Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj:Ppž-9042/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Maria Soljačića kao predsjednika vijeća, te Marjane Rajić i Tomislava Tomašića kao članova vijeća, uz sudjelovanje višeg sudskog savjetnika - specijalista Željka Kudrića, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika LM fizičke osobe obrtnika, zbog prekršaja iz članka 138. stavak 1. točka 5. i stavak 4. Zakona o žigu ("Narodne novine", broj: 14/2019), odlučujući o prigovoru okrivljenika podnesenim protiv prekršajnog naloga Ministarstva financija Republike Hrvatske, Carinske uprave, Središnji ured, Sektor za mobilne jedinice, Područna jedinica-Služba za mobilne jedinice Rijeka, Klasa: 471-01/25-09/157, Urbroj: 513-02-1974/32-25-7 od 3. kolovoza 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se prigovor okrivljenika LM fizičke osobe obrtnika, kao neosnovan i potvrđuje se pobijani prekršajni nalog.

II. Na temelju članka 139. stavka 3., u svezi s člankom 138. stavkom 2. točkom 3. c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/2007., 39/2013., 157/2013., 110/2015., 70/2017., 118/2018. i 114/2022.), okrivljenik je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 20,00 (dvadeset) eura, u roku od 15 (petnaest) dana od primitka pisanog otpravka ove presude, pod prijetnjom izvršenja.

Obrazloženje

1. Pobijanim prekršajnim nalogom okrivljenik OM fizička osoba obrtnik proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 2100,00 eura, zbog prekršaja iz članka 138. stavak 1. točka 5. i stavak 4. Zakona o žigu, činjenično opisan u izreci prekršajnog naloga.

2. Istim prekršajnim nalogom temeljem članka 76a.stavak 1. Prekršajnog zakona, oduzeti su predmeti kojima je prekršaj počinjen specificirani prema Potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Klasa: 471-01/25-09/157, Urbroj: 513-02-1974/61-25-2.

3. Okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 eura.

4. Protiv navedenog prekršajnog naloga okrivljenik je pravodobno podnio prigovor zbog visine izrečene novčane kazne, navodeći da u poslovnici imaju veliku količinu robe i sporna količina je neznatna. Radi se o staroj robi iz ranijih sezona, koja je lošem stanju. Trenutna imovinska situacija mu je loša, zbog mnogobrojnih poslovnih problema s kojim se suočio, a živi pretežno od sezonske djelatnosti koja je svake godine sve teža pa moli da mu se to uzme olakotnom okolnosti i kazna umanji.

5. S obzirom da je prigovor podnesen iz osnove čl. 237. st. 1. t. 2. Prekršajnog zakona, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, sukladno odredbi čl. 238. st. 11. Prekršajnog zakona, o prigovoru je odlučivao odgovarajućom primjenom odredaba Prekršajnog zakona o žalbenom postupku.

6. Prigovor nije osnovan.

7. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijani prekršajni nalog iz osnova i razloga iz kojih se on pobija prigovorom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prekršajni nalog, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

8. Razmotrivši odluku o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je prvostupanjsko tijelo okrivljeniku za počinjeni prekršaj izreklo mjeru kazne primjerenu stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona.

9. Naime, za predmetni prekršaj zakonom je propisana novčana kazna od 5000,00 do 50.000,00 kuna (663,61 do 6636,14 eura), pa izrečena novčana kazna u iznosu od 2.100,00 eura predstavlja nešto veću novčanu kaznu od zakonom propisanog minimalnog iznosa kazne za predmetni prekršaj.

10. Po ocjeni ovog suda, imajući na umu da inkriminirano ponašanje okrivljenika predstavlja velik stupanj ugrožavanja zaštićenog dobra te da u konkretnom slučaju ne postoje posebno izražene olakotne okolnosti, kao i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, to se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz članka 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz članka 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem, kako se to sugerira u prigovoru.

11. Nadalje, razmotrivši navode prigovora, potrebno je za napomenuti da je sukladno odredbi članka 237. stavak 2. Prekršajnog zakona, okrivljenik bio dužan podnijeti dokaze o činjenicama na kojima temelji prigovor, što nije učinio pa su navodi u pogledu eventualno slabije materijalne situacije zbog poslovnih problema ostali na razini paušalnog isticanja.

12. Stoga, nije bilo osnove za prihvaćanje prigovora okrivljenika.

13. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika, to je na temelju članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, obvezan okrivljenik na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka. Ovaj sud smatra, da plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 20,00 eura, dakle doista vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika.

14. Slijedom navedenog, na temelju čl. 238. st. 11. u vezi sa čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Zapisničar :

Predsjednik vijeća:

Željko Kudrić, v. r.

Mario Soljačić, v.r.

Presuda se dostavlja Ministarstvu financija Republike Hrvatske, Carinskoj upravi, Središnji ured, Sektor za mobilne jedinice, Područna jedinica-Služba za mobilne jedinice Rijeka, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.