REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-683/2024-3.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja US, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog ureda Boris Gregović i dr., iz Rijeke, protiv tuženika Adriatic osiguranje d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB. 94472454976, zastupan po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 1. ožujka 2024., poslovni broj: Pn-260/2020-46., u sjednici vijeća održanoj 5. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika Adriatic osiguranje d.d. Zagreb djelomično se prihvaća, a djelomično se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji od 1. ožujka 2024., poslovni broj Pn-260/2020-46 preinačuje pod točkom I. i II. izreke i sudi:

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju US isplati iznos po osnovi neimovinske i imovinske štete ukupan iznos od 3.563,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom i to na iznos od:

-1.340,05 eura od 22. svibnja 2020. do isplate,

- 132,72 eura od 22. svibnja 2020. do isplate,

- 265,00 eura od 22. svibnja 2020. do isplate,

- 125,42 eura od 10. prosinca 2019. do isplate,

- 350,62 eura od 10. siječnja 2020. do isplate,

- 350,62 eura od 10. veljače 2020. do isplate,

- 350,62 eura od 10. ožujka 2020. do isplate,

- 350,62 eura od 10. travnja 2020. do isplate,

- 297,95 eura od 10. svibnja 2020. do isplate,

po stopi koja se određuje od 10. prosinca 2019. do 31. prosinca 2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se tužitelj odbija sa preostalim dijelom naknade neimovinske štete za povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje u iznosu od 1.000,00 eura.

Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb da tužitelju US nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.299,59 eura, sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 1. ožujka 2024. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova postupka.

II. Nalaže se tužitelju US da tuženiku Adriatic osiguranje d.d. Zagreb nadoknadi troškove žalbe u iznosu od 273,59 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Adriatic osiguranje d.d. iz Zagreba da tužitelju US isplati 4.563,65 EUR kn sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, na iznos 2.340,05 EUR od 22. svibnja 2020. do isplate, na iznos od 397,72 EUR od 1. ožujka 2024. do isplate, a na iznos od 1.825,88 EUR, na način kako slijedi:

- na iznos 125,42 EUR od 10.12.2019. pa do isplate,

- na iznos 350,62 EUR od 10.01.2020. pa do isplate,

- na iznos 350,62 EUR od 10.02.2020. pa do isplate,

- na iznos 350,62 EUR od 10.03.2020. pa do isplate,

- na iznos 350,62 EUR od 10.04.2020. pa do isplate,

- na iznos 297,95 EUR od 10.05.2020. pa do isplate,

sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka u iznosu od 2.226,71 EUR, sa zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako Poslovni broj Pn-260/2020-46 2 polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. ožujka 2024. do isplate, u roku 15 dana. III. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 1.474,85 EUR sa zateznom kamatom od 22. veljače 2020. do isplate, te preostali dio zatražene zatezne kamate na dosuđeni iznos od 397,72 EUR od 22. veljače 2020. do 28. veljače 2024., te preostali dio zahtjeva za naknadu parničnog troška tužitelja."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda žalbu je pravovremeno podnio tuženik. U žalbi navodi da prvostupanjsku presudu pobija pod točkom I. izreke preko iznosa od 2.936,20 eura, odnosno za iznos od 1.627,45 eura, te da pobija i rješenje o dopuštenju preinake tužbenog zahtjeva, te rješenje o parničnom trošku i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je sporno dopuštenje preinake tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenje, jer bi dopuštenjem preinake pravična novčana naknada ovisila o Orijentacijskim kriterijima, a ne o težini povrede prava osobnosti. Ističe da je tužitelj mogao postaviti viši tužbeni zahtjev, jer je od donošenja Orijentacijskih kriterija 2002. do podnošenja tužbe proteklo više od 17 godina, a bio je zastupan po kvalificiranom punomoćniku. Nadalje, ističe da su u odnosu na povišeni dio tužbenog zahtjeva zakonske zatezne kamate pogrešno određene, jer nije mogao pasti u zakašnjenje s isplatom imovinske koristi prije nego li je isplata povišenog iznosa zatražena tužbenim zahtjevom. Nadalje, ističe da je tužitelju dosuđena naknada ne imovinske štete u iznosu koji premašuje iznos naknade štete koji su dosadašnjom sudskom praksom dosuđivan za istu težinu povrede i stupanj trajnih posljedica u predmetima iste pravne i slične činjenične osnove, čak uzevši u obzir i promijenjene Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda RH. Tvrdi da presuda nema obrazloženje zašto se tužitelju dosuđuje iznos naknade štete koji mu se dosuđuje. Mišljenja je i da je previsok iznos naknade štete dosuđen tužitelju za tuđu pomoć i njegu po satu, jer za minimalnu plaću netko radi 8 sati dnevno, dok tuđu pomoć i njega u ovom slučaju pružaju članovi obitelji koji su to dužni ne samo moralno, već i zakonski. Mišljenja je da cijena sata tuđe pomoći i njege ne može biti veća od 3,31 euro po satu. Tvrdi da je prvostupanjski sud pogrešno dosudio tužitelju i zakonsku zateznu kamatu na izgubljenu zaradu od datuma kada je tužitelj trebao dobiti plaću. Zatezna kamata je sankcija za zakašnjenje prilikom ispunjenja, pa je on mogao pasti u zakašnjenje s plaćanjem kada je primio cjelokupnu dokumentaciju na temelju koje bi mogao utvrditi svoju obavezu. Ističe da čak niti uz tužbu nije dostavio platne liste na kojima temelji svoj zahtjev za izgubljenom zaradom. Tek je uz podnesak od 11. svibnja 2021. dostavio platne liste. Ističe da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude pozvao na odredbe članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje: ZOO/05), ali da je suštinski odluku donio primjenom članka 200. stavka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94, 111/93, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 dalje: ZOO/91). Tvrdi da je prvostupanjski sud donoseći pobijanu presudu počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa navodima žalbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je opravdano dozvolio preinaku tužbe nakon provedenih vještačenja po medicinskim vještacima struke, jer je tek tada tužitelj znao koje su posljedice povrede koje je zadobio u štetnom događaju, a time je mogao tek tada i odrediti visinu naknade štete kako s osnova povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje.

5.1. Pri tome je potrebno posebno naglasiti da se zahtjev za naknadu štete za povredu prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje konačno postavlja tek nakon provedenog medicinskog vještačenja, iz razloga što su troškovi parničnog postupka isključivo vezani uz visinu tužbenog zahtjeva prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa ukoliko se postavi previsok tužbeni zahtjev tužitelj je za dio za koji je izgubio spor dužan naknaditi dio troškova tuženiku.

5.2. U konkretnoj situaciji kada se i nakon zaključenja prethodnog postupka tužbeni zahtjev preinačava, ali samo povišenjem generičnog - novčanog zahtjeva onemogućavanje tužitelju takve preinake tužbenog zahtjeva predstavljale bi nerazumno ograničenje njegovog prava da ostvari pravičnu novčanu naknadu štete (takav stav zauzet je i u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III- 2176/2023 od 12. lipnja 2025.).

6. Slijedom navedenog prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. stavkom 2. ZPP-a kada je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva.

7. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjska presuda sadrži dovoljno jasne razloge o odlučnim činjenicama u dijelu u kojem je odlučeno o tužbenom zahtjevu za naknadu imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, izgubljenu zaradu i troškove liječenja, pa u tom dijelu nije počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju se ukazuje navodima žalbe, a prilikom donošenja pobijane presude nisu počinjene niti bitne povrede parničnog postupka iz točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354 ZPP- a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

8. Međutim, prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a kada je odlučio o zahtjevu za naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege. Naime, u razlozima pobijane presude prvostupanjski sud navodi da je tuženik isplatio tužitelju po osnovi naknade štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 260,00 eura, dok iz ispava priloženih spisu (list 42-43) proizlazi da je isplatio iznos od 260,00 kuna.

8.1. Unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude prilikom odlučivanja o naknadi štete po osnovi tuđe pomoći i njege počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se u tom dijelu presude sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, jer je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze.

9. U prvostupanjskom postupku pravilno je utvrđeno, a navodima žalbe se ne osporava, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio trzajnu ozljedu vratne kralježnice zbog koje ozljede je trpio bolove jakog stupnja oko 1 dana, srednjeg stupnja oko 14 dana i slabog stupnja oko 30 dana; da je u trenutku štetnog događaja pretrpio primarni strah srednjeg intenziteta, da je potom trpio sekundarni strah jačeg intenziteta oko 3 dana, srednjeg intenziteta oko 1 mjesec i slabijeg intenziteta oko 2 mjeseca, dok se nije uspostavilo definitivno stanje s vratnom kralježnicom; da je kao posljedica ozljede došlo do smanjenja opće životne aktivnosti od 6% što se ogleda u ograničenim kretnjama vratom i bolova pri pokretanju vrata, te je psihičko stanje kod tužitelja zbog toga pogoršano. Tužitelj je za vrijeme liječenja nosio Shansov okovratnik, te je obavio niz liječničkih pregleda i kontrola.

10. Prvostupanjski sud je imajući u vidu utvrđene kvalifikatorne okolnosti (strah, bolove, smanjenje opće životne aktivnosti) utvrdio da bi tužitelju zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje za ovaj vid štete pripadala novčana naknada u iznosu od 3.800,00 eura.

10.1. Pri tome je potrebno naglasiti da prvostupanjski sud strah, fizičke bolove, smanjenje opće životne aktivnosti nije uzimao kao posebne vidove štete, kako to u žalbi navodi tuženik, već kao kvalifikatorne okolnosti pri utvrđenju povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje.

11. Međutim, po ocjeni ovoga suda pravilno tuženik u žalbi navodi da je s obzirom na kvalifikatorne okolnosti koje je prvostupanjski sud imao u vidu, naknada štete zbog povrede prava osobnosti tužitelju priznata u previsokom iznosu od 3.800,00 eura.

12. Naime, s obzirom na kvalifikatorne okolnosti koje je prvostupanjski sud imao u vidu i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: Orijentacijski kriteriji VSRH), a vodeći računa o cilju kojem naknada ovog vida štete služi i da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, po ocjeni ovoga suda tužitelju je po osnovi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje trebalo priznati iznos od 2.800,00 eura.

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužitelju prije pokretanja parničnog postupka tuženik isplatio po osnovi naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje iznos od 1.459,95 eura.

14. Slijedom navedenoga proizlazi da je pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju za ovaj vid neimovinske štete trebalo dosuditi iznos od 1.340,05 eura, sukladno članku 1045. stavku 1. u vezi s člankom 19. stavkom 2. i člankom 1100. ZOO.

15. Tužitelj je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje potraživao iznos od 1.858,12 eura/14.000,00 kuna (25.000,00 kuna-11.000,00 kuna isplaćeni iznos u mirnom postupku =14.000,00 kuna iznos koje se potražuje podnesenom tužbom).

16. Odredbom članka 12. stavak 4. Zakona o obveznom osiguranju u prometu ("Narodne novine" broj: 151,05 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP) propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate iz stavka 1. tog članka, tj. isplate naknade neimovinske štete u roku od 30 dana, te imovinske štete u roku od 14 dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

17. Prema shvaćanju ovog suda, pitanje tijeka zateznih kamata na dosuđenu neimovinsku i imovinsku štete treba cijeniti kroz odredbu članka 12. ZOOP, što znači da zatezna kamata na naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, obzirom da je prvotni tužbeni zahtjev postavljen na iznos od 1.858,12 eura teče od postavljanja odštetnog zahtjeva 22. svibnja 2020., jer se tužitelju za ovaj vid štete dosuđuje iznos od 1.340,05 eura.

18. Iz dopisa tuženika (list 42-43 spisa) proizlazi da je tuženik u mirnom postupku isplatio tužitelju po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 260,00 kuna, odnosno 34,51 euro.

19. Nesporno je da su tužitelju pomoć i njegu pružale nekvalificirane osobe, odnosno njegovi ukućani i to u trajanju od 105 sati. Tuženik u žalbi navodi da za sat tuđe pomoći i njege priznaje tužitelju iznos od 3,31 euro. Obzirom da je tužitelju po osnovi tuđe pomoći i njege isplaćen iznos od 34,51 euro, a da tuženik priznaje sam cijenu sata rada u iznosu od 3,31 euro, po ocjeni i ovoga suda prvostupanjskom presudom je tužitelju na ime tuđe pomoći i njege opravdano dosuđen iznos od 265,00 eura.

20. Tužitelj je u prvotno postavljenom tužbenom zahtjevu po ovoj osnovi potraživao iznos od 5.000,00 kuna, pa mu stoga, obzirom da mu je po ovoj osnovi dosuđen manji iznos od svega 260,00 eura, za ovaj vid štete pravilno dosuđena zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 22. svibnja 2020.

21. Tužitelju je pravilno i na iznos troškova liječenja od 132,72 eura, koji trošak tuženik žalbom ne osporava, dosuđena zakonska zatezna kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 22. svibnja 2020. do isplate.

22. Tuženik žalbom ne osporava iznos izgubljene zarade od 1.825,88 eura.

23. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je na iznose izgubljene zarade tužitelju dosudio zakonsku zateznu kamatu od dana kada mu je trebala biti isplaćena razlika plaća. Naime, radi se o novčanom potraživanju koje je trebalo biti isplaćeno prilikom isplate plaće da nije bilo štetnog događaja, a dan isplate plaće je bio poznat i utvrdiv.

24. Slijedom navedenoga, žalba tuženika je djelomično prihvaćena, a djelomično je odbijena, te je prvostupanjska presuda potvrđena u odluci o naknadi štete po osnovi tuđe pomoći i njege, troškova liječenja i izgubljene zarade, dok je preinačena po osnovi visine štete po osnovi povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, te je odlučeno kao u izreci presude, sukladno članku 373. a ZPP-a.

25. Obzirom da se promijenio uspjeh tužitelja i tuženika u sporu, potrebno je promijeniti i odluku o troškovima parničnog postupka.

26. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ukupni troškovi tužitelja iznose 2.795,92 eura, te da trošak vještačenja iznosi 796,32 eura.

27. Tuženik u postupku nije osporavao osnovu tužbenog zahtjeva, već samo visinu.

28. Obzirom na navedeno, a imajući u vidu da vrijednost predmeta spora iznosi 6.038,50 eura, uspjeh tužitelja u sporu sada iznosi 59%, a tuženika 41%, te je stoga tuženik dužan nadoknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u visini od 18%, što iznosi 503,27 eura, uvećano za trošak vještačenja u cijelosti u iznosu od 796,32 eura, što ukupno iznosi 1.299,59 eura, sukladno članku 166. stavku 2. u vezi s člankom 154. stavkom 2. i člankom 155. stavkom 1. ZPP-a.

29. Obzirom da je tuženik djelomično uspio sa žalbom, priznati su mu i troškovi žalbe prema vrijednosti predmeta spora za žalbu od 1.627,45 eura i to: trošak za sastav žalbe u iznosu od 312,50 eura, prema Tbr. 10. točka 1. a Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i trošak sudske pristojbe za žalbu u iznosu od 132,72 eura, odnosno ukupno 445,72 eura, što prema uspjehu sa žalbom od 61,45% iznosi 273,59 eura.

30. U nepobijanom dijelu pod točkom III. izreke, prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

Slavonski Brod, 5. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak