Republika Hrvatska

Broj: Ppž-10123/2025

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Katice Lučić, kao predsjednice vijeća, te Ivane Bosnić-Kovačić i Jasne Momirović, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Vorel Mikša, kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog MN, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj: 87/08., 116/08., 76/09. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 114/11., 68/13., 30/14., 32/19., 32/20. i 33/23.), odlučujući o žalbi okrivljenog MN, podnesenoj po branitelju iz Odvjetničkog društva Vukić & Partneri, u Rijeci, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, broj: Pp-1432/2022-20 od 30. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se kao osnovana žalba okrivljenog MN te se ukida pobijana presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom okrivljenik je proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 530,00 (petstotrideset) eura, zbog prekršaja iz članka 70. stavka 1. podstavka 1. Zakona o trgovini, činjenično opisanog u izreci.

2. Istom presudom je određeno da će se novčana kazna smatrati plaćenom u cjelini ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u roku od 30 (trideset) dana od dana pravomoćnosti pobijane presude.

3. Istom presudom, na temelju članka 76. Prekršajnog zakona, od okrivljenika je oduzeta imovinska korist u iznosu od 50.832,84 eura (pedesettisućaosamstotridesetdva eura i osamdesetčetiri centa).

4. Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 50,00 (pedeset) eura.

5. Protiv navedene presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu iz svih žalbenih osnova u bitnom navodeći kako niti iz jednog dokaza ne proizlazi da je imao želju ili namjeru ostvarivati dobit te u konačnici i nije ostvario dobit, već gubitak. Nadalje, ističe i kako je prvostupanjski sud prekoračio i izmijenio optužni prijedlog jer izreka pobijane presude sadržava netočne konverzirane cijene vozila po kojima su ista kupljena, čime je prvostupanjski sud povećao njihovu vrijednost. Također, ističe i kako je tužitelj krivo zbrojio iznose po kojima su vozila kupljena i prodana. Ističe i kako je izostala analiza i ocjena provedenih dokaza svakog zasebno te u međusobnoj vezi, odnosno nije ocijenjena njihova dokazna snaga u odnosu na utvrđivanje odlučnih činjenica djela i ostvarenja imovinske koristi. U dopuni žalbe, okrivljenik ističe i kako mu je povrijeđeno pravo na obranu i pravično suđenje jer mu presuda nije dostavljena prema pravilima o osobnoj dostavi, u skladu s odredbama Prekršajnog zakona.

6. Okrivljenik predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

7. Žalba je osnovana.

8. Ispitujući pobijanu presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske je našao da činjenično stanje u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude nije u potpunosti i točno utvrđeno u odnosu na ostvarenu imovinsku korist, kako to osnovano u svojim žalbenim navodima ističe žalitelj, pa je pobijana odluka preuranjena.

9. Naime, iz u postupku provedenih raspoloživih dokaza, na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika, ne proizlazi da je okrivljenik počinjenim prekršajem ostvario imovinsku korist u navedenom iznosu od 50.832,84 eura (pedesettisućaosamsto tridesetdva eura i osamdesetčetiri centi), koji je od okrivljenika oduzet, budući da iz izreke pobijane presude proizlazi da je pojedina vozila nabrojana u izreci pobijane presude okrivljenik kupovao za veći iznos od iznosa za koja je ta ista vozila prodavao, dok je pojedina vozila kupio za manji iznos od iznosa za koji ih je potom prodao, a prvostupanjski sud je, pri utvrđivanju imovinske koristi, samo zbrojio sve iznose po kojima su motorna vozila kupovana od strane okrivljenika i taj iznos, kao protupravno stečenu imovinsku korist, od okrivljenika oduzeo. Međutim, pri utvrđivanju je li i u kojem iznosu okrivljenik počinjenim prekršajem ostvario imovinsku korist, prvostupanjski sud trebao je, krećući se u granicama iznosa koji tužitelj navodi u činjeničnom opisu djela, od ukupno primljenog iznosa ostvarenog kupoprodajom vozila, odbiti dio koji se ne odnosi na okrivljenikovu stečenu imovinsku korist. Imovinskom korišću stečenoj od djela smatra se neposredna imovinska korist ostvarena počinjenjem djela, imovina u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist od počinjenog djela, kao i svaka druga korist koja je ostvarena od neposredne imovinske koristi od počinjenog djela ili imovine u koju je promijenjena ili pretvorena neposredna imovinska korist.

10. Kako iz izreke pobijane presude proizlazi da je okrivljenik sva navedena motorna vozila kupio za ukupan iznos od 52.956,50 eura, te se, uz primjenu bruto načela, od okrivljenika oduzima imovinska korist u tom iznosu, pri čemu se ne uzima u obzir činjenica da okrivljenik, ako se uzme u obzir nabavna cijena pojedinih motornih vozila, prodajom istih nije ostvario nikakvu imovinsku korist, jer njegova imovina prodajom tih motornih vozila nije uvećana u odnosu na imovinu koju je imao prije počinjenja prekršaja u vezi kojega se imovinska korist oduzima, u pravu je okrivljenik kad ističe da se prilikom utvrđivanja iznosa protupravno stečene imovinske koristi nije pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, jer imovinska korist, nastala kao rezultat protupravnog ponašanja, odnosno u vezi s počinjenjem djela, predstavlja povećanje imovine, dok iz izvedenih raspoloživih dokaza na temelju kojih je utvrđena krivnja okrivljenika, za sada ne proizlazi zaključak da je isti počinjenim prekršajem ostvario imovinsku korist u iznosu navedenom u izreci pobijane presude. Naime, iako se, u skladu s odredbom članka 76. stavka 5. Prekršajnog zakona, prilikom utvrđivanja protupravno stečene imovinske koristi primjenjuje bruto načelo, dakle imovinska korist ne umanjuje se za troškove uložene u pripremanje, počinjenje ili sudjelovanje u prekršaju, pitanje priznatih izdataka ovisi o prirodi prekršaja i konkretnim okolnostima te je, prije zaključka da je okrivljenik obavljajući neregistriranu djelatnost trgovine motornim vozilima ostvario imovinsku korist u navedenom iznosu, bilo potrebno utvrditi koliko je bilo povećanje njegove imovine kod kupoprodaje svakog pojedinog vozila te treba li i u kojem iznosu okrivljeniku, kao počinitelju terećenog prekršaja, priznati i druge izdatke, primjerice porez i naknade plaćene prilikom transakcija, kako to proizlazi iz dijela ugovora o kupoprodaji motornog vozila.

11. U skladu s člankom 88. Prekršajnog zakona, prvostupanjski sud dužan je na temelju izvedenih dokaza potpuno i točno utvrditi činjenice koje su od važnosti za donošenje zakonite odluke i s jednakom pažnjom utvrditi i činjenice koje terete okrivljenike i činjenice koje im idu u korist, pa zatim po slobodnoj ocjeni dokaza, pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima, obrazložiti postojanje činjenica i takav zaključak valjano argumentirati.

12. Slijedom navedenog, žalbu okrivljenika trebalo je prihvatiti kao osnovanu, a pobijanu presudu ukinuti, kako bi prvostupanjski sud proveo novi postupak u kojem će provesti sve dostupne dokaze u cilju utvrđivanja odlučnih činjenica koje se odnose na inkriminirano djelo i eventualno ostvarenu imovinsku korist pa zatim, ocjenjujući sve u postupku provedene dokaze, utvrditi sve relevantne činjenice i respektirajući razloge ovog rješenja, a vodeći pri tom računa i o žalbenim razlozima, donijeti novu, na zakonu osnovanu i valjano obrazloženu odluku.

13. Zbog navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 5. studenog 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća

Ivana Vorel Mikša, v. r.

Katica Lučić, v. r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Rijeci, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.