Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Kž-863/2024-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Željke Skomeršić i Koraljke Bumči kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optuženog HK i dr., zbog kaznenog djela iz članka 228. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi 2. optuženog CK podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu broj K-99/2019 od 14. studenoga 2022., u sjednici vijeća održanoj 4. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba 2. optuženog CK kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, 1. optuženi HK, 2. optuženi CK i 3. optuženi ČK proglašeni su krivima zbog kaznenog djela krađe iz članka 228. stavak 1. KZ/11, te su osuđeni i to 1. optuženi HK na kaznu zatvora deset mjeseci, 2. optuženi CK na kaznu zatvora jedna godina i 3. optuženi ČK na kaznu zatvora jedna godina, u koju im je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 29. prosinca 2018. do 28. ožujka 2019., a na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 – dalje u tekstu: ZKP) oslobođeni su obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 6. ZKP te nagrade i nužnih izdataka postavljenih branitelja po službenoj dužnosti.
2. Protiv te presude žalbu je podnio 2. optuženi CK po braniteljici Petri Vugrin Posavec, odvjetnici u Čakovcu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili je preinači uz smanjenje kazne 2. optuženom EK.
3. Odgovor na žalbu podnijelo je Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu 2. optuženika kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.
4. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.
5. Žalba nije osnovana.
6. 2. optuženik samo u uvodu žalbe ističe žalbene osnove bitne povrede odredaba kaznenog postupka i povrede kaznenog zakona, ali bez daljnjeg obrazloženja u čemu bi se konkretno navedene povrede sastojale.
7. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, 2. optuženik kritizira analizu i ocjenu izvedenih dokaza, smatrajući da prvostupanjski sud nije utvrdio postojanje prethodnog dogovora sve trojice optuženika u namjeri počinjenja kaznenog djela krađe koje im je stavljeno na teret, zatim da nije utvrdio vrijednost otuđenih predmeta, te da je sve otuđeno vraćeno, pa samim time za oštećenika nije nastupila šteta niti je 2. optuženik pribavio imovinsku korist.
8. Suprotno navodima iz žalbe 2. optuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio supočiniteljsku ulogu 2. optuženika, kada je na temelju detaljne i sveobuhvatne analize iskaza 1. optuženog HK, 2. optuženog CK i 3. optuženog ČK, dovedene u vezu s iskazom svjedokinje OK, snimkom video-nadzora, te podacima o zaticanju sve trojice optuženika neposredno nakon počinjenja kaznenog djela od strane policijskih službenika u kombiju u kojem su ujedno pronađene sve otuđene stvari, ispravno utvrdio da su sva trojica optuženika prilikom počinjenja kaznenog djela krađe postupali zajedno i po prethodnom dogovoru.
8.1. U pravu je 2. optuženik kada u žalbi ističe kako okolnost da su 1. i 3. optuženici tada došli u kuću 2. optuženika, još uvijek ne znači postojanje dogovora i namjere na počinjenje kaznenog djela krađe, no pritom zanemaruje cijeniti sve ono što je uslijedilo nakon toga.
8.2. Da je 2. optuženik na temelju zajedničke odluke sa 1. i 3. optuženikom počinio kazneno djelo krađe i to na način da je svaki od njih sudjelovao u radnji izvršenja (tzv. supočiniteljstvo u užem smislu), proizlazi iz činjenice da su se sva trojica u ranojutarnjim satima, oko 4 sata, kombijem uputili do parkirališta oštećenog trgovačkog društva, zaustavili vozilo točno pokraj predmeta koje su potom otuđili, a radi se o metalnim konstrukcijama, šablonama, stalcima i profilima pobliže opisanim u činjeničnom opisu prvostupanjske presude, na način da su sva trojica sudjelovala u njihovom utovaru, tim više što se radi o teškim predmetima za čije prenošenje su potrebne više od dvije osobe, te su se zajedno udaljili odmah po ostvarenju svoga cilja.
8.3. Iz opisanog postupanja sve trojice optuženika jasno slijedi da je ovdje riječ o zajedničkom planu počinjenja kaznenog djela, svjesnoj i voljnoj kooperaciji zasnovanoj na zajedničkoj odluci o djelu i o njegovu izvršenju. Zbog toga utvrđenje prvostupanjskog suda da su postupali zajedno i po prethodnom dogovoru kao supočinitelji, žalbenim navodima 2. optuženika nije dovedeno u sumnju.
9. Što se pak tiče utvrđenja vrijednosti otuđenih predmeta, ono je uslijedilo nakon detaljnog ispitivanja svjedokinje OK kao predstavnice oštećenog trgovačkog društva, ujedno predsjednice uprave, koja je time svakako upoznata sa vrijednosti svakog pojedinog otuđenog predmeta koju je precizno navela, stranke pa niti 2. optuženik na takav iskaz nisu imali primjedbi, niti je i jednim drugim dokazom doveden u pitanje. Osim toga, kako su svi otuđeni predmeti vraćeni oštećeniku jer su oduzeti uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta neposredno nakon zaustavljanja kombija od strane policijskih službenika, pa stoga nije postavila imovinskopravni zahtjev, tada tim više nema razloga za sumnju u njenu vjerodostojnost i posljedično pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o predmetima upravo iskazane vrijednosti, kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti.
10. Što se pak tiče daljnjih žalbenih navoda 2. optuženika, njima se sadržajno poistovjećuju dva posve različita pojma. Naime, kazneno djelo krađe dovršeno je samim oduzimanjem, aprehenzijom tuđe pokretne stvari, u konkretnoj situaciji u vlasništvu oštećenog trgovačkog društva, koje je u tom trenutku oštećeno za vrijednost otuđenih stvari. To što su otuđene stvari naknadno vraćene oštećeniku je posve drugo pitanje koje je u konkretnoj situaciji bilo od utjecaja na osnovu za naknadu štete, a to je da oštećenik u konačnici ne postavlja imovinskopravni zahtjev.
11. Žaleći se zbog odluke o kazni, 2. optuženik smatra da, iako sud vrijednost otuđene robe ne stavlja u kontekst visine izrečene kazne, ona je zasigurno makar i podsvjesno mogla utjecati na visinu kazne, tim više što se spominje recidivizam i visok stupanj kriminalne volje. Kazna nije adekvatna stupnju krivnje, društvenoj opasnosti djela i okolnosti da oštećeniku nije pričinjena šteta.
11.1. Preispitujući prvostupanjsku presudu po toj žalbenoj osnovi, drugostupanjski sud smatra da su sve okolnosti relevantne za odluku o kazni potpuno i pravilno utvrđene, te da je prvostupanjski sud utvrđenim olakotnim i otegotnim okolnostima dodijelio odgovarajući značaj koji je rezultirao adekvatnom kaznom zatvora 2. optuženiku u trajanju jedna godina.
11.2. Prilikom izbora vrste i mjere kazne, polazišna točka je stupanj krivnje pri čemu 2. optuženik zanemaruje da je njegov stupanj krivnje maksimalan jer je postupao s izravnom namjerom, bio je svjestan zabranjenosti djela, pri čemu ne postoji nijedan ispričavajući razlog, a njegova ubrojivost nije dovedena u sumnju.
11.3. Kod odmjeravanja kazne, prvostupanjski sud se nije rukovodio nekim izvanjskim utjecajima, već onim okolnostima propisanim člankom 47. KZ/11, pa je tako kao olakotno 2. optuženiku cijenio njegove osobne prilike, odnosno očinstvo troje djece, dok je s druge strane na temelju podataka iz kaznene evidencije zaključio da se radi o višestruko osuđivanoj osobi, specijalnom recidivistu i na temelju toga, a ne vrijednosti otuđenih predmeta predmetnim kaznenim djelom, zaključio o njegovoj upornosti i visokom stupnju kriminalne volje.
11.4. Sa takvim zaključkom slaže se i drugostupanjski sud, imajući na umu da njegov prijašnji život nije bio usklađen sa zakonom budući da je čak šest puta osuđivan, sve zbog kaznenih djela imovinskog karaktera i to teških krađa, razbojničke krađe i krađa u pokušaju, dok njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela za koje je u ovom postupku proglašen krivim, također ukazuje na nastavno kriminalno postupanje jer je još jednom osuđen i to zbog kaznenog djela teške krađe. U tri navrata su mu izrečene uvjetne osude, a preostala četiri puta bezuvjetne zatvorske kazne. Kada se tome doda da je oštećenik obeštećen povratom stvari samo zato jer su optuženici zatečeni s otuđenim stvarima neposredno nakon počinjenja kaznenog djela, dakle izvan bilo kakvog utjecaja 2. optuženika u smislu naknade štete, tada ova okolnost suprotno žalbenim navodima nema utjecaja na visinu kazne jer se ne može podvesti pod u tom smislu potreban trud da naknadi štetu.
12. Budući da žalba 2. optuženika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude nisu utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavak 1. ZKP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP odlučeno je kao u izreci.
Zagreb, 4. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Mihela Grahovac
