi osiguranik tužitelja, da nije bilo štetnog događaja, bio korisnikom starosne mirovine, te bi tužitelj svakako, po redovnom tijeku stvari, bio u obvezi isplaćivati istome starosnu mirovinu. Isplata starosne mirovine je obveza tužitelja proizašla iz odredaba o mirovinskom osiguranju i istu tužitelj ima neovisno o nastanku štetnoga događaja, u svim slučajevima kada su za to ispunjeni zakonski uvjeti. Stoga tužitelj, nastupom uvjeta za isplatu starosne mirovine, više ne trpi štetu. Tuženik stoga ističe da bi obveza tuženika na isplatu štete tužitelju postojala samo u slučaju kada bi se utvrdilo da je iznos mirovine koji je tužitelj isplatio u utuženom razdoblju veći od iznosa starosne mirovine koju bi tužitelj bio u obvezi isplatiti svom osiguraniku u istom tom razdoblju. Ovo sve imajući u vidu zakonske odredbe koje jasno upućuju na činjenicu da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju samo stvarnu štetu. Stoga tuženik predlaže tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom u cijelosti, a sve imajući u vidu činjenicu, da tužitelj, na kojemu je teret dokaza, nije predložio dokaze temeljem kojih bi sud mogao odlučiti o osnovanosti postavljenog zahtjeva.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u Presudu Trgovačkog suda u Slav.Brodu broj P-410/91 od 12.ožujka 1992., presudu Općinskog suda u Požegi broj K-459/87 od 5.veljače 1988., privremeno rješenje tužitelja MO-9733 od 27.travnja 1987., rješenje tužitelja broj MP-9733 od 5.travnja 1988., obračun službe za isplatu mirovine od 12.rujna 2025 ,te u sve priloge i podneske u spisu.

4. Sud je analizom dokaza sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku – u daljnjem tekstu ZPP ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22) ocijenio svaki dokaz zasebno kao i sve dokaze zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka utvrdio da su tužba i tužbeni zahtjev neosnovani.

5. Nije sporno da je u prometnoj nesreći koju je skrivio tuženikov osiguranik smrtno stradao osiguranik tužitelja RG te da je osiguranik tuženika pravomoćnom presudom, Općinskog suda u Požegi broj K-459/87 od 5.veljače 1988. proglašen krivim za uzrokovanje predmetnog štetnog događaja. Također je nesporan doprinos osiguranika tužitelja nastanku iste, kao i nastanku štetnih posljedica u omjeru od 50% cjelokupne štete. I sto tako, nesporno je tužitelj supruzi svoga umrlog osiguranika VG, priznao pravo na obiteljsku mirovinu, te da je tuženik za ranija razdoblja djelomično naknadio štetu tužitelju.

6. Između tužitelja i štetnika postoji odnos izvan ugovorne odgovornosti za štetu. Obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 - u daljnjem tekstu ZOOP-a), a u postupcima u kojima spor pokreće HZMO protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine relevantne su odredbe ZOOP-a koje su na snazi u trenutku izvršenih isplata obiteljskih mirovina, a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19 i dr. - u daljnjem tekstu ZOMO-a), koji predstavlja opći propis koji uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja te se u ovoj pravnoj stvari imaju primijeniti odredbe ZOOP-a i to odredba čl. 27. st. 1., 2., 3. i 4. ZOOP-a kojim je propisana obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovorom o osiguranju, s time da se stvarnom štetom smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, pri čemu se razmjerni iznos mirovine utvrđuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja.

7. Isplatom svake obiteljske mirovine supruzi svog osiguranika tužitelju nastaje šteta i to sukcesivno svakom mjesečnom isplatom obiteljske mirovine te svaka takva isplata za tužitelja predstavlja novu štetu, a između tužitelja i štetnika koji je prouzročio smrtno stradavanje osiguranika tužitelja pa onda posljedično i tuženika kao osiguranika štetnika, nastaje novi, zakonom propisani odnos izvan ugovorne odgovornosti za štetu. Za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime obiteljske mirovine je mjerodavan ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme njezina nastanka, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja - prometne nezgode.

8. Tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja i u ovom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženika kao osiguravatelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguravatelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju odnosno ZOOP.

9. Tuženik se, kao osiguravatelj motornog vozila štetnika, nalazi u istom pravnom statusu kao i sam štetnik. Obveza tuženika regulirana je ZOOP temeljem kojeg je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru tog zakona i njime preuzetih obveza. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego na temelju zaključenog ugovora o osiguranja s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (u slučaju da se ispune uvjeti propisani ZOOP) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor je uređen posebnim zakonom i to ZOOP.

10. Sukladno čl. 8. st. 1. ZOOP tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama tog zakona, a kojim odredbama je uređen i opseg pokrića odnosno rizici koje osiguravatelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom te obim i opseg osiguranog pokrića, a na temelju čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje odnosno obračunava premija osiguranja. Zbog navedenoga sud je odluku donio primjenom odredbe čl. 27. ZOOP koja uređuju konkretnu situaciju i koja je u utuženom razdoblju bila na snazi.

11. Naime, prema odredbi čl. 27. ZOOP obveza tuženika postojala bi samo ukoliko bi razmjerni iznos mirovine koja je isplaćen udovici osiguranika HZMO bio veći od razmjernog iznosa mirovine koja bi se osiguraniku tužitelja isplatila da nije smrtno stradao.

12. Tužitelj nije osporio navode tuženika da je tužiteljev osiguranik pok. RG rođen **.**.1937. i da nije bilo štetnog događaja 30.svibnja 2022. bi navršio 65 godina života te bi tada stekao pravo na starosnu mirovinu.

13. Kako tužitelj nije predložio provođenje financijskog vještačenja kojim bi se utvrdilo je li obiteljska mirovina koju je u utuženom razdoblju tužitelj isplatio udovici pok. osiguranika tužitelja RG, veća od iznosa starosne mirovine koju bi u utuženom razdoblju tužitelj isplatio svom osiguraniku RG da nije bilo štetnog događaja te tužitelj nije dokazao da mu je nastala stvarna šteta za koju jedino odgovara tuženik pa je stoga sud tužitelja odbio s tužbenim zahtjevom.

14.Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 5.studenog 2025.

Sutkinja:

Melita Novak

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. HZMO Zagreb, za Područni ured u Požegi

2. Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33