Poslovni broj: Ovr-2590/2025-4

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Gundulićeva 27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Stipi Masli, a temeljem prijedloga sudske savjetnice Ane Vukasović-Lončar, u ovršnoj pravnoj stvari ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., OIB: 57509775367, Zagreb, Radnička cesta 41, zast. po pun. Zvonimiru Buterinu, odvjetniku u OD Buterin & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv ovršenice OF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zast. po pun. Duji Kandžiji, odvjetniku u Trogiru, radi pravnih sredstava ovršenika u postupku izravne naplate, 5. studenog 2025.

r i j e š i o  j e

II. Odbija se prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos sredstava ovršenika koja su zaplijenjena na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja, podnesenog kod Financijske agencije 8. listopada 2025. na temelju osnove za plaćanje – zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Slobodanu Zlokiću u Splitu pod posl. br. OV-2382/2008 od 28. siječnja 2008., kao neosnovan.

i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenica u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ovog Zaključka pokrenuti parnični postupak radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim u postupku koji se vodi u ovoj pravnoj stvari, a zbog žalbenih razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. Ovršnog zakona ("Narodne novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24, dalje: OZ).

O b r a z l o ž e n j e

1. Kod ovog suda je 22. listopada 2025. zaprimljen prijedlog ovršenice za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, a koji sadržano predstavlja i prijedlog proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršenika, a koja su zaplijenjena na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja.

2. Ovršenica u svom prijedlogu navodi da je ovrhovoditelj protiv nje predao zahtjev za izravnu naplatu Financijskoj agenciji temeljem zadužnice javnog bilježnika Slobodana Zlokića pod OV-2382/2008, Split 28.01.2008., a koji zahtjev je FINA evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje na teret ovršenice, ukupnog iznosa duga iz osnovice u visini: 2.746,19 eura. Naime, ovršenica navodi da je po sili zakona preuzela tj. stupila u ovaj postupak obzirom da je ista naslijedila svog pok. oca KF temeljem rješenja o nasljeđivanju O-4669/21 i da ovrhovoditelj ovakvim zahtjevom pokušava naplatiti tražbinu koju je imao prema njenom predniku, a za koje ista ne odgovora s obzirom na odredbe članka 139. Zakona o nasljeđivanju koji jasno i izričito navodi da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine. Ovršenica ističe da je evidentno iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. KF da je iznos koji ovrhovoditelj potražuje iznad vrijednosti naslijeđene imovine i kako je na tu okolnost ovrhovoditelj upozoren i pisanim dopisom kojeg je ovršenica istima poslala te ista ovakvim pokušajem naplate trpi nenadoknadivu štetu budući je ovom blokadom računa ovršenica došla u teško materijalno i egzistencijalno stanje jer ne može raspolagati svojim novčanim sredstvima na računima.

3. Sud je zaključkom pozvao ovrhovoditelja očitovati se na prijedlog ovršenika. U očitovanju ovrhovoditelj ukazuje da predmetno potraživanje osigurano predmetnom zadužnicom posl. br. OV-2382/2008 proizlazi iz Ugovora o izdavanju garancije broj:

211-58004197 sklopljenog između Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (sada Addiko bank d.d.), [obrt] <>, vl. KF kao nalogodavatelja i prednika ovršenika, pok. KF kao jamca platca, ovjerenog 28.01.2008. po javnom bilježniku Slobodanu Zlokiću iz Splita pod posl. br. OV-2384/2008. Ovrhovoditelj je, kao primatelj, s društvom Addiko Bank d.d., kao ustupiteljem, 07.09.2016. sklopio Ugovor o ustupu tražbina ovjeren 23.11.2016. po javnom bilježniku Mladenu Matošu iz Zagreba pod posl.br. OV-16555/16, a kojim je ustupitelj ustupio ovrhovoditelju potraživanje s osnove cit. ugovora o kreditu kao i prava iz cit. zadužnice. Nadalje, ovrhovoditelj navodi da je nakon smrti KF, pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju nasljednikom proglašena ovršenica te da kao takva odgovara za dugove iza pok. ostavitelja te da iz navedenog nesporno proizlazi da je ovrhovoditelj kao novi vjerovnik, ovlašten radi podmirenja svoje tražbine pokrenuti predmetni postupak protiv ovršenika. Ovrhovoditelj ukazuje kako istaknuti prigovor visine vrijednosti naslijeđene imovine nije osnovan jer ostavinsku imovinu iza pok. KF čine potraživanje prema Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, potraživanje prema Centru za socijalnu skrb, bankovni račun te osobni automobil, stoga je očito da vrijednost naslijeđene imovine prelazi visinu duga. Osim toga, ovrhovoditelj smatra da je teret dokazivanja suprotnog na ovršeniku, a isti nije dostavio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio svoje navode. U odnosu na navode ovršenika da je ovrhovoditelj upozoren na visinu vrijednosti naslijeđene imovine, ovrhovoditelj napominje kako je točno da je ovršenik kontaktirao punomoćnika ovrhovoditelja, međutim, ovršenik niti nakon opetovanih zamolbi za dostavom potvrda iz kojih bi proizlazila vrijednost naslijeđene imovine, nije dostavio nikakve dokaze. Završno, u odnosu na odgodu pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, ovrhovoditelj ukazuje da je potrebno je kumulativno ispunjenje uvjeta za odgodu, a da ovršenik nije ispunio niti jedan od navedenih uvjeta jer nije učinio vjerojatnim da bi provedbom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a kamo li učinio vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, dakle, nije dokazao da će doći do posljedica do kojih ne dolazi po redovitom tijeku stvari u ovršnom postupku, a koji je po svojoj naravi postupak u kojem se ostvaruje namirenje tražbine ovrhovoditelja na prisilan način. Navodi da ovršenik u prijedlogu tek paušalno navodi kako bi provedbom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršeniku nastala teška i nenadoknadiva šteta bez da je isto obrazloženo ili dokazano odgovarajućim materijalnim dokazima. Prema tome, ovrhovoditelj smatra da je jasno da nastavkom provedbe pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava ovršeniku nikako ne može nastati nenadoknadiva šteta, a pogotovo imajući u vidu zaštitne mehanizme i ograničenja koja su implementirana u Ovršni zakon u svrhu zaštite ovršenika. Zaključno, ovrhovoditelj naglašava da je pravna osoba koja na uređenom tržištu u Republici Hrvatskoj posluje od 2013. godine i koja ima upisan temeljni kapital u iznosu od 68.323.000,00 eura. Dakle, sve da ovršenik i ishodi presudu kojom bi predmetna pljenidba i prijenos bila proglašena nedopuštenom, isti bi bez bilo kakve sumnje ostvario obeštećenje od ovrhovoditelja. Imajući sve navedeno u vidu, ovrhovoditelj predlaže odbiti prijedlog ovršenika kao neosnovan.

4. Člankom 210. stavcima 1. i 2. OZ-a propisano je da nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz članka 209. stavka 1. ovoga Zakona, prema odredbi članka 209. stavka 5. ovog Zakona ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će naložiti Agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava odnosno rješenje kojim će pljenidba i prijenos proglasiti nedopuštenim. Na prijedlog za odgodu prijenosa iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o odgodi ovrhe, a na prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim iz stavka 1. ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o žalbi protiv rješenja o ovrsi (članci 50. i 53.).

5. Vezano uz prijedlog ovršenice za odgodu ovrhe, čl. 65. st. 1. OZ-a propisani su razlozi zbog kojih sud, na prijedlog ovršenika, može u potpunosti ili djelomično odgoditi ovrhu (objektivne pretpostavke), uz uvjet da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno kako bi se spriječilo nasilje (subjektivne pretpostavke). Dakle, sukladno citiranoj zakonskoj odredbi, za odgodu ovrhe potrebno je kumulativno ispunjenje obiju pretpostavki, i subjektivnih i objektivnih.

5.1. U odnosu na objektivni razlog za odgodu ovrhe, stav je ovog suda da je ovršenica podnošenjem predmetnog prijedloga ispunila objektivnu pretpostavku za odgodom ovrhe iz odredbe čl. 65. st. 1. OZ-a. Po mišljenju ovog suda nisu ispunjeni subjektivni uvjeti za odgodu ovrhe, jer ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpila nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu ili da je odgoda potrebna da bi se spriječilo nasilje, već samo paušalno navodi da trpi nenadoknadivu štetu budući je blokadom računa došla u teško materijalno i egzistencijalno stanje jer ne može raspolagati svojim novčanim sredstvima na računima. Ovršenica mora biti svjesna da odgoda ovrhe u ovom slučaju znači samo odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava na račun ovrhovoditelja, ali ovršenica i dalje ne može s tim sredstvima slobodno raspolagati. Naime, pljenidba novčanog iznosa ne predstavlja nužno nenadoknadivu štetu za ovršenika, iako je po prirodi stvari ovrha uvijek otegotna za ovršenika. Nadalje, što se tiče štete koju bi ovršenik trpio predmetnom ovrhom treba poći od stajališta da svaka isplata na neki način oštećuje onoga koji je na tu isplatu obvezan. Ukoliko bi pak zauzeli suprotno stajalište, tada bi konzekventno, svako izvršenje ovršne isprave kojom se određuje isplata, bilo dovedeno u pitanje, a to svakako nije bila intencija zakonodavca prilikom stipuliranja čl. 65. st. 1. OZ-a. Ujedno, bitno je naglasiti da vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete primarno ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznos koji je u postupku izravne naplate zaplijenjen s ovršenikova računa i prenesen ovrhovoditelju. Zbog navedenog, ispitivanje treba usmjeriti i na imovinske prilike ovrhovoditelja i mogućnost ovršenika da u postupku protuovrhe namiri svoju tražbinu od ovrhovoditelja. Da bi se radilo o nenadoknadivoj šteti ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o šteti koju ovršenik protuovrhom ili restitucijskom parnicom i ovrhom koja bi se nastavno provela ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, te se opasnost nastupanja te štete mora konkretizirati na razini vjerojatnosti, osim ako ona nije očita sama po sebi.

5.2. Kako u smislu čl. 65. OZ-a moraju kumulativno biti ispunjene obje zakonske pretpostavke za odgodu ovrhe, ovaj sud smatra da nije osnovan prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe, odnosno da nisu ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe pa je prijedlog ovršenice za odgodom ovrhe valjalo odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u toč. II. ovog rješenja

6. U odnosu na prijedlog ovršenice za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim valja na odgovarajući način primijeniti odredbe čl. 50. i 53. OZ-a., pa je tako čl. 53. OZ-a propisano kako ovršenik može zbog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 7. i toč. 9. do 11. podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv toga rješenja. Ovršenica se u svom prijedlogu poziva na žalbene razloge iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a.

6.1. Odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ-a propisano je da ovršenik može izjaviti žalbu protiv rješenja o ovrsi, ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika.

6.2. Obzirom da ovršenica ističe žalbene razloge sadržane u čl. 50. st. 1. toč.7., to sud nema ovlasti proglasiti pljenidbu nedopuštenom već može jedino ovršenika uputiti u parnicu pa je temeljem čl. 52. st. 3. u vezi s čl. 210. st. 1. i 2. OZ- a, odlučeno kao u izreci zaključka.

U Splitu, 5. studenog 2025.

SUDAC

Stipe Masle

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ovog rješenja stranka može izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek temeljem članka 11. stavka 5. OZ-a. Ako je protiv zaključka podnesen pravni lijek, sud će odluku o nedopuštenosti pravnog lijeka donijeti zajedno s odlukom kojom se utvrđuje, odnosno završava postupak ovrhe.

DNA:

- ovrhovoditelju po pun.

- ovršeniku po pun.

- FINA-i

- u spis