Pr-372/2023-26

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27, Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr.sc. Ivani Erceg Ćurić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EL, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split, Spinčićeva 1, Split, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici Katarini Zrilić, odvjetnici u Splitu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 2. srpnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice, Maria Skejića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika, objavljene dana 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju razliku manje isplaćene naknade bruto plaće od one koju je trebao isplatiti po osnovi dodataka na plaću, te po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja, za razdoblje od travnja 2018.g. do rujna 2024.g. u ukupnom iznosu od 1.704,40 € zajedno s pripadajućom:

- zakonskom kamatom koja na iznos od 1,57 EUR teče od 15. rujan 2018.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 59,17 EUR teče od 15. ožujak 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,10 EUR teče od 15. svibanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 75,90 EUR teče od 15. srpanj 2019.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,69 EUR teče od 15. veljača 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 31,97 EUR teče od 15. lipanj 2020.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 17,33 EUR teče od 15. ožujak 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 63,87 EUR teče od 15. travanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 66,20 EUR teče od 15. svibanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 72,69 EUR teče od 15. lipanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 67,07 EUR teče od 15. srpanj 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 64,15 EUR teče od 15. kolovoz 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 70,32 EUR teče od 15. rujan 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 88,59 EUR teče od 15. listopad 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 64,15 EUR teče od 15. studeni 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 37,91 EUR teče od 15. prosinac 2021.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 8,30 EUR teče od 15. siječanj 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 36,44 EUR teče od 15. veljača 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 50,74 EUR teče od 15. studeni 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 72,21 EUR teče od 15. prosinac 2022.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 71,03 EUR teče od 15. siječanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 71,03 EUR teče od 15. veljača 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 108,44 EUR teče od 15. ožujak 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 71,03 EUR teče od 15. travanj 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 73,52 EUR teče od 15. studeni 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 78,86 EUR teče od 15. prosinac 2023.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 111,01 EUR teče od 15. siječanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 82,51 EUR teče od 15. veljača 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 73,52 EUR teče od 15. ožujak 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 3,05 EUR teče od 15. lipanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 0,22 EUR teče od 15. srpanj 2024.

- zakonskom kamatom koja na iznos od 2,82 EUR teče od 15. kolovoz 2024.

do isplate, koja se zakonska kamata na navedene iznose do 31.12.2022.g. obračunava po stopi u skladu sa odredbom čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21), a od 01.01.2023.g. pa nadalje po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2. ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN'' 156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8%poena, a u ostalim odnosima za 3% poena, bez zakonskih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak.“

II Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 2.885,00 EUR na račun punomoćnika tužitelja odvjetnice Martine Radić Šunjić koji se kod OTP banke d.d. vodi pod brojem IBAN: [broj bankovnog računa], sa kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude do isplate koja se na navedeni iznos obračunava po stopi iz izmijenjene odredbe čl.29.st.2.ZOO-a (''NN'' 114/22), te Uredbe o izmjeni ZOO-a (''NN''156/22), i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 8% poena, a u ostalim odnosima za 3% poena.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 10.5.2023. podnijela tužbu u kojoj navodi da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu višeg fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom. Tužbom tužiteljica potražuje od tuženika isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće navodeći da je obavljajući poslove svog radnog mjesta radila u otežanim uvjetima rada, prekovremeno, noću, nedjeljom i blagdanom. Tuženik da joj od travnja 2018. pa na dalje protivno Kolektivnom ugovoru nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova otežanih (posebnih) uvjeta rada i dodatak na plaću za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada. Nadalje, tuženik da je tužiteljici isplaćivao manji iznos naknade bruto plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Tužiteljica u fazi prethodnog postupka napominje, da će nakon što se pribavi dokazna dokumentacija tuženika i nakon što se provede vještačenje, određeno postaviti tužbeni zahtjev (čl. 186.b. ZPP).

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 6.9.2023. i u dopuni odgovora na tužbu od 20.5.2024. u cijelosti osporava tužbu. Tuženik ističe da je tužiteljica podnijela stupnjevitu tužbu u skladu s odredbama čl. 186.b ZPP-a pa da je prije bilo kakvih daljnjih radnji potrebno da sud donese rješenje kojim će se tužiteljici naložiti da ili pruži dokaz da je prije podnošenja tužbe od tuženika zatražila podatke potrebne za uređenje tužbe koje joj potom tuženik nije dao ili da uredi tužbu na način da uopće ni tužbeni zahtjev iz stupnjevite tužbe nadomjesti točno određenim tužbenim zahtjevom. U slučaju da tužitelj ne postupi po predloženom rješenju, tuženik predlaže odbaciti tužbu. Nadalje, tuženik ističe da je tužba nepodobna za raspravljanje jer da nije razvidno što tužitelj potražuje, a teret dokazivanja da je na tužiteljici prema odredbama čl. 135. Zakona o radu.

2.1. Nadalje, tuženik ističe da tužiteljica kao fizioterapeut svoje poslove ne obavlja na bolničkom odjelu već na poliklinici pa da je ne pripada pravo na 17% dodatka na plaću zbog posebne odgovornosti z život i zdravlje ljudi već na 11%.

3. Podneskom od 9.12.2024. tužiteljica je određeno postavila tužbeni zahtjev pa je za razdoblje od 1.4.2018. do 30.9.2024. zatražila od tuženika isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.170,00 eura bruto, sa zakonskom zateznom kamatom koja na pojedini mjesečni iznos od 15,00 eura teče od 15. u mjesecu za prethodni mjesec do isplate.

3.1. Tuženik je nakon toga po nalogu suda i za potrebe izvođenja dokaza financijskim vještačenjem, u privitku podneska od 21.3.2025. dostavio platne liste i evidencije radnog vremena pa je spis dostavljen stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću, koji je po tom, dana 31.5.2025. podnio pisani nalaz i mišljenje da bi manje isplaćena plaća i naknada plaća za razdoblje od travnja 2018. do rujna 2024. iznosila 1.704,40 eura.

3.2. Tužiteljica je u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, podneskom od 20.6.2025. od tuženika zatražila isplatu razlike manje isplaćene plaće i naknade plaće u ukupnom iznosu od 1.704,40 eura. Time je tužitelj povećao postojeći tužbeni zahtjev sa ukupnog iznosa od 1.170,00 eura bruto na iznos od 1.704,40 eura čime je tužiteljica preinačila tužbu prema odredbi čl. 191. st. 1. ZPP-a. Međutim, za preinaku tužbe tuženik nije dao pristanak već je u podnesku od 26.6.2025. naveo da joj se protivi. Unatoč tome, sud je na ročištu od 2.7.2025. raspravnim rješenjem dopustio preinaku tužbe jer tužiteljica bez svoje krivnje nije mogla preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog ročišta, s obzirom nije raspolagala svom potrebnom dokumentacijom na temelju koje bi mogla određeno i konačno postaviti tužbeni zahtjev i s obzirom sud smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje spora među strankama, a sve na temelju odredbe čl. 190. st. 2. i. 3. ZPP-a.

3.3. Tuženik je u podnesku od 26.6.2025 izjavio prigovor zastare potraživanja tužiteljice, međutim isti nije osnovan. Naime, „najstariji dio“ potraživanja tužiteljice za travanj 2018. dospijeva 15.05.2018. u smislu odredbe čl. 92. st. 3. ZR-a. Kako je odredbom čl. 139. ZR-a propisano da potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina i kako je tužiteljica tužbu podnijela 28.9.2022. proizlazi da je tužba podnesena prije isteka petogodišnjeg zastarnog roka, odnosno prije 15.5.2023. slijedom čega proizlazi da prigovor zastare nije osnovan kako za taj mjesec, tako za mjesece potraživanja tužiteljice koji slijede.

4. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem evidencija o radnom vremenu radnika, obračunskih isprava za isplatu plaća i druge dokumentacije priložene spisu te je izveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije Marijanu Joviću.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Među strankama nije sporno da je tužiteljica u razdoblju od travnja 2018. do rujna 2024. bila u radnom odnosu kod tuženika na radnom mjestu višeg fizioterapeuta na Zavodu za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju s reumatologijom i da je radila u redovnom i prekovremenom radu.

7. Među strankama je sporno je li tuženik pogrešno obračunao pa time isplatio umanjenu plaću tužiteljici i to po osnovi dodatka za posebne uvjete rada, po osnovi dodataka za odgovornosti za život i zdravlje ljudi po osnovi naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad.

8. Tužiteljici je radni odnos reguliran Zakonom o radu ("Narodne novine" br., 93/14., 127/17. i 98/19., dalje: ZR/14), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13., dalje: KU/13), Dodatkom I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 96/15., dalje: Dodatak I KU), Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine br. 29/18., dalje KU/18), Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12., dalje: TKU/12,"Narodne novine" br. 128/17., dalje: TKU/17),Dodatkom II Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 92/19., dalje: Dodatak II KU), Dodatkom III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 56/20., dalje: Dodatak III KU).

9. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17.

9.1. U odredbama čl. 51. i 57. KU/13, čl. 59a Dodatka I KU te čl. 54. TKU/12, čl. 53. TKU/17 i čl. 21. Dodatka II KU, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i koji se obračunavaju za svaki odrađeni sat od osnovne vrijednosti toga sata. U skladu s navedenim odredbama tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća te uvećanja i dodaci na koje je u tome satu ostvario pravo.

9.2. Odredbom čl. 47. KU/13 odnosno, čl. 45. KU/18 propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Pitanje plaće je na isti način definirano čl. 51. TKU/12 i čl. 50. TKU/17. Dodatak za rad noću iznosi 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 59% i za rad u drugoj smjeni 10%.

10. Iz odredbi čl. 57. KU/13, čl. 55. KU/18 čl. i 21. Dodatka II KU proizlazi da bi tužiteljica kao fizioterapeut koji je u radnom odnosu kod tuženika (bolnica) ostvarila na ime posebnih uvjeta rada uvećanje plaće za 14% do 31.8.2019., a za 17% od 1.9.2019. pa na dalje.

11.Nadalje, odredba čl. 59.a Dodatka I KU koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. propisuje, da iznimno od čl. 59. tog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatka na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

12.S obzirom je tužiteljica u utuženome razdoblju obavljala poslove radnog mjesta višeg fizioterapeuta, sudjelovala je u procesu i liječenju za utuženo razdoblje pa ima pravo na uvećanje plaće zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i zbog posebnih uvjeta rada.

13. Nadalje, kako je među strankama sporno je li tuženik u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaće tužiteljici u skladu važećim pravnim propisima proizlazi, da ukoliko nije, da bi u tom slučaju i naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja bila pogrešno obračunata i isplaćena.

13.1. Naime, čl. 60. ZR/09, odnosno čl. 81. ZR/14 propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad). Članak 37. KU/13 propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12, odnosno čl. 58. st. 2. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, da mu pripada naknada plaće u visini od 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

13.2. Stoga proizlazi, da je tuženik naknadu plaće za tužiteljicu u utuženom razdoblju za vrijeme kada je tužiteljica koristila godišnji odmor ili je bila odsutna s rada zbog bolovanja do 42 dana, pogrešno obračunao i isplatio jer se naknada plaće utvrđuje kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, a što konkretno nije bio slučaj.

14. Slijedom navedenog, sud je po prijedlogu tužiteljice izveo dokaz financijskim vještačenjem kako bi se utvrdilo je li tuženik ispravno obračunao i isplatio tužiteljici ostvareni rad u utuženom razdoblju.

14.1. Stalni sudski vještak za financije Marijan Jović podnio je pisani nalaz i mišljenje 31.5.2025. u kojem navodi da tuženik kao poslodavac nije tužiteljici isplatio: dodatak na plaću za otežane uvjete rada u ukupnom iznosu 1.327,24 eur i manju naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u ukupnom iznosu od iznosu od 377,16 eur ili sve zajedno bruto iznos od 1.704,40 eur. Mjesečni iznosi ukupno manje plaćenih dodataka i naknada na plaću su prikazani u Tablici br 3. stupac br. 5, u prilogu Nalaza vještaka.

15. Kako je utvrđeno da tuženik nije isplatio tužiteljici propisane dodatke za sve sate rada i da je naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad pogrešno obračunata i manje isplaćena, pri čemu je tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, a na koji nalaz i mišljenje tuženik nije imao prigovora i primjedbi, valjalo je tužbeni zahtjev prihvatiti kao osnovan pozivom na prije navedene odredbe ZR-a, KU-a i TKU-a.

16. Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate zakonske zatezne kamate primjenom odredbe čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 155/23., u tekstu ZOO)koje teku od dospijeća svakog pojedinačnog dijela iznosa, 15-og dana u idućem mjesecu do isplate (čl. 92. st. 3. ZR).

17. Tužiteljici je s obzirom na uspjeh u postupku primjenom odredbi članka 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23, u tekstu ZPP), prema popisanom trošku (list 159 spisa) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br.138/23, dalje Tarifa), prema vrijednosti spora određen slijedeći parnični trošak: za sastav tužbe - 100 bodova, za sastav podnesaka od 21.5.2024., 19.8.2024., 9.12.2024., 20.6.2025. – za svaki 100 bodova (Tbr. 8. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištima od 22.5.2024., 29.8.2024., 7.11.2024., 13.2.2025., 2.7.2025.

- za svako 100 bodova (Tbr. 9. t. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu za objavu presude – 50 bodova, što zbrojeno, pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 Eur (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za 25% na ime PDV-a (Tbr. 46. Tarife) daje iznos od 2.625,00 eura, na što je zbrojen iznos od 260,00 eura na ime troška vještačenja pa se dobije 2.885,00 eura koliko je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici na ime naknade parničnog troška.

17.1. Tužiteljici pripadaju i zatražene zakonske zatezne kamate temeljem odredbe članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a koje teku od dana donošenja ove odluke pa do isplate temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17.2. Pregledom spisa sud je utvrdio da je tužiteljica izdala punomoć odvjetnici Martini Radić Šunjić za vođenje parnice te je na osnovi takve punomoći navedena odvjetnica, između ostalog, "ovlaštena primiti novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde ". Čl. 95. st. 1. t. 3. ZPP-a propisuje da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, da je odvjetnik ovlašten na temelju takve punomoći od protivne stranke primiti dosuđene troškove. Kako u pogledu načina isplate troškova parničnog postupka ne postoji ograničenje u nekoj kogentnoj normi, a iz opsega priložene punomoći proizlazi da je punomoćnik tužiteljice „ovlašten primati novac i novčane vrijednosti te o tome izdavati potvrde“, a kako je to iskazala i tužiteljica na ročištu od 13.2.2025., proizlazi da je punomoćnik tužiteljice na temelju ovlaštenja iz punomoći ovlašten primiti parnični trošak pa je sud odlučio kao u izreci presude pod točkom II, odnosno da je dužan tuženik troškove postupka isplatiti tužiteljici na račun njene punomoćnice.

18. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Split, 5. studenog 2025.

sutkinja

mr.sc. Ivana Erceg Ćurić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave odluke. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika

- u spis