REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI – POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj Ovr-1036/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

Z A K L J U Č A K

Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.o.o. Zagreb, sa sjedištem na adresi [adresa], OIB 52848403362, protiv ovršenika ŠU iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica JU iz [adresa], s prebivalištem na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], odlučujući o žalbi nakon proteka roka i prijedlogu za odgodu ovrhe, 5. studenoga 2025.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se žalba ovršenika nakon proteka roka od 2. studenoga 2024. zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 2. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: OZ), kao nedopuštena, i

z a k l j u č i o j e

Upućuje se ovršenik u roku od 15 dana od dostave ovog rješenja i zaključka pokrenuti parnicu radi proglašenja izvansudske ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a.

Obrazloženje

1. Ovršenik je 2. studenoga 2024. ovome sudu podnio podnesak nazvan „PRIJEDLOG za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanog izosa u postupku izravne naplate NEDOPUŠTENIM I OBUSTAVU OVRHE“ u kojem navodi da nikada nije primio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-743/2015, da je prema odredbi članka 5. stavka 3. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 131/20. – dalje: ZIDOZ/20) koja se primjenjuje na sve postupke u tijeku ovrha morala biti obustavljena po službenoj dužnosti jer ovrhovoditelj u roku od jedne godine, koji se rok računa od stupanja na snagu ZIDOZ/20 tj. od 28. studenoga 2020., nije poduzeo niti jednu radnju u postupku odnosno, da je protekao rok u kojem se po zakonu može tražiti ovrha, potom da je ovršenik duševni bolesnik koji je lišen poslovne sposobnosti, da je u proteklih desetak godina više puta hospitaliziran u raznim psihijatrijskim ustanovama, a da je trenutno hospitaliziran u Psihijatrijskoj bolnici Vrapče, da je korisnik invalidske mirovine u iznosu od 325,68 EUR koji sudjeluje u troškovima smještaja i skrbi u Udruzi PET PLUS Zagreb u iznosu od 292,50 EUR, da prima minimalnu mirovinu koja je dostatna samo za pokriće troškova smještaja, da za ostale potrebe skrbi njegova majka (u ovome postupku punomoćnica) koja ni sama nema mogućnosti plaćati njegove dugove, a konačno, i da se u odnosu na njega proveo postupak stečaja potrošača pod poslovnim brojem Sp-286/2022, u okviru kojeg je stečajnog postupka ovrhovoditelj propustio prijaviti svoje potraživanje. Slijedom navedenoga, uz prigovaranje da je novčana tražbina ovrhovoditelja zastarjela, predlaže donijeti rješenje kojim će se pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim.

2. Naknadno je, i to 20. studenoga 2024., zaprimljen podnesak ovršenika od 15. studenoga 2024. nazvan „PRIJEDLOG ZA ODGODU OVRHE NA NOVČANIM SREDSTVIMA I NALOG BANKAMA ZA PRIJENOS ZAPLJENJENIH SREDSTAVA“ u kojem u bitnome navodi da je duševni bolesnik koji prima invalidsku mirovinu u iznosu od 325,00 EUR s kojom jedva pokriva troškove smještaja, a da za ostale potrebe brine njegova majka (u ovome postupku punomoćnica), da je dakle ovisan o tuđoj pomoći i skrbi, da bi mu provedba ovrhe ugrozila egzistenciju te da bi time, kraj činjenice što nema niti novčanih sredstava za angažiranje odvjetnika u ovome postupku, pretrpio nenadoknadivu štetu.

3. Iz spisa predmeta proizlazi da je Financijska agencija 7. listopada 2024. zaprimila ovrhovoditeljev zahtjev za naplatu pravomoćnog i ovršnog rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave kojeg je 26. listopada 2015. donio javni bilježnik Nansi Kopić iz [adresa] pod poslovnim brojem Ovrv-743/2015, udovoljivši prijedlogu ovrhovoditelja da se protiv ovršenika, kao vlasnika trgovačkog obrta „ [obrt]“, odredi ovrha općenito na njegovoj imovini, a radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 174,66 EUR i troškova ovršnog postupka, sve zajedno sa zateznim kamatama.

3.1. Proizlazi dakle da je u konkretnom slučaju kod Financijske agencije pokrenut postupak izvansudske ovrhe iz odredbe članka 284. OZ-a na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a ne ovrha na temelju isprava koje su taksativno navedene u odredbi članka 209. stavka 1. OZ-a i za koje je odredbom članka 210. OZ-a propisana mogućnost podnošenja prijedloga za proglašenje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim (na koje se zakonske odredbe ovršenik izrijekom poziva), pa je stoga njegov podnesak zbog cilja i pravne zaštite kojeg pretendira ostvariti u okviru ovoga postupka tretiran kao žalba nakon proteka roka (odredba članka 284. stavka 5. OZ-a).

4. Prema odredbi članka 53. stavaka 1. i 2. OZ-a ovršenik može zbog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 7. i točaka 9. do 11. OZ-a podnijeti žalbu protiv rješenja o ovrsi i nakon njegove pravomoćnosti ako taj razlog nije mogao iz opravdanih razloga istaknuti već u roku za žalbu protiv tog rješenja, i to sve do dovršetka ovršnog postupka.

5. Žalba nakon proteka roka je na temelju odredbe članka 54. stavka 1. OZ-a dostavljena ovrhovoditelju, međutim na nju nije odgovorio.

6. Prema ocjeni ovoga suda kada ovršenik prigovara da nikada nije primio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-743/2015, on se poziva na žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 2. OZ-a (isprava na temelju koje se provodi ovrha nije stekla svojstvo ovršnosti), pa kako prema odredbi članka 53. stavka 1. OZ-a ovršenik nije ovlašten podnijeti žalbu zbog tog žalbenog razloga, ona je u tom dijelu na temelju odredbe članka 54. stavka 3. OZ-a odbačena kao nedopuštena (izreka rješenja). Međutim ovdje valja istaknuti da, sve i da jest dopušteno podnošenje žalbe nakon proteka roka i iz tog žalbenog razloga, ona u tom dijelu ne bi bila osnovana, jer je prema sadržaju javnobilježničkog spisa predmeta poslovni broj Ovrv-743/2015 odnosno njemu priložene dostavnice rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave uručeno osobno ovršeniku 30. listopada 2015.

7. Ovršenik prigovara i da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom.

7.1. Odredbom članka 233. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. – dalje: ZOO) sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugoga nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koja zakon inače predviđa kraći rok zastare. Tijek zastare reguliran je odredbom članka 215. stavka 1. ZOO-a kojom je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što propisano, s time da prema odredbi članka 216. ZOO-a zastara nastupa kad istekne posljednji dan zakonom određenog vremena.

7.2. Međutim u situaciji poput ove kada nema osnove za njezino prihvaćanje, a među strankama je očito sporno je li nastupila zastara potraživanja ovrhovoditeljeve novčane tražbine, ovršenika je na temelju odredbe članka 55. stavka 1. OZ-a radi dokazivanja svojih tvrdnji zbog istaknutog žalbenog razloga iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 11. OZ-a valjalo uputiti u parnicu (izreka zaključka).

8. Ovršenik u žalbi nakon proteka roka tvrdi da je ovrha morala biti obustavljena jer je ZIDOZ/20 bilo propisano da će se ovrha obustaviti po službenoj dužnosti ako ovrhovoditelj u roku od jedne godine nije poduzeo niti jednu radnju u postupku, koji se rok računa od njegovog stupanja na snagu odnosno počevši od 28. studenoga 2020.

8.1. Prije svega valja reći da je neosnovano shvaćanje ovršenika da se taj navod može podvesti pod žalbeni razlog iz odredbe članka 50. stavka 1. točke 5. OZ-a (ako je protekao rok u kojemu se po zakonu može tražiti ovrha) jer se u konkretnom slučaju ne radi o prekluziji prava na traženje ovrhe (na koji razlog ovršni sud pazi po službenoj dužnosti). Naime, prekluzivni rok za pokretanje ovrhe o kojem govori odredba članka 50. stavka 1. točka 5. OZ-a je primjerice rok iz odredbe članka 444. ZPP-a kojom je propisano da tužitelj gubi pravo da u ovršnom postupku zahtijeva ovrhu rješenja kojim se tuženiku po tužbi zbog smetanja posjeda nalaže izvršenje određene radnje, ako nije zahtijevao ovrhu u roku od trideset dana nakon proteka roka koji je rješenjem određen za izvršenje te radnje. K tome, iz javnobilježničkog spisa predmeta proizlazi da je ovršni postupak koji je kod javnog bilježnika započeo podnošenjem prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave 26. listopada 2015. pravomoćno okončan nastupom pravomoćnosti rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-743/2015 odnosno 9. studenoga 2015., pa od tada sve do podnošenja zahtjeva za naplatu Financijskoj agenciji 7. listopada 2024., čime je započeo postupak izvansudske ovrhe, nikakav postupak, pa tako niti ovršni postupak, nije bio u tijeku da bi eventualno bila primjenjiva zakonska odredba na koju se ovršenik poziva (a koja je Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-331/2021 od 19. prosinca 2023. u konačnici i ukinuta). Dakle, nikakav se postupak nije vodio od 10. studenoga 2015. do 6. listopada 2024. pa je predlaganje obustave postupka prije svega bespredmetno.

9. Ostali ovršenikovi navodi o njegovom zdravstvenom stanju, iznosu mjesečnih primanja koje ostvaruje i vođenju jednostavnog postupka stečaja potrošača u smislu odredbe članka 53. OZ-a i odredbe članka 50. stavka 1. točaka 7. 9. 10. i 11. OZ-a nisu pravno odlučni, pa ih ovaj sud prilikom donošenja odluke nije razmatrao.

10. Konačno, iz specifikacije izvršenja osnove za plaćanje koju je dostavila Financija agencija proizlazi da je novčana tražbina ovrhovoditelja u cijelosti naplaćena 9. prosinca 2024., pa kako se od tada ne vodi postupak izvansudske ovrhe, prijedlog za odgodu ovrhe je od tada, pa tako i u vrijeme donošenja odluke, bespredmetan. Međutim valja reći da, sve i da postoje uvjeti za odlučivanje o osnovanosti tako postavljenog prijedloga on ne bi bio osnovan, jer razlozi o kojima ovršenik govori (zdravstveno stanje, korištenje tuđe pomoći i skrbi, mjesečni iznos invalidske mirovine koju ostvaruje i drugo) koliko god za njega bili otegotni, ne predstavljaju razlog za odgodu ovrhe jer oni sami po sebi ne dovode do zaključka da zaista postoji vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Naime, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Drugim riječima, ovisi o imovinskim prilikama ovrhovoditelja, odnosno o tome je li imovina ovrhovoditelja dostatna za naknadnu (povratnu) isplatu ovršeniku onog iznosa koji je u postupku izvansudske ovrhe zaplijenjen s njegovog računa i prenesen ovrhovoditelju, ako naknadno bude odlučeno da ovrhovoditelj ipak nije imao pravo na isplatu tih iznosa. Zbog navedenoga, ovršenik je primarno dužan dokazati da ovrhovoditelj nema imovinu ili da njegova imovina nije dostatna za naknadno namirenje ovršenika, što on nije učinio, a niti uopće tvrdi da bi bio slučaj. Dakle, otegotnost postupka izvansudske ovrhe u pogledu financijske situacije i egzistencije ovršenika nije šteta kakvu pretpostavlja odredba članka 65. OZ-a jer prisilno namirenje tražbine je uvijek otegotno za egzistenciju ovršenika, zbog čega bi uzimanje navedene okolnosti u obzir imalo za posljedicu odgodu svakog postupka prisilnog namirenja, što nije smisao instituta odgode jer je primjena navedenog instituta iznimka, a ne pravilo u postupku prisilnog namirenja.

11. Stoga je slijedom navedenoga odlučeno kao u izreci.

U Puli, 5. studenoga 2025.

Sudac

Helena Božović Sladaković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv rješenja dopuštena je žalba u roku od 8 (osam) dana od dana primitka rješenja. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i za protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Protiv zaključka nije dopušten pravni lijek.

DNA:

1. Ovrhovoditelju

2. Ovršeniku putem punomoćnice