- 1 -              III Kr 96/2023-3

 

 

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 96/2023-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Marina Mrčele, izv. prof. kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i Žarka Dundovića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog J. T. zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 28. veljače 2022. broj K-1/2018. i presuda Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 22. rujna 2022. broj I Kžzd-34/2022-9, u sjednici vijeća održanoj 3. listopada 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenika J. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 28. veljače 2022. broj K-1/2018., osuđenik J. T. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv spolne slobode, teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora četiri godine, te zbog kaznenog djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, bludnih radnji iz članka 193. stavka 2. u vezi s člankom 192. stavkom 3. i člankom 191. stavkom 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. - ispravak, 50/00. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05. - ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske; dalje: KZ/97.), za koje mu je utvrđena kazna zatvora od jedne godine pa je osuđenik za ta djela i uz primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11., osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora četiri godine i šest mjeseci. U tu kaznu mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 27. svibnja 2017. do 14. lipnja 2017.

 

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17.,  126/19., 130/20. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 80/22.; - dalje: ZKP/08.), odlučeno je da je osuđenik dužan nadoknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točka 1. i 6. ZKP/08., sveukupno 37.853,00 kuna, te na ime paušala 4.000,00 kn, u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude, time da će se o trošku zastupanja punomoćnika oštećene odlučiti posebnim rješenjem.

 

1.3. Presudom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske od 22. rujna 2022. broj I Kžzd-34/2022-9, odbijena je kao neosnovana žalba osuđenog J. T. te je potvrđena prvostupanjska presuda.

 

2. Osuđeni J. T. je pravovremeno po branitelju P. P., odvjetniku iz P., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i to zbog povrede kaznenog zakona iz članka 517. stavka 1. točke 2. ZKP/08. u vezi s člankom 468. stavkom 2. ZKP/08. U zahtjevu predlaže „ukinuti u cijelosti odluke prvostupanjskog i višeg suda i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Također predlaže da prvostupanjski sud ili Vrhovni sud riješi da se odgodi izvršenje pravomoćne presude.“.

 

3. Prvostupanjski je sud po zaprimanju zahtjeva osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude postupio u skladu s člankom 518. stavkom 4. ZKP/08.

 

4. Zahtjev osuđenog J. T. nije osnovan.

 

5. Obrazlažući zbog čega smatra da je pobijanom pravomoćnom presudom počinjena povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08., osuđenik ističe da iz prvostupanjske presude, kao osoba koja nema pravno obrazovanje te je prosječnog pravnog znanja, nije mogao utvrditi za koje je djelo, u odnosu na djelo iz točke 1., i po kojem zakonu osuđen, jer da se u prvostupanjskoj presudi navodi samo KZ/11. bez navođenja broja „Narodnih novina“ u kojima je taj zakon objavljen. Pritom i članci koji su navedeni u pobijanoj presudi ne odgovaraju eventualnoj kvalifikaciji kaznenog djela na dan primitka presude. Stoga mu nije razumljivo koji je zakon u konkretnoj situaciji primijenjen. Također je prvostupanjski sud propustio ispitati postojanje pravnog kontinuiteta pa stoga o razlozima primjene određenog zakona u prvostupanjskoj presudi nema niti riječi, nego je pravni kontinuitet ispitao i obrazložio tek drugostupanjski sud, nadomjestivši tako obrazloženje koje je trebalo biti sadržano u prvostupanjskoj presudi.

 

5.1. Prije svega treba napomenuti da činjenica da sam osuđenik nema pravno obrazovanje nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane pravomoćne presude, s obzirom na to da je u tijeku istrage, u prvostupanjskom postupku, žalbenom postupku, a i sada u postupku u povodu ovog izvanrednog pravnog lijeka osuđenik imao pravnu pomoć od strane svog branitelja, imajući na umu činjenicu da je od izmjene pravne kvalifikacije i ustupanja predmeta županijskom sudu, obvezna obrana za osuđenika. Osim toga, nije jasno kako bi zbog navedenog bilo osuđeniku povrijeđeno pravo na pravično suđenje.

 

5.2. Nadalje, nisu točni navodi u zahtjevu da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni brojevi „Narodnih novina“ u kojim je objavljen KZ/11. po kojem je osuđenik proglašen krivim. Naime, u uvodu te presude jasno je navedeno da je primijenjen Kazneni zakon objavljen u „Narodnim novinama“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15., a što je upravo KZ/11. koji je važio u vrijeme počinjenja djela (i koji je, imajući na umu kasnije izmjene, ujedno i blaži zakon za osuđenika). Doduše, tu je naveden samo članak 154. stavak 2. KZ/11. (u kojoj odredbi je navedena i kazna propisana za djelo za koje je osuđenik proglašen krivim). Međutim, u izreci prvostupanjske presude, nakon navođenja činjeničnog i pravnog opisa, navedene su sve zakonske odredbe koje se odnose na kazneno djelo za koje je osuđenik proglašen krivim. Pritom je pravilno naveden i članak 152. stavak 1. KZ/11. jer je u vrijeme počinjenja djela prema tada važećem KZ/11. pravilna zakonska oznaka djela bila upravo kako je i navedeno u prvostupanjskoj presudi, članak 152. stavak 2. u vezi sa stavkom 1. točkom 2., člankom 153. stavkom 1. i člankom 152. stavkom 1. KZ/11. Međutim, niti ovi navodi ne predstavljaju povredu prava na pravično suđenje iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. Oni mogu biti eventualno bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., u okviru koje su povrede ovi navodi isticani u žalbi protiv prvostupanjske presude. No, u skladu s odredbama članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/08. u okviru ovog izvanrednog pravnog lijeka nije dopušteno isticanje navedene bitne postupovne povrede.

 

5.3. Premda je u pravu osuđenik kada u zahtjevu tvrdi da se prvostupanjski sud nije očitovao o pravnom kontinuitetu te primjeni blažeg zakona, drugostupanjski je sud sve to u povodu podnesene žalbe uočio te po službenoj dužnosti ispitao pravni kontinuitet i dao jasne, valjane i ovom sudu prihvatljive razloge u odnosu na postojanje pravnog kontinuiteta te primjenu blažeg zakona (odlomak 10.1.). Treba dodati da prvostupanjska i drugostupanjska presuda čine cjelinu te se zato (ne)postojanje povrede ispituje u odnosu na tu cjelinu koja predstavlja pravomoćnu presudu. Ako je drugostupanjski sud uočio propust prvostupanjskog suda te po službenoj dužnosti ispravio nedostatak prvostupanjske presude (ovdje ispitao pravni kontinuitet), onda nije počinjena povreda u pravomoćnoj presudi. Drugim riječima, pravomoćna presuda sadrži očitovanje o pravnom kontinuitetu i ono je u drugostupanjskoj odluci pa je zahtjev osuđenika neosnovan i u tom dijelu.

 

5.4. Jednako je tako i nerazumljivost oko nazivanja kaznenog djela iz točke 1. „kvalificiranim silovanjem“ u obrazloženju prvostupanjske presude drugostupanjski sud u svojoj presudi obrazložio u odlomku 9.2., otklonivši tako sasvim prihvatljivo i osnovano u žalbi istaknutu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., zbog koje se povrede, kao što je već navedeno, ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.

 

5.5. Jednaka je situacija i u odnosu na kazneno djelo iz članka 193. stavka 2. KZ/97., za koje je osuđenik proglašen krivim u točki 2. izreke prvostupanjske presude. Naime, to je djelo prvostupanjski sud pravilno označio prema KZ/97. koji je važio u vrijeme počinjenja kaznenog djela jer kasnije izmjene zakona nisu blaže za osuđenika (u vrijeme donošenja pobijane presude čak su i strože jer je Zakonom o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, „Narodne novine“ broj 118/18. za kazneno djelo iz članka 158. stavka 2. KZ/11. propisana kazna zatvora od jedne godine do osam godina). Pritom ni pogreška u pisanju zakonskog članka prilikom ispitivanja pravnog kontinuiteta kod navedenog kaznenog djela (umjesto članak 158. stavak 2. KZ/11. naveden članak 155. stavak 2. KZ/11.) nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane pravomoćne presude. Ovo osobito stoga što je navedenu pogrešku u pisanju u svojoj presudi na valjan i prihvatljiv način otklonio drugostupanjski sud (odlomak 11.), ispitavši pritom i postojanje pravnog kontinuiteta i primjenu blažeg zakona.

 

6. Neosnovano osuđenik u zahtjevu ističe i propuste u tijeku istrage u smislu nepostupanja u skladu s odredbom članka 217. stavka 3. ZKP/08. nakon što je predmet iz općinske prešao u županijsku nadležnost. Naime, optužnica je u predmetnom postupku podignuta zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. KZ/11. te je optuženik svoje očitovanje o optužbi i obranu iznio upravo u odnosu na to djelo. Stoga je propust županijskog državnog odvjetnika da donese rješenje o proširenju istrage otklonjen u stadiju rasprave i nije ni od kakvog utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane pravomoćne presude niti se zbog tog propusta može reći da se je radilo u nepravičnom postupku u cijelosti.

 

6.1. Što se tiče pravovremenosti pribavljanja snimke video nadzora predmetnog groblja, nemogućnost pribavljanja iste može se odnositi eventualno na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a zbog koje se osnove, u skladu s odredbama članka 515. stavka 1. i članka 517. stavka 1. ZKP/08., ovaj izvanredni pravni lijek ne može podnositi.

 

7. Nije u pravu osuđenik ni kada u zahtjevu smatra da mu je teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda jer da mu, nakon izmjene pravne kvalifikacije s kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. KZ/11. na štetu oštećenice L. Š., dakle, bez uporabe sile, na kazneno djelo iz članka 154. stavka 2. KZ/11., dakle, uz uporabu sile, nije omogućeno ponovno ispitivanje navedene oštećenice. Naime, upravo je iskaz te oštećenice i bio povod za izmjenu pravne kvalifikacije, a oštećenica je ispitivana na dokaznom ročištu (članak 292. stavak 2. ZKP/08.) u prisutnosti osuđenika i njegovog branitelja te je ta snimka reproducirana na raspravi. Upravo je tada i iskazivala o primjeni sile prema njoj pa je osuđenik imao mogućnost postavljati joj pitanja i na te okolnosti, a što je i iskoristio. Stoga je pravilno u skladu s odredbom članka 292. stavak 4. ZKP/08. odbijeno njezino ponovno ispitivanje.

 

7.1. Osuđenik u tom dijelu zahtjeva, zapravo, svoje nezadovoljstvo rezultatima dokaznog postupka i utvrđenim činjeničnim stanjem, nastoji podvesti pod tešku povredu prava na pravično suđenje. Međutim, bezuspješno, jer su u tijeku postupka bile ispunjene sve pretpostavke načela pravičnosti. Tako je ostvareno pravo stranaka da budu prisutne radnjama u postupku i saslušane prije donošenja odluke te pravo osuđenika da u postupku poduzima sve radnje koje može poduzeti i njezin protivnik, uključujući i predlaganje dokaza, a to je i iskoristio. Niti u jednom dijelu postupka osuđeniku nije bilo povrijeđeno pravo na obranu. Ostvarene su i pretpostavke vezane uz kvalitetu sudske odluke, jer je odluka temeljena na zakonitim dokazima. U konačnici, i prvostupanjski i drugostupanjski sud su dali razloge za svoju odluku, oni su dostatni i razumni, a iz detaljne raščlambe proizlazi da nisu proizvoljni.

 

7.2. Ujedno osuđenik takvim svojim zahtjevom osporava i utvrđeno činjenično stanje. Međutim, kao što je to već navedeno, ovaj izvanredni pravni lijek ne može se podnijeti zbog prigovora činjeničnim utvrđenjima.

 

8. Slijedom svega navedenog, u pravomoćnoj presudi nije ostvarena povreda koja se ističe u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog čega je trebalo osuđenikov zahtjev odbiti kao neosnovan i, na temelju članka 519. u svezi s člankom 512. ZKP/08., odlučiti kao u izreci. S obzirom na takvu odluku, nije bilo mjesta odgađanju izvršenja pravomoćne presude, u skladu s člankom 518. stavkom 5. ZKP/08.

 

Zagreb, 3. listopada 2023.

 

                                                                                                  Predsjednik vijeća:

              dr. sc. Marin Mrčela, izv. prof., v.r.