Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-299/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihaele Grahovac kao predsjednice vijeća te Koraljke Bumči i Željke Skomeršić kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog KB, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i dr. Kaznenog zakona (Narodne novine broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-177/2023 od 9. veljače 2024., na raspravi održanoj 4. studenog 2025., u prisutnosti zamjenice državnog odvjetnika, optuženika i branitelja optuženika IB, odvjetnika iz [adresa],

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog KB preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom KB za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 u odnosu na KBŠ utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, na temelju članka 139. stavak 2. KZ/11 u odnosu na DB utvrđuje kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, na temelju članka 140. stavak 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju 3 (tri) mjeseca, na temelju članka 155. stavak 1. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju 4 (četiri) mjeseca, te se na temelju članka 51. KZ/11 optuženi KB osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, pa se optuženom KB na temelju članka 56. KZ/11 izriče uvjetna osuda na način da kazna zatvora na koju je osuđen neće biti izvršena ako optuženik u vremenu 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom KB će se u slučaju opoziva uvjetne osude u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru u trajanju od 26. kolovoza 2022. do 10. studenog 2022.

II. U preostalom dijelu žalba optuženog KB odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Slavonskom Brodu, broj: K-177/2023 od 9. veljače 2024., optuženi KB proglašen je krivim da je počinio dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano i kažnjivo po članku 139. stavak 2. KZ/11, kazneno djelo protiv osobne slobode, nametljivim ponašanjem, opisano i kažnjivo po članku 140. stavak 1. KZ/11, te kazneno djelo protiv spolne slobode, bludnom radnjom, opisano u članku 155. stavak 1. KZ/11 u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 155. stavak 1. KZ/11, sve u vezi s člankom 51. KZ/11, te je temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, temeljem članka 139. stavak 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, temeljem članka 140. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, temeljem članka 155. stavak 1. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci, te je temeljem članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Temeljem članka 69. stavak 1. KZ/11 optuženom KB je izrečena sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola u trajanju 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci. Temeljem članka 73. KZ/11 optuženiku je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja prema žrtvi KBŠ u trajanju 2 (dvije) godine. Temeljem članka 54. KZ/11 optuženiku je u izrečenu kaznu uračunato vrijeme od uhićenja tj. od 26. kolovoza 2022. u 21,30 sati do 10. studenog 2022., kada mu je ukinut istražni zatvor.

1.1. Temeljem članka 148. stavak 1. u vezi članka 145. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj: 152/08, 76/09, 80/11, 120/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 – u daljnjem tekstu: ZKP) optuženik je dužan iznos od 203,86 eura, te 96,62 eura na ime davanja psihijatrijskog vještačenja na raspravi, 104,85 eura za vještaka Miroslava Baču te 126,60 eura za vještaka ĆB na raspravi 9. veljače 2024., uplatiti u korist proračuna na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske broj IBAN [broj bankovnog računa], model HR64, poziv na broj primatelja 6084-4323-177- 2023, u roku 15 (petnaest) dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju IB, odvjetniku iz [adresa], iz svih zakonskih razloga, odluke o visini kaznene sankcije, primjeni sigurnosne mjere obaveznog liječenja od ovisnosti od alkohola te troškova kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak pred drugog suca, podredno, preinači presudu i donese oslobađajuću presudu.

3. Odgovor na žalbu je podnio državni odvjetnik s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu optuženika kao neosnovanu.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženika je djelomično osnovana.

6. Razmatrajući žalbene navode optuženika, kojima se između ostalog obrazlaže bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a utvrđeno je da je u odnosu na radnje kaznenoga djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 te radnju kaznenog djela iz članka 140. stavak 1. KZ/11 i kaznenog djela iz članka 155. stavak 1. KZ/11, počinjena povreda Zakona o kaznenom postupku na koju ukazuje optuženik u svojoj žalbi. Naime, prvostupanjski sud nije obrazložio na temelju kojih okolnosti je utvrdio da je optuženik počinio svako od pojedinih radnji kaznenih djela koja su mu stavljena na teret, dok u odnosu na subjektivne elemente kaznenih djela za koja je oglašen krivim nije iznio niti jedan razlog zbog čega prvostupanjska presuda nema razloga o odlučnim činjenicama. Nadalje, prvostupanjski sud je osim što je kratko naveo da je optuženiku izrekao sigurnosnu mjeru liječenja od alkoholne bolesti, nije obrazložio iz čega je utvrdio zakonske razloge za izricanje te sigurnosne mjere pa je i na taj način prvostupanjska presuda manjkava u pogledu odlučnih činjenica.

6.1. Budući da je prvostupanjska presuda bila prethodno ukinuta, na temelju odredbe članka 484.a ZKP-a, drugostupanjski je sud proveo raspravu koja je održana u prisutnosti zamjenice županijskog državnog odvjetnika, branitelja optuženika odvjetnika IB i optuženika KB te je nakon održane rasprave donio presudu.

7. Pozvan da se očituje o navodima optužbe, optuženik je ponovio da se ne smatra krivim za radnje inkriminiranih kaznenih djela, dok su u nastavku dokaznog postupka, a sukladno suglasnom prijedlogu stranaka pročitani: zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola u organizmu okrivljenika KB serijskog broja [serijski broj] od 26. kolovoza 2022. (list 10), zapisnik o ispitivanju KB s DVD snimkom ispitivanja (list 51-55), zapisnik o ispitivanju KB s DVD snimkom ispitivanja (list 69-73), nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. ĆB (list 93-97), zapisnik o ispitivanju svjedoka RB (list 105-107), zapisnik o ispitivanju oštećenika kao svjedoka KBŠ (list 108-111), zapisnik o ispitivanju svjedoka SB (list 112-114), zapisnik o ispitivanju oštećenika kao svjedoka NB (list 115-117, 119-122), izvadak iz prekršajne evidencije za okr. KB (list 61-62), izvadak iz kaznene evidencije okr. KB (list 63)., nalaz i mišljenje dr. ĆB, oštećene KBŠ od **.**.2023., OB na raspravnom zapisniku od **.**.2023. CB sa raspravnog zapisnika od **.**.2023. UB sa raspravnog zapisnika od 10. siječnja 2023., nalaz i mišljenje liječnika vještaka dr. ĆB sa raspravnog zapisnika od 10. studenog 2022. iskaz oštećene KBŠ sa raspravnog zapisnika od **.**.2022., NB, RB, SB, LB, NB sa raspravnog zapisnika od 10. studenog 2023. Na kraju dokaznog postupka pročitan je izvod iz kaznene evidencije za optuženika. Optuženi je u svojoj obrani iznijetoj na kraju dokaznog postupka ostao u cijelosti pri ranije iznesenim obranama dodajući da mu je jako žao zbog tog slučaja kao i da su nakon predmetnog događaja svi njegovi kontakti sa oštećenicom prestali. Dodao je i da je 24. rujna 2025. imao prometnu nezgodu u kojoj je teško tjelesno ozlijeđen na način da sam zadobio prijelom nosnih kostiju, jagodičnih kosti i gornje vilice, kao putnik na stražnjem sjedalu dok je u organiziranom prijevozu bio vožen na posao.

7.1. Svi pročitani dokazi nakon provedenog dokaznog postupka pred ovim sudom, prihvaćeni su kao vjerodostojni i istiniti jer isti u pogledu svoje vjerodostojnosti nisu niti pred ovim sudom osporeni. Slijedom navedenog, a nakon ukupno provedenog dokaznog postupka te izvršene analize izvedenih dokaza kako pojedinačno tako i u njihovoj ukupnosti, donesena je ova presuda.

8. U odnosu na oba kaznena djela prijetnje kako u odnosu na KBŠ tako i u odnosu na oštećenog NB, pogrešno ističe optuženik prigovor pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Naime, činjenica da je optuženi KB počinio radnje kaznenih djela prijetnje u odnosu na KBŠ na način kako je to opisano u izreci prvostupanjske presude proizlazi prvenstveno iz iskaza saslušanog svjedoka – oštećenice. Iz navedenog iskaza proizlazi da joj je optuženi dok je bila u dućanu „Boso“ prišao sa leđa i rukama dodirivao stražnjicu te govorio „mmm…“. Nakon toga je, sukladno njezinom iskazu, ona uzela za ruku svoju kćer i uputila se prema blagajni, da bi on krenuo za njom govoreći joj da ju neće ostaviti recitirajući joj ljubavne stihove. Nakon toga joj je počeo govoriti „da će ih sve ubiti“. Navedeni način ponašanja optuženika okolnosno potvrđuje i svjedočki iskaz SB koja, iako nije imala neposrednih saznanja, saznanja o događaju crpi iz pričanja kćeri oštećenice, odnosno svoje unuke, koja joj je potvrdila okolnosno opisani način događaja. Osim toga i sam oštećeni NB potvrđuje činjenicu komunikacije koju je inicirao inkriminirani dan optuženik i to ne samo u odnosu na oštećenu KBŠ, već i u odnosu na njega osobno. Dakle, kada se nakon prethodnog fizičkog kontakta koji je bez volje oštećene KBŠ sa njom ostvario optuženik, dovedu u svezu izgovorene riječi prijetnje koje je decidirano kao izgovorene od strane optuženika navela saslušana svjedokinja KBŠ: „sve ću vas ubiti“ koje je optuženik prvo uputio njoj, a potom i neposredno optuženiku: „što ti hoćeš i tebe ću ubiti…“, s riječima prijetnje koje je naveo oštećeni NB da su izgovorene od strane optuženika prema njemu osobno: „…ti si običan hohštapler prodaješ drogu maloj djeci ti nju ne zaslužuješ“, nesporno je da je optuženik izgovorio riječi spram oba oštećenika na način na koji je to navedeno u izreci prvostupanjske presude. Dakle, iako se žalbom ne osporava verabalni sukob već samo ozbiljnost prijetnje, suprotno tvrdnji optuženika KB isti je počinio radnje kaznenih djela prijetnje na način na koji je to opisano sada u izreci ove presude, izgovorivši riječi prijetnje i spram KBŠ i spram NB. Osim toga, iako nije sporno kao što to navodi optuženik da je isti bio smanjeno ubrojiv, na ozbiljnost prijetnje ukazuje način izgovorenih riječi, koja okolnost, uz činjenicu da oštećeni i optuženi nisu u ni u kakvim odnosima i kojima je osim toga prethodilo i uznemiravanje u vidu vožnje automobilom pored kuće oštećenice i oštećenika, ukazuje na jasnu i izravnu namjeru prijetnje optuženika i spram oštećene IBŠ i NB. Pri tome je potrebno naglasiti a što iz vida ispušta u svojoj žalbi optuženik da je kazneno djelo prijetnje, kazneno djelo apstraktnog ugrožavanja koje je ostvareno već i sa samim ciljem da se kod žrtve stvori osjećaj nespokojstva i nesigurnosti zbog izgovorenih riječi, pri čemu čak nije potrebno i da je počinitelj imao stvarnu namjeru ostvarenja kaznenog djela kojim prijeti. Kako je dakle nesporno da su riječi sadržajno označene u izreci same presude podobne da se kod obje žrtve (oštećenika), ali i kod svake druge prosječne osobe stvori osjećaj nesigurnosti, uznemirenosti ili nespokojstva, a što se i dogodilo na strani obje žrtve i to ne samo u vidu bojazni za vlastiti život već i živote članova svoje obitelji, valja zaključiti da postoje sve one okolnosti koje su bile odlučne u pogledu kaznene odgovornosti okrivljenika za oba kaznena djela prijetnje počinjena na štetu dva oštećenika. Dakle, iako optuženik osporava ne samo izrečene riječi prijetnje, već i činjenicu utvrđenog fizičkog kontakta sa oštećenom KBŠ, a koje okolnosti su kao nesporno utvrđene tijekom ponovljenog dokaznog postupka provedenog pred ovim sudom kao drugostupanjskim, valjalo je žalbeni navod optuženika - pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u pogledu navedena dva kaznena djela iz članka 139. stavak 2. KZ/11 - otkloniti kao neosnovan. Kao neosnovan valjalo je otkloniti i žalbeni navod optuženika, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na kazneno djelo iz članka 155. stavak 1. KZ/11. Naime, u odnosu na kazneno djelo iz članka 155. stavak 1. KZ/11, kao što je prethodno već navedeno utvrđeno je da je optuženik svojim tijelom dodirivao tijelo oštećene KBŠ, dodirnuvši joj prethodno stražnjicu i govoreći: „mmm…“ ostvarivši na taj način i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 155. stavak 1. KZ/11 – bludnom radnjom. U odnosu pak na žalbeni navod optuženika da je prvostupanjski sud pod točkom 42. svoje presude pogrešno citirao svjedočki iskaz RB treba istaknuti da iz raspravnog zapisnika od 5. listopada 2023. proizlazi da je ispitan navedeni svjedok ali i da je ista iskazivala suglasno kao i 10. studenog 2022. a koji iskaz je u bitnom i reproduciran prvostupanjskom presudom.

9. Nadalje, suprotno žalbenim navodima koje u svojoj žalbi obrazlaže optuženik osporavajući radnju kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 140. stavak 1. KZ/11, potrebno je istaknuti slijedeće. Sam optuženik u svojoj obrani ne osporava da se vozi s otvorenim prozorom i da u njegovom automobilu svira glasna glazba, ali i da je slao poruke oštećenici jer je čuo da se ona razvodi, kao i da je mislio da sa telefona oštećenice dobiva poruke koja mu je ona upućivala. Dakle, sam optuženik ne osporava da je sa oštećenom KBŠ ostvarivao kontakt putem telefona. Nadalje, ne samo oštećena KBŠ nego i majka oštećene SB, suglasno navode da je optuženik sa svojim automobilom prolazio pored njihove kuće i puštao glasnu muziku, pri čemu je SB dodala i da je znao stajati s autom pored kuće u kojoj i ona živi sa svojom kćeri i njezinom obitelji i puštati glasno ljubavne pjesme kao i da se to odvijalo od lipnja pa do kolovoza 2022. godine. Tijekom tog perioda znao je stajati ispred njihove kuće i pjevati „Voliš li me još“, a što je sve i kod njezine kćeri i kod njezinog zeta izazivao uznemirenost i strah. Dakle, kada se tako utvrđeni način događaja dovede u svezu s dijelom svjedočkog iskaza RB, zaposlenice dućana koja je svjedočila događaju od 26. kolovoza 2022., opisanom pod točkom 8. obrazloženja ove presude prema čijem iskazu je oštećena KBŠ bila vidno uplašena zbog ponašanja optuženika, to je iz ukupno utvrđenih činjenica sa nespornom sigurnošću zaključeno da je optuženik počinio i radnju kaznenog djela nametljivog ponašanja u vremenskom periodu od nekoliko mjeseci koji je prethodio kaznenim djelima prijetnje i kaznenom dijelu bludne radnje počinjenih na štetu KBŠ i njezinog supruga NB. Dakle, potpuno suprotno žalbenim navodima optuženika da se u njegovim radnjama ne stječu zakonska obilježja kaznenog djela nametljivog ponašanja, isti je, dolazeći ispred kuće oštećene i puštajući glasno pjesme ljubavnog sadržaja, a na koje ponašanje optuženika sama oštećena nije odgovarala afirmativno ostvario objektivna obilježja kaznenog djela za koje je u konačnici i oglašen krivim. Naime, sama činjenica da isti nije ulazio u dvorište oštećene, odnosno da je dok je puštao glasno muziku i stajao ispred kuće oštećene u stvari bio na javnoj površini nije ona okolnost koja bi ukazivala da je ili nije ostvarena radnja navedenog kaznenog djela. Suprotno tome, radnja kaznenog djela nametljivog ponašanja ostvarena je kada se nastoji sa određenom osobom kroz dulje vrijeme ostvariti neželjeni kontakt. Okolnost pak koju ističe optuženik da je mislio da sa mobitela oštećene dobiva poruke, kraj nesporne činjenice da tijekom učestalih dolazaka ispred kuće oštećene kroz čak dva mjeseca, sama oštećena nije pokazala niti jednu radnju spram optuženika koja bi potaknula takvo ponašanje optuženika, primjerice; na način da je oštećena izlazila ispred kuće ili na neki drugi način samom optuženiku odobravala takvo njegovo ponašanje, već je suprotno tome istoga prijavila i za utvrđena protupravna postupanja, jasno ukazuje da je i taj žalbeni navod optuženika uslijed ukupno utvrđenog činjeničnog stanja, valjalo otkloniti kao neosnovan.

10. Nesporno je utvrđeno i da je optuženik u odnosu na radnje kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. KZ/11 i kaznenog djela bludne radnje iz članka 140. stavak 1. KZ/11, kao i kaznenog djela nametljivog ponašanja iz članka 155. stavak 1. KZ/11 postupao sa oblikom krivnje koje se u pravu naziva izravna namjera. Izravna namjera na strani optuženika vidljiva je prvenstveno u njegovom učestalom dolaženju i puštanju glasne muzike ljubavnog sadržaja ispred kuće u kojoj živi oštećenica. Dovodeći u svezu takvo ponašanje optuženika s činjenicom da je isti neposredno nakon takvog ponašanja, u dućanu u kojem se nalazila oštećenica sa svojom kćeri, prišao, dirao ju po stražnjici, vidljiva je i njegova jasna namjera u odnosu na kazneno djelo bludne radnje. Nadalje, izravna namjera u odnosu na svako od pojedinih kaznenih djela prijetnje na strani optuženika proizlazi iz činjenice da je isti očito ponukan odbijanjem oštećenice - prijetnje prvo uputio njoj, a potom, nakon što ju je verbalno pokušao zaštiti, i njezinom suprugu. Tako izravno izrečene riječi prijetnje uz činjenicu o kojoj je iskazivala oštećena KBŠ, da je optuženi davao „miris na alkohol“ ukazuju i da je isti radnju čak tri kaznena djela, počinio pod utjecajem alkohola. Navedenu činjenicu potvrđuje svojim nalazom i mišljenjem vještak psihijatar. Isti je naime u svom pisanom nalazu i mišljenju koji prileži spisu (list 104-108), naveo da je optuženiku potrebno odrediti sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja od ovisnosti jer boluje od alkoholne bolesti i jer zbog svoje ovisnosti o alkoholu može počiniti nova kaznena i prekršajna kaznena djela i to moguće i s težim posljedicama.

11. Optuženik, kao i državni odvjetnik, u svom odgovoru na žalbu iznose žalbene razloge u odnosu na vrstu i visinu izrečene kazne zatvora i za svoje razloge iznose oprečne argumente.

11.1. Prvenstveno treba naglasiti da je ovaj sud kao drugostupanjski, razmatrao vrstu i visinu kazne koju je spram ovog optuženika bilo potrebno izreći nakon provedene rasprave. Tako je bitnim za istaknuti da je već i prvostupanjski sud ispravno cijenio činjenicu da se radi o osobi koja do sada nije osuđivana. Posebno je međutim potrebno cijeniti i činjenicu da je optuženik u vrijeme činjenja čak tri kaznena djela za koja je i ovom presudom oglašen krivim bio smanjeno ubrojiv uslijed alkoholiziranosti sve sukladno vještačkom nalazu koji je dan nakon što su nad optuženikom provedena potrebna testiranja u svrhu utvrđenja da li je isti ovisan o alkoholu. Osim tih okolnosti sud je posebno cijenio i činjenicu da je isti uslijed pretrpljene prometne nesreće nakon počinjenih kaznenih djela zadobio i značajne tjelesne ozljede, pa su te okolnosti uz protek vremena i činjenicu da se isti nakon počinjenih djela čak preselio i u drugi grad, one okolnosti koje su od strane ovoga suda posebno cijenjene. Uvažavajući navedeno, kao i već istaknute okolnosti od strane prvostupanjskog suda koje su uzete u obzir prilikom odmjeravanja vrste i visine kazne, ovaj je sud za kazneno djelo iz članka 139. stavak 2. KZ/11 počinjeno u odnosu na oštećenu KBŠ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, u odnosu na kazneno djelo iz članka 132. st. 2 KZ/11 počinjeno na štetu NB utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, za kazneno djelo iz članka 140. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca a za kazneno djelo iz članka 155. stavak 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca. Svaku od pojedinih kazni sud je procijenio, osim na temelju utvrđenih okolnosti na strani optuženika, i na temelju predviđene vrste i visine kazne za svako od pojedinih kaznenih djela. Ujedno je optuženika na temelju članka 51. KZ/11 osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine koja kazna u svom zbiru prema mišljenju ovoga suda predstavlja onu kaznu kojom se u najboljoj mjeri ostvaruje svrha kažnjavanja koja je zakonom predviđena kako u pogledu specijalne tako i u pogledu generalne prevencije. Nadalje, primjenom uvjetne osude sa rokom kušnje u trajanju od 3 (tri) godine određeno je da se neće izvršiti kazna zatvora na koju je osuđen optuženik ukoliko u danom roku provjeravanja ne počini novo kazneno djelo. Upravo navedena vrsta i visina kazne na koju je ovaj optuženik osuđen u svojoj ukupnosti suprotno stavu državnog odvjetnika koji je u svom odgovoru na žalbu ukazivao na potrebu strožeg kažnjavanja, zadovoljava obavezu suda za individualnim odmjeravanjem kaznene sankcije poštujući određena i jasno utvrđena pravila iz članka 47 KZ/11. Određeno je pri tome i da se u izrečenu kaznu zatvora ima uračunati vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru.

12. U pogledu izrečene sigurnosne mjere na čiju osnovanost se također žali optuženik treba navesti slijedeće. Listovima 104 – 108 spisa prileži nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr. ĆB. Iz navedenog nalaza koji je osim toga i potvrđen usmenim očitovanjem vještaka 9. veljače 2024., osim smanjene ubrojivosti optuženika, proizlazi i činjenica da je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio pod utjecajem alkohola, njegova višegodišnja ovisnost o alkoholu uz povremene pokušaje apstinencije i činjenica da će zbog ovisnosti počiniti prekršajna i kaznena djela sa mogućim težim posljedicama a što i jest bio razlogom da je vještak predložio sigurnosnu mjeru obaveznog liječenja. Dakle, suprotno žalbenim navodima, vještak je u svom usmenom dijelu nalaza pojasnio na temelju kojih je okolnosti zaključio da je optuženiku potrebno izreći sigurnosnu mjeru i za te iznesene zaključke dao valjana i logična objašnjenja koja u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski jer je time ostvaren i objektivni uvjet za izricanje navedene sigurnosne mjere. U pogledu troška kaznenog postupka a koji također osporava optuženik u okviru svoje žalbe, iako samo paušalno navodeći da nije dokazano da bi isti počinio kaznena djela pa time nema i obavezu samog troška kaznenog postupka, treba istaknuti da je ukupna visina troška koja je određena za provedena vještačenja tijekom postupka kao i troškove kaznenog postupaka je u svojoj ukupnoj visini primjerena. Naime, ne samo da se u dijelu radi o troškovima koji su uzrokovani radnjom optuženika u vidu vršenja navedenih kaznenih djela već uvažavajući i činjenicu da se radi o osobi koja je zaposlena i ostvaruje redovite prihode a zbog čega nema razloga za oslobađanjem od troška kaznenog postupka ovaj sud je oglašavajući optuženika krivim za ista kaznena djela nakon provede rasprave, također utvrdio u cijelosti osnovanost troška kako u pogledu prethodno utvrđene visine tako i u pogledu same osnovanosti.

13. Imajući na umu sve navedeno pod točkom 11.1. i 12. obrazloženja ove presude valjalo je djelomično usvojiti žalbu optuženika dok je u preostalom djelu žalba optuženika odbijena je kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda, kako u pogledu izrečene sigurnosne mjere obaveznog liječenja tako i u pogledu troškova kaznenog postupka koji su optuženiku izrečeni prvostupanjskom presudom.

14. Slijedom svega iznesenog, budući da druge povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti nisu pronađene, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac

POUKA O PRAVU NA ŽALBU:

Na temelju članka 490. stavak 1. ZKP-a protiv ove drugostupanjske presude stranke nemaju pravo podnijeti žalbu.