REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Sesvete, Industrijska cesta 15

Poslovni broj: P-284/2020-178

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, po sucu toga suda Lovri Tomičiću, u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Draganić, Vrh 9/3), s trajnim boravištem u [adresa], München, Weißenseestr. 97, kojeg zastupaju punomoćnici Krešo Štefek, Sanja Špiljarić i Anita Barlafa, odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom uredu, Zagreb, Amruševa 1/I, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik dr. sc. Hrvoje Pelcl, odvjetnik iz Grgić & Partneri odvjetničkog društva d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 23. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 4. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, platiti tužitelju AU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Draganić, Vrh 9/3), s trajnim boravištem u [adresa], München, Weißenseestr. 97, iznos od 14.349,49 EUR sa zateznom kamatom na taj iznos tekućom od 7. lipnja 2010. pa do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena za razdoblje od 7. lipnja 2010. do 31. srpnja 2015., zatim za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana te dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju AU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Draganić, Vrh 9/3), s trajnim boravištem u [adresa], München, Weißenseestr. 97, plaća mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći počevši od 7. lipnja 2010. pa ubuduće sve do iscrpljena svote osiguranja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08051313594, a koja svoga osiguranja iznosi 3.500.000,00 kn/464.529,83 EUR, i to za razdoblje od 7. lipnja 2020. do 1. lipnja 2020. u iznosu od 308,96 EUR mjesečno, te od 2. lipnja 2020. pa nadalje u iznosu od 386,20 EUR mjesečno, do svakog 10-og u mjesecu, dospjele obroke odjednom, sa zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena za razdoblje od 7. lipnja 2010. do 31. srpnja 2015., zatim za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana te dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, platiti tužitelju AU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Draganić, Vrh 9/3), s trajnim boravištem u [adresa], München, Weißenseestr. 97, iznos od 63.897,84

EUR, sa zateznom kamatom koja teče:

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. srpnja 2007. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. kolovoza 2007. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. rujna 2007. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. listopada 2007. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. studenog 2007. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. prosinca 2007. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. siječnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 29. veljače 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. ožujka 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. travnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. svibnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. lipnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. srpnja 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. kolovoza 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. rujna 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. listopada 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. studenog 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. prosinca 2008. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. siječnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 28. veljače 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. ožujka 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. travnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. svibnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. lipnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. srpnja 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. kolovoza 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. rujna 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. listopada 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. studenog 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. prosinca 2009. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. siječnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 28. veljače 2010. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. ožujka 2010. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. travnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 31. svibnja 2010. pa do isplate,

- na iznos od 1.774,94 EUR od 30. lipnja 2010. pa do isplate,

po stopi koju banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge u EUR po viđenju do 31. prosinca 2007., zatim od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, zatim za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana te dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da tužitelju AU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Draganić, Vrh 9/3), s trajnim boravištem u [adresa], München, Weißenseestr. 97, plaća mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.774,94 EUR mjesečno počevši od 7. lipnja 2010. pa ubuduće sve do iscrpljena svote osiguranja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08051313594, a koja svoga osiguranja iznosi 3.500.000,00 kn/464.529,83 EUR, do svakog do svakog 10-og u mjesecu, dospjele obroke odjednom, sa zateznom kamatom na dospjele, a neisplaćene mjesečne obroke tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuj, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena za razdoblje od 7. lipnja 2010. do 31. srpnja 2015., zatim za razdoblje od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prvog kalendarskog dana te dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d., OIB 22694857747,

Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, da u roku od 15 (petnaest) dana tužitelju AU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (ranije Draganić, Vrh 9/3), s trajnim boravištem u [adresa], München, Weißenseestr. 97, naknadi parnični trošak u iznosu od 140.700,12 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 4. studenoga 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine, a referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije Europske središnje banke.

VI. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 25.248,75 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi koju je podnio 7. lipnja 2010. navodi da je 9. lipnja 2007. stradao u prometnoj nezgodi koja se dogodila na raskrižju državne ceste označene sa D-30 i glavne ceste za mjesto Mraclin i to kao vozač motocikla reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]). Do prometne nezgode je došlo kada je osiguranica tuženika VU iz [adresa], upravljajući osobnim automobilom reg. oznake [registarska oznaka], uslijed nepravilne i nepropisne vožnje, oduzela prednost prolaska tužitelju uslijed čega je došlo do sudara motocikla i osobnog automobila. Tužitelj nadalje navodi kako je u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio više teških tjelesnih ozljeda od kojih su mu zaostale trajne posljedice. Zbog povrede prava osobnosti i to povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05., 41/08. i 125/11, dalje: ZOO) tužitelj AU u tužbi potražuje od tuženika isplatu iznosa od 167.000,00 kuna. Iznos od 167.000,00 kuna sastoji se od iznosa od 25.000,00 kuna za fizičke bolove, iznosa od 20.000,00 kuna za pretrpljeni strah, iznosa od 100.000,00 kuna za pretrpljene duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti te iznosa od 22.000,00 kuna za duševne boli zbog naruženosti. Tužitelj nadalje potražuje imovinsku štetu zbog tuđe pomoći i njege koja mu je bila potrebna u razdoblju od otpusta iz bolnice pa do 6. lipnja 2010. u ukupnom iznosu od 35.000,00 kuna. Tužitelj u tužbi nadalje potražuje mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći počevši od podnošenja tužbe 7. lipnja 2010. pa ubuduće u iznosu od 1.000,00 kuna mjesečno za obavljanje poslova u domaćinstvu i svakodnevnom životu, isplatu kojega iznosa traži do svakog 10. u mjesecu. Tužitelj nadalje navodi kako je 15. siječnja 2005. u Saveznoj Republici Njemačkoj otvorio obrt te je postavljao keramičke pločice, parkete i obavljao pomoćne soboslikarske poslove te je u 2006. godini ostvario neto dohodak u iznosu od 17.057,00 EUR, a u prvih pet mjeseci 2007. ostvario je neto dohodak u iznosu od 13.117,00 EUR što dokazuje potvrdama Porezne uprave u Njemačkoj (list 88-96). Tužitelj nadalje navodi kako je tijekom 2006. i u prvih 5 mjeseci 2007. ostvarivao prosječni mjesečni neto dohodak u iznosu od 1.774,94 EUR. Kako je zbog povreda koje je tužitelj zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći kod tužitelja nastupila opća nesposobnost za rad, odnosno podredno profesionalna nesposobnost za rad tužitelj više ne može, niti će u budućnosti moći postavljati keramičke pločice, parkete niti obavljati pomoćne soboslikarske poslove. Tužitelj dakle, više neće moći obavljati one djelatnosti, odnosno poslove koje je kao obrtnik obavljao prije predmetne prometne nesreće pa je tužitelj uslijed toga pretrpio i štetu u vidu izgubljene zarade te će štetu u vidu izgubljene zarade tužitelj trpjeti i ubuduće i to svaki mjesec u visini prosječnog mjesečnog neto dohotka koji je ostvarivao u 2006. i prvih pet mjeseci 2007. tj. u iznosu od 1.774,94 EUR, koji iznos je ostvarivao kao obrtnik postavljajući keramičke pločice, parkete i obavljajući pomoćne soboslikarske radove. Uslijed toga tužitelj potražuje naknadu štete te rentu na ime izgubljene zarade i to tako da za proteklo razdoblje od 9. lipnja 2007. pa do 31. svibnja 2010. tužitelj potražuje naknadu štete na ime izgubljene zarade u iznosu od 63.897,84 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate zajedno sa kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos izgubljene zarade i to od posljednjeg dana u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate. Iznos od 63.897,84 EUR predstavlja izgubljenu zaradu za 36 mjeseci u iznosu od 1.774,94 EUR mjesečno. Nadalje potražuje rentu na ime izgubljene zarade počevši od 7. lipnja 2010. pa ubuduće u iznosu od 1.774,94 EUR mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate do svakog 10-tog u mjesecu, dospjele obroke odjednom sa pripadajućom kamatom. Tužitelj nadalje navodi kako je Njemačkom mirovinskom osiguranju Bayern Sud podnio zahtjev za isplatu mirovine zbog potpunog smanjenja radne sposobnosti, ali njegovom zahtjevu nije bilo udovoljeno iz razloga što tužitelj nije udovoljavao uvjetima propisanima Socijalnim zakonikom. Naime, u posljednjih pet godina tri godine nisu postojali obvezni iznosi za osigurano zaposlenje ili djelatnosti, koje iznose odnosno doprinose za mirovinsko osiguranje tužitelj nije niti bio u obvezi plaćati. Tužitelj navodi i to da je uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio i imovinsku štetu u vidu troškova vezanih uz liječenje koje je provedeno u Hrvatskoj. Tako tužitelj na ime naknade imovinske štete u vidu troškova vezanih uz liječenje koje je provedeno u Hrvatskoj potražuje ukupno iznos od 1.615,57 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana plaćanja svakog pojedinog računa pa do isplate. Tužitelj navodi i to da je pretrpio imovinsku štetu u vidu troškova vezanih uz liječenje koje je provedeno u Njemačkoj. Tako tužitelj na ime naknade imovinske štete u vidu troškova vezanih uz liječenje koje je provedeno u Njemačkoj potražuje ukupno iznos od 414,22 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate zajedno sa kamatom po stopi koje banke u mjestu ispunjenja plaćaju na devizne štedne uloge po viđenju koja kamata teče od dana plaćanja svakog iznosa pa do dana isplate. Tužitelj navodi i to da je uslijed predmetne prometne nesreće pretrpio i imovinsku štetu u vidu troškova prijevoza oštećenog motocikla reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) u iznosu od 500,00 kuna, koji iznos tužitelj također potražuje od tuženika zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2007., kada je navedena usluga prijevoza plaćena pa do dana isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako priznaje nastanak štetnog događaja u kojemu je sudjelovala osiguranica tuženika te je priznao da je tužitelj stradao kao vozač motocikla. Osporavao je odgovornost te je predložio da se priklopi kazneni predmet Općinskog suda u Velikoj Gorici K-229/07 te da se sasluša VU iz [adresa] te je predložio da se pribavi Zapisnik o alkoholiziranosti tužitelja. Tuženik je osporio osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik je osporio visinu dijela tužbenog zahtjeva s osnova neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje jer smatra da liječenje tužitelja nije završeno. Tuženik je posebno osporio osnovanost i visinu tužbenoga zahtjeva s osnova mjesečne rente na ime tuđe pomoći za obavljanje teških i težih fizičkih poslova koji zahtijevaju duže hodanje ili stajanje u visini od 1.000,00 kuna mjesečno. Osporavao je iznos izgubljene zarade za razdoblje od 9. lipnja 2007. pa 31. svibnja 2010. u iznosu od 63.897,84 EUR-a. Osporavao je i mjesečne rente na ime izgubljene zarade počevši od 7. lipnja 2010. pa ubuduće u iznosu od 1.774,94 EUR-a mjesečno. Osporavao je i zatraženi tijek kamata navodeći kako iz dokumentacije dostavljene u spis nije vidljivo je li liječenje tužitelja završeno, odnosno proizlazi kako liječenje nije završeno.

3. U ovoj pravnoj stvari donesena je po naslovnom sudu Stalnoj službi u Vrbovcu 14. veljače 2020. prvostupanjska presuda poslovni broj P-1/2019 kojom u toči I izreke naloženo tuženiku platiti tužitelju na ime pravične novčane naknade iznos od 10.000,00 kn sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2010. do isplate. Nadalje, je u točki II izreke djelomično odbijen tužiteljev zahtjev za isplatu pravične novčane naknade u iznosu od 37.000,00 kn. U točki III izreke naloženo je tuženiku platiti tužitelju na ime imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege za razdoblje od otpusta s liječenja pa do 6. lipnja 2010. iznos od 14.349,49 EUR u protuvrijednosti kuna po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2010. pa do isplate. U točki IV izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime dospjele a neplaćene kamate na isplaćeni iznos imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, iznos od 5.281,39 EUR sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2018. do isplate. U točki V izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju plaća mjesečnu rentu na ime tuđe pomoći počevši od 7. lipnja 2010. pa ubuduće u iznosu od 308,96 eur u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa pripadajućom zateznom kamatom od 7. lipnja 2010. pa do isplate. U točki VI izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju na ime izgubljene zarade, isplati iznos od 63.897,84 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja i to sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose od dospijeća pa do isplate. U točki VII izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju plaća mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade počevši od 7. lipnja 2010. pa ubuduće u iznosu od 1.774,94 EUR mjesečno u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja sa zateznom kamatom od 7. lipnja 2010. pa do isplate. U točki VIII izreke presude naloženo je tuženiku da plati tužitelju iznos od 323,12 kn sa zateznom kamatom na pojedinačno određene iznose. U točki IX izreke presude naloženo je tuženiku na ime dospjele neplaćene zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos imovinske štete po osnovi troškova liječenja koji su nastali u Republici Hrvatskoj isplatiti iznos od 546,89 kn sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2018. pa do isplate. U točki X izreke presude naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 69,44 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke sa zateznim kamatama na pojedinačno određene iznose. U točki XI izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati neplaćene zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos imovinske štete po osnovi troškova liječenja koji su nastali u Republici Hrvatskoj u iznosu od 862,59 kn sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2018. pa do isplate. U točki XII izreke presude naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 100,00 kn sa zateznim kamatama od 9. lipnja 2007. pa do isplate. U točki XIII izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju na ime dospjele, a neplaćene zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos imovinske štete po osnovi troškova prijevoza oštećenog motocikla, isplati iznos od 170,04 kn zajedno sa zateznim kamatama od 26. ožujka 2018. pa do isplate. U točki XIV izreke presude naloženo je tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 457.862,78 kn zajedno sa zateznim kamatama od presuđenja pa do isplate. U točki XV. Izreke presude odbijen je dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 112.871,87 kn. Konačno u točki XVI izreke presude odbijen je kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 451.512,41 kn.

4. Protiv prethodno opisane prvostupanjske presude, žalbu je podnio tuženik.

5. Povodom tuženikove žalbe, Županijski sud u Varaždinu donio je 10. lipnja 2020. presudu i rješenje poslovni broj Gž-545/2020-2 kojom je djelomično odbio kao neosnovanu tuženikovu žalbu protiv prethodno opisane prvostupanjske presude ovog suda, a djelomično ju je prihvatio. Potvrdio je točku I. izreke prvostupanjske presude kojom je tuženik obvezan tužitelju na ime pravične novčane naknade isplatiti iznos od 10.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 7. lipnja 2010. do isplate, potvrdio je točku IV izreke kojom je tuženik obvezan tužitelju isplatiti zateznu kamatu u iznosu od 5.281,39 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2018. do isplate (tuđa pomoć), preinačio je u točku VIII izreke i sudio da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 323,12 kn zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od 7. lipnja 2010. do isplate, odbio je tužitelja sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 20,00 kn za razdoblje od 27. lipnja 2007. do 6. lipnja 2010., sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 75,00 kn za razdoblje od 30. lipnja 2007. do 6. lipnja 2010. i sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 228,12 kn za razdoblje od 4. srpnja 2007. do 6. lipnja 2010., preinačio je točku IX izreke prvostupanjske presude na način da je odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom kojim traži da mu tuženik na ime dospjele, a neplaćene zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos imovinske štete po osnovi troškova liječenja koji su nastali u Republici Hrvatskoj isplati iznos od 546,89 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2018. pa do isplate, preinačio je točku X izreke prvostupanjske presude i sudio da se nalaže tuženiku da tužitelju isplati iznos od 69,44 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom na taj iznos od 7. lipnja 2010. do isplate. Odbio je tužitelja sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 19,44 EUR za razdoblje od 2. kolovoza 2007. do 6. lipnja 2010., sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 36,00 EUR za razdoblje od 2. listopada 2007. do 6. lipnja 2010., sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 8,00 EUR za razdoblje od 26. studeni 2007. do 6. lipnja 2010. i na iznos od 6,00 EUR za razdoblje od 28. siječnja 2008. do 6. lipnja 2010., preinačio je točku XI izreke prvostupanjske presude na način da je odbio tužitelja sa tužbenim zahtjevom kojim traži da mu tuženik na isplaćeni nesporni iznos imovinske štete po osnovi troškova liječenja koji su nastali u Republici Njemačkoj isplati iznos od 862,59 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 26. ožujka 2018. pa do isplate, preinačio je točku XII izreke prvostupanjske presude i sudio da se tuženiku nalaže da tužitelju isplati iznos od 100,00 kn sa zateznim kamatama od 7. lipnja 2010. do isplate. Odbio je tužitelja sa zahtjevom za isplatu zatezne kamate na iznos od 100,00 kn za razdoblje od 9. lipnja 2007. do 6. lipnja 2010., preinačio je točku XIII izreke prvostupanjske presude na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da mu tuženik na ime dospjele, a neplaćene zatezne kamate na isplaćeni nesporni iznos imovinske štete po osnovi troškova prijevoza oštećenog motocikla isplati iznos od 170,04 kn sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2018. do isplate. Nadalje, je drugostupanjski sud ukinuo prvostupanjsku presudu u točkama III, V, VI, VII, XIV i XVI izreke te je u tom dijelu predmet vratio ovome sudu na ponovno suđenje, s time da se nova glavna rasprava ima održati pred drugim sucem pojedincem. Konačno, drugostupanjski sud je odredio da u ne pobijanoj točki II izreke i točki XV izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

6. Iz obrazloženja prethodno opisane drugostupanjske odluke proizlazi kako je drugostupanjski sud otklonio tuženikov prigovor doprinosa tužitelja vlastitoj šteti u omjeru od 20%, odnosno drugostupanjski sud smatra pravilnim ocjenu prvostupanjskog suda o tome kako postoji isključiva odgovornost osiguranika tuženika nastaloj šteti tužitelju. Kako je tuženik osporavao visinu dosuđene pravične novčane naknade neimovinske štete isključivo zbog prethodno opisanog prigovora doprinosa tužitelja vlastitoj šteti, drugostupanjski sud dosudio je tužitelju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 kn te je u tom dijelu ovaj spor pravomoćno okončan.

7. U odnosu na taj dosuđujući dio drugostupanjske presude, tuženik je podnio i prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je u bitnome naveo kako je tuženik onemogućen u raspravljanju i dokazivanju odlučnih činjenica od značaja za istaknuti prigovor suodgovornosti odnosno doprinosa tužitelja nastanku štete pa je time počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka.

8. Vrhovni sud svojim je rješenjem poslovni broj Revd 3673/2020-2 od 9. prosinca 2020. odbacio tuženikov prigovor za dopuštenje revizije.

9. Nadalje, iz obrazloženja drugostupanjske odluke proizlazi kako je drugostupanjski sud ocijenio kako je prvostupanjski sud nekritički prihvatio visinu sata cijene tuđe pomoći i njege u iznosu od 19,31 EUR a koliku potražuje tužitelj bez da je na valjan način obrazložio kako je utvrđena ta visina sata cijene tuđe pomoći i njege i zašto nije izveo dokaze predložene po tuženiku na tu okolnost. Drugostupanjski sud ocijenio je i da prvostupanjski sud nije odlučio o istaknutom prigovoru zastare koji se odnosi na potraživanje tužitelja na ime naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege nastale za razdoblje do prije podnošenja tužbe preko iznosa glavnice od 35.000,00 kn te koji se odnosi na potraživanje rentne naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje nakon podnošenja tužbe preko iznosa glavnice od 1.000,00 kn u kojem iznosu glavnice je te štete tužitelj zatražio tužbom podnesenom 7. lipnja 2010., a to iz razloga jer je tijekom postupka tek podneskom od 26. ožujka 2016. preinačio u tom dijelu tužbu zatraživši naknadu štete po osnovi dospjele tuđe pomoći i njege do dana podnošenja tužbe u iznosu od 14.349,40 EUR, a s osnova buduće rente u iznosu od 308,96 EUR mjesečno. Posljedično, ocjenjuje kako je i u tom dijelu prvostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka. Drugostupanjski sud zasada ne prihvaća niti kao pravilno utvrđene prvostupanjskoga suda o visini izgubljene zarade u iznosu od 1.774,98 EUR mjesečno do podnošenja tužbe, a niti nakon podnošenja tužbe. U tom dijelu drugostupanjski sud ocjenjuje kako ovaj sud nije dao valjane razloge kako je utvrdio da tužitelj nije bio obveznik plaćanja doprinosa u Saveznoj Republici Njemačkoj, a na te okolnosti nije izveo niti od tuženika predložene dokaze i to iz razloga jer bi se time odugovlačio predmetni postupak, a što drugostupanjski sud ne smatra valjanim razlogom za neizvođenje od tuženika predloženih dokaza na tu okolnost. Drugostupanjski sud ocjenjuje kako je ostalo neutvrđeno i da li kod tužitelja postoji radna sposobnost u okviru koje može raditi neke druge poslove koje nije radio prije prometne nezgode. Drugostupanjski sud dao je uputu prvostupanjskome sudu da se u ponovljenom postupku ponovno pozovu medicinski vještaci da se očituju o potrebi tuđe pomoći tužitelju nakon završenog liječenja i u čemu se takva pomoć ogleda, a sve u smislu naprijed iznesenog stajališta drugostupanjskog suda u odnosu na prigovore tuženika te utvrditi i ostale okolnosti na koje ukazuje tuženik u žalbi, a koje dovode u pitanje i nalaz vještakinje medicine rada o potpunoj radnoj nesposobnosti ali po ocjeni drugostupanjskog suda samo profesionalne nesposobnosti za rad kao i radi utvrđenja preostale radne sposobnosti tužitelja i za koje poslove. Prvostupanjski sud bit će dužan ocijeniti i istaknuti prigovor zastare, kao i druge istaknute prigovore tuženika.

10. Iz prethodno opisanih razloga drugostupanjski sud ukinuo je prvostupanjsku presudu u dijelu u kojem se odnosi na naknadu tuđe pomoći nastale do podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2010., u dijelu u kojem se odnosi na traženu rentu tuđe pomoći od podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2010. pa ubuduće, u dijelu u kojem se odnosi na izgubljenu zaradu do podnošenja predmetne tužbe, kao i u dijelu u kojem se odnosi na rentu na ime izgubljene zarade od podnošenja predmetne tužbe pa za ubuduće, odnosno prvostupanjska presuda ukinuta je u točki III, V, VI i VII izreke, kao i u odnosu na odluku o troškovima parničnog postupka u točki XIV i XVI izreke te je u dom dijelu predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje, ali pred drugog suca.

11. U ponovljenom postupku tužitelj je podneskom od 21. kolovoza 2025. specificirao svoj konačno postavljeni tužbeni zahtjev. Istim potražuje 14.349,49 EUR na ime naknade za tuđu pomoć i njegu od prvog otpusta iz bolnice do podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2010. Potrebno je pojasniti kako je tužitelj ranije tijekom postupka po toj osnovi potraživao iznos od 15.196,97 EUR, ali je taj iznos umanjio za nespornu uplatu tuženika po toj osnovi od 19. veljače 2018. u iznosu od 847,48 EUR pa konačno postavljenim zahtjevom po toj osnovi potražuje iznos od 14.349,49 EUR.

12. Nadalje, tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje rentu na ime tuđe pomoći i njege u razdoblju od podnošenja tužbe od 7. lipnja 2010. do 1. lipnja 2020. u iznosu od 308,96 EUR mjesečno, a u razdoblju od 2. lipnja 2020. pa nadalje u iznosu od 386,20 EUR mjesečno i to sve do iscrpljenja predmetne police osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08051313594, a koji limit po polici iznosi 3.500.000,00 kn, odnosno 464.529,83 EUR. Potrebno je pojasniti da je medicinski vještaci u svom nalazu i mišljenju utvrdili kako tužitelj ima pravo na tuđu pomoć i njegu za razdoblje do 2. lipnja 2020. u trajanju po 2 sata i to 2 puta djedno, dakle, 4 sata tjedno, a od 2. lipnja 2020. u trajanju od 5 sati tjedno. Tužitelj na ime naknade sata tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 19,31 EUR. Posljedično, potražuje iznose od 308,96 EUR mjesečno za razdoblje od podnošenja tužbe do 1. lipnja 2020., a nadalje iznos od 386,20 EUR mjesečno.

13. Na ime izgubljene zarade nastale do podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2020. potražuje ukupan iznos od 63.897,84 EUR, odnosno 1.774,94 EUR mjesečno i to na temelju provedenog financijskog vještačenja.

14. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje i rentu na ime izgubljene zarade, počevši od podnošenja predmetne tužbe pa ubuduće u iznosu od po 1.774,94 EUR mjesečno i to iscrpljenja limita po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08051313594, a koji limit po polici iznosi 3.500.000,00 kn, odnosno 464.529,83 EUR.

15. Tuženik je podneskom od 2. rujna 2025. prigovorio kako je tužitelj svojim konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 21. kolovoza 2025. djelomično povukao tužbu.

16. Naime, tuženik uspoređuje konačno postavljeni zahtjev tužitelja od 21. kolovoza 2025. sa njegovim zahtjevom od 7. listopada 2024. Pri tome tuženik računskom operacijom utvrđuje koliko to tužitelj potražuje na ime rente za tuđu pomoć i njegu i na ime rente izgubljene zarade, sve na dan 31. srpnja 2015. i utvrđuje da bi to bio ukupan iznos od 589.843,27 EUR,a da sada tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete po osnovi tuđe pomoći i njege i izgubljene zarade do iscrpljenja svote limita osigurateljnog pokrića po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a za koju nije sporno da iznosi 464.529,83 EUR. Posljedično, tuženik ističe kako je tužitelj u svojem končano postavljenom tužbenom zahtjevu od 21. kolovoza 2025. djelomično povukao tužbu u iznosu od 125.313,44 EUR te tuženik potražuje naknadu troškova parničnog postupka na povučeni dio tužbe i pristaje na djelomično povlačenje tužbe.

17. Po pravnom shvaćanju ovog suda tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 21. kolovoza 2025. nije djelomično povukao predmetnu tužbu.

18. Naime, u istome je isključivo precizirao kako rentu na ime tuđe pomoći i njege i rentu na ime izgubljene zarade potražuje do iscrpljenja limita po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornost, a za koji limit nije sporno kako iznosi 464.529,83 EUR. Isto je učinio iz razloga što je tuženik tijekom postupka istaknuo prigovor iscrpljenosti limita po polici osiguranja. Dakle, tužitelj je naprosto precizirao kako potražuje rentu na ime tuđe pomoći i njege i na ime izgubljene zarade do iscrpljenja limita, a ne radi se o tome da je on djelomično povukao tužbu, budući da nije niti sporno da tuženik po predmetnom štetnom događaju i može odgovarati samo do visine limita po polici osiguranja, što je tužitelj izrijekom i naznačio u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 21. kolovoza 2025. Radi se o proizvoljnom tumačenju tuženika, gdje on računskom operacijom utvrđuje koliko to tužitelj potražuje po osnovi rente. Međutim, takav izračun tuženika nije točan, jer tužitelj niti ranijim zahtjevom nije potraživao više od limita po predmetnoj polici osiguranja, budući da tužitelj niti ne tvrdi kako bi tuženik mogao odgovarati preko limita. Tužitelj je na ročištu za glavnu raspravu 23. rujna 2025. i pojasnio kako je on unošenjem prethodno opisane formulacije samo pokušao otvoriti prostor za dogovor, iako je jasno da osiguratelj uvijek odgovara do visine osigurane svote. Dakle, tužitelj niti ne tvrdi da bi tuženik trebao ogovarati preko limita po predmetnoj polici osiguranja.

19. Radi li se o djelomično povlačenju tužbe ili ne odlučuje isključivo sud i sud bi u tom slučaju morao donijeti rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe, što ovaj sud nije učinio, budući da tužitelj podneskom od 21. kolovoza 2025. po pravom shvaćanju ovog suda nije djelomično povukao tužbu.

20. Tijekom postupka sud je pregledao Zapisnik o očevidu Policijske uprave zagrebačke PP Velika Gorica od 23. srpnja 2007. (str. 10 i 11 spisa), Otpusna pisma tužitelja od 4. srpnja 2007. i 19. lipnja 2007. (str. 12 i 13 spisa), nalaz Klinike za traumatologiju Zagreb od 28. lipnja 2007. (str. 14 spisa), medicinska dokumentacija tužitelja sa ovjerenim prijevodima sa njemačkog jezika (str. 15 – 78 spisa), ovjereni prijevod prijave obrta sa njemačkog jezika i presliku tog dokumenta na njemačkom jeziku (str. 79 – 87 spisa), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika rješenja za 2006. o porezu na dohodak sa preslikom tog dokumenta na njemačkom jeziku (str. 88 – 91 spisa), ovjereni prijevod s njemačkog jezika rješenja za 2007. o porezu na dohodak sa preslikom dokumenta na njemačkom jeziku (str. 93 – 96 spisa), ovjerene prijevode računa za izvedene radove od strane tužitelja AU (str. 97 – 104 spisa), račune na njemačkom jeziku (str. 105 – 111 spisa), ovjerene prijevode računa za izvedene radove od strane tužitelja AU (str. 112 – 117 spisa), račune na njemačkom jeziku (str. 118 – 122 spisa), ovjereni prijevod potvrde izdane tužitelju AU (str. 123 spisa), potvrda na njemačkom jeziku (str. 124 spisa), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika dokumentacije Njemačkog mirovinskog osiguranja (str. 125 – 139 spisa), dokumentaciju njemačkog mirovinskog osiguranja na njemačkom jeziku (str. 140 – 154 spisa), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika rješenja izdanog od Njemačkog mirovinskog osiguranja Bayern Süd od 29. ožujka 2010., koja je naslovljeno na tužitelja AU (str. 155 – 170 spisa), rješenje na njemačkom jeziku (str. 171 – 181 spisa), Nalog za naplatu Klinike za traumatologiju Zagreb od 4. srpnja 2007. (str. 182 spisa), račun društva Nova ortopedija d.d. izdan na tužitelja AU (str. 183 spisa), račun društva OTOS d.o.o. (str. 184 spisa), ovjerene prijevode sa njemačkog jezika računa za doplatu za medicinske usluge u Saveznoj Republici Njemačkoj sa njemačkim dokumentima (str. 185 – 209 spisa), presliku iz knjige neimovinska šteta autora JU (str. 233 – 235 spisa), presliku iz knjige odštetno pravo autora JU (str. 235 i 236 spisa), izvatke iz međunarodne klasifikacije bolesti (str. 237 – 240 spisa), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika sa dokumentom na njemačkom jeziku liječničkog nalaza tužitelja AU (str. 246 i 247 spisa), osnovni nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prof. dr. sc. FU, specijalista kirurgije i prof. dr. sc. BU, specijalistice neurologije od 2. ožujka 2011. (str. 255 – 257 spisa), presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-229/07 od 15. listopada 2008. (str. 289 i 290 spisa), tužbe iz drugih predmeta (str. 294 – 298 spisa), iskaz tužitelja AU na rekonstrukciji na licu mjesta predmetnog štetnog događaja (str. 348 spisa), iskaz svjedoka ZU AUN na rekonstrukciji na licu mjesta predmetnog štetnog događaja (str. 348 – 350 spisa), iskaz svjedokinje AUN na rekonstrukciji na licu mjesta predmetnog štetnog događaja (str. 350 spisa9, nalaz i mišljenje sudskog vještaka za cestovni promet, analize prometnih nesreća i procjenu motornih vozila ing. Milana Vinčića od 19. studenoga 2013. (str. 353 – 357 spisa), sudsku praksu (str. 397 – 408 spisa), pisano očitovanje prometnog vještaka Milana Vinčića od 10. kolovoza 2015. (str. 426 i 427 spisa), pisano očitovanje medicinskih vještaka prof. dr. sc. FU i prof. dr. sc. BU od 20. kolovoza 2015. (str. 428 i 429 spisa), zapisnik u predmetu OGS-a poslovni broj P-9511/10 od 18. siječnja 2016. (str. 441 i 442 spisa), izveden je dokaz saslušanjem prometnog vještaka Milana Vinčića (str. 445 – 448 spisa), izveden je dokaz saslušanjem medicinskih vještaka FU i BU (str. 449 spisa), osnovni nalaz i mišljenje vještakinje prim. dr. sc. MU, specijalistice medicine rada od 5. travnja 2016. (str. 452 – 455 spisa), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika dopisa Njemačkog mirovinskog osiguranja bavarska jug sa tim dokumentom na njemačkom jeziku (str. 460 – 464 spisa), orijentacijske medicinske tablice (str. 472 – 474 spisa), pristup vještačenju naknade neimovinske štete (str. 475 – 477 spisa), načela sudskomedicinskih vještačenja (str. 478 i 479 spisa), tužbe u drugim predmetima (str. 480 – 482 spisa), ispis sa Interneta (str. 483 i 484 spisa), sudsku praksu (str. 507 – 516 spisa), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika Internetske stranice moja kućna pomoćnica sa ispisom na njemačkom jeziku (str. 517 – 528 spisa), izvansudski nalaz dr. Astrid Bokulić, specijalistice medicine rada (str. 536 – 540 spisa), sudsku praksu (str. 541 – 552 spisa), sudsku praksu (str. 565 – 574 spisa), dopis tuženika (str. 593 i 594 spisa), e-mail prepisku stranaka (str. 595 spisa), sudsku praksu (str. 596 – 629 spisa), tečajnu listu HNB-a (str. 630 spisa), obračune kamata (str. 631- 636 spisa), izveden je dokaz saslušanjem vještakinje MU (str. 637 – 639 spisa), izveden je dokaz saslušanjem tužitelja AU (str. 641 – 643 spisa), fotografiju (str. 645 spisa), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka knjigovodstvene struke Tome Dlake, dipl. ecc. od 18. rujna 2018. (str. 651- 655 spisa), sudsku praksu (str. 674 – 687 spisa), rješenje HZMO-a za TU (str. 718 – 720 spisa), sudsku praksu (str. 721 – 728 spisa), izveden je dokaz usmenim saslušanjem stalnog sudskog vještaka Tome Dlake (str. 732 i 733 spisa), ovjereni prijevod i dokument na njemačkom jeziku potvrde AOK Bayern zdravstvenog osiguranja (str. 735 - 744 spisa), fotografije tužitelja snimljene po privatnom detektivu angažiranom od strane tuženika (str. 753 – 755 spisa), dopunski iskaz tužitelja AU (str. 768 i 769 spisa), sudsku praksu priloženu uz žalbu tuženika protiv ranije prvostupanjske presude (str. 872 – 1218 spisa), sudsku praksu priloženu uz odgovor na žalbu tužitelja (str. 1268 – 1375 spisa), sudsku praksu priloženu uz prijedlog za dopuštenje revizije podnesen od strane tuženika (str. 1403 - 1428 spisa), dopis MUP-a PU Zagrebačke PP Velika Gorica od 26. kolovoza 2020. (str. 1443 spisa), fotografije (str. 1444 i 1445 spisa), tužbe iz drugih predmeta (str. 1447 – 1455 spisa), e-mail prepisku stranaka (str. 1465 – 1469 spisa), dopis Ministarstva pravosuđa i uprave od 4. kolovoza 2021. (str. 1477 spisa), fotografije tuženika snimljene po privatnom detektivu angažiranom od strane tuženika (str. 1488 – 1507 spisa), ovjerene prijevode medicinske dokumentacije sa njemačkog jezika sa tim dokumentima na njemačkom jeziku (str. 1583 – 1591 spisa), dopis medicinskih vještaka prof. dr. sc. FU i BU od 13. veljače 2023. (str. 1603 spisa), dopis HZZO-a od 28. veljače 2023. (str. 1606 spisa), ovjereni prijevod medicinske dokumentacije sa njemačkog jezika sa tim dokumentima na njemačkom jeziku (str. 1618 – 1624 spisa), ovjereni prijevod medicinske dokumentacije sa njemačkog jezika sa tim dokumentima na njemačkom jeziku (str. 1630 spisa – 1636 spisa), dopis medicinskih vještaka prof. dr. sc. FU i BU od 11. ožujka 2024. (str. 1637 i 1638 spisa), dopunski nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prof. dr. sc. FU i BU od 18. rujna 2024. (str. 1648 – 1650 spisa), fotografije tuženika snimljene po privatnom detektivu angažiranom od strane tuženika (str. 1663 – 1677 spisa), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika teksta sastavljenog od Saveznog instituta za gradnju, urbanizam i prostorno uređenje Savezne Republike Njemačke (str. 1993 – 2001 spisa), ovjerene prijevode tekstova sa njemačkog jezika o skupoći života u [adresa] (str. 2002 – 2021 spisa), Izvod iz zapisnika Vrhovnog suda Republike Hrvatske Građanskog odjela toga suda od 27. svibnja 2024. (str. 2034 spisa), izveden je dokaz dopunskim saslušanjem medicinskih vještaka FU i BU (str. 2125 – 2127 spisa), dopunu nalaza i mišljenja stalne sudske vještakinje specijalistice medicine rada MU od 7. svibnja 2025. (str. 2148 – 2156 spisa), izveden je dokaz saslušanjem stalne sudske vještakinje MU (str. 2169 – 2171 spisa), policu osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08051313594 (str. 2184 spisa), potvrde o izvršenom plaćanju (str. 2185 – 2194 spisa), potvrdu Agram banke (str. 2195 spisa), sudsku praksu (str. 2199 – 2219 spisa), ovjereni prijevod sa njemačkog jezika potvrde Njemačkog mirovinskog osiguranja Bavarska jug od 8. kolovoza 2025. sa tim dokumentom na njemačkom jeziku (str. 2240 – 2243 spisa), ovjereni prijevod dopisa Njemačkog mirovinskog osiguranja Bavarska jug od 18. veljače 2026. sa tim dokumentom na njemačko jeziku (str. 2244 – 2248 spisa), ovjereni prijevod potvrde AOK Bayern – zdravstvenog osiguranja sa tim dokumentom na njemačkom jeziku (str. 2248 – 2252 spisa), ovjereni prijevod dopisa Savezne burze rada München od 12. ožujka 2019. (str. 2253 – 2257 spisa), sudsku nagodbu u predmetu poslovni broj P-9511/10 OGS-a od 12. listopada 2018. (str. 2269 spisa), ovjereni prijevod potvrde njemačkog mirovinskog osiguranja Bavarska jug od 8. kolovoza 2025. (str. 2281 – 2283 spisa), račune za ovjerene prijevode sa potvrdama o plaćanju (str. 2289 – 2311 spisa) i sudsku praksu 2314 – 2338 spisa).

21. Potrebno je istaknuti kako je tužitelj tijekom postupka prezentirao sudu i izvornike raznih dokumenata izdanih od nadležnih tijela Savezne Republike Njemačke, a koji se u ovjerenim prijevodima nalaze u spisu.

22. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio kako je predmetni konačno postavljeni tužbeni zahtjev iz tužiteljevog podneska od 21. kolovoza 2025. u cijelosti osnovan.

23. Od početka predmetnog postupka nije sporan nastanak predmetnog štetnog događaja i nije sporna pasivna legitimacija tuženika.

24. Najprije, u ovom ponovljenom postupku treba istaknuti kako tuženik ustraje na prigovoru suodgovornosti tužitelja za predmetnu prometnu nezgodu.

25. Ovaj sud ocjenjuje kako tuženik taj prigovor ne može isticati u ovom ponovljenom postupku. Naime, iz ranije prvostupanjske presude ovog suda Stalne službe u Vrbovcu poslovni broj P-1/2019-91 od 14. veljače 2020. proizlazi kako je ovaj sud na temelju izvedenih dokaza saslušanjem svjedoka, provedenim prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Milanu Vinčiću uz rekonstrukciju na licu mjesta, kao i saslušanjem vještaka ocijenio da do predmetne prometne nezgode ne bi došlo da osiguranica tuženika VU nije skrenula svojim vozilom ulijevo i oduzela prednost tužitelju koji je zadržavao pravac kretanja, pa je ovaj sud otklonio prigovor suodgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj i zaključio je kako za isti postoji isključiva odgovornost osiguranice tuženika.

26. U drugostupanjskoj odluci Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž- 545/2020-2 od 10. lipnja 2020. taj sud je ocijenio kako je protivno tvrdnjama tuženika, prvostupanjski sud pravilno iz provedenih dokaza utvrdio da u vrijeme prometne nezgode na državnoj cesti D-30 u smjeru kretanja tužitelja nije bilo postavljenog znaka ograničenja brzine na 50 km/h pa stoga takve žalbene tvrdnje nemaju nikakvog uporišta u provedenim dokazima. Dapače, iz zapisnika o očevidu i fotoelaborata sačinjenog po Policijskoj upravi zagrebačkoj, Policijskoj postaji Velika Gorica neposredno nakon prometne nezgode, razvidno je da u smjeru kretanja tužitelja prije nailaska na križanje za skretanje za mjesto Mraclin, cesta nije bila obilježena znakom ograničenja brzine od 50 km/h već samo znakom cesta s prednošću prolaska pa kako se prometna nezgoda dogodila izvan naselja, vrijedi zakonsko ograničenje za predmetnu cestu od 90 km/h sukladno čl.54. st.1. toč.3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 105/04. i 142/06; dalje: ZSPC) koji se primjenjivao u vrijeme nastanka predmetne prometne nezgode.

27. Nadalje, drugostupanjski sud ocjenjuje kako su točni žalbeni navodi da je tuženik predlagao od Policijske uprave zagrebačke, Policijska postaja Velika Gorica zatražiti dostavu očitovanja i podataka koliko je iznosilo ograničenje brzine na dan 9. lipnja 2007 u mjestu Mraclin na kolniku državne ceste, kombinirano vještačenje po vještacima prometne struke i specijalistu sudske medicine, zatim pozvati vještaka radi prigovora na pogrešan izračun brzine mogućnosti izbjegavanja prometne nezgode te izvesti dokaz vještačenjem po vještaku matematičke struke na okolnost matematičkog izračuna prema parametrima sadržanim u formuli vještaka na stranici 5. nalaza. Od predloženih dokaza prvostupanjski sud pozvao je vještaka prometne struke Milana Vinčića koji se i usmeno očitovao na sve tuženikove prigovore pa i u odnosu na njegove tvrdnje o pogrešnom izračunu brzine od 33 km/h pri kojoj bi tužitelj mogao izbjeći nalet na vozilo osigurano kod tuženika koje mu je oduzelo prednost prolaska skretanjem ulijevo za mjesto Mraclin ne zaustavivši se prethodno na znak STOP.

28. Nadalje, je drugostupanjski sud ocijenio kako prema odredbi čl. 220. st. 2. ZPP-a sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđenja odlučnih činjenica, a time što od Policijske postaje Velika Gorica nije zatražio podatke o ograničenju brzine u smjeru kretanja tužitelja na dan nezgode za postavljanje kojih je uzgred nadležna Županijska uprava za ceste sukladno čl. 61. Zakona o cestama („Narodne novine“ broj 104/04. i 142/06., dalje: ZC) koji se primjenjivao u vrijeme prometne nezgode, niti je na prijedlog tuženika proveo novo prometno vještačenje kao i predloženo kombinirano vještačenje, prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 6. ZPP-a budući da je odlučne činjenice za predmet spora na nedvojben način utvrdio provedenim dokazima, kako u odnosu na način kretanja oba sudionika prometne nezgode, nepostojanje znaka ograničenja brzine za smjer kretanja tužitelja u vrijeme prometne nezgode i mogućnosti izbjegavanja nesreće, a time što nije naveo razloge zbog kojih nije proveo koji dokaz predložen po tuženiku u konkretnom slučaju ne predstavlja nedostatak radi kojeg se presuda ne bi mogla ispitati.

29. Potom, je drugostupanjski sud zaključio kako tuženik u žalbi pobija visinu dosuđene naknade neimovinske štete samo zbog tvrdnje o doprinosu tužitelja od 20%, te je iz tog razloga u tom dijelu odbijena kao neosnovana tuženikova žalba.

30. Tuženik je potom podnio i prijedlog za dopuštenje revizije protiv dijela drugostupanjske presude kojom je odbijena njegova žalba te je Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem poslovni broj Revd 3673/2020-2 od 9. prosinca 2020. odbacio tuženikov prijedlog za dopuštenje revizije.

31. Tijekom ponovljenog postupka tuženik opetovano predlaže da se provede dokaz kombiniranim vještačenjem po vještaku prometne struke i vještaku specijalistu sudske medicine kako bi se raspravio istaknuti prigovor suodgovornosti tužitelja u nastanku predmetne prometne nezgode.

32. Takav dokazni prijedlog tuženika u izravnoj je suprotnosti sa prethodno opisanom činjenicom da je u ovom postupku, već pravomoćno utvrđena isključiva odgovornosti osiguranice tuženika za predmetni štetni događaj. Posljedično, ovaj sud odbio je izvesti predložene dokaze tuženika na okolnost istaknutog prigovora suodgovornosti tužitelja za predmetni štetni događaj, budući da je u ranijem tijeku ovog postupka pravomoćno ocijenjeno kako je taj prigovor neosnovan.

33. Takvo opetovano inzistiranje tuženika na osporavanju isključive odgovornosti njegove osiguranice za predmetni štetni događaj, iako je isto već pravomoćno utvrđeno tijekom ovog parničnog postupka, usmjereno je po ocjeni ovog suda isključivo ka odugovlačenju predmetnog postupka. Naime, tuženik je zastupan po profesionalnim punomoćnicima odvjetnicima i njima je zasigurno poznato kako je taj prigovor suodgovornosti tužitelja već pravomoćno otklonjen tijekom ovog parničnog postupka pa unatoč tome kontinuirano predlažu izvođenje dokaza na te okolnosti.

34. U ranijem tijeku postupka prilikom rekonstrukcije na licu mjesta predmetnog štetnog događaja uz sudjelovanje prometnog vještaka Milana Vinčića saslušani su tužitelj AU te svjedoci ZU i VUN. Ti dokazi izvedeni su na okolnost odgovornosti za predmetni štetni događaj, a o kojoj okolnosti je već pravomoćno odlučeno u ranijem tijeku postupka tako da u ovom ponovljenom postupku nije potrebno ponovno ocjenjivati provedeno prometno vještačenje kao i iskaze tužitelja i svjedoka danih prilikom rekonstrukcije na licu mjesta predmetnog štetnog događaja.

35. Nadalje, je potrebno ocijeniti istaknuti prigovor zastare utuženog potraživanja, a koji se odnosi na naknadu s osnova tuđe pomoći i njege nastale do prije podnošenja tužbe preko iznosa glavnice od 35.000,00 kn (4.645,30 EUR) te koji se odnosi na potraživanje po osnovi rentne naknade štete s osnova tuđe pomoći i njege za razdoblje nakon podnošenja tužbe i to preko iznosa glavnice od 1.000,00 kn (132,72 EUR). U odnosu na taj prigovor drugostupanjskom odlukom ukazano je ovome sudu da o njemu nije odlučeno u ranijoj prvostupanjskoj presudi čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a.

36. Potrebno je pojasniti kako je tužitelj predmetnom tužbom podnesenom 7. lipnja 2010. po osnovi naknade za tuđu pomoć i njegu do podnošenja predmetne tužbe potraživao 35.000,00 kn (4.645,30 EUR), a po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu potraživao je1.000,00 kn (132,72 EUR) mjesečno.

37. Tuženik pravilno u žalbi protiv ranije prvostupanjske presude navodi kako je tužitelj svojim podneskom od 18. listopada 2016. povisio tužbeni zahtjev, odnosno preinačio tužbu na način da sada potražuje na ime naknade štete po osnovi tuđe pomoći i njege do podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2010. iznos od 15.196,97 EUR (113.217,42 kn), dok po osnovi rente za tuđu pomoć i njegu potražuje iznos od 308,96 EUR (2.296,75 kn).

38. Tuženik ističe kako je nastupila zastara budući da je tužitelj preinačio tužbu na prethodno opisani način tek devet godina nakon nastanka predmetnog štetnog događaja. Naime, odredbom čl. 230. st. 2. ZOO- a propisano da tražbina naknade štete u svakom slučaju zastarijeva za pet godina otkad je šteta nastala.

39. Ovaj sud ocjenjuje kako je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan. Naime, u predmetnom slučaju radi se o situaciji kada je tužitelj preinačio tužbu povišenjem tužbenog zahtjeva, a taj povišeni tužbeni zahtjev temelji se na neizmijenjenoj činjeničnoj osnovi. U takvoj situaciji došlo je do prekida zastare u smislu odredbe čl. 241. ZOO-a još kada je tužitelj podnio predmetnu tužbu, dakle, tijek zastare prekinut je 7. lipnja 2010. Svrha instituta zastare nije da pri ovakvom stanju stvari onemogući tužitelju (vjerovniku) da tijekom postupka povisi tužbeni zahtjev i to temeljem iste činjenične osnove, već je pri ovakvom stanju stvari tijek zastare prekinut još podnošenjem prvotne tužbe. U prilog ovakvoj ocjeni ovog suda govori brojna sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske pa tako i presuda poslovni broj Rev 650/2023-2 od 10. travnja 2024.

40. Dodatno je potrebno pojasniti kako u parnicama radi naknade štete tužitelj u pravilu prilikom podnošenja tužbe ne raspolaže svim potrebnim podacima da može utvrditi konačnu visinu svog tužbenog zahtjeva, te je u pravilu za isto potrebno izvesti dokaz jednim ili većim brojem vještačenja i bilo bi neprihvatljivo izložiti tužitelja riziku zastare u situaciji ako kasnije tijekom postupka povisi svoj zahtjev iz iste činjenične osnove.

41. Prethodnu ocjenu ovog suda treba povezati i sa odredbom čl. 191. st. 2. ZPP-a u kojoj je propisano da ako tužitelj preinači tužbu tako da, zbog okolnosti koje su nastale nakon podnošenja tužbe, zahtjeva iz iste činjenične osnove drugi predmet ili novčanu svotu, tuženik se takvoj preinaci ne može protiviti. Dakle, u predmetnom slučaju po pravnom shvaćanju ovog suda radi se o dopuštenoj preinaci tužbe povišenjem tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove, a kod koje preinake tužbe je do prekida zastare došlo podnošenjem prvotne tužbe.

42. Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor iscrpljenosti limita po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti.

43. U odnosu na taj prigovor najprije treba istaknuti kako nije sporno da limit osiguranja po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti iznosi 464.529,83 EUR.

44. Tužitelj je tijekom postupka učinio nespornim kako je tuženik tužitelju na ime odštete (glavnice) za pretrpljenu neimovinsku štetu, imovinsku štetu u vidu troškova tuđe pomoći i za pretrpljenu imovinsku štetu u vidu troškova liječenja isplatio ukupan iznos od 13.351,65 EUR. Nadalje, tužitelj pravilno navodi kako se jedino taj iznos uračunava u svotu limita po predmetnoj polici osiguranja. Naime, isplaćeni iznosi po osnovi zateznih kamata i isplaćeni iznos po osnovi troškova prijevoza u iznosu od 500,00 kn ne uračunava se u limit po polici kako to pravilno tijekom postupka ističe tuženik.

45. Tuženik je u svom podnesku od 2. rujna 2025. sam istaknuo kako se svakako mora uzeti u obzir prethodno navedeni plaćeni iznos od 13.351,65 EUR i da tuženik posljedično ne može odgovarati preko iznosa od 451.178,18 EUR.

46. Ovaj sud ocjenjuje kako se jedino može uzeti u obzir prethodno navedeni iznos od 13.351,65 EUR kojeg je na ime glavnice naknade štete tuženik nesporno isplatio tužitelju.

47. U limit po predmetnoj polici ne mogu se uračunati isplate koje je tuženik vezano uz predmetni štetni događaj učinio njemačkom zdravstvenom osiguranju.

48. Slijedom navedenoga, s obzirom da limit po predmetnoj polici osiguranja iznosi 464.529,83 EUR, a da jedino uplata od 13.351,65 EUR ulazi u limit po predmetnoj polici, što priznaje u svom podnesku od 2. rujna 2025. i tuženik, u predmetnom slučaju limit po polici osiguranja svakako nije iscrpljen.

49. Pogrešno tuženik navodi kako je tužitelj onda morao u konačno postavljenom tužbeno zahtjevu navesti da traži naknadu štete do iscrpljenja limita po polici osiguranja u iznosu od 451.178,18 EUR, odnosno da je trebao umanjiti ukupan iznos limita po polici osiguranja od 464.529,83 EUR, za nesporno plaćeni iznos koji se uračunava u limit po predmetnoj polici osiguranja od 13.351,65 EUR.

50. Naime, tužitelj je isključivo u dijelovima tužbenog zahtjeva kojim potražuje rentu na ime tuđe pomoći i njege za ubuduće i rentu na ime izmakle koristi za ubuduće naznačio kako naknadu tih vidova štete potražuje do iscrpljenja svote osiguranja po polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a koja svota osiguranja iznosi 464.529,83 EUR, a to je učinio tijekom postupka iz razloga što tuženik opetovano ističe prigovor iscrpljenosti limita po predmetnoj polici osiguranja.

51. Dakle, radi se o preciziranju tužbenog zahtjeva i tužitelj nigdje nije naveo kako potražuje ukupno 464.529,83 EUR već da traži rente po osnovi tuđe pomoći i njege i po osnovi izmakle koristi ubuduće do iscrpljenja ukupnog limita po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a koji limit iznosi upravo 464.529,83 EUR kako je to tužitelj pravilno naznačio po svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

52. Naravno, da će se kod eventualnog plaćanja naknade štete u obračun uzeti i nesporno plaćeni iznos od 13.351,65 EUR koji se uračunava u limit, ali sami limit po predmetnoj polici osiguranja iznosi 464.529,83 EUR kako je to pravilno naznačio tužitelj u svom konačno postavljenom tužbenom zahtjevu.

53. Nije na tuženiku da daje prijedloge na koji način bi tužitelj trebao postaviti tužbeni zahtjev, već je zadaća suda odlučiti o osnovanosti zahtjeva onakvog kakvog ga je tužitelj postavio tijekom postupka.

54. Nerazumljivo je inzistiranje tuženika na prigovoru iscrpljenosti limita po polici, kada je iz samih očitovanja tuženika razvidno da niti on ne smatra da je taj limit već iscrpljen dosadašnjim uplatama tuženika izvršenim tužitelju po predmetnom štetnom događaju. Naravno da će se kod eventualnih budućih uplata uzeti u obzir ukupan limit po polici osiguranja, a preko kojeg limita tuženik svakako ne može odgovarati. S time da treba voditi računa da se u limit uračunava isključivo glavnica naknade štete, a ne i zatezne kamate i troškovi postupka.

55. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj između ostaloga zahtjeva naknadu štete na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje do podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2010. i naknadu tuđe pomoći i njege za ubuduće, odnosno rentu tuđe pomoći i njege.

56. U ovoj pravnoj stvari provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. FU, specijalistu kirurgije i prof. dr. sc. BU, specijalistu neurologije.

57. U svom osnovnom nalazu i mišljenju od 2. ožujka 2011. medicinski vještaci utvrdili su kako je tužitelju u razdoblju od 45 dana po ozljeđivanju obzirom na pretrpljene ozljede bila neophodna tuđa pomoć u trajanju od 3 sata dnevno sumarno, za pomoć pri održavanju osobne higijene, pomoć pri oblačenju, za uobičajene kućanske poslove, odlazak na tržnicu, trgovinu i sl. Nakon toga razdoblja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 90 dana po 2 sata za uobičajene kućanske poslove, odlazak na tržnicu i trgovinu. Nakon toga razdoblja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć do dana vještačenja 2 puta tjedno po 2 sata za teže kućanske poslove. Dakle, tužitelju je prema nalazu medicinskih vještaka bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 787 sati u razdoblju od otpusta pa do podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2010.

58. S obzirom da tužitelj za sat tuđe pomoći i njege potražuje iznos od 19,31 EUR on je ukupno na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu za razdoblje od otpusta tužitelja iz bolnice pa do podnošenja predmetne tužbe potraživao ukupan iznos od 15.196,97 EUR međutim, s obzirom na to da mu je nesporno tuženik na ime naknade štete isplatio iznos od 847,48 EUR tužitelj na ime imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje do podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2010. konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 14.349,49 EUR.

59. Iz drugostupanjske odluke kojom je djelomično ukinuta ranija prvostupanjska presuda razvidno je kako je dana uputa ovome sudu da u ponovljenom postupku ponovno pozove medicinske vještake da se očituju o potrebi tuđe pomoći tužitelju nakon završenog liječenja i u čemu se takva pomoć ogleda. Sukladno danoj uputi drugostupanjskog suda u ponovljenom postupku izveden je dokaz dopunskim medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima FU i BU. U dopunskom nalazu i mišljenju od 18. rujna 2024. vještaci su ostali kod svog utvrđenja kako je u razdoblju od 45 dana po ozljeđivanju tužitelju obzirom na pretrpljene ozljede bila neophodna tuđa pomoć u trajanju od 3 sata dnevno sumarno, za pomoć pri održavanju osobne higijene, pomoć pri oblačenju, za uobičajene kućanske poslove, odlazak na tržnicu, trgovinu i sl. Nakon toga razdoblja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć u trajanju od 90 dana po 2 sata za uobičajene kućanske poslove, odlazak na tržnicu i trgovinu. Nakon toga razdoblja tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć do dana vještačenja 2 puta tjedno po 2 sata za teže kućanske poslove. Dakle, i nakon provedenog dopunskog medicinskog vještačenja proizlazi kako je tužitelju do podnošenja predmetne tužbe bila potrebna tuđa pomoć i njega u sveukupnom trajanju od 787 sati.

60. Tuženik je prigovorio na dopunsko vještačenje medicinskih vještaka međutim njegovi prigovori odnosili su se na to da li je tužitelju potrebna stalna tuđa pomoć i njega, a ne na prethodno pisano utvrđenje koje se odnosi na tuđu pomoć i njegu od otpuštanja tužitelja iz bolnice do podnošenja predmetne tužbe.

61. Dakle, za ovaj sud iz provedenog postupka nepobitno proizlazi kako je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega do podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2010. u ukupnom trajanju od 787 sati.

62. U odnosu na dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu imovinske štete na ime naknade tuđe pomoći i njege do podnošenja predmetne tužbe između stranaka je od početka postupka sporna cijena sata tuđe pomoći i njege u Saveznoj Republici Njemačkoj budući da tužitelj živi u [adresa], a koju tužitelj potražuje u iznosu od 19,31 eura po satu tuđe pomoći i njege. U odnosu na tu okolnost iz drugostupanjske odluke proizlazi kako taj sud ocjenjuje kako je prvostupanjski sud nekritički prihvatio cijenu naknade tuđe pomoći i njege u iznosu od 19,31 EUR, a koju tužitelj temelji na podacima o cijeni sata tuđe pomoći i njege koje je dostavio u spis (str. 522 spisa). Drugostupanjski sud ocjenjuje kako je u tom dijelu ranija prvostupanjska presuda zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. točka 11. ZPP-a, budući da prvostupanjski sud na tu spornu okolnost nije proveo po tuženiku predložene dokaze i to izravno ili diplomatskim putem zatražio od nadležnog Državnog zavoda za statistiku Savezne Republike Njemačke podatak o prosječnoj plaći NKV radnika u Njemačkoj i to konkretno u [adresa] gdje živi tužitelj i to za razdoblje od predmetne prometne nezgodne pa nadalje, a niti je u pobijanoj presudi iznio razloge zbog kojih to nije učinio.

63. U odnosu na prethodno opisanu okolnost tužitelj se očitovao u ponovljenom postupku podneskom od 17. veljače 2025. U bitnome navodi kako tužitelj živi u [adresa] i to u [adresa], a koji grad je prema istraživanju Njemačkog ekonomskog instituta i Saveznog instituta za građevinska, urbana i prostorna istraživanja najskuplji grad za život na području Savezne Republike Njemačke. Iz tog razloga što tužitelj živi u najskupljem gradu za život u Saveznoj Republici Njemačkoj on potražuje naknadu cijene jednog sata tuđe (nemedicinske) pomoći u Saveznoj Republici Njemačkoj i to u [adresa] u neto iznosu od 19,31 eur. Pojašnjava kako je tužitelj dokumentirao visinu cijene sata tuđe pomoći i njege podatkom o cijeni radnog sata čistačice na području grada [adresa], a koja iznosi neto 19,31 eur (str. 522 spisa). Tužitelj ističe kako se cijena sata tuđe pomoći ne određuje prema prosječnoj neto plaći NKV radnika na razini države u kojoj oštećenik živi, nego prema neto zaradi osobe koja bi pružala takvu uslugu u mjestu gdje oštećenik živi i gdje mu se takva pomoć pruža, a to je u predmetnom slučaju u [adresa], glavnom gradu Savezne Republike Bavarske.

64. U ponovljenom postupku uz svoj podnesak od 17. veljače 2025. tužitelj dostavlja i ovjerene prijevode s njemačkog jezika i to teksta izrađenog po Saveznom institutu za gradnju, urbanizam i prostorno uređenje (str. 1934-1937 spisa). Iz kojeg proizlazi kako je upravo [adresa] najskuplji grad za život u Njemačkoj.

65. Ovaj sud ocjenjuje kako je tužitelj tijekom postupka dokazao kako opravdano potražuje cijenu sata tuđe pomoći i njege u Njemačkoj i to u [adresa] upravo u iznosu od 19,31 EUR. Naime, ovaj sud ocjenjuje kako je u pravu tužitelj da za utvrđivanje cijene sata tuđe pomoći i njege nije mjerodavna prosječna plaća NKV radnika na razini cijele države u predmetnom slučaju Njemačke već je mjerodavna neto zarada osobe koja bi pružala takvu uslugu u mjestu gdje oštećenik živi, a to je u predmetnom slučaju grad [adresa] za koji je tužitelj dokumentirao da se radi o najskupljem gradu za život u cijeloj Saveznoj Republici Njemačkoj. Posljedično, ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu 23. rujna 2025. odbio prijedloge tuženika da se iz Savezne Republike Njemačke traže službenim putem daljnji podaci i to podatak o prosječnoj neto plaći NKV radnika u Saveznoj Republici Njemačkoj, budući da takav podatak po uvjerenju ovog suda nije relevantan za utvrđivanje cijene sata tuđe pomoći i njege.

66. Radi se o cijeni sata nemedicinske pomoći i ovaj sud ocjenjuje kako je upravo relevantna cijena neto zarade osobe koja bi pružala takvu pomoć u [adresa] te je tu cijenu tužitelj valjano dokumentirao dostavljanjem u spis podatka o neto cijeni sata rada čistačice u [adresa].

67. Potrebno je naglasiti kako je u situaciji kada je tuženik osporio traženu visinu cijene sata tuđe pomoći i njege teret dokaza te okolnosti na tužitelju. Iz mnogobrojnih očitovanja tužitelja danih tijekom postupka razvidno je kako tužitelj smatra da je dostavljenom dokumentacijom dokazao visinu cijene sata tuđe pomoći i njege. Ovaj sud ocjenjuje kako je tužitelj istu dokazao, međutim, u slučaju kada bi sud smatrao da tužitelj istu nije dokazao onda bi trebalo odbiti tužitelja sa njegovim zahtjevom po pravilima o teretu dokaza iz odredbe članka 221a ZPP-a. Naime, nije na tuženiku koji je osporio traženu visinu cijene sata tuđe pomoći i njege da pribavljanjem isprava istu dokazuje već je na tužitelju teret dokaza visine cijene sata tuđe pomoći i njege, a za koju ovaj sud ocjenjuje kako je tužitelj istu dokazao i kako opravdano istu potražuje u iznosu od 19,31 EUR.

68. Dodatno, je potrebno naglasiti kako nije u pravu tuženik koji je opetovano isticao da je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku morao službenim putem tražiti podatke na okolnost visine cijene sata tuđe pomoći i njege u [adresa] budući da isključivo sud odlučuje o tome koje će dokaze izvesti, a iz obrazloženja drugostupanjske odluke jasno proizlazi da je ranija prvostupanjska presuda bila zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2. točka 11. ZPP-a budući da prvostupanjski sud nije pribavio po tuženiku predložene podatke, a niti je u pobijanoj presudi iznio razloge zbog kojih to nije učinio. Dakle, sud je u slučaju ako je odbio pribaviti predložene podatke morao obrazložiti iz kojeg je razloga to učinio što je ovaj sud sada u ponovljenom postupku i učinio.

69. Slijedom navedenoga ovaj sud ocjenjuje kako je provedenim postupkom tužitelj dokazao visinu cijene sata tuđe pomoći i njege u Saveznoj Republici Njemačkoj, gradu [adresa] i to u iznosu od 19,31 EUR.

70. Posljedično tužitelj osnovano sukladno odredbi čl. 1095. st. 1. ZOO-a konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 21. kolovoza 2025. na ime naknade tuđe pomoći i njege za razdoblje od otpuštanja sa bolničkog liječenja do podnošenja predmetne tužbe potražuje ukupan iznos od 14.349,49 EUR. Naime, tužitelju bi pripadala naknada od 15.196,97 EUR, međutim tužitelj je u tom dijelu smanjio svoj zahtjev za iznos od 847,48 EUR koliko mu je nesporno tuženik platio.

71. Tužitelj ima sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a pravo i na zatezne kamate na prethodno opisani iznos naknade imovinske štete i to od podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2010. do isplate po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

72. Posljedično prihvaćen je konačno postavljeni tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege za razdoblje od podnošenja predmetne tužbe pa do isplate (točka I. izreke presude).

73. Tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 21. kolovoza 2025. potražuje i rentu za tuđu pomoć i njegu i to za razdoblje od podnošenja predmetne tužbe 7. lipnja 2010. do 1. lipnja 2020. u iznosu od 308,96 EUR mjesečno, a od 2. lipnja 2020. pa nadalje u iznosu od 386,20 EUR mjesečno.

74. Osnovnim nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka od 2. ožujka 2011. vještaci su utvrdili kako je tužitelju potrebna stalna tuđa pomoć 2 puta tjedno po 2 sata za teže kućanske poslove i to od dana vještačenja pa nadalje. U ponovljenom postupku medicinski vještaci FU i BU podnijeli su 18. rujna 2024. dopunu svog nalaza i mišljenja na okolnost potrebe tužitelja za trajnom pomoći i njegom. Vještaci su nakon ponovnog pregleda tužitelja ocijenili kako je tužitelju bila potrebna stalna tuđa pomoć 2 puta tjedno po 2 sata, dakle 4 sata tjedno za teže kućanske poslove, od dana izrade prvog nalaza i mišljenja iz 2011. pa nadalje do 2. lipnja 2020. za uobičajene kućanske poslove, odlazak na tržnicu, trgovinu i sl. Nadalje, medicinski vještaci utvrđuju kako je tužitelju radi rtg verificirane posttraumatske atroze u području desnog kuka te klinički utvrđenog daljnjeg pogoršanja pokretljivosti u području desnog kuka, uz rtg utvrđenog posttraumatsku artrozu kuka, te klinički utvrđenu parezu živa peroneusa desno, tužitelju obzirom na trenutno kliničko stanje potrebna trajna tuđa pomoć u trajanju od 5 sati tjedno i to od kliničkog pregleda ortopeda i rtg obrade, odnosno od 2. lipnja 2020. pa nadalje.

75. Dakle, dopunom nalaza i mišljenja sačinjenom u ponovljenom postupku medicinski vještaci FU i BU revidirali su utvrđenje iz svog osnovnog nalaza i mišljenja na način da su povisili potrebu tužitelja za trajnom pomoći i njegom tako da je tužitelju od 2. lipnja 2020. potrebna trajna pomoć i njega u trajanju od 5 sati tjedno, a ranije mu je bila potrebna trajna pomoć i njega u trajanju od 4 sata tjedno.

76. Podneskom od 7. listopada 2024. tužitelj je izjavio kako nema primjedbi na dopunu nalaza i mišljenja medicinskih vještaka FU i BU od 18. rujna 2024.

77. Podneskom od 16. listopada 2024. tuženik prigovorio je na dopunu nalaza i mišljenja medicinskih vještaka FU i BU. U bitnome ističe kako tužitelju nije potrebna trajna tuđa pomoć i njega. Ističe kako mišljenje medicinskih vještaka u sudskom postupku nije samo medicinsko mišljenje već oni moraju iznijeti sudsko – medicinsko mišljenje. To iz razloga jer određeni medicinski zaključak vještaka ne mora biti i pravno relevantan u smislu prava na traženje naknade štete. Tuženik opetovano ističe kako tužitelju nije potrebna tuđa njega i pomoć u smislu odredbe čl. 1095 ZOO-a. Tuženik je tijekom postupka u spis dostavio fotografije tužitelja koje su snimljene po privatnom detektivu i na njima temelji svoje navode kako tužitelju nije potrebna trajna tuđa pomoć i njega.

78. U odnosu na navode tužitelja kako mišljenje medicinskih vještaka mora biti i pravno relevantan u smislu prava na traženje naknade štete ovaj sud ocjenjuje kako vještak u sudskom postupku podnosi nalaz i mišljenje iz razloga što sud ne raspolaže znanjem određene struke pa tako u predmetnom slučaju medicinske struke te je sudu potrebna stručna pomoć vještaka odgovarajuće struke. Zadatak vještaka u sudskom postupku nije da daje pravno relevantna mišljenja već je zadatak vještaka dati stručno mišljenje iz određenog područja, dok isključivo sud primjenjuje pravo i ocjenjuje na koji način primijeniti pravo u vezi sa nalazom i mišljenjem vještaka.

79. Dakle, to da li je utvrđenje medicinskih vještaka FU i BU u pravnom smislu relevantno za donošenje odluke suda odlučuje isključivo sud, a nije na vještacima da primjenjuju pravo.

80. Na ročištu za glavnu raspravu 14. ožujka 2025. izveden je dokaz saslušanjem medicinskih vještaka FU i BU. Vještaci su u bitnome iskazali kako su nakon uvida u medicinsku dokumentaciju tužitelja i nakon dodatnog kliničkog pregleda tužitelja donijeli zaključak o potrebi trajne tuđe pomoći. Na postavljeno pitanje da li se tužitelj može samostalno odijevati, samostalno obavljati osobnu higijenu i hraniti se vještaci su naveli da se može samostalno oblačiti osim teškoća prilikom obuvanja cipela, zbog ozljede živca peroneusa kao i ograničene pokretljivosti u desnom zglobu kuka kao posljedica artrotskih promjena uslijed zadobivenog prijeloma desne zglobne čašice zgloba kuka. Samostalno može obavljati higijenske mjere odnosno potrebe, a tuširanje je moguće u stajaćoj kadi. Potrebna mu je pomoć ukoliko se koristi tzv. ležeća kada za ulazak i izlazak iz navedene kade. Tužitelj se može samostalno hraniti. Na postavljeno pitanje da li tužitelj može samostalno hodati vještaci su naveli da može samostalno hodati uz pojačane životne napore i korištenje peronealne udlage kod duljeg hodanja. Zapliću mu prsti onda ta udlaga drži zbog tzv. "pijetlovog hoda". Vještaci su pokazali sudu i strankama fotografiju prethodno navedene dvije udlage koje pripadaju tužitelju i to jedna za hodanje a druga koja se stavlja tijekom noći a ima svrhu smanjivanja grčeva u potkoljenici jer ta udlaga drži stopalo pod 90 stupnjeva inače bez udlage stopalo pada. Na postavljeno pitanje može li tužitelj samostalno upravljati vozilom i biciklom odgovaramo pozitivno zbog toga što stopalo ima uporište u pedali i ustvari omogućuje položaj stopala pod 90 stupnjeva odnosno moguće je upravljati biciklom i kada ima tzv. dnevnu ortozu. Na pitanje da li može upravljati sa osobnim vozilom vještaci su odgovorili da bi idealno bilo da tužitelj ima ručne komande što bi bilo znatno sigurnije, a ovako je moguće na kratke relacije budući da je stopalo spušteno i on ima problem sa podizanjem stopala. S obzirom da se radi o ozljedi desnog peroneusa dakle otežanoj funkciji podizanja stopala koja je djelomično i onemogućena nije uputno koristiti osobno vozilo i sa automatskim mjenjačem obzirom su dvije osnovne komande koje se koriste nogom gas i kočnica prilagođeni za desnu nogu. Na postavljeno pitanje može li tužitelj otići u dućan i kupiti namirnice vještaci su odgovorili da tužitelj može otići u dućan i kupiti manju količinu namirnica uz pojačane životne napore upravo uzimajući posljedice zadobivenog ozljeđivanja artrotske promjene u desnom kuku i ozljedu peronealnog živca. Također je važno napomenuti kolika je udaljenost od mjesta stanovanja do dućana jer ako se radi o većoj udaljenosti tada nije u mogućnosti to učiniti. Na postavljeno pitanje da li znaju kolika je udaljenost tužiteljevog mjesta stanovanja do dućana vještaci su odgovorili kako o tome nemaju saznanja. Na postavljeno pitanje za koje je onda to radnje tužitelju potrebna tuđa pomoć i to od 5 sati tjedno vještaci su naveli da se radi o sumarnom trajanju tuđe pomoći na tjednoj razini jer za veće kupovine potrebna mu je pomoć druge osobe zatim za radnje u kući koje zahtijevaju veću fizičku aktivnost saginjanje, klečanje, penjanje uz stepenice, ljestve i sl. Dakle u određenom danu tužitelju možda neće biti potrebna tuđa pomoć druge osobe ali u nekom od dana u tjednu ili mjesecu potrebna mu je tuđa pomoć u trajanju od nekoliko sati i zbog toga su i sumarno iskazali navedeno trajanje tuđe pomoći na tjednoj razini. Na postavljeno pitanje obzirom su vještaci u dopunskom nalazu i mišljenju od 18. rujna 2024. godine zaključili da je tužitelju od 2. lipnja 2020. godine potreban veći opseg tuđe pomoći za 1 sat zaključivši da od navedenog dana mu je potrebna tuđa pomoć od 5 sati tjedno, a imajući na umu prethodno u zapisnik iznesen odgovor vještaka, predlaže se da vještaci izvrše uvid u podnesak tuženika od 16. listopada 2024. na str. od 5-15 podneska koje bilježe izvješće Agram detektiva o konkretnim radnjama i poslovima koje je tužitelj obavljao na dan 25. kolovoza 2020. te odgovore jesu li tužitelju za ove radnje ili za neke teže od ovih potrebna tuđa pomoć. Vještaci su odgovorili kako je izvršen uvid u dostavljene fotografije koje se nalaze na str. spisa 1663-1677, fotografije su crno bijele ali prilikom nalaza izvršili su uvid u iste u boji. Fotografije koje su priložene spisu potvrđuju ono što su oni govorili na prethodno postavljena pitanja da tužitelj može samostalno izvršavati određene radnje kao što je vožnja bicikla obzirom je tužitelj snimljen kako vozi bicikl da samostalno može upravljati biciklom i motornim vozilima na kraće relacije a također je vidljivo iz dostavljenih fotografija određene radnje gdje prvenstveno koristi ruke. Same fotografije predstavljaju trenutni prikaz određenog položaja tijela bez dinamičkog kretanja uz nemogućnost određivanja svih pokreta tijela. Upravo uzimajući u obzir da je tužitelj sposoban za određene aktivnosti i procijenjena mu je potreba za tuđom pomoći u trajanju od 5 sati tjedno kada tužitelj ne bi mogao obavljati prikazane radnje na fotografijama tada bi mu bila i potrebna tuđa pomoć u većem opsegu na dnevnoj razini. Nastavno na prethodni odgovor vještaka pun. tuženika predložio je da vještaci preciziraju koje to teže poslove u kući ne može obavljati bez tuđe pomoći i njege. Vještaci su odgovorili da su već djelomično odgovorili na navedeno pitanje a da dostavljene fotografije upravo dokazuju ono što su ranije naveli da ne može čučnuti, kleknuti značajnije se sagnuti jer na svim dostavljenim fotografijama tužitelj stoji gotovo ravno sa minimalnim pregibom prema naprijed. Na primjer tužitelj ne može prati prozore na način da se penje na ljestve, slagati na visoke police. Na poseban upit da li se na predočenim fotografijama vidi da tužitelj koristi udlagu odgovorili su da su već kod opisa posljedica napomenuli da tužitelj dnevnu udlagu nosi kod duljeg hoda, a lakšu udlagu tijekom noći za vrijeme spavanja. Na opisanim fotografijama se ne vidi da tužitelj nosi udlagu. U slučaju da ju je nosio na fotografijama gdje je snimljen u kratkim hlačama to bi bilo vidljivo. Na postavljeno pitanje da li se tužitelj uopće ne može popeti na stepenice ili može uz pojačane napore vještaci su odgovorili da se tužitelj se može popeti uz stepenice uz pojačane napore no međutim treba uzeti u obzir i visinu na koju se treba popeti odnosno kat jer nije isto prijeći stepenice do prvog ili trećeg ili četvrtog kata a upravo uzimajući u obzir posljedicu na desnom zglobu kuka i ozljedu peronealnog živca uz potrebu povremenog nošenja peronealne udlage. Na poseban upit kada je tužitelju nastupila stabilizacija zdravstvenog stanja po ozljedi iz prometne nezgode vještaci su na postavljeno pitanje odgovorili kada se stanje tužitelja stabiliziralo obzirom na zadobivene ozljede navode da je tužitelj stradao 9. lipnja 2007. godine inicijalni nalaz i mišljenje sačinjen je 2. ožujka 2011. godine i uzimajući u obzir navedeni nalaz i tada dostavljenu medicinsku dokumentaciju navode da se stanje stabiliziralo tj. da su se mogle procijeniti trajne posljedice nakon kontrole kirurga 25. svibnja 2009. uzimajući u obzir opseg zadobivenih ozljeda kod tužitelja se nakon tog datuma očekivalo povremeno liječenje prvenstveno provođenjem fizikalne terapije.

81. Nakon usmenog saslušanja medicinskih vještaka FU i BU tuženik je ustrajao na prigovorima na dopunu nalaza i mišljenja vještaka i predložio je izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem. Na ročištu za glavnu raspravu 23. rujna 2025. ovaj sud je odbio dokazni prijedlog tuženika za izvođenje dokaza novim medicinskim vještačenjem budući da su medicinski vještaci izvršili ponovni pregled tužitelja AU i izradili su svoju dopunu nalaza i mišljenja sukladno svim pravilima struke te su se na ročištu za glavnu raspravu 14. ožujka 2025. usmeno očitovali na sve prigovore tuženika i odgovorili su na sva postavljena pitanja.

82. Iz provedenog osnovnog medicinskog vještačenja, dopunskog medicinskog vještačenja i saslušanja medicinskih vještaka FU i BU za ovaj sud nedvojbeno proizlazi kako je tužitelju do 2. lipnja 2020. bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 2 puta po 2 sata tjedno odnosno ukupno 4 sata tjedno dok mu je od 2. lipnja 2020. pa nadalje uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja koje je detaljno specificirano po medicinskim vještacima potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 5 sati tjedno.

83. Odredbom čl. 1095. st. 2. ZOO-a propisano je da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegova daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenome određenu novčanu rentu kao naknadu štete.

84. Zbog toga što su potrebe tužitelja uzrokovane predmetnim štetnim događajem trajno povećane jer mu je potrebna tuđa pomoć i njega tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje na ime mjesečne rente po osnovi tuđe pomoći i njege za razdoblje od podnošenja tužbe 7. lipnja 2010. do 1. lipnja 2020. mjesečni iznos od 308,96 EUR odnosno rentu za 16 sati pružanja tuđe njege i pomoći mjesečno i to po cijeni sata od 19,31 EUR. Za razdoblje od 2. lipnja 2020. sukladno dopuni nalaza i mišljenja medicinskih vještaka potražuje mjesečnu rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 386,20 EUR odnosno rentu za 20 sati pružanja tuđe njege i pomoći mjesečno i to po cijeni sata od 19,31 EUR.

85. Zaključak medicinskih vještaka kako je tužitelju potrebna trajna tuđa pomoći i njega svakako je i pravno relevantan budući da zbog te potrebe za trajnom pomoći i njegom tužitelj i ima pravo na rentu na ime tuđe pomoći i njege sukladno odredbi čl. 1095 st. 2. ZOO-a.

86. Medicinski vještaci su otklonili sve prigovore tuženika i provedenim postupkom na nedvojben način je utvrđeno da je tužitelju trajno potrebna tuđa pomoć i njega. Vještaci su se razložno očitovali i na fotografije dostavljene od strane tuženika i pojasnili su da su te fotografije sukladne sa njihovom ocjenom kolika je potreba tužitelja za tuđu pomoć i njegu.

87. Slijedom navedenoga prihvaćen je i dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje rentu za tuđu pomoć i njegu i to do iscrpljenja svote osiguranja po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti broj 08051313594, a koja svota osiguranja iznosi 464.529,83 EUR. Tužitelj ima pravo sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a i na zatezne kamate na dosuđenu rentu na ime tuđe pomoći i njege i to sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a po stopi propisanoj za ostale odnose (točka II. izreke presude).

88. Radi utvrđivanja je li kod tužitelja zbog ozljeda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju nastupila opća ili profesionalna nesposobnost za rad, a osobito je li tužitelj nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju nesposoban za obavljanje onih poslova koje je kao obrtnik obavljao do predmetne prometne nesreće, a to znači za postavljanje keramičkih pločica i parketa te obavljanje pomoćnih ličilačkih (soboslikarskih) radova izveden je dokaz vještačenjem po vještakinji specijalistici medicine rada prim. MU, dr. med.

89. U svom osnovnom nalazu i mišljenju od 30. ožujka 2016. vještakinja MU utvrdila je kako je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio ozljedu desnog zgloba, kuka i desne noge te oštećenja peronalnog živca. Zbog toga sada postoji ograničena pokretljivost u desnom kuku, ograničena pokretljivost u desnom koljenu, oslabljena snaga cijele desne noge što je uzrok otežanom stajanju, nemogućnosti dužeg hodanja bez pauze (do pola sata), otežanom penjanju uz stepenice i silasku sa stepenica (mora praviti pauze nakon desetak stepenica), nemogućnošću rada sa ljestava, onemogućenom klečanju, nemogućnošću izvođenja čučnjeva. Uz sve to postoji i oštećenje lumbosakralnog pleksusa sa kljenuti desnog peronalnog živca. Tužitelj je samostalno pokretan te može obavljati pojedine poslove u privatnom životu, ali je stupanj pokretljivosti nedostatan za obavljanje poslova obrtnika koji obavlja keramičarske, parketarske i ličilačke poslove te bilo koje poslove fizičkog radnika. Na postavljeno pitanje je li kod tužitelja zbog ozljeda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju nastupila opća ili profesionalna nesposobnost za rad vještakinja MU u svom osnovnom nalazu i mišljenju odgovorili je kako je kod tužitelja nastupila opća nesposobnost za rad jer bez prekvalifikacije i dodatnog školovanja ne može uspješno obavljati ni jedan posao u punom obimu u okviru svoje stručne spreme, odnosno kao mesar, keramičar, parketar, ličilac, postavljač laminata i sl., odnosno tužitelj ne može raditi uobičajene poslove koje uobičajeno obavlja fizički radnik. Osobito na pitanje je li tužitelj nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju nesposoban za obavljanje onih poslova koje je kao obrtnik obavljao do predmetne prometne nesreće, a to znači za postavljanje keramičkih pločica i parketa te obavljanje pomoćnih ličilačkih (soboslikarskih) radova vještakinja MU u svom osnovnom nalazu i mišljenju odgovorila je kako je tužitelj nakon ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju nesposoban za obavljanje onih poslova koje je kao obrtnik obavljao do predmetne prometne nesreće, a to znači za postavljanje keramičkih pločica i parketa te obavljanje pomoćnih ličilačkih (soboslikarskih) radova, kao i za poslove mesara za koje je školovan.

90. Tužitelj nije imao prigovora na osnovni nalaz i mišljenje specijalistice medicine rada MU dok je na isti prigovore iznio tuženik.

91. Vještakinja MU saslušana je na ročištu za glavnu raspravu 26. ožujka 2018. te je ista ostala u cijelosti kod utvrđenja iz svog pisanog nalaza i mišljenja i odgovorila je na prigovore tuženika na svoj nalaz i mišljenje.

92. U ranijem prvostupanjskom postupku izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja AU. Tužitelj je u bitnome iskazao kako je on stradao 9. lipnja 2007. u prometnoj nesreći kojom prilikom je zadobio teške tjelesne povrede zbog kojih i danas nakon 11 godina odlazi na kontrolne liječničke preglede. U prometnoj nesreći teško mu je povrijeđen desni kuk, desna natkoljenica, nema osjećaj u desnoj nozi jer su mu povrijeđeni živci u cijeloj nozi. Prije predmetne prometne nesreće radio je kao mali obrtnik, a obavljao je poslove keramičara, parketara i soboslikara. Obzirom da je bio mali obrtnik radio je sam jer nije imao pravo nikoga drugog zaposliti u prosjeku je zarađivao od 1.700,00 eura do 1.800,00 eura mjesečno neto. Nakon predmetne prometne nesreće i zadobivenih povreda više nije radio. Ne radi niti danas, a uzdržava se od prihoda koje dobiva od najma stana u [adresa]. Živi sa suprugom i dva sina. Supruga radi kao čistačica tako da mu i ona pomaže, odnosno plaća troškove života. Pomaže mu također i njegova majka koja trenutno živi u [adresa]. Osobno nema nikakvih prihoda. Nadalje, je naveo kako od nikoga ne prima nikakvu naknadu. Pojasnio je da on kao obrtnik nije bio dužan plaćati naknadu za mirovinsko osiguranje, već je eventualno mogao nešto privatno uplaćivati, ali niti tada ne bi imao pravo na naknadu od mirovinskog jer nije postojala obveza uplate. Nije se niti pokušavao prijaviti u Njemačkoj na zavod za zapošljavanje jer ne bi ostvarivao nikakva prava iz razloga što on kao privatni obrtnik nije imao nikakve veze sa Zavodom za zapošljavanje. Nadalje je pojasnio kako on nije radio nikakve prekvalifikacije iz razloga što je on radio kao fizički radnik, a fizičke poslove više nije sposoban obavljati. Nije pokušavao niti pronaći posao kao telefonista ili slični posao iz razloga što on ne govori njemački toliko dobro koliko se traži za ta radna mjesta. Sve i da dobro poznaje njemački jezik tužitelj je naveo kako ne bi mogao obavljati taj posao jer nije sposoban sjediti 8 sati na dan. U Njemačkoj živi od 1980. nadalje je pojasnio kako nije pokušavao ostvariti pravo na socijalnu pomoć jer ima u vlasništvu stan koji su mu kupili njegovi roditelji. Imao je otvoren obrt dvije i pol godine prije prometne nesreće. Prije nego što je otvorio obrt radio je u skladištu rezervnih dijelova za automobile. Nakon toga radio je u bolnici kao pomoćno osoblje i vozio je pacijente. Prije otvaranja obrta za obavljanje poslova keramičara, parketara i soboslikara nije prošao edukaciju jer se radi o poslovima za koje nije potrebno položiti majstorski ispit. Posao je naučio raditi od svojeg tetka.

93. Tužitelj AU je dopunski saslušan na ročištu 13. siječnja 2020. U bitnome je iskazao u odnosu na pružanje pomoći i njege da je nakon što je stradao u predmetnoj prometnoj nesreći i nakon obavljenih operacija boravio u toplicama oko 3 tjedna. Nakon 3 tjedna provedenih u toplicama opet je imao jedan operativni zahvat te je boravio u bolnici oko 3 tjedna. Nakon tog operativnog zahvata opet je išao u bolnicu gdje je bio 5 tjedana. Nakon 5 tjedana provedenih u toplicama išao je kući. Nadalje je naveo kako je u invalidskim kolicima bio oko 8 mjeseci nakon prometne nesreće, a nakon toga počeo je hodati pomoću takozvane hodalice koju je sam koristio još mjesec do dva. Na poseban upit suda odgovorio je kako su mu nakon toplica pomoć i njegu u zbrinjavanju osnovnih životnih potreba pružali ukućani i to supruga i dva sina. Naveo je da gotovo ništa nije mogao sam obavljati u vrijeme kada je bio u kolicima, a kasnije pomalo je mogao obavljati osnovne životne potrebe u pogledu odijevanja, pranja i sl. Najteže mu je bilo, a i danas mu je to problem prilikom obuvanja i izuvanja. Pomoć i njega nakon što je došao kući pružana mu je isključivo od članova njegove obitelji, a ne od stručnih osoba. Kasnije je imao još dva operativna zahvata nakon kojih nije boravio u bolnici već mu je njegov liječnik prepisao ambulantno liječenje kod fizijatra te je on išao na vježbe kod fizijatra. Danas isto odlazi na kontrolne preglede kod liječnika, ali na vlastitu inicijativu kako bi provjerio je li njegovo zdravstveno stanje pod kontrolom. Danas mu je također potrebna pomoć i njega koju mu uglavnom pruža supruga. Potrebna mu je ponekad pomoć u kućanstvu prilikom obavljanja težih kućanskih poslova, a što se tiče ustajanja iz kreveta i pranja desne noge te obuvanja na desnu nogu tu mu je tuđa pomoć i njega uvijek potrebna jer to ne može sam obaviti. Pojasnio je kako on spava sa tzv. šinom na desnoj nozi te ujutro to treba skinuti, a on to ne može već mu oko toga pomaže supruga. Također mu je potrebna pomoć prilikom tuširanja. Još jednom je istaknuo kako od svog djetinjstva živi u [adresa], a u Hrvatsku dolazi nekoliko puta godišnje. Djeca su mu također rođena u [adresa] i tamo se školuju. Istaknuo je i kako su mu liječnici još rekli da je njegovo zdravstveno stanje trajno narušeno te da nema mogućnosti poboljšanja, to su mu liječnici definitivno rekli nakon što se dvije godine liječio i odlazio na kontrole.

94. Ovaj sud ocjenjuje kao vjerodostojan osnovni iskaz tužitelja AU i dopunski iskaz.

95. Drugostupanjskom odlukom između ostaloga ukazano je ovome sudu kako postoje okolnosti na koje ukazuje tuženik, a koje dovode u pitanje i nalaz vještakinje specijalistice medicine rada o potpunoj radnoj nesposobnosti, a drugostupanjski sud ocjenjuje da se radi samo o profesionalnoj nesposobnosti za rad kao i radi utvrđivanja preostale radne sposobnosti tužitelja i za koje poslove.

96. U ponovljenom postupku izveden je dokaz dopunskim vještačenjem po vještakinji specijalistici medicine rada MU i to radi utvrđivanja sljedećih okolnosti

- da se na temelju ponovnog kliničkog pregleda tužitelja koji treba izvršiti te na temelju cjelokupne medicinske dokumentacije tužitelja koja se nalazi u spisu, uključujući i medicinsku dokumentaciju koja je dostavljena sudu u privitku podneska od 13. lipnja 2022. i koju vještakinja nije imala na raspolaganju tijekom vještačenja 2016. kao i dopunski nalaz i mišljenje medicinskih vještaka prof. dr. FU i prof. dr. BU od 17. rujna 2024. te da se vještakinja očituje o sljedećem: da li ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 30. ožujka 2016. da je kod tužitelja uslijed tjelesnih ozljeda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju i trajnih posljedica tih ozljeda nastupila opća nesposobnost za rad tj. potpuni gubitak radne sposobnosti i kod usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja od 26. ožujka 2018., te da se očituje o činjenicama i okolnostima koje je tužitelj iznio na zapisnik naslovnog suda od 26. svibnja 2022. Nadalje, da se vještakinja očituje ovim dopunskim vještačenjem da li je kod tužitelja AU nakon predmetne prometne nezgode postojala preostala radna sposobnost (u tom slučaju da navede obzirom na liječenje i stabilizaciju zdravstvenog stanja od kada je ta eventualno preostala radna sposobnost mogla se izvršavati na način da tužitelj radi), a posebno da se vještakinja očituje obzirom na iskaz tužitelja s rasprave 6. lipnja 2018. (iskaz dan nakon izrade nalaza i mišljenja) je li tužitelj mogao raditi na poslovima koje je naveo da je radio prije nezgode a koji su različiti od poslova za koje je vještakinja u svom osnovnom nalazu i mišljenju navela da ih više ne može raditi. U tom smislu upućuje se vještakinja da kod izrade dopune nalaza i mišljenja vodi računa i o navodima tuženika iznesenim u podnesku od 20. siječnja 2025. (str. 2-7 podneska), kao i o materijalnim dokazima (fotografije privatnog detektiva) sadržane u podnesku tuženika od 16. listopada 2024. Poziva se vještakinja očitovati i o tome da li se u nekim razdobljima od dana štetnog događaja do izrade dopunskog vještačenja mijenjala situacija kad je kod tužitelja postojala preostala radna sposobnost ili nemogućnost rada.

97. U dopuni nalaza i mišljenja od 7. svibnja 2025. vještakinja specijalistica medicine rada MU utvrdila je kako ostaje kod svog nalaza i mišljenja od 30. ožujka 2016. da je kod tužitelja uslijed tjelesnih ozljeda koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju i trajnih posljedica tih ozljeda nastupila opća nesposobnost za rad tj. potpuni gubitak radne sposobnosti i ostaje kod usmenog obrazloženja nalaza i mišljenja od 26. ožujka 2018. Nakon proučavanja teksta o navodima koje je iznio na zapisnik naslovnog suda od 26. svibnja 2022. tj. da tužitelj zbog ozljeda koje je zadobio u predmetnoj prometnoj nesreći nesposoban za obavljanje onih poslova koje je kao obrtnik obavljao do predmetne prometne nesreće, a to znači za postavljanje keramičkih pločica i parketa te za obavljanje pomoćnih soboslikarskih radova, vještakinja je navela da se ranije u pismeno izrađenom vještačenju te na raspravama očitovala da zbog posljedica štetnog događaja tužitelj ne može kao radnik u radnom odnosu raditi uspješno navedene poslove, čak ni u djelomičnom dijelu radnog vremena. Tužitelj je na raspravi naveo da nije više nakon štetnog događaja obavljao nikakve fizičke poslove jer ih nije mogao obavljati. Vještakinja ocjenjuje kako je u potpunosti točan navod tužitelja jer nakon završetka liječenja više nije mogao obavljati ni jedan jednostavan posao NKV radnika, a zbog fizičkih zahtjeva svakog od tih poslova. Tužitelj je dalje naveo na navedenoj raspravi na koju sud upućuje nju kao vještakinju, da nije ni pokušavao niti pronaći posao kao telefonista ili sl. poslove iz razloga što on njemački ne govori toliko dobro koliko se traži za ta radna mjesta. Sve i da dobro poznaje njemački jezik tužitelj navodi kako ne bi mogao taj posao raditi jer nije sposoban jer ne bi mogao sjediti 8 sati na dan. Potpuno se sa stanovišta radne sposobnosti i potrebe edukacije za ovaj posao, vještakinja slaže sa navodima tužitelja. Naime obzirom na bolove koje je imao nakon štetnog događaja i funkcionalna oštećenja zbog istih, (funkcija je tada bila bolja nego na pregledu vještaka kirurga i neurologa nedavno te na pregledu koji je obavila u tijeku ovog vještačenja), ali je već nakon štetnog događaja, najprije zbog liječenja, a zatim zbog kontrakture u kuku te bolova u mišićima i kontrakture u desnom koljenu, tužitelj bio nesposoban za obavljanje poslova koji se pretežiti dio radnog vremena obavlja u sjedećem prisilnom položaju, bez mogućnosti uzimanja pauze i odmora tužitelja, a takav je posao telefonista. U ovom su vještačenju dani opisi poslova za koje cijenjena vještakinja dr. Bokulić navela da ih tužitelj sve može obavljati bez dodatne edukacije, a što nije točno. Uz to radi se o poslovima koji nemaju slobodan ritam rada, a kod kojih je jedna od karakteristika opterećenje kukova i natkoljenične muskulature te koljena. Tužitelj je na navedenoj raspravi naveo kako u Njemačkoj živi od 1980. godine. Do štetnog je događaja kako navodi radio nakon što se bio educirao za slijedeće poslove: mesara, keramičara, parketara, ličioca, postavljača laminata, poslove pomoćnog radnika u bolnici na guranju i razvoženju pacijenata. Svi ovi poslovi zahtijevaju stabilnost tijela pri njihovom obavljanju te urednu funkciju kukova, kralježnice i donjih ekstremiteta. Tužitelj ne može ni jedan od poslova koje je navela sudska vještakinja Astrid Bokulić obavljati kako bez nove edukacije, osim poslova slaganja dijelova za koje ne treba dodatna edukacija, ali postoji zapreka za obavljanje ovih poslova zbog položaja tijela u kojima navedene poslove obavlja, obrazloženje je naprijed navedeno. Ni jedan od navedenih poslova, osim slaganja i sortiranja predmeta, te guranja i voženja pacijenata nije posao NKV radnika, odnosno jednostavan posao. Tužitelj uz to ne može razvoziti materijal, a što je također radio prije štetnog događaja, ne može dizati i nositi terete te u svrhu obavljanja poslova upravljati vozilima ni I niti II skupine. Što se tiče dostavljenih fotografija iz 2020. vještakinja je navela da nikada nije bilo rečeno da tužitelj ne može, iako ne bi smio, pojedine poslove raditi kroz kraće radno vrijeme. U razgovoru sa vještakinjom tužitelj je naveo da je od fizioterapeuta dobio upute o vožnji bicikla kao dobroj tehnici za jačanje mišića, te je sporadično bicikl vozio dok se bolovi nisu toliko pojačali da je i od vožnje bicikla, odustao. To što je tužitelj cirkularom sporadično, kratko vrijeme, pilio drva ne isključuje nemogućnost tužitelja da radi fizičke poslove svakodnevno puno radno vrijeme. Vještakinja je odgovorila kako ni ju jednom razdoblju od dana štetnog događaja do izrade ovog dopunskog vještačenja nije se mijenjala situacija u smislu da je u bilo kojem razdoblju kod tužitelja, obzirom na stručnu spremu i zdravstveno stanje postojala preostala radna sposobnost ili mogućnost rada u vremenu koji definira Zakon o mirovinskom osiguranju kod definicije djelomične nesposobnosti za rad.

98. Tužitelj se podneskom od 20. svibnja 2025. očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještakinje specijalistice medicine rada MU na način da na isti nema prigovora.

99. Tuženik se nije pisano očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještakinje specijalistice MU.

100. Na ročištu za glavnu raspravu 17. srpnja 2025. izveden je dokaz saslušanjem vještakinje MU. Vještakinja je u cijelosti ostala kod svoje dopune nalaza i mišljenja od 7. svibnja 2025. i svih pojašnjenja koje je u istoj dala. Na poseban upit punomoćnika tuženika može li tužitelj obavljati poslove na kojima bi režim rada bio takav da bi mogao povremeno sjediti potom ustati, hodati na manjoj udaljenosti pa ponovno obaviti te iste radnje, eventualno nešto zapisati, javiti se na telefon, vještakinja je navela kako kao specijalist medicine rada mora priznati da joj nije jasno koji bi to poslovi bili u kojem osoba može slobodno sjediti pa se ustajati kada to poželi, prošetati gdje bi bio taj telefon na koji bi se javljala. S time da je još jednom naglasila da zbog funkcionalnog stanja i bolova kako u desnom kuku tako i u cijeloj nozi tužitelj često mora i prileći te ne vidi koji bi to hipotetski poslovi bili, ali ako tuženik zna za takve poslove moli da joj dostavi njihov opis te će se nakon uvida što zapravo radi izjasniti o tome može li obavljati te poslove i za kojeg poslodavca. Punomoćnik tuženika precizirao je pitanje ističući da prije svega nije pitao da bi se radilo o radnom mjestu gdje bi radnik "šetao" nego hodao na kraćim relacijama, a radilo bi se npr. o klasičnom poslu portira kojeg možemo recimo vidjeti na ulazu i u ovaj sud gdje ga nitko pa niti njegov poslodavac sili i stoji pored njega u smislu kada će se on ustati, sjesti, malo prohodati oko radnog mjesta, javiti se na telefon bilo da sjedi ili stoji i sl. Vještakinja je odgovorila kako mora priznati da na ulazu u sud nije vidjela portira nego pravosudnog policajca, ali hipotetski osoba koja se nalazi na ulazu u zgradu i koja kontrolira eventualni ulazak i izlazak iz zgrade ne radi slobodnim ritmom rada jer mora i pregledavati odnosno uzimati podatke osoba koje ulaze i izlaze, a kod bolova mora odmoriti osim toga koliko se iz dokumentacije vidi tužitelj mora nositi peronalni aparat jer mu zapinje noga pri hodu pa joj nije jasno kod kojeg bi to poslodavca obavljao poslove pri kojima mora biti prisutan na mjestu gdje obavlja poslove jer mora biti na usluzi kako strankama tako i usluzi davanja telefonskih obavijesti s time da to mora ako se pridržavamo zakona o mirovinskom osiguranju čl. 39 znati da mora raditi najmanje 70% radnog vremena poslove koji su mu opisani u opisu poslova. Prema tome na sudu ne rade portiri, ali u firmama u kojima osobe obavljaju poslove portira ne radi se samo u stvarnosti o mogućnosti ustajanja i sjedenja kada osoba ima zdravstvene tegobe već mora biti i na usluzi strankama otpratiti ih eventualno do mjesta do kojeg trebaju ići, a tužitelj to nije u stanju sa stvarnom funkcijom noge i bolova koje pri tome ima. Tužitelju je potrebno omogućiti odmaranje u ležećem položaju u kojem su mišići noge opušteni prema tome ne može obavljati poslove portira sukladno definiciji djelomične nesposobnosti prema čl. 39 Zakona o mirovinskom osiguranju. Na poseban upit punomoćnika tuženika jesu li vještakinji poznati njemački propisi o zapošljavanju invalidnih osoba te s obzirom na citirane propise u RH od strane vještakinje mogućnosti "slobodnoga" rada na radnome mjestu u Njemačkoj i samim time procjenjivanje razlike između opće i djelomične radne nesposobnosti u Njemačkoj, vještakinja je navela kako joj je poznato što europske direktive općenito govore o poslovima koje može pojedina osoba obavljati odnosno zbog zaštite zdravlja radnika koje poslove ne može obavljati na siguran način. Postoje razlike u ocjenama njemačkog i hrvatskog mirovinskog sustava s time da u Njemačkoj koliko zna radnik se ocjenjuje može li raditi 3 i više sati dnevno, ali uz dobro poznavanje poslova koje treba obavljati. Ono što zna da poslove tipa portira u zemljama Europske unije, a to zna iz kontakata sa kolegama medicine rada osoba mora dobro poznavati jezik, a postoje i neke druge zdravstvene zapreke za obavljanje poslova pri čemu je potrebna uredna funkcija sustava za kretanje. Kod vještačenja radne sposobnosti u njemačkom zakonodavstvu se koristi institucija privremenog umirovljenja nakon čega a to obično traje 2 ili 3 godine se osoba ponovno poziva na vještačenje. Navela je da je kod tužitelja u svrhu liječenja potrebno učiniti pretrage zbog mogućnosti operacije ugradnje kuka te bi za vrijeme liječenja tužitelj trenutno bio na bolovanju i da je u radnom odnosu jer je u obradi za operaciju kuka, a kakvi bi bili ishodi operacije ne može se dati prognoza. Punomoćnik tuženika predložio je da vještakinja konkretno navede koje je to njemačke propise konkretno koristila za iznošenje prethodnih navoda. Vještakinja je napomenula da joj sud nije dao u zadatak da proučava njemačke propise već da se izjasni o tome može li tužitelj obavljati ili ne pojedine poslove. Inače s obzirom da je sudski vještak iz područja ocjene radne sposobnosti, što je dio medicine rada navela je da na vještačenja dobiva i ocjene radne sposobnosti osoba koje su u Njemačkoj, ali i u drugim europskim državama stekle pravo na invalidsku mirovinu, najčešće se radi o privremenoj ali su isti ti ljudi imali određeni radni staž u RH te se pri tome prema našem zakonu o mirovinskom osiguranju cijeni na osnovu dokumentacije koja je dostavljena iz mirovinskih sustava navedenih zemalja ima li osoba pravo prema našem zakonu o mirovinskom osiguranju bilo koji oblik izmijenjene radne sposobnosti iz čl. 39. ZOMO-a. U tim dokumentima je navedeno na osnovi čega je osobi ocijenjeno da ima ili nema invalidnosti s time da je navela da u Njemačkoj najčešće daju privremenu invalidnost do ostvarivanja starosne dobi za mirovinu. Vrlo često a to se može provjeriti u zavodu za mirovinsko osiguranje ti osiguranici koji su ostvarili pravo na invalidsku mirovinu prema vještacima njemačkog osiguranja prema vještacima u RH nemaju zdravstvene uvjete za ostvarivanje istog oblika mirovine. Punomoćnik tuženika s obzirom da tužitelj potražuje izgubljenu zaradu od 2007. a imajući na umu da je do danas nesporno došlo do stabilizacije zdravstvenog stanja, pa makar imali u vidu i prednje navode vještakinje glede u zadnje vrijeme eventualnih promjena tužiteljevog zdravstvenog stanja, kako je moguće da u cijelom tom periodu tužitelj ne bi bio sposoban za rad u Njemačkoj jer vještakinja navodi da je tamo moguć rad sa skraćenim radnim vremenom od 3 sata dnevno sve imajući na umu da iz dokaza u spisu je vidljivo da se tužitelj u tom periodu kreće bez štaka, upravlja automobilom, vozi bicikl, obavlja poslove piljenja drva pri čemu rukuje i sa električnim strojem – cirkularom pri čemu nesporno nije zadobio ozljedu glave što implicira uredno psihičko stanje i to tim više jer je vještakinja u prvom pisanom nalazu navela da je prilikom kliničkog pregleda tužitelja sa njime razgovarala sat i pol te da nije primijetila psihičke probleme pri čemu je konstatirala da je tužitelj suvislo odgovarao na postavljena pitanja, a vještaci medicinske struke na ročištu 14. ožujka 2025. konstatiraju da tužitelj tijekom dana peronealni aparat koristi samo povremeno kod hodanja na duže relacije, sve ovo budući su uvidom u fotografije utvrdili da svim tim prilikama nije koristio peronalni aparat – kako takva osoba baš ništa ne može raditi a tvrdi da je prije nezgode u Njemačkoj bila obrtnik koji ne samo što je postavljao pločice nego je vodio posao, pregovarao, naplaćivao. Punomoćnica tužitelja prigovara takvom postavljanju pitanja u kojem tuženik svoje stavove iznosi kao nesporne činjenice te se na taj način vještakinji predočuju pogrešni podaci. Tako npr. nije nesporno da je kod tužitelja došlo do stabilizacije zdravstvenog stanja, jer su medicinski vještaci dopunskim nalazom i mišljenjem od 17. rujna 2024. utvrdili da je kod tužitelja došlo tijekom trajanja predmetnog postupka do pogoršanja zdravstvenog stanja zbog čega je povećan opseg njegove potrebe za tuđom pomoći trajno, a kako je vještakinja MU već rekla tužitelju predstoji vjerojatno i ugradnja umjetnog kuka. Punomoćnik tuženika pojasnio je da su medicinski vještaci utvrdili da je do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja došlo prije sačinjenih fotografija na kojim je vidljivo da tužitelj pili drva sa cirkularom. Vještakinja je odgovorila kako nije točan navod da je cijelo vrijeme jednako stabilno stanje tužitelja jer da je bilo stabilno u vrijeme završetka liječenja nakon ozljede onda bi vjerojatno tužitelju odmah predlagali ugradnju umjetnog kuka, a ne pogoršanjem u smislu pojačanja bolova i smanjenja funkcije kuka i koljena. Radna sposobnost je u Republici Hrvatskoj definirana odnosno njena izmijenjenost po zakonu o mirovinskom osiguranju, a vještaci u Republici Hrvatskoj nisu dužni poznavati varijante zakona u državama izvan Republike Hrvatske. Što se tiče psihičkih tegoba, one se javljaju i tužitelj ih je imao na zadnjem pregledu kojeg je obavila a proizlaze iz dugotrajnosti i pojačanja bolova pa je tužitelj i depresivan i anksiozan a što se vidjelo na zadnjem pregledu. Tužitelj nije bio radno nesposoban zbog svog psihičkog stanja već zbog nemogućnosti obavljanja poslova koji su najčešće karakteristični za NKV radnike, a tu je vrlo bitan lokomotorni sustav. Ono što je bitno reći da tužitelj nije potpuno nepokretna osoba koja ne može raditi npr. sat vremena neke poslove sa pauzama ako osjeća bolove, a ukoliko je tuženik detaljno čitao medicinsku dokumentaciju i čuo anamnestičke podatke onda zna da je nakon ozljede a u vrijeme rehabilitacije zbog jačanja mišića natkoljenice tužitelju preporučeno da vozi bicikl međutim, tužitelj navodi a što je medicinski i logično da zbog bolova i zakočenja kuka da nije mogao više nakon nekog vremena voziti bicikl, a prema podacima nigdje nije navedeno da bicikl vozi cijelo radno vrijeme. Ono što trebamo imati na umu da se radi o osobi bez kvalifikacije sada gledano jer više ne može obavljati poslove ni parketara ni polagača pločica niti mesara niti obavljati druge poslove koje je radio prije štetnog događaja. Navedeno je i u dopuni mišljenja da tužitelj nosi čvrste specijalne tenisice odnosno specijalne polu ortopedske cipele koje mu omogućuju da relativno dobro miče stopalo odnosno da mu noga ne zapinje pri hodanju na ravnom. Kada se izuo odmah mu je stopalo krenulo u pijetlov hod što je karakteristično za ozljedu živca koju ima odmah od nastanka ozljede. Tužitelj je mogao prije štetnog događaja obavljati poslove koje je obavljao jer mu je funkcija sustava za kretanje bila uredna barem prema dokumentaciji koja je dostupna u spisu.

101. Nakon usmenog saslušanja vještakinje specijalistice medicine rada MU tuženik je ostao kod istaknutih prigovora na dopunu nalaza i mišljenja vještakinje i predložio je da se izvede dokaz novim vještačenjem po vještaku specijalistu medicine rada.

102. Na ročištu za glavnu raspravu 23. rujna 2025. ovaj sud odbio je prijedlog tuženika da se izvede dokaz novim vještačenjem po vještakinji specijalistici medicine rada. Naime, vještakinja MU izradila je svoj osnovni nalaz i mišljenje kao i dopunu nalaza i mišljenja sukladno svim pravilima struke i detaljno se očitovala na sve prigovore i pitanja tuženika. Potrebno je posebno istaknuti kako tuženik nije postupio sukladno rješenju ovog suda od 15. svibnja 2025. i nije se u roku od 15 dana očitovao na dopunu nalaza i mišljenja vještakinje MU, već je sačekao do ročišta za glavnu raspravu 17. srpnja 2025. i onda je a kao što je to prethodno opisano postavio cijeli niz pitanja vještakinji MU te je ista unatoč tome što se nije mogla prethodno pripremiti, zbog ne postupanja tuženika sukladno rješenju suda detaljno i argumentirano odgovorila na sva postavljena pitanja.

103. S obzirom na to da je vještakinja MU tijekom ovog dugotrajnog sudskog postupka dva puta pregledala tužitelja AU i potom u svom osnovnom nalazu i mišljenju i dopuni nalaza i mišljenja detaljno obrazložila da je kod tužitelja AU uslijed predmetnog štetnog događaja nastupila opća nesposobnost za rad, odnosno potpuni gubitak radne sposobnosti, ovaj sud nema niti jedan razlog ne prihvatiti takvu ocjenu vještakinje specijalistice medicine rada. Očigledno je da je tuženikovo kontinuirano osporavanje utvrđenja vještakinje da je kod tužitelja nastupila opća radna nesposobnost bilo usmjereno ka odugovlačenju predmetnog postupka.

104. Potrebno je istaknuti i da je ocjena vještakinje o tome da je kod tužitelja AU uslijed predmetnog štetnog događaja nastupila opća nesposobnost za rad suglasna i sa dopunskim iskazom tužitelja sa ročišta od 13. siječnja 2020. gdje je tužitelj detaljno pojasnio u čemu se sastoje trajne posljedice koje su kod njega zaostale uslijed predmetnog štetnog događaja. Tužitelj je u svom dopunskom iskazu i razložno pojasnio kako su mu liječnici kazali da je njegovo zdravstveno stanje trajno narušeno i da ne postoji mogućnost poboljšanja, a isto je u svemu sukladno sa provedenim osnovnim i dopunskim vještačenjem po vještakinji specijalistici medicine rada MU.

105. Pitanja tuženika vještakinji koja su bila usmjerena na utvrđivanje da li su vještakinji poznati propisi Savezne Republike Njemačke ovaj sud ocjenjuje kao nerelevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari. Naime, vještačenjem se utvrđuju činjenice dok isključivo sud primjenjuje pravo. Provedenim vještačenjem po vještakinji specijalistici medicine rada i provedenim dopunskim vještačenjem po istoj vještakinji za ovaj sud nepobitno proizlazi da je kod tužitelja AU uslijed posljedica predmetnog štetnog događaja nastupila opća nesposobnost za rad, potpuni gubitak radne sposobnosti te iz te činjenice proizlazi kako tužitelj u Saveznoj Republici Njemačkoj gdje živi ne može uslijed svog zdravstvenog stanja obavljati niti jedan posao, a pritom uzevši u obzir i njegovu stručnu spremu. Pritom su irelevantna hipotetska pitanja da li bi tužitelj mogao obavljati neke druge poslove za koje je potrebna viša stručna sprema budući da je tužitelj NKV radnik. Naime, potpuno je životno nelogično očekivati da bi se tužitelj koji sada ima 59 godina prekvalificirao na način da bi stekao višu stručnu spremu pa da bi onda eventualno mogao obavljati neki posao unatoč svome zdravstvenom stanju, a za koji je potrebna viša stručna sprema. Takva pitanja tuženika su po ocjeni ovog suda bila usmjerena isključivo ka odugovlačenju predmetnog postupka.

106. S obzirom na to da je tužitelj AU imao uredno prijavljen obrt u Saveznoj Republici Njemačkoj i to od 15. siječnja 2005. sa sjedištem u [adresa] te da nakon predmetne prometne nesreće od 9. lipnja 2007. više sukladno nalazu i mišljenju vještakinje specijalistice medicine rada, ne može obavljati poslove koje je obavljao do predmetne prometne nesreće, tuženik mu je dužan naknaditi izgubljenu zaradu i plaćati mu rentu na ime izgubljene zarade sukladno odredbama čl. 1095. st. 1. ZOO-a i 1095. st. 2. ZOO-a.

107. Radi utvrđivanja visine izgubljene zarade tužitelja za razdoblje od lipnja 2007. pa do izrade nalaza i mišljenja provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomi Dlaka, dipl. oec. U svom nalazu i mišljenju od 20. rujna 2018. vještak Tomo Dlaka utvrdio je kako mjesečna izgubljena zarada tužitelja iznosi 1.774,94 eura. Naime iz spisu priležećih podataka proizlazi kako je tužitelj obavljanjem samostalne djelatnosti u 2006. i 2007. ostvario ukupan dohodak od 30.174,00 eura. Pri tome je prosječni mjesečni iznos zarade u 2006. bio 1.421,42 eura, a u 2007. 1.093,08 eura. Prosječna mjesečna zarada tužitelja za razdoblje od siječnja 2006. pa do prosinca 2007. iznosi 1.257,25 eura. Nadalje je vještak utvrdio da ukoliko se utvrđuje iznos prosječne mjesečne zarade samo za razdoblje od siječnja 2006. do svibnja 2007., a na temelju podataka o ukupno ostvarenoj zaradi koju je ured porezne uprave u Münchenu utvrdio za 2006. i 2007. tada prosječni mjesečni iznos zarade tužitelja iznosi 1.774,94 eura. S obzirom da je prema zadatku vještačenja trebalo utvrditi izgubljenu zaradu tužitelja za razdoblje od lipnja 2007. do izrade nalaza i mišljenja vještak je ocijenio kako do dana izrade nalaza i mišljenja nema osnove za izmjenu izračunatih rezultata o izgubljenoj zaradi tužitelja te utvrđuje da od lipnja 2007. pa do dana izrade nalaza i mišljenja izgubljena zarada tužitelja iznosi 1.774,94 eura mjesečno. Isto iz razloga što ne postoje nikakve nove okolnosti koje bi imale utjecaja na promjenu obračuna koji je izvršen temeljem podataka o ostvarenom dohotku tužitelja u 2006. i 2007.

108. Tužitelj nije imao prigovore na nalaz i mišljenje financijskog vještaka te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje izgubljenu zaradu za razdoblje od mjeseca lipnja 2007. kada se dogodila predmetna prometna nezgoda do 31. svibnja 2010. u ukupnom iznosu od 63.897,84 EUR (1.774,94 EUR mjesečno i to u razdoblju od 36 mjeseci).

109. Nadalje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje mjesečnu rentu na ime izgubljene zarade u iznosu od 1.774,94 EUR mjesečno, počevši od 7. lipnja 2010. pa ubuduće i to sve do iscrpljenja svote osiguranja po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a koja iznosi 464.529,83 EUR.

110. Na nalaz i mišljenje financijskog vještaka Tome Dlake prigovore je istaknuo tuženik. Prigovara kako se izgubljena zarada ne može potraživati u bruto iznosu, nego je istu potrebno umanjiti za poreze i doprinose. Naveo je nadalje kako tužitelj nije ostvario pravo na mirovinu iz razloga što nije uplaćivao odgovarajuće doprinose pa taj propust tužitelja ne može ići na teret tuženika, nego je potrebno utvrditi koliku bi mirovinu tužitelj imao da je uplaćivao doprinose i za taj iznos treba umanjiti iznos izgubljene zarade. Tuženik je još jedanput naveo kako po njegovom mišljenju kod tužitelja postoji preostala radna sposobnost u okviru koje tužitelj može raditi i ostvarivati zaradu pa je predlagao da u ovom postupku treba utvrditi visinu neto izgubljene zarade za vrijeme od nezgode pa do završetka liječenja, a nakon tog razdoblja predložio je tužitelja u cijelosti odbiti sa zahtjevom za traženje izgubljene zarade. Tuženik je u navedenom podnesku naveo kako smatra da je postojala i mogućnost i obaveza tužitelja da sebi uplaćuje doprinose kako bi mogao ostvarivati prava iz mirovinskog osiguranja. Obzirom da tužitelj nije uplatio doprinose ostao je bez mogućnosti korištenja prava iz mirovinskog osiguranja, odnosno prava na mirovinu pa je u ovom postupku potrebno utvrditi koliku bi mirovinu tužitelj ostvario i onda za taj iznos utvrđene mirovine umanjiti tražene iznose izgubljene zarade.

111. Na ročištu za glavnu raspravu 13. svibnja 2019. izveden je dokaz saslušanjem financijskog vještaka Tome Dlake. U odnosu na prigovore tuženika vještak je iskazao kako je pri provođenju vještačenja na raspolaganju imao dokumente koji su sadržani u spisu pa je prvo utvrđivao jesu li ti dokumenti dovoljna osnova da bi se moglo provesti vještačenje sukladno zadatku vještačenja. Utvrdio je kako spis sadrži dokumente njemačke porezne uprave kojima su tužitelju kao obrtniku utvrđivane činjenice u vezi sa oporezivanjem u 2006. i 2007. Tužitelj je bio obrtnik i u 2005. i u spisu nema podataka o prihodu odnosno dohotku u toj godini što bi eventualno moglo dovesti do drugačijeg rezultata da je takav dokument bio na raspolaganju.

112. Vještak je nadalje naveo kako u predmetnom slučaju iz dokumentacije temeljem koje je utvrđivana zarada tužitelja za 2006. i 2007. proizlazi da tužitelj na temelju statusa obrtnika kakvog je imao u Njemačkoj u tim godinama nije bio u obvezi plaćati doprinos za mirovinsko osiguranje. Činjenica da se doprinos za mirovinsko osiguranje spominje u poreznom rješenju je samo jedan formalni postupak u utvrđivanju porezne obveze gdje se dohodak obrtnika umanjuje za paušalnu svotu doprinosa koju svotu nije potrebno platiti da bi se u poreznom smislu taj odbitak mogao uključiti u porezno rješenje, a isto tako iz dokumentacije u spisu nije vidljivo da bi u smislu nekog drugog propisa, a ne poreznog takva obveza postojala. Vještak je nadalje naveo kako se zaključak da doprinos za mirovinsko osiguranje koji se spominje u poreznom rješenju nije obvezno platiti proizlazi iz više dokumenata u spisu. Naime, kad bi postojala obveza plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje u razdoblju kada je tužitelj obavljao djelatnost koja je ovdje definirana kao neznatna djelatnost onda bi vjerojatno ta njegova neispunjena obveza bila iskazana u nekom od dokumenata Njemačke porezne uprave ili Njemačkog mirovinskog osiguranja. Slijedom toga vještak je zaključio kako je jedino bilo moguće da se dohodak kojeg je Njemačka porezna uprava utvrdila za 2006. i dio 2007. bez uzimanja u obzir paušalnih odbitnih stavki tretira kao zarada o čemu je izračun naveden u nalazu i mišljenju.

113. U drugostupanjskoj odluci ocijenjeno je kako je vještak svoju ocjenu da tužitelj nije bio u obvezi plaćanja mirovinskog osiguranja temeljio na rješenju Njemačkog mirovinskog osiguranja Bayer Süd od 29. ožujka 2010., a drugostupanjski sud ocijenio je kako se to za sada ne može prihvatiti.

114. Iz ovjerenog prijevoda s njemačkog jezika rješenja Njemačkog mirovinskog osiguranja Bayer Süd od 29. ožujka 2010. (str. 155 spisa), a koje je tužitelj dostavio u spis uz tužbu proizlazi kako se to rješenje odnosi upravo na tužitelja AU te je u tom rješenju određeno kako od dana 15. siječnja 2005. u zakonskom mirovinskom osiguranju ne postoji obveza osiguranja sukladno paragrafu 2. stavku 1. br. 9. Socijalnog zakonika – šesta knjiga. Sukladno paragrafu 2. st. 1. br. 9. SGB VI. samostalno zaposlene osobe, koje u svezi sa svojom samostalnom djelatnošću nemaju zaposlenog obveznika mirovinskog osiguranja, kao i osobe koje su trajno i uglavnom radile samo za jednog nalogodavca (samostalno djelatne sa nalogodavcem), obveznici su mirovinskog osiguranja. Nadalje se u tom rješenju navodi kako u svezi sa Vašom samostalnom djelatnosti redovito ne zapošljavate najmanje jednog djelatnika koji je obveznik mirovinskog osiguranja ili ne radite stalno i uglavnom za jednog nalogodavca. Stoga ne postoji ni obveza mirovinskog osiguranja.

115. Dakle, iz rješenja nadležnog tijela Savezne Republike Njemačke razvidno je kako tužitelj AU od 15. siječnja 2005. nije obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje. Dakle, tužitelj je po ocjeni ovog suda odgovarajućom ispravom nadležnog tijela Savezne Republike Njemačke dokazao kako tužitelj AU od 15. siječnja 2005. nije obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje te je financijski vještak Tomo Dlaka pravilno izradio svoj nalaz i mišljenje uzevši kao dokazanu tu okolnost. S time da je dodatno financijski vještak u svom iskazu razložno pojasnio kako bi zasigurno u slučaju da je tužitelj bio obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje ta okolnost bila vidljiva u nekom od dokumenata Njemačke porezne uprave ili Njemačkog mirovinskog osiguranja.

116. Prethodno opisano rješenje treba sagledavati i u vezi sa potvrdom Njemačkog mirovinskog osiguranja Bayern Süd od 8. kolovoza 2025. koju je tužitelj u ovjerenom prijevodu dostavio u spis uz svoj podnesak od 21. kolovoza 2025. (str. 2241. i 2242. spisa) iz koje je razvidno kako je ta potvrda izdana tužitelju AU te iz nje proizlazi da temeljem evidencija o stažu i doprinosima osigurane osobe ne proizlazi da tužitelj trenutačno prima ikakva davanja. Nadalje proizlazi kako tužitelj do sada nikada nije ostvario isplatu mirovine. Dakle, iz potvrde nadležnog tijela Savezne Republike Njemačke od 8. kolovoza 2025. proizlazi da tužitelj AU nikada u Njemačkoj nije ostvario bilo kakvu isplatu mirovine, a ta činjenica je upravo sukladna sa ranijim utvrđenjem kako tužitelj od 15. siječnja 2005. nije bio obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje budući da je logično da ako nije plaćao doprinose za mirovinsko osiguranje ne može niti ostvariti pravo na mirovinu.

117. Tuženik je tijekom postupka predlagao da se pribavi podatak o mjerodavnom pravu o propisima koji reguliraju obvezu plaćanja mirovinskog osiguranja u Saveznoj Republici Njemačkoj za nositelje obrta, odnosno fizičke osobe koje su vlasnici obrta i rade u svom obrtu ostvarujući tim radom plaću.

118. U ponovljenom postupku uređujuća sutkinja koja je na početku ponovljenog postupka postupala u ovom predmetu prihvatila je taj prijedlog tuženika. Potom je ovaj sud po novom uređujućem sucu s obzirom na ekonomičnost postupka naložio rješenjem od 4. listopada 2021. tuženiku da dostavi u spis ispravu o sadržaju stranog prava na kojeg se poziva tijekom postupka. Na ročištu za glavnu raspravu 26. svibnja 2022. tužitelj je istaknuo kako u predmetnom slučaju nema osnove za pribavu stranog prava budući da nije riječ o privatno pravnom odnosu s međunarodnim obilježjem. Ovaj sud smatra kako je tužitelj u pravu. Naime, u predmetnom slučaju prometna nesreća dogodila se u Republici Hrvatskoj i tužitelj je hrvatski državljanin i doista se ne radi o sporu s međunarodnim obilježjem tako da nema pravne osnove za pribavu stranog prava, a to je li tužitelj bio obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje dokazuje se odgovarajućim ispravama nadležnog tijela Savezne Republike Njemačke što je tužitelj i učinio dostavom rješenja od 29. ožujka 2010., a koje je doneseno na temelju odgovarajućih pravnih propisa Savezne Republike Njemačke.

119. Pored toga potrebno je istaknuti kako pribava stranog prava nije dokazni prijedlog, budući da o tome treba li pribaviti strano pravo isključivo po službenoj dužnosti odlučuje sud i isto treba pribaviti kada je riječ o sporu s međunarodnim obilježjem, a u predmetnom slučaju ne radi se o takvom sporu. Dakle, prijedlozi tuženika da se pribavlja strano pravo bili su usmjereni isključivo ka odugovlačenju postupka i usmjeravanju predmetnog parničnog postupka u pogrešnom smjeru.

120. Naime, teret dokaza je li tužitelj obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje ili ne bio je na tužitelju i tužitelj je opetovano tijekom postupka isticao kako on smatra da je dostavljenim ispravama dokazao da tužitelj AU od 15. siječnja 2005. nije bio obveznik plaćanja doprinosa za mirovinsko osiguranje u Saveznoj Republici Njemačkoj. Ovaj sud ocjenjuje kako je tužitelj to dokazao, međutim, kada bi sud smatrao da tužitelj to nije dokazao onda bi valjalo primijeniti pravila o teretu dokazivanja iz odredbe čl. 221a ZPP-a.

121. Nadalje iz drugostupanjske odluke proizlazi, a vezano uz pitanje utvrđivanja izgubljene zarade tužitelja kako taj sud ocjenjuje da je iz stanja spisa predmeta razvidno da je u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja nositelj socijalnog osiguranja za tužitelja kao osiguranika bio i DRV Bayern Süd, AM Altn Viehmarkt 2, 84204 Landshut u odnosu na koje je tuženik u podnesku od 18. listopada 2019. između ostalog predložio pribavu podataka je li tužitelju u utuženom razdoblju isplaćivana naknada zbog nezaposlenosti ili mirovina, a prvostupanjski sud nije proveo te dokaze, a kao razlog tome naveo je kako su isti bili usmjereni isključivo ka odugovlačenju predmetnog postupka za što je drugostupanjski sud ocijenio da to nije prihvatljiv razlog.

122. Iz potvrde DRV Bayern Süd od 8. kolovoza 2025. proizlazi kako tužitelju AU nikada nije isplaćena bilo kakva mirovina. Dakle, upravo nositelj socijalnog mirovinskog osiguranja tužitelja na kojeg upire drugostupanjski sud i to DRV Bayern Süd potvrdio je kako tužitelj nikada nije primio bilo kakvu mirovinu.

123. U odnosu na naknadu za nezaposlene ovdje treba istaknuti kako je u raspravnom zapisniku od 13. svibnja 2019. navedeno da je tužitelj predao za sud i protivnu stranu dvije potvrde i to potvrdu Savezne burze rada, Burze rada München od 12. ožujka 2019. iz koje je vidljivo da tužitelj ne prima novčanu naknadu za nezaposlene. Međutim, uz zapisnik od 13. svibnja 2019. spisu ne prileži ta potvrda. Međutim, tužitelj je istu dostavio uz svoj podnesak od 21. kolovoza 2025. sa ovjerenim prijevodom, a koja je izdana upravo tužitelju AU kojom se potvrđuje da trenutno nisu vidljive isplate novčane naknade 1 za nezaposlene osobe. Nadalje, iz potvrde proizlazi kako dosadašnje isplate također nisu vidljive zbog činjenice jer se podaci brišu nakon isteka razdoblja arhiviranja. Dakle, iz potvrde nadležne burze rada Savezne Republike Njemačke proizlazi da tužitelj nije primao naknadu za nezaposlene pa ovaj sud ocjenjuje kako nema osnove taj podatak tražiti od DRV Bayern Süd, budući da naknadu za nezaposlene isplaćuje burza rada, a ne zavod za mirovinsko osiguranje. Posljedično, ovaj sud ocjenjuje da je tužitelj dokazao da njemu nije isplaćivana naknada za nezaposlene osobe.

124. Nadalje, iz potvrde tužiteljevog zdravstvenog osiguranja AOK Bayern od 15. ožujka 2019. koju je tužitelj dostavio u spis još na ročištu 13. svibnja 2019. te ju je ponovno sa ovjerenim prijevodom dostavio u spis uz svoj podnesak od 21. kolovoza 2025., a koja potvrda je izdana upravo tužitelju AU proizlazi da tužitelj od 2007. nije primio nikakve naknade za bolovanje.

125. Dakle, tužitelj je po ocjeni ovog suda odgovarajućim ispravama nadležnih tijela Savezne Republike Njemačke dokazao da mu nikada nije isplaćena mirovina, naknada za nezaposlene niti naknada za bolovanje. Pored toga što je tužitelj te okolnosti dokazao odgovarajućim ispravama i iz iskaza samog tužitelja proizlazi kako on nikada u Njemačkoj od bilo koga nije primio naknadu. Tužitelj je i razložno pojasnio kako u Njemačkoj živi od prihoda od stana kojeg iznajmljuje, a kojeg su kupili njegovi roditelji. Supruga tužitelja radi kao čistačica u Njemačkoj i pomaže mu njegova majka. Dakle, iskaz tužitelja u svemu je sukladan sa utvrđenjem kako je tužitelj tijekom postupka dokazao da mu nikada u Njemačkoj nije isplaćena mirovina, naknada za nezaposlene i naknada za bolovanje. Tužitelj je razložno pojasnio i kako se on nije niti pokušao prijaviti u Njemačkoj na Zavod za zapošljavanje, odnosno burzu rada jer on kao privatni obrtnik nije imao nikakve veze sa burzom rada u Saveznoj Republici Njemačkoj. Slijedom navedenoga iz ukupnosti provedenih dokaza i to odgovarajućih isprava nadležnih tijela Savezne Republike Njemačke kao i životno logičnog iskaza tužitelja za ovaj sud nedvojbeno iz provedenog postupka proizlazi kako tužitelj u Saveznoj Republici Njemačkoj nije ostvario niti isplatu mirovine, niti naknadu po osnovi bolovanja, niti naknadu za nezaposlene osobe.

126. Posljedično pravilno je financijski vještak Tomo Dlaka utvrdio visinu izgubljene zarade tužitelja upravo uzevši kao dokazane prethodno navedene okolnosti i vještak je razložno prilikom svog saslušanja pojasnio kako je imao dovoljno elemenata za utvrđivanje izgubljene zarade tužitelja.

127. Ovaj sud ocjenjuje kako su nalaz i mišljenje financijskog vještaka Tome Dlake i njegov usmeni iskaz sukladni svim pravilima struke te iz provedenog financijskog vještačenja proizlazi kako mjesečna izgubljena zarada tužitelja AU iznosi 1.774,94 EUR.

128. U ponovljenom postupku tuženik je predlagao da se izvede dokaz novim financijskim vještačenjem. Ovaj sud je na ročištu za glavnu raspravu 23. rujna 2025. odbio taj dokazni prijedlog tuženika budući da su sve relevantne okolnosti utvrđene ranije provedenim financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Tomi Dlaka.

129. Provedenim financijskim vještačenjem i usmenim saslušanjem financijskog vještaka Tome Dlake utvrđena je visina izgubljene zarade tužitelja AU. Tužitelj ima pravo s obzirom na činjenicu da je kod njega nastupila opća radna nesposobnost na naknadu štete na ime izgubljene zarade i to za razdoblje od nastanka predmetnog štetnog događaja u lipnju 2007. do 31. svibnja 2010. u ukupnom iznosu od 63.897,84 EUR kako to tužitelj i potražuje konačno postavljenim tužbenim zahtjevom od 21. kolovoza 2025.

130. Tužitelj ima pravo sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a na zatezne kamate na mjesečne iznose izgubljene zarade u iznosu od po 1.774,94 EUR i to sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a od trenutka nastanka same štete kada se ona smatra i dospjelom pa do isplate. Pri tome se sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a primjenjuje kamatna stopa propisana za ostale odnose.

131. Slijedom navedenoga prihvaćen je i dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje naknadu štete na ime izgubljene zarade u ukupnom iznosu od 63.897,84 EUR (točka III. izreke presude).

132. Tužitelj ima pravo i na rentu izgubljene zarade i to u iznosu od 1.774,94 EUR mjesečno počevši od podnošenje predmetne tužbe 7. lipnja 2010. pa ubuduće i to do iscrpljenja svote osiguranja po predmetnoj polici osiguranja od automobilske odgovornosti, a kako to pravilno u konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 21. kolovoza 2025. naznačuje tužitelj. Svota osiguranja pri tome iznosi 464.529,89 EUR.

133. Tužitelj sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a ima pravo na zatezne kamate na rentu po osnovi izgubljene zarade i to sukladno odredbi čl. 1086. ZOO-a od dospijeća svakog pojedinog iznosa rente, a koja dospijeva desetog u mjesecu do isplate i to po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

134. Slijedom navedenoga prihvaćen je i dio konačno postavljenog tužbenog zahtjeva kojim tužitelj potražuje rentu na ime izgubljene zarade (točka IV. izreke presude).

135. U ovoj pravnoj stvari tužitelj nije uspio samo sa razmjerno neznatnim dijelom svog tužbenog zahtjeva pa po ocjeni ovog suda tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a u vezi sa odredbom čl. 155. st. 1. ZPP-a. Naime, kada se sagleda cijeli postupak isključivo je odbijen kao neosnovan dio glavnog zahtjeva tužitelja kojim je tražio naknadu neimovinske štete u iznosu od 4.910.74 EUR a to čini razmjerno neznatni dio ukupnog glavnog zahtjeva tužitelja u ovoj pravnoj stvari. U odnosu na pitanje koju Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, a uzevši u obzir trajanje ovog sudskog postupka, odnosno promjene Tarifa do kojih je dolazilo tijekom ovog sudskog postupka, ovaj sud ocjenjuje kako u ovoj pravnoj stvari treba na sve poduzete radnje primijeniti trenutno važeću Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT). Ovo pravno shvaćanje suda temelji se na odredbi Tbr. 52. t. 3. OT-a kojom je propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Dakle, prethodno citiranom odredbom trenutno važećeg OT-a na nedvosmislen način definirano je kako sud primjenjuje onu Tarifu koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, a to je upravo važeću Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne Novine“ broj 138/23., dalje: OT).

136. Tužitelj ima pravo na naknadu troškova sastava tužbe od 7. lipnja 2010. u iznosu od 3.038,00 EUR (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 17. studenoga 2010. u iznosu od 3.038,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 18. studenog 2010. u iznosu od 3.038,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 5. travnja 2011. u iznosu od 3.038,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), pristupa na ročište 15. rujna 2011. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 25. travnja 2012. u iznosu od 3.038,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 13. ožujka 2013. u iznosu od 3.038,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska izvan Tbr. 8. t. 1. OT-a od 22. svibnja 2013. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT-a), zastupanja na očevidu 7. studenoga 2013. u iznosu od 3.038,00 EUR (Tbr. 9. t. 7. OT-a), pristupa na ročište 28. studenog 2013. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 23. prosinca 2013. u iznosu od 3.038,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 25. ožujka 2015. u iznosu od 3.170,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), pristupa na ročište 26. ožujka 2015. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 19. listopada 2015. u iznosu od 3.170,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 28. siječnja 2016. u iznosu od 3.170,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska izvan Tbr. 8. t. 1. OT-a od 1. lipnja 2016. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT-a), pristupa na ročište 15. rujna 2016. koje je odgođeno prije početka raspravljanja u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 18. listopada 2016. u iznosu od 3.324,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 28. lipnja 2017. u iznosu od 3.324,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 19. rujna 2017. u iznosu od 3.324,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 26. ožujka 2018. u iznosu od 3.132,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 26. ožujka 2018. u iznosu od 3.132,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 6. lipnja 2018. u iznosu od 3.132,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 5. listopada 2018. u iznosu od 3.132,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 22. siječnja 2019. u iznosu od 3.132,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 13. svibnja 2019. u iznosu od 3.132,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska izvan Tbr. 8. t. 1. OT-a od 27. kolovoza 2019. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT-a), zastupanja na ročištu 24. listopada 2019. u iznosu od 3.132,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 13. siječnja 2020. u iznosu od 3.132,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 19. srpnja 2021. u iznosu od 3.060,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 22. srpnja 2021. u iznosu od 3.060,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 26. svibnja 2022. u iznosu od 3.060,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 13. lipnja 2022. u iznosu od 3.060,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska izvan Tbr. 8. t. 1. OT-a od 15. ožujka 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 18. travnja 2023. u iznosu od 3.060,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska izvan Tbr. 8. t. 1. OT-a od 12. svibnja 2023. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT-a), sastava obrazloženog podneska izvan Tbr. 8. t. 1. OT-a od 21. ožujka 2024. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8. t. 3. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 7. listopada 2024. u iznosu od 3.130,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), pristupa na ročište koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje 4. veljače 2025. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 17. veljače 2025. u iznosu od 3.130,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 14. ožujka 2025. u iznosu od 3.130,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 20. svibnja 2025. u iznosu od 3.130,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanja na ročištu 17. srpnja 2025. u iznosu od 3.130,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a), sastava obrazloženog podneska od 21. kolovoza 2025. u iznosu od 3.130,00 EUR (Tbr. 8. t. 1. OT-a), pristupa na ročište 28. kolovoza 2025. koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 9. t. 5. OT-a) i zastupanja na ročištu 23. rujna 2025. u iznosu od 3.130,00 EUR (Tbr. 9. t. 1. OT-a). Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka po osnovi poduzetih radnji u predmetnom sudskom postupku u iznosu od 107.852,00 EUR pa kada se tome pridoda PDV po stopi od 25% tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka po osnovi poduzetih radnji u postupku u ukupnom iznosu od 134.815,00 EUR.

137. Nadalje tužitelj ima pravo na naknadu troškova plaćenog predujma za medicinsko vještačenje u iznosu od 633,76 EUR, troška predujma za dopunsko medicinsko vještačenje u iznosu od 200,00 EUR, troška pristupa medicinskih vještaka FU i BU na ročište 23. svibnja 2011. u iznosu od 97,15 EUR, troška predujma za prometno vještačenje sa rekonstrukcijom na licu mjesta predmetnog štetnog događaja u iznosu od 398,17 EUR, troška pristupa svjedoka na rekonstrukciju 7. studenog 2013. u iznosu od 79,63 EUR i troška plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 398,17 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka po osnovi plaćenih troškova provedenih vještačenja i pristupa svjedoka u ukupnom iznosu od 1.806,88 EUR.

138. Nadalje tužitelj ima pravo na naknadu troškova plaćenih prijevoda sa njemačkog na hrvatski jezik i to: prema računu R-2 br. 9/09 od 20. siječnja 2009. stalnog sudskog tumača za njemački jezik Gabriele Banić u iznosu od 777,22 EUR, prema računu R-2 br. 100/10 od 28. svibnja 2010. stalnog sudskog tumača za njemački jezik Gabriele Banić u iznosu od 1.608,82 EUR, prema računu R-2 br. 261/10 od 9. prosinca 2010. stalnog sudskog tumača Gabriele Banić u iznosu od 22,28 EUR, prema računu R-2 br. 1-240-2 od 14. listopada 2016. stalnog sudskog tumača Andree Matić u iznosu od 26,28 EUR, prema računu R-2 br. 1-278-2 od 15. studenog 2016. stalnog sudskog tumača Andree Matić u iznosu od 39,42 EUR, prema računu R-2 br. 1-83-2 od 8. travnja 2019. stalnog sudskog tumača Andree Matić u iznosu od 13,27 EUR, prema računu R-2 br. 1-172-2 od 27. lipnja 2019. stalnog sudskog tumača Andree Matić u iznosu od 13,14 EUR, prema računu R-2 br. 1-194-2 od 16. srpnja 2021. stalnog sudskog tumača Andree Matić u iznosu od 52,56 EUR, prema računu R-2 br. 1-107 2023 od 7. travnja 2023. stalnog sudskog tumača Andree Matić u iznosu od 13,14 EUR, prema računu R-2 br. 1-161 2023 od 12. svibnja 2023. stalnog sudskog tumača Andree Matić u iznosu od 26,28 EUR, prema računu R-1 br. 1-045-2025 društva SEPTIMUS MEDIA d.o.o. Zagreb, Valevolka 7 u iznosu od 118,26 EUR i prema računu br. 240/01/01 od 18. kolovoza 2025. stalnog sudskog tumača Gabriele Banić u iznosu od 24,89 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka po osnovi plaćenih prijevoda po stalnom sudskom tumaču za njemački jezik u ukupnom iznosu od 2.735,56 EUR.

139. Nadalje tužitelj ima pravo na naknadu izrade potvrde liječnika obiteljske medicine od 22. studenog 2010. prema računu liječnika EU u iznosu od 15,46 EUR.

140. Konačno tužitelj ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 663,61 EUR i sudske pristojbe na raniju prvostupanjsku presudu u iznosu od 663,61 EUR. Dakle, tužitelj ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka po osnovi plaćenih sudskih pristojbi u ukupnom iznosu od 1.327,22 EUR.

141. Slijedom navedenoga, tužitelj po svim prethodno opisanim osnovama ima pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 140.700,12 EUR (točka IV. izreke presude).

142. Tužitelj sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a ima pravo i na zatezne kamate na dosuđene troškove parničnog postupka i to od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, a po stopi propisanoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a za ostale odnose.

143. Naprotiv tužitelj nema pravo na naknadu troškova sastava podneska od 25. listopada 2011. u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 3.797,50 EUR, budući da ovaj sud ocjenjuje kako mu taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, jer u tom podnesku isključivo osporava navode tuženika i iznosi svoje stavove o provedenom vještačenju, sastava podneska od 24. veljače 2016. u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 3.962,50 EUR, jer mu taj podnesak također nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, budući da istim ne iznosi ništa što već nije mogao ranije iznijeti tijekom postupka, sastava podneska od 18. veljače 2019. u ukupnom iznosu od 3.915,00 EUR sa uključenim PDV-om, budući da ovaj sud ocjenjuje kako tim podneskom tužitelj isključivo ponavlja već ranije iznesene navode, zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 16. svibnja 2019. u ukupnom iznosu sa obračunatim PDV-om od 3.915,00 EUR, kao niti na trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku od 12. svibnja 2025. u ukupnom iznosu sa PDV-om od 3.912,50 EUR, budući da ovaj sud ocjenjuje kako se radi o posebnom postupku koji se vodi pri sudskoj upravi suda i u tom postupku tuženik nije protivna strana i isti se u tom postupku nije mogao niti očitovati tako da ovaj sud ocjenjuje da se radi o trošku čiju naknadu se ne može potraživati od protivne strane u parničnom postupku. Nadalje, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška sastava odgovora na žalbu od 23. ožujka 2020., a radi se o odgovoru na žalbu tužitelja podnesenu protiv ranije prvostupanjske presude u ukupnom iznosu sa uračunatim PDV-om od 3.915,00 EUR budući da ovaj sud ocjenjuje kako se ne radi o trošku koji je tužitelju sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a bio potreban za vođenje parnice. Nadalje, tužitelj nema pravo niti na naknadu troška zastupanja na ročištu 4. veljače 2025. u ukupnom iznosu sa PDV-om od 1.956,25 EUR već ima pravo na naknadu troška za pristup na to ročište u ukupnom iznosu sa PDV-om od 125,00 EUR, budući da se radi o ročištu koje je odgođeno prije upuštanja u raspravljanje. Slijedom navedenoga tužitelj nema pravo na naknadu troškova parničnog postupka u sveukupnom iznosu od 25.248,75 EUR (točka VI. izreke presude).

144. Ovaj sud nije smatrao potrebnim u izreci presude odlučivati o tuženikovom zahtjevu za naknadu troškova parničnog postupka, budući da tužitelj u ovoj pravnoj stvari nije uspio samo sa neznatnim dijelom svog glavnog zahtjeva.

U Sesvetama 4. studenoga 2025.

Sudac

Lovro Tomičić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od dana ročišta za objavu presude (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje) odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva istovjetna primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.

DNA:

- tužitelju po odvjetniku Kreši Štefeku

- tuženiku po odvjetniku Hrvoju Pelclu