KM-11/2025-13
Republika Hrvatska
Općinski sud u Bjelovaru
Bjelovar, Josipa Jelačića 3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Bjelovaru, u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež Ankice Janek kao predsjednika vijeća te suca porotnika za mladež Antuna Perčurlije i Jadranke Matuš kao članova vijeća, uz sudjelovanje Maje Šimunović Mađerac kao zapisničara, u kaznenom predmetu prema mlljt. ĆČ zbog kaznenih djela iz čl. 118. st. 1. Kaznenog zakona i dr, a povodom prijedloga za primjenu odgojne mjere Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru broj KOm-DO-10/2025-1 od 16. rujna 2025. godine, nakon održane usmene i tajne rasprave u nazočnosti mlljt. ĆČ, branitelja u zamjeni odvjetnice Maje Tutnjević Frntić i zamjenice Općinskog državnog odvjetništva u Bjelovaru RČ, **.**.2025.
r i j e š i o j e
Maloljetnom ĆČ – zvanom Ć, OIB: [osobni identifikacijski broj], sinu MČ i ĐČ, rođene R, rođenom **.**.2008. u
[adresa], s prebivalištem [adresa], državljanin Republike Hrvatske, radniku, nezaposlenom, pismenog sa završenih sedam razreda osnovne škole, neoženjen, bez djece, vojsku nije služio, zakonski zastupnici su mu roditelji,
IZRIČE SE ODGOJNA MJERA POJAČANE BRIGE I NADZORA
iz čl. 11 Zakona o sudovima za mladež
("Narodne novine" br. 84/11 i 143/12, 148/13. 56/15, 126/19 -dalje uz tekstu: ZSM)
Sud naknadno odlučuje o trajanju te mjere s time da ono ne može biti kraće od 6 (šest) mjeseci ni dulje od 2 (dvije) godine.
Na temelju odredbe čl. 89 st 1 Zakona o sudovima za mladež troškovi postupka u odnosu na maloljetnika padaju na teret državnog proračuna.
Obrazloženje
1. ODO u Bjelovaru podnijelo je prijedlog KOm-DO-10/2025-1 od 16. rujna 2025. prema Leonu mlljt. Lončar da mu bude izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 11. ZSM Zakona o sudovima za mladež jer da je:
dana 11. siječnja 2025. u večernjim satima, u Garešnici, Vladimira Nazora kbr. 6, u namjeri da tjelesno ozlijedi dijete DČ, fizički nasrnuo na istog te mu zadao udarac zatvorenom šakom desne ruke u lijevu stranu lica, uslijed kojeg udarca je dijete DČ zadobio ozljedu u vidu prijeloma koronoidnog nastavka lijeve strane donje čeljusti s blagim pomakom koštanih ulomaka, praćen oteklinom lijeve strane lica, a koja ozljeda je teške naravi, nakon čega mu je, u namjeri da ga ustraši, rekao da će ga slijedeći put zatući, čime je kod djeteta DČ izazvao strah za vlastiti život i sigurnost,
dakle, drugoga teško tjelesno ozlijedio te drugome ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti,
pa da je time maloljetnik OČ počinio kazneno djelo protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom, opisanom i kažnjivom po odredbi članka 118. stavka 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 dalje u tekstu - Kazneni zakon) i kazneno djelo protiv osobne slobode – prijetnjom, označeno i kažnjivo po odredbi u članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona.
2. Leon mlljt. Lončar u svojoj izjavi o osnovanosti prijedloga očitovao se na način da priznaje počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede a poriče počinjenje kaznenog djela prijetnje.
3. Leon mlljt. Lončar u svojoj obrani (list 145-146) ističe da se kretao s prijateljima EČ i BČ u pravcu grada. Oštećenik AČ par puta mu je dobacio riječi da mu jebe mater cigansku. Tada mu je prišao te ga opalio šakom po licu sa strane i otišao. Dok ga je udario prijatelji su bili udaljeni pet metara čuli su što mu je oštećenik govorio. Oštećeniku nije ništa drugo rekao, oštećenika je udario sa zatvorenom šakom. Živi s roditeljima, osmero braće i dvije sestre. Roditelji mu nisu zaposleni, dobro se slažu ne tuku se, ne piju, ne teku ni djecu. Završio je sedam razreda osnovne škole nije mu se dalo ići u osmi razred. Kada je krenuo u sedmi razred, počeo je izlaziti u grad s prijateljima do deset navečer. Ne pije alkohol, ali puši cigarete crveni Marlboro. Zadnja dva mjeseca radi u [adresa] kod UČ posao u šumi za zaradu od 60 eura. zajedno sa starijim kolegom imaju stan na uporabu. U slobodno vrijeme najviše voli naspavati se. Za vikend druži se sa KČ igraju igrice, ne protivi se izricanju predložene odgojne mjere.
3.1. Razgledana je audio video snimka o prvom ispitivanju maloljetnika (list 60).
4. U tijeku dokaznog postupka ispitani su u svojstvu svjedoka MČ otac maloljetnika, predstavnik Hrvatskog zavoda za socijalni rad Garešnica LČ (list 147).
4.1. Pročitan je iskaz oštećenika, a žrtve, a svjedoka HČ (list 103- 104), razgledan je CD (list 111), pročitan je iskaz svjedoka GČ (list 108-109), nalaz i mišljenje vještaka Galić Mihić (list 124-126).
4.2. Pročitan je zapisnik o očevidu (list 10-11), razgledana je fotodokumentacija (list 12-16), pročitana je medicinska dokumentacija (list 19- 22, 31, 81-94), dokumentacija (list 42-43, 46-52), izvješća stručne suradnice (list 72-74, 129-131), socijalna anamneza (list 96-98).
5. Ž rtva, dijete DČ u svom iskazu je naveo da OČ poznaje od ranije iz škole, ali se nisu družili te nisu bili u nikakvom sukobu. Te večeri krenuo je kući i kada ga je spazio došao je do njega da se pozdrave. Kada mu je prišao OČ ga je udario stisnutom šakom desne ruke u lijevu stranu njegove vilice. Zbog udarca pretrpio je ozljedu napuknućem vilice. U međuvremenu vilica je zarasla i on sada nema nikakvih posljedica. Zbog ove ozljede otišao je na hitnu. Nakon što je zaprimio udarac od OČ isti mu je rekao da će ga zatući, a nakon toga svaki od njih dvojice se okrenuo i počeo se udaljavati. Tijekom ovog događaja uz njih dvojicu bili su PČ i GČ za koje misli da su mogli vidjeti i čuti što se dogodilo. Nakon što je zaprimio udarac i nakon što mu je OČ rekao navedene riječi, on njemu nije ništa odgovorio niti mu je išta govorio te zgode prije nego ga je udario. Razlog zbog kojega bi ga OČ udario ne zna. Pojašnjava da je kritične noći pošao kući te se kretao u pravcu autobusnog kolodvora i na pravcu tog kretanja iz suprotnog pravca nailazio je OČ te su na taj način došli jedan u blizinu drugoga. Kad je došao u blizinu ĆČ pružio je ruku prema njemu, a odmah nakon toga zaprimio je od njega udarac šakom. PČ i GČ bili su u društvu i išli te večeri uz OČ. Nakon što ga je OČ udario i rekao zatući ću te, GČ mu je rekao oprosti, dok je PČ šutio. Ne zna razlog zašto mu je GČ rekao oprosti no zaključuje da ni on nije znao da će ga OČ udariti. Navodi da nije bio u nekom ranijem sukobu niti sa ŽČ niti sa PČ.
5.1. Svjedok dijete PČ ističe u svom iskazu kako OČ poznaje, ne druži se s njim. Prije su se družili, kad su bili mali. Poznaje i DČ, ali s njim ne priča. Toga dana je bio na kolačima sa ŽČ i njegovim tatom i Sandijevim tatom. Sreli su ĆČ. OČ je išao po cigare. Sreli su DČ. OČ i DČ su prišli nešto na stranu pričati. Bio je mrak i OČ je gurnuo DČ. Bili su udaljeni od njega i M nekih 10-15 metara. Vidio je da je OČ gurnuo DČ. Tom prilikom su pričali, ali ne zna što, nije čuo. Nakon toga su on i GČ otišli. Od guranja DČ nije pao. Ne zna da li su DČ i OČ bili u kakvom sukobu. Kada je OČ gurnuo DČ čuo je da je DČ opsovao mater ĆČ. Navedeno se događalo navečer, ali ne zna koliko je bilo sati. Nije bilo svjetla na ulici. OČ je DČ gurnuo rukama, u području ramena. On i GČ se nisu miješali u sukob. Nakon sukoba OČ nije ništa rekao DČ, ali je DČ ĆČ opsovao mater. Nakon sukoba on i GČ su DČ dali ruku i ispričali se što je OČ udario DČ. Tom prilikom nije vidio na DČ ozlijede, bio je mrak. Nakon toga nije razgovarao sa OČ. Nakon događaja je razgovarao sa ČČ, bio je kod njegove kuće par dana kasnije.
5.2. I svjedok dijete GČ navodi u svom iskazu da se nije u posljednje vrijeme družio sa OČ, ali u ranijem vremenu više su se družili. Nije niti u čestom posebnom druženju sa HČ s time da zna da su njih dvojice DČ i OČ u nekakvoj svađi. Bio je mrak i išli su u grad i to PČ, OČ i on. Drugom stranom ulice njima u susret dolazio je DČ, bio je sam. Obzirom da je vidio nailazak DČ pozvao ga je da im priđe da se pozdrave što je DČ i učinio. Kada su se svi približili, on je pružio DČ ruku i s njime se pozdravio, a nakon njega i PČ. Tada je netko iza njega povikao „ GČ“ na koji poziv, iako nije prepoznao o kome se radi i bio je mrak, okrenuo se unazad. Već u naredni trenutak kada se vratio pogledom prema naprijed ovdje stojeći DČ rekao je da ga je OČ udario. Nije tada spominjao kako ga je ovaj udario niti gdje ga je udario već je nastavio odmah ići dalje rekavši da će pozvati tatu. Lice HČ nije vidio dok je stajao jer je bio mrak. Nakon toga su svi nastavili ići prema gradu, prema centru jer su tada pošli kupiti cigarete. Kada se okrenuo na poziv „ GČ“ nije vidio tada iza sebe u mraku da li i gdje stoji neka osoba. Kasnije nije bilo riječi između njih, a niti kasnije nije bilo razgovora o tome zašto bi OČ udario DČ. Kada mu je DČ rekao da ga je OČ udario, nije spominjao da bi mu ovaj nešto rekao, a on nije niti čuo da OČ nešto govori DČ.
6. Oštećenik, a žrtva dijete AČ na dokaznom ročištu iskazivao je primjereno svojoj životnoj dobi određeno i okolnosno. Leon mlljt. Lončar i sam priznaje u svojoj obrani da je oštećeniku nanio tešku tjelesnu ozljedu a iz iskaza svjedoka BČ proizlazi da je vidio kako je OČ gurnuo DČ i da su tom prilikom pričali. Iz tih razloga sud i nema razloga da ne vjeruje oštećeniku da mu je OČ rekao da će ga zatući. Svjedok GČ prijatelj maloljetnika nastojao je svojim iskazom olakšati položaj maloljetnika u ovom postupku iskazivao je pristrano. Sam maloljetnik priznaje počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede a to njegovo priznanje je u skladu sa svim provedenim dokazima, iskazom oštećenika, medicinskom dokumentacijom oštećenika i na tome utemeljenom nalazom i mišljenjem vještaka Galić-Mihić (list 124-126) kojoj ovaj sud nema razloga da ne vjeruje. Stoga ovaj sud i utvrđuje da je maloljetnik svjestan svih okolnosti djela i htijući počinjenje djela oštećenika teško tjelesno ozlijedio i pri tom mu ozbiljno prijetio da će ga usmrtiti u namjeri da ga ustraši. U postupanju maloljetnika ostvareni su svi bitni elementi kaznenog djela iz članka 118 stavak 1 Kaznenog zakona i kaznenog djela iz čl. 139 stavak 2 Kaznenog zakona.
7. Iz prikupljenih podataka socijalne anamneze HZZSR Garešnica i iskaza predstavnika tog centra LČ, iskaza oca maloljetnika TČ i obrane maloljetnika ovaj sud nedvojbeno utvrđuje da maloljetnik OČ odrastao je u obitelji uz roditelje i braću i sestre. Otac povremeno se zapošljava i radi za nadnice a majka je domaćica, maloljetnik je završio 6.razreda osnovne škole te je s navršenih 15 godina odustao od daljnjeg školovanja, trenutno se zapošljava i radi kod privatnika poslove u šumi, došao je već u sukob sa zakonom te mu je bila izrečena od strane Općinskog državnog odvjetništva posebna obveza zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 271 stavak 1 Kaznenog zakona koju je uredno izvršio.
7.1. Imajući u vidu navedeno posebno životnu dob maloljetnika koji je osoba s tek navršenih 15 godina života, da njegovi roditelji u odnosu na njega nemaju više autoriteta, odlazi od kuće do bake i djede u Uljanik pa potom i u [adresa], povremeno se zapošljava, već je došao u sukob sa zakonom, ovo vijeće za mladež nalazi da utjecaj roditelja na ponašanje i razvoj maloljetnikove ličnosti nije dovoljan već da je potrebno poduzeti trajnije mjere odgoja uz brigu i nadzor nadležne službe.
8. Slijedom čega je Leonu mlljt. Lončaru izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora iz čl. 11. Zakona o sudovima za mladež. Sud naknadno odlučuje o trajanju te mjere s time da ona ne može biti kraća od 6 (šest) mjeseci niti dulja od 2 (dvije) godine.
9. Na temelju odredbe čl. 89. st. 1. Zakona o sudovima za mladež troškovi postupka padaju na teret državnog proračuna.
10. Slijedom toga riješeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Bjelovar, 5. studenog 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
Sudac za mladež
Ankica Janek
UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ovoga rješenja dopuštena je žalba vijeću za mladež Županijskog suda u Bjelovaru. Žalba se podnosi putem ovoga suda, pisano u 3 istovjetna primjerka u roku od 8 (osam) dana računajući od dana i sata dostave prijepisa ovoga rješenja.
