- 1 -              III Kr 74/2023-5

Broj: III Kr 74/2023-5

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof., kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog S. G. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - ispravak, dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. lipnja 2021. broj K-114/2018-56 i presuda Županijskog suda u Puli - Pola od 30. studenog 2022. broj Kž-389/2021-7, u sjednici održanoj 3. listopada 2023.,

p r e s u d i o   j e:

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog S. G. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu od 23. lipnja 2021. broj K-114/2018-56 i presuda Županijskog suda u Puli - Pola od 30. studenog 2022. broj Kž-389/2021-7, osuđeni S. G. proglašen je krivim zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz članka 227. stavka 3. u vezi sa stavkom 1. KZ/11. i osuđen na kaznu zatvora od jedne godine i šest mjeseci. Na temelju članka 57. stavka 1. KZ/11. osuđeniku je izrečena djelomična uvjetna osuda tako što će se dio kazne na koju je osuđenik osuđen u trajanju od devet mjeseci zatvora izvršiti, a dio kazne u trajanju od devet mjeseci zatvora se neće izvršiti ako osuđenik u roku od tri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 72. KZ/11. osuđeniku je izrečena sigurnosna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom svih kategorija vozila u trajanju od dvije godine.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20.-odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22., dalje: ZKP/08.) naloženo je osuđeniku da podmiri troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1., 6. i 8. ZKP/08. u ukupnom iznosu od 3.250,00 kuna, dok će se o visini troškova opunomoćenika oštećenice odlučiti posebnim rješenjem. Osuđenik je, na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08., oslobođen podmirenja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. ZKP/08., koji se odnose na dio troškova toksikološkog vještačenja, troškove kombiniranog sudskomedicinsko-prometnog vještačenja i troškove kombiniranog kardiološko-neurološkog vještačenja.

2. Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pravovremeno je podnio osuđenik po branitelju G. M., odvjetniku u O. d. M.-L.-R.-T. sa sjedištem u Z., zbog „bitne povrede odredaba kaznenog zakona (čl.  469, st 1, t. 2 ZKP) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 470, st. 2 ZKP)“, s prijedlogom da „ prvostupanjski sud postupi u smislu čl. 518, st. 4 ZKP-a prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu RH“, a nastavno predlaže da „Vrhovni sud RH odgodi izvršenje pravomoćne presude do donošenja odluke povodom podnesenog Zahtjeva za ispitivanje odnosne pravomoćne presude.“.

3. Prvostupanjski je sud po zaprimanju zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s odredbom članka 518. stavka 4. ZKP/08.

4. Zahtjev nije osnovan.

4.1. U okviru razloga za podnošenje zahtjeva osuđenik, uz pogrešno utvrđeno činjenično stanje (što nije zakonska osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka),  ističe i povredu kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. KZ/11., a to predstavlja osnovu za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz članka 517. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Međutim, iz sadržaja obrazloženja zahtjeva vidljivo je da tu zakonsku osnovu osuđenik uopće ne obrazlaže, nego polemizira s pravilnošću utvrđenog činjeničnog stanja, dovodeći u sumnju vjerodostojnost „sudskog utvrđivanja suspektne alkoholiziranosti optuženika na temelju protupropisne i manjkave procedure koja je prethodila izvođenju ekspertize“. Pritom vrlo opširno obrazlaže u čemu su se, po njegovom mišljenju, sastojali nedostaci i manjkavosti postupanja prilikom uzimanja uzoraka krvi i urina radi analize, s posebnim naglaskom na obrazac AUK-2 koji nije bio u cijelosti ispunjen. No, kao što je već navedeno, pogrešno utvrđeno činjenično stanje u članku 517. ZKP/08. nije propisano kao zakonska osnova za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude pa je u tom dijelu zahtjev neosnovan.

4.2. Osuđenik u zahtjevu, obrazlažući propuste u postupku uzimanja uzoraka krvi i urina radi analize, iako to uvodno ne ističe, ukazuje i na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., a to je zakonska osnova za podnošenje zahtjeva iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08., tvrdeći da „nepoštivanje propisane procedure dovodi do manjka, ili čak potpunog izostanka kredibilnosti dokaza te zbog toga i do nezakonitosti dokaza o eventualnoj alkoholiziranosti optuženika“. U nastavku navodi da se zbog toga „na takvim dokazima ne može temeljiti sudska odluka, a ako se temelji kao u konkretnom slučaju, tada je ta odluka nezakonita na štetu osuđenika jer je za donošenje sudske odluke korišten dokaz koji se nije mogao koristiti te je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje na štetu osuđenika.“.

4.3. Međutim, osuđenik zanemaruje činjenicu da je i tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom predlagao da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje upravo obrasci AUK1 i AUK2, kao i nalaz i mišljenje toksikološkog vještaka kojim je utvrđena koncentracija alkohola u krvi i mokraći osuđenika tempore criminis, ali je taj prijedlog prvostupanjski sud posebnim rješenjem odbio, a Županijski sud u Velikoj Gorici je žalbu osuđenika protiv tog rješenja odbio kao neosnovanu rješenjem broj Kž-32/2020. od 26. svibnja 2020. Osuđenik je tu okolnost isticao i u žalbi protiv prvostupanjske presude, ali taj žalbeni prigovor drugostupanjski sud nije prihvatio, smatrajući da je prvostupanjski sud pravilno zaključio da nije riječ o nezakonitim dokazima u smislu članka 10. ZKP/08. i da je prijedlog osuđenika zakonito odbio, s obrazloženjem koje u cijelosti prihvaća i Vrhovni sud Republike Hrvatske i na isto, radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja, upućuje osuđenika, jer se u zahtjevu ne ističe nikakve nove razloge koji bi doveli u sumnju zakonitost dokaza, osim onih koje je tijekom postupka prije isticao. Stoga nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. pa je i u tom dijelu zahtjev neosnovan.

5. Slijedom iznijetoga, trebalo je  odbiti zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao u izreci, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08.

Zagreb, 3. listopada 2023.

                                                        Predsjednik vijeća:

                                                                                                  dr. sc. Marin Mrčela, izv. prof., v.r.