Republika Hrvatska
Općinski sud u Kutini
Hrvatskih branitelja 4
44320 Kutina
Poslovni broj: P-601/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Kutini, u ime Republike Hrvatske, po sucu pojedincu Draženku Stanušiću, u pravnoj stvari tužitelja HELCOM TRADE d.o.o. Varaždin iz Varaždina, Gospodarska ulica 40, OIB: 60566702025, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Marko Tušek & Stela Tursan iz Varaždina, Trg slobode 10, protiv tuženika: 1. MĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku odvjetniku Alenu Vasiljeviću iz Kutine, Vladimira Nazora 7, radi pobijanja pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika, nakon održane javne glavne rasprave 29. rujna 2025. u nazočnosti punomoćnika stranaka te stranaka osobno, te objave presude, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, dalje: ZPP), 5. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"I. Ugovor o darovanju nekretnine zaključen dana 19.06.2023. godine između I- tuženika HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužene KĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], a koji ugovor je zaključen u obliku javnobilježničkog akta sastavljenog od strane javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić, pod poslovnim brojem OU- 143/2023, gubi učinak prema tužitelju HELCOM TRADE d.o.o., OIB: 60566702025, Gospodarska ulica 40, Varaždin do visine njegova potraživanja u iznosu 9.977,42 EUR-a uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče na pojedine iznose od dana njihova dospijeća pa do 29.12.2023. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 2.093,31 EUR računajući od 14. svibnja 2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 65,28 EUR računajući od 15. svibnja 2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.426,89 EUR računajući od 29. svibnja 2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.478,80 EUR računajući od 11. lipnja 2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 803,35 EUR računajući od 25. lipnja 2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.104,79 EUR računajući od 02. srpnja 2023. godine pa do isplate.
II. I i II tuženik dužni su dopustiti da tužitelj HELCOM TRADE d.o.o., OIB: 60566702025, Gospodarska ulica 40, Varaždin svoje potraživanje prema I-tuženiku u iznosu 9.977,42 EUR-a uvećano za pripadajuću zakonsku zateznu kamatu koja teče na pojedine iznose od dana njihova dospijeća pa do 29.12.2023. godine po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i to:
- na iznos od 2.093,31 EUR računajući od 14. svibnja 2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 65,28 EUR računajući od 15. svibnja 2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.426,89 EUR računajući od 29. svibnja 2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.478,80 EUR računajući od 11. lipnja 2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 803,35 EUR računajući od 25. lipnja 2023. godine pa do isplate,
- na iznos od 2.104,79 EUR računajući od 02. srpnja 2023. godine pa do isplate namiri prodajom suvlasničkog dijela 1/6 nekretnine, čk.br. 1431/3, kuća, zgrada i dvorište u Cigleni ukupne površine 733 m2, upisana u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Kutini, Zemljišnoknjižni odjel Kutina, u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]."
III. Tuženici su dužni tužitelju HELCOM TRADE d.o.o., OIB: 60566702025, Gospodarska ulica 40, Varaždin solidarno nadoknaditi troškove ovog postupka u iznosu od 1.219,27 eura, sve u roku od 15 dana zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po stopi određenoj člankom 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima za trgovačke ugovore.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 25. listopada 2024. godine podnio tužbu ovom sudu protiv tuženika, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji. Tužitelj navodi da je 1. tuženik MĐ svoj suvlasnički dio od 1/6 na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] dana 19. lipnja 2023. godine darovao 2. tuženoj KĐ ugovorom o darovanju, te da je time onemogućio naplatu tužiteljeve tražbine u iznosu od 9.977,42 eura na ime isporučene, a neplaćene robe.
Na pripremnom ročištu 22. svibnja 2025. godine tužitelj je uredio tužbeni zahtjev tako da je umjesto riječi "koji je ugovor ovjeren kod javnog bilježnika dana 19. lipnja 2023. godine" naveo riječi: "a koji ugovor je zaključen u obliku javnobilježničkog akta sastavljenog od strane javnog bilježnika Dubravke Mokry-Uroić".
2. U odgovoru na tužbu tuženici su osporili osnovanost tužbenog zahtjeva, navodeći da 1. tuženik nije imao namjeru da zaključenjem navedenog darovnog ugovora izbjegne plaćanje duga tužitelju jer je tek u rujnu 2023. godine saznao da je prezadužen. 2. tužena je navela da u vrijeme zaključenja darovnog ugovora nije znala da je 1. tuženik imao dugove prema vjerovnicima te da stoga zaključenjem ovog darovnog ugovora nije imala namjeru da na bilo koji način ošteti tužitelja kao vjerovnika i onemogući naplatu njegove tražbine.
3. Nije sporno da tužitelj ima novčanu tražbinu prema 1. tuženiku u iznosu od 9.977,42 eura na ime isporučene robe 1. tuženiku. Kao osiguranje radi naplate potraživanja tužitelja prema 1. tuženiku, na ime poslovne suradnje, 1. tuženik je predao tužitelju bjanko zadužnicu na iznos od 50.000,00 kuna u protuvrijednosti 6.636,14 eura od 24. travnja 2015. godine. Zadužnica je izdana od strane 1. tuženika MĐ kao vlasnika obrta " [obrt]", a koja je ovjerena 24. travnja 2015. godine po javnom bilježniku Miri Malačić iz [adresa] pod poslovnim brojem OV-1665/2015.
Gore navedene činjenice učinio je nespornim 1. tuženik u svom odgovoru na tužbu.
Nije sporno da je 1. tuženik s 2. tuženom dana 19. lipnja 2023. godine zaključio ugovor o darovanju svog suvlasničkog dijela od 1/6 na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica], upisane u z. k. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. To je vidljivo iz priložene dokumentacije u spisu (list 64 spisa).
4. Člankom 66. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05) određeno je da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika, ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Pod pravnom radnjom podrazumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.
Člankom 67. ZOO propisano je da se kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjima nanosi štetu vjerovniku i za pobijanje tih radnji ne zahtijeva se da je to trećoj osobi bilo poznato ili moglo biti poznato.
U ovom slučaju radi se o besplatnom raspolaganju 1. tuženika svojim suvlasničkim dijelom na navedenoj nekretnini, pa nije potrebno dokazivati da li je trećoj osobi, tj. 2. tuženoj bilo poznato da ovakvom radnjom 1. tuženik nanosi štetu tužitelju. Treba napomenuti da je 2. tužena majka 1. tuženika pa se smatra da joj je bilo poznato da 1. tuženik poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku, osim ako dokaže suprotno, a kako je to navedeno u članku 67. stavak 2. ZOO-a.
Stoga sud nije prihvatio tvrdnju 1. tuženika da isti nije imao namjeru zaključenjem ugovora o darovanju oštetiti tužitelja kao vjerovnika te da je njegov glavni motiv zaključenja ovakvog ugovora bio taj da se na neki način oduži i zahvali majci za njenu dosadašnju pomoć.
Nije sporno da je tužitelj dana 28. srpnja 2023. godine navedenu bjanko zadužnicu podnio na naplatu, ali naplata putem iste nije bila moguća radi nedostatka na računu 1. tuženika, a što je vidljivo iz priložene potvrde Financijske agencije. Također nije sporno da 1. tuženik nema drugih nekretnina u vlasništvu osim ove koju je darovao 2. tuženoj, što znači da uslijed ovakvog raspolaganja 1. tuženika darovnim ugovorom isti više nema imovine iz koje bi se moglo naplatiti potraživanje tužitelja.
5. Iz priložene dokumentacije u spisu je vidljivo da su sve tražbine tužitelja nastale prije pobijanog pravnog posla. Činjenica da su neki od iznosa iz ispostavljenih računa dospjeli nakon zaključenja pravnog posla, to jest darovnog ugovora, ne utječe na mogućnost pobijanja pravne radnje tuženika. Dospjelost vjerovnikove tražbine za isplatu, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika, mora postojati u trenutku podnošenja tužbe. Pravna radnja dužnika može se pobijati i kada je tražbina dospjela nakon zaključenja pobijanog pravnog posla, ali je postojala u trenutku zaključenja pravnog posla koji se pobija ovom tužbom.
Stoga nije osnovan niti prigovor 1. tuženika iz odgovora na tužbu da dio tražbine tužitelja nije bio dospio u vrijeme zaključenja darovnog ugovora, te da je stoga tužbeni zahtjev u tom dijelu neosnovan. Naime, iz spisa je vidljivo da je cijela tražbina tužitelja prema 1. tuženiku bila dospjela u vrijeme podnošenja tužbe 25. listopada 2024. godine.
6. Zbog svega navedenog sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je donio odluku kao u izreci temeljem odredbi članaka 66. i 67. ZOO-a.
7. Tužitelju je dosuđena i naknada parničnih troškova sukladno uspjehu u parnici temeljem odredbi članka 154. Zakona o parničnom postupku, a troškovi se odnose na: sastav tužbe, sastav podneska od 16. prosinca 2024. godine, zastupanje na ročištima 22. svibnja 2025. i 29. rujna 2025. godine, sve po 250,00 eura, sudsku pristojbu na tužbu 73,09 eura i sudsku pristojbu na presudu 146,18 eura, a što sveukupno iznosi 1.219,27 eura.
U Kutini 5. studenog 2025.
S u d a c
Draženko Stanušić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa ove presude. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
O tom obavijest:
1. Zajednički odvjetnički ured Marko Tušek & Stela Tursan, Varaždin, Trg slobode
2. Odvjetnik Alen Vasiljević, Kutina, Vladimira Nazora 7
