REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

Poslovni broj: P-1107/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji mr. sc. Maji Josipović na temelju pisanog prijedloga sudske savjetnice Karmen Basić, u pravnoj stvari tužitelja STIMOR d.o.o., Umag, Žrtava fašizma 3C, OIB: 77159431991, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, radi isplate, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Grgić Zovko, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 22. rujna 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, dana 4. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju, u roku od 15 dana, iznos od 40,69 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II/ Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos od 40,69 EUR od 28. rujna 2024. do isplate preko stope dosuđene pod točkom I/ izreke presude.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 144,91 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 4. studenog 2025. do isplate prema godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godišnje, i to u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 6,64 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 14. veljače 2024. godine nastala šteta na vozilu marke i tipa PEUGEOT 508, reg. oznake [registarska oznaka], u vlasništvu oštećenika OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], a da je tuženik tu štetu obvezan nadoknaditi sukladno polici obveznog osiguranja štetnika koju isti ima ugovorenu kod tuženika. Oštećenik je štetni događaj prijavio tuženiku te su djelatnici tuženika 1. srpnja 2024. pregledali vozilo, procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu štete, referentni broj: 248610510157. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela tužitelju, međutim tuženik je samo djelomično podmirio iznos predmetne štete. Oštećenik je svoje vozilo odlučio popraviti kod tužitelja koji je je predmetno vozilo sukladno zahtjevu vlasnika popravio, odnosno vratio u stanje kakvo je bilo prije nastanka štetnog događaja. Tužitelj ima službenu cijenu sata rada po kojoj radi te je za svoju uslugu ispostavio račun broj 192-P1-1 u ukupnom iznosu od 1.542,71 EUR (PDV uključen). Tužitelj je račun popravka poslao na ovjeru i znanje tuženiku te je tuženik likvidirao račun, ali samo na iznos od sveukupno 1.502,02 EUR. Razliku od 40,69 EUR po računu koji tuženik nije platio isti opravdava da je to cijena rada limara i lakirera koji oni priznaju. Upravo ta razlika u cijeni rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik. Dakle, tuženik je platio iznos od sveukupno 1.502,02 EUR po računu, međutim nije platio iznos od 40,69 EUR te po tome nije u potpunosti nadoknadio štetu. Oštećenik kao vlasnik popravljenog vozila te ovlaštena osoba tužitelja sklopili su dana 12. veljače 2025. godine ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja kojim je ustupitelj prenio potraživanje (temeljem tuženikove obrazložene ponude) u iznosu od 40,69 EUR na primatelja tj. tužitelja, o čemu je obavješten ovdje tuženik.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio aktivnu i pasivnu tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako tužitelj i tuženik nisu u nikakvom pravnom, ugovornom odnosu, a da ne bi trebala biti sporno da je dužnost oštećenika da poduzme sve potrebne mjere da bi smanjio štetu. U konkretnom slučaju tuženik je ukazao oštećeniku na mogućnost popravka vozila na istom području i iste vrste i kvalitete servisa, kod više ovlaštenih, tako i neovlaštenih servisera po jeftinijoj cijeni od one koju navodi tužitelj u ovoj tužbi. Tuženik osporava službeni cjenik radionice tužitelja s obzirom da ga je tužitelj izdao sam sebi pa stoga ne može biti relevantan kao mjerodavan dokaz o cijeni sata. Zaključno je tuženik u cijelosti osporio osnov i visinu tužbenog zahtjeva, kao i zatraženi tijek kamata.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao: račun broj 192-P1-1 od 12. rujna 2024. (list 10. spisa), izvid štete broj 248610510157 (list 11. spisa),dopis - ponudu od 1. listopada 2024. (list 14. spisa), izvod prometa po računu od 13. rujna 2024. (list 16. spisa), izvod prometa po računu od 4. listopada 2024. (list 18. spisa), e-mail korespondencija od 24. rujna 2024. (list 20. spisa), preslika fotografija vozila (list 22. – 26. spisa), cjenik radnog sata tužitelja (list 28. spisa), Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. veljače 2024. (list 30. – 31. spisa), notifikaciju o ustupanju tražbine radi ispunjenja od (list 32. spisa), e-mail korespondencija od 21. veljače 2025. (list 61. – 64. spisa), smjernice HANFE (list 59.-60. spisa), mišljenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020. (list 52. -55. spisa), računi Teromolakirnice Zagi d.o.o. uz detaljne prikaze transakcija (list 89. – 105. spisa).

4. Sud nije proveo po tužitelju predložene dokaze za saslušanjem svjedoka OS i saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja, kao ni prometno tehničko vještačenje na okolnost visine cijene sata rada sukladno smjernicama AZTN- a i HANFA-e. Također, nije proveden po tuženiku predložen dokaz za pribavom od tuženika računa za popravak vozila za 2024. godinu s dokazom da su isti računi plaćeni od strane fizičkih osoba, odnosno uvid u poslovne knjige tužitelja na okolnost cijene sata rada provođenjem financijskog vještačenja te za provođenjem prometnog i/ili financijskog vještačenja na okolnost utvrđivanja cijene sata rada lakierera i limara u mjestu i u vrijeme popravka vozila u ovlaštenim i neovlaštenim servisima i prometnog vještačenje na okolnost može li se predmetno vozilo vratiti u prvobitno stanje na jednak način i jednake kvalitete i takvim utvrđenim cijenama sata rada limara/lakirera. Naime, izvođenje predloženih dokaza nije bilo potrebno radi utvrđenja spornih, a odlučnih činjenica između stranaka te bi provođenje tih dokaza bilo neekonomično i pridonijelo bi nepotrebnom odugovlačenju postupka te znatnom povećanju troškova postupka u odnosu na glavnicu potraživanja. Odluka o tužbenom zahtjevu u ovoj pravnoj stvari može se donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

5. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013. i 89/2014, 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) tužbeni zahtjev utvrđen je osnovanim u cijelosti u pogledu glavnog potraživanja, a djelomično osnovan u pogledu zateznih kamata.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 40,69 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 28. rujna 2024. do isplate.

7. Između stranaka nije sporno da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila i oštećeniku ispostavio račun broj 192-P1-1 od 12. rujna 2024., na iznos od 1.542,71 EUR te da je tuženik u mirnom postupku isplatio oštećeniku iznos procijenjene štete umanjeno za iznos razlike u cijeni radnog sata. Nije sporno da se preostali iznos od 40,69 EUR odnosi na cijenu radnog sata tužitelja, odnosno razliku između cijene radnog sata koju je tužitelj naplatio za popravak vozila i cijene radnog sata koji priznaje tuženik.

8. Između stranaka je sporna aktivna i pasivna legitimacija, osnovanost i visina potraživanja. Sporna je stopa i tijek zateznih kamata.

9. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. veljače 2025. sud je utvrdio da je navedeni ugovor sklopljen između OS, kao ustupitelja, i STIMOR d.o.o. (ovdje tužitelj) kao primatelja. Iz navedenog ugovora proizlazi da je ustupitelj ustupio tužitelju svoje potraživanje koje ima prema tuženiku na temelju računa broj 192-P1-1 i temeljem izvida štete dužnika broj 248610510157. U članku 1. stavak 3. je navedeno da je tuženik po ispostavljenom računu podmirio iznos ustupitelju od ukupno 1.502,02 EUR, osnovica po računu iznosi 1.542,71 EUR, dok tuženik nije podmirio iznos od 40,69 EUR, a što je upravo iznos koji ustupitelj ustupa tužitelju.

10. Uvidom u e-mail korespondenciju od 21. veljače 2025. je razvidno da je tuženiku dostavljena Notifikacija o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 12. veljače 2025.

11. Odredbom članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) je određeno da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga, a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. (članak 81. stavak 1. ZOO).

12. Sukladno članku 82. ZOO za ustup tražbine nije potreban pristanak dužnika, ali je ustupitelj dužan obavijestiti dužnika o ustupanju. Prema odredbi članka 84. stavak 1. ZOO primatelj ima prema dužniku ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja.

13. Nadalje, prema odredbi članka 88. stavak 1. ZOO kad dužnik umjesto ispunjenja svoje obveze ustupi vjerovniku svoju tražbinu ili jedan njezin dio, sklapanjem ugovora o ustupanju dužnikova obveza se gasi do iznosa ustupljene tražbine. Prema st. 2. ovog članka, kad dužnik ustupi svome vjerovniku svoju tražbinu samo radi ispunjenja, njegova se obveza gasi, odnosno smanjuje tek kad vjerovnik naplati ustupljenu tražbinu. U oba slučaja primatelj je dužan predati ustupitelju sve što je primio preko iznosa svoje tražbine prema ustupitelju. U slučaju ustupanja radi ispunjenja dužnik ustupljene tražbine može ispuniti svoju obvezu i prema ustupitelju, čak i kad je obaviješten o ustupanju (članak 88. stavak 3. i 4. ZOO).

14. Slijedom svega navedenoga, a temeljem citiranih zakonskih odredaba nedvojbeno je da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati isplatu utuženog iznosa.

15. Nije osnovan tuženikov prigovor nedostataka pasivne legitimacije. Iz zapisnika o izvidu štete broj 248610510157 proizlazi da je upravo tuženik izvršio izvid štete na vozilu oštećenika OS u povodu prometne nesreće koja se dogodila 14. veljače 2024. U izvidu štete tuženik je naveo da je izvršen na temelju police broj [broj police]. U izvidu štete je navedeno da radno vrijeme popravaka iznosi: limar 2,10 sati, lakirer 3,30 sati. Nadalje, iz tuženikovog dopisa (ponude) od 1. listopada 2024. proizlazi da je tuženik tim dopisom izvijestio oštećenika da tuženikova odgovornost za naknadu štete po navedenoj prometnoj nesreći nije sporna, pa je stoga odštetni zahtjev oštećenika pravno osnovan. Stoga, sud je mišljenja da je takvim postupanjem tuženik nedvojbeno konkludentno priznao pasivnu legitimaciju, odnosno svoju obvezu isplate naknade štete koju je oštećenik pretrpio u prometnoj nezgodi od 14. veljače 2024. Stoga, osporavanje legitimacije tuženika, a što tuženik ističe u odgovoru na tužbu i tijekom postupka sud smatra paušalnim i usmjerenim isključivo na odugovlačenje postupka.

16. Uvidom u obrazloženu ponudu od 1. listopada 2024., osim što je utvrdio da je tuženik priznao odgovornost za naknadu štete, sud je utvrdio da je tuženik procijenio visinu štete kao cjelokupnu naknadu štete u iznosu od 1.843,06 EUR. U fusnoti pod točkom 2. tuženik je naveo – Visina štete je procijenjena na temelju izvida štete, fotografija oštećenog vozila, dopunskog izvida štete te računa popravka oštećenog vozila, i to: 1) BOKAVŠEK d.o.o., broj 191-P1-2 od 20. rujna 2024., umanjeno za 63,94 EUR zbog razlike u cijeni radnog sata i 2) STIMOR d.o.o., broj 192-P1-1 od 12. rujna 2024. umanjeno za 40,68 EUR zbog razlike u cijeni radnog sata. Uzimajući u obzir ranije nesporno isplaćenu naknadu štete u iznosu od 460,00 EUR, preostalo je za isplatu iznos od 1.383,06 EUR.

17. Iz navedenog proizlazi da je tuženik priznao oštećeniku štetu u ukupnom iznosu od 1.843,06 EUR i to po dva računa izdana od dva različita servisera, i to od servisera BOKAVŠEK d.o.o. i servisera STIMOR d.o.o., ovdje tužitelja. Nedvojbeno iz tuženikova dopisa od 1. listopada 2024. proizlazi da tuženik nije priznao oštećeniku iznos od 63,94 EUR, a koji iznos predstavlja razliku u cijeni radnog sata servisera BOKAVŠEK d.o.o., te iznos od 40,62 EUR, a koji iznos predstavlja razliku u cijeni radnog sata servisera STIMOR d.o.o., ovdje tužitelja. Upravo je iznos od 40,62 EUR iznos koji tužitelj potražuje tužbom u ovom postupku.

18. Sud ističe da oštećenik nije dužan popraviti vozilo u onom servisu koji mu preporuči osiguravajuće društvo, čak niti u ovlaštenom servisu, a niti u najjeftinijem servisu ili servisu koji naplaćuje prosječnu cijenu, već je ovlašten popraviti vozilo u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila, po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje u skladu sa svojim cjenikom na tržištu. Oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti vozilo te okolnost što postoje i druge radionice u kojima bi cijena radnog sata bila jeftinija ne predstavlja doprinos oštećenika šteti u smislu odredbe čl. 1092. ZOO-a. Poduzetnici, pa i oni koji se bave popravcima vozila, slobodno djeluju na tržištu te ne postoje opravdani razlozi zbog kojih bi oštećenici smjeli popravljati vozilo isključivo prema najpovoljnijim ili prosječnim cijenama na tržištu, kako to smatra tuženik. Iz tužiteljevog cjenika proizlazi da je tužitelj naplatio oštećeniku OS cijenu radnog sata koju naplaćuje na tržištu svim klijentima jer je u njegovom cjeniku (u primjeni od 1. kolovoza 2024.) navedeno da je cijena radnog sata servisa 45,00 EUR po satu (cijena izražena bez PDV). Upravu tu cijenu tužitelj je naplatio oštećeniku. Dakle, tužitelj je oštećeniku naplatio onu cijenu koju redovito naplaćuje na tržištu u skladu sa svojim cjenikom koji se jednako primjenjuje na sve njegove klijente. Zahtjev tuženika da oštećenici popravljaju vozilo samo u određenim servisima koji imaju najjeftinije cijene, a ne u bilo kojem servisu koji djeluje na tržištu, nema temelj u niti jednom propisu. Da društva za osiguranje nisu ovlaštena određivati po kojoj će cijeni radnog sata treće osobe obavljati posao u radionici, kao i da oštećena osoba, odnosno osiguranik može slobodno izabrati gdje će popraviti svoje vozilo i na temelju računa popravka vozila koje mu je izdala izabrana radionica u kojoj je izvršen popravak zahtijevati naknadu štete odnosno naknadu iz osiguranja, mišljenje je i Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja od 20. veljače 2020.

19. Stoga, odabirom tužiteljeve radionice za popravak vozila, oštećenik zasigurno nije doprinio nastanku štete u smislu članka 1092. ZOO budući da je oštećenik slobodan u odabiru radionice (ovlaštenog ili neovlaštenog auto servisa) u kojoj će popraviti oštećenja na svom vozilu.

20. Slijedom svega navedenoga, iz isprava u spisu proizlazi da je tuženik povodom prometne nezgode koja se dogodila 14. veljače 2024. pregledao oštećeno vozilo te sačinio izvid štete u kojem je specificirani dijelovi zamjenu, radno vrijeme popravka (limar – 2,10 h, lakirer – 3,30 h), kao i potrošni materijal limara i lakirera.

21. Tužitelj je ispostavio oštećeniku OS račun broj 192-P1-1 te je na navedenom računu obračunata cijena za limarske radove, i to 2,10 po cijeni od 45,00 EUR (cijena bez PDV) te potrošni materijal limara po cijeni 5,25 EUR. Upravo je to navedeno na izvidu štete koje je tuženik napravio.

22. Uvidom u Cjenik tužitelja sud je utvrdio da visina cijene sata rada iznosi 45,00 EUR/h (cijena bez PDV-a).

23. Tužiteljeva cijena radnog sata u navedenom računu obračunata je sukladno Cjeniku tužitelja koji je u primjeni od 1. kolovoza 2024. Cjenik tužitelja je ovjeren pečatom i potpisom tužitelja. Tuženik, prema ocjeni suda, svojim navodima nije s uspjehom doveo u pitanje vjerodostojnost predmetne isprave.

24. Sud uzgredno napominje da tuženik ničim nije dokazao svoje navode da je oštećeniku dostavio popis predloženih radionica/servisa u kojima je mogao popraviti vozilo za manji iznos od onoga za koji je vozilo u konačnosti popravljen, pa da je stoga neopravdano odbijanje postupanja, odnosno popravka vozila u predloženim servisima, dovelo do potraživanja u razlici cijene popravka.

25. Također, tuženik u spis nije dostavio ni jednu ispravu kojom bi dokazao da tužitelj za neke od svojih stranaka naplaćuje iznos koji je niži od propisane cijene u svom službenom Cjeniku radnog sata pa stoga nije ni dovedeno u sumnju da tužitelj ne postupa po cijeni satnice koja je navedena u službenom Cjeniku radnog sata.

26. Slijedom svega navedenoga, imajući u vidu da je cijena sata rada u računu ispostavljena u skladu s tužiteljevim Cjenikom, i to u opsegu radnih sati koje je i sam tuženik utvrdio u svom izvidu štete, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene u smislu odredbe čl. 1046. ZOO-a nastala šteta, pa mu je tuženik kao osiguratelj, s obzirom na valjani Ugovor o ustupu tražbine, dužan nadoknaditi utuženi iznos temeljem odredbe članka 1085. stavak 1. i 4. i odredbe članka 84. stavak 1. ZOO-a slijedom čega je odlučeno kao u točki I/ izreke ove presude.

27. Prema odredbi članka 81. stavak 1. ZOO-a s tražbinom prelaze na primatelja sporedna prava, kao što su pravo prvenstvene naplate, hipoteka, založno pravo, prava iz ugovora s jamcem, prava na kamate, ugovornu kaznu i sl. 28. Sukladno navedenoj odredbi, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate. Prema odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 – dalje: ZOOP) oštećena osoba ima pravo na zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz tuženikovog dopisa od 1. listopada 2024. proizlazi da je u tom dopisu naveo kako je datum odštetnog zahtjeva – 16. veljače 2024. Iz toga proizlazi da je odštetni zahtjev tuženiku podnesen tog dana. Stoga, tužitelju bi pripadale zatezne kamate od 16. veljače 2024. Međutim, s obzirom da je tužitelj potraživao zatezne kamate tekuće od 28. ožujka 2024., sud je sukladno odredbi članka 2. ZPP-a odlučio u granici postavljenog zahtjeva.

29. Stopa zatezne kamate koja se primjenjuje na ostale odnose određena je sukladno odredbi članka 29. stavak 2. ZOO. Naime, u konkretnom se slučaju radi o isplati iznosa kojeg je tuženik kao osiguratelj bio dužan isplatiti temeljem police osiguranja svom osiguraniku, a koju tražbinu je osiguranik cedirao na tužitelja. Prema tome, iako se spor vodi između dvije pravne osobe, ne radi se o odnosu koji je proizašao iz trgovačkog ugovora da bi bilo mjesta primjeni kamatne stope koja se primjenjuje na takve odnose.

30. Stoga, odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu zateznih kamata preko dosuđene stope te je odlučeno kao u točki II/ izreke presude.

31. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP-a i članka 155. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 138/23., dalje: Tarifa).

32. Tužitelju su priznati troškovi jednokratne nagrade u iznosu od 100,00 EUR prema Tbr. 7. toč. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23) što uvećano za PDV sukladno Tbr. 46. Tarife iznosi 125,00 EUR. Tužitelj također ima pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 6,64 EUR prema Tbr. 1. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 37/23.; dalje: Uredba), u vezi čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18., 51/23.; dalje: ZSP) i sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR prema Tbr. 2. st. 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi ukupno iznosi 144,91 EUR.

33. Odredbom članka 151. stavak 3. ZPP-a je propisano da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. O zateznim kamatama na iznos parničnih troškova sud odlučuje na zahtjev stranke. Slijedom navedenog, a sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO- a na troškove parničnog postupka tužitelju pripada zakonska zatezna kamata po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO-a za ostale odnose, koja teče od 4. studenog 2025. kao dana donošenja presude pa do isplate.

34. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III/ izreke presude.

35. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe za tužbu i presudu preko dosuđenog iznosa budući da mu ti troškovi, kada se ima u vidu da je platio samo polovicu sudske pristojbe za tužbu u skladu s čl. 7. st. 1. ZSP-a, nisu nastali (čl. 151. st. 1. ZPP).

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki IV/ izreke presude.

U Zagrebu 4. studenog 2025.

Sutkinja:

mr. sc. Maja Josipović

Nacrt odluke izradila

sudska savjetnica:

Karmen Basić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem ovog suda.