Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Kžzd-32/2025-10
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca ovog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, te Damira Romca i Ivone Rupić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika FĐ, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. i 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 - u daljnjem tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem Kzd-56/2025-7 od 28. kolovoza 2025., u sjednici održanoj 4. studenoga 2025., u nazočnosti okrivljenika FĐ i njegovog branitelja Ive Hubertusa Šimića, odvjetnika u Rijeci,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba okrivljenika FĐ kao neosnovana i potvrđuje presuda suda prvog stupnja.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim okrivljenika FĐ, zbog dva kaznena djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 i jednog kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11, na način da mu je prethodno za predmetna kaznena djela utvrdio kazne zatvora i to za dva kaznena djela iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 u trajanju od po osam mjeseci, a za kazneno djelo iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11 u trajanju od šest mjeseci, nakon čega ga je, temeljem čl. 51. KZ/11, osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
1.1. Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljeniku DĐ je u izrečenu kaznu zatvora uračunato vrijeme uhićenja od 22. do 23. lipnja 2025. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 24. lipnja 2025. pa nadalje.
1.2. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP/08) okrivljenik FĐ je obvezan naknaditi troškove kaznenog postupka i platiti paušal u iznosu od 200,00 eura, dok je, temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08, ostalih troškova oslobođen.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik FĐ, po branitelju Ivi Hubertusu Šimiću, odvjetniku u Rijeci, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se presuda suda prvog stupnja preinači na način da se okrivljeniku izrekne uvjetna osuda, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. Branitelj okrivljenika je u svojoj žalbi zatražio da on i okrivljenik budu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća na kojoj će se odlučivati o žalbi.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Sukladno odredbi čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je dostavljen na uvid Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, koje ga je vratilo ovom sudu na daljnje nadležno postupanje.
5. O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su državni odvjetnik te okrivljenik FĐ i njegov branitelj Ivo Hubertus Šimić, odvjetnik u Rijeci. Nazočnost sjednici vijeća okrivljeniku i njegovom branitelju je osigurana iz Zatvora u Rijeci, sukladno čl. 475. st. 7. ZKP/08, uz pomoć zatvorenog tehničkog uređaja za vezu na daljinu (audio-video uređaj marke „Polycom“), kojim rukuje ovlaštena stručna osoba informatičar ČĐ.
5.1. Sjednica vijeća je, temeljem čl. 475. st. 3. ZKP/08, održana u odsutnosti nedošlog, a uredno izviještenog državnog odvjetnika, dok su okrivljenik FĐ i njegov branitelj Ivo Hubertus Šimić, odvjetnik u Rijeci, ustrajali u navodima i prijedlozima iz žalbe.
6. Žalba okrivljenika FĐ je neosnovana.
7. Nije u pravu okrivljenik FĐ kada pobija presudu suda prvog stupnja zbog odluke o kazni.
7.1. U žalbi okrivljenika se navodi da je izrečena kazna zatvora od jedne godine prestroga jer da sud nije utvrdio sve olakotne okolnosti, a one olakotne okolnosti koje je utvrdio da nije u dovoljnoj mjeri cijenio. Ističe se kako sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio okrivljenikovo priznanje kaznenih djela, čime je u bitnom doprinio ubrzanju i ekonomičnosti postupka, izraženo kajanje i žaljenje, kao i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela i njegov korektan odnos prema sudu i općenito prema sudskom postupku. U žalbi se navodi kako bi trebalo valorizirati činjenicu da je okrivljenik otac dvoje maloljetne djece te da je oštećenica htjela pokušati spasiti svoj brak i da je zbog toga prva stupila u kontakt s okrivljenikom, a da je isto to htio napraviti i okrivljenik, koji je uz to želio i graditi odnos sa svojom djecom. Na kraju se ističe kako se svrha kažnjavanja svakako može ispuniti i blažom kaznom i to uvjetnom osudom.
7.2. Suprotno žalbenim navodima okrivljenika, sud prvog stupnja je, prigodom izbora vrste i mjere kazne, pravilno prosudio težinu okrivljenikovih inkriminiranih radnji te je vodio računa o svim olakotnim i otegotnim okolnostima na njegovoj strani, pa je, sagledavajući sve navedene okolnosti, pravilno prema njemu primijenio adekvatnu kaznu.
7.3. Pravilno je sud prvog stupnja okrivljeniku DĐ, kao olakotne okolnosti, cijenio priznanje kaznenih djela, što je doprinijelo brzom okončanju postupka, kao i izraženo kajanje i žaljenje zbog počinjenja kaznenih djela, ali mu je olakotnim trebao cijeniti i činjenicu što je otac dvoje malodobne djece, bez obzira što je na štetu jednog djeteta počinio kazneno djelo te činjenicu što je htio spasiti svoj brak, dok mu je, kao otegotnu okolnost, cijenio njegovu raniju osuđivanost zbog istovrsnih kaznenih djela i to na štetu istih oštećenika.
7.4. Uzevši u obzir sve naprijed navedene okolnosti ispravno je sud prvog stupnja, uz prethodno utvrđene kazne zatvora za svako pojedino kazneno djelo, okrivljenika FĐ osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja kazna se ukazuje u cijelosti primjerenom te prilagođenom težini počinjenih kaznenih djela i stupnju okrivljenikove krivnje, radi čega je za očekivati da će se njome postići odgovarajuća svrha kažnjavanja propisana odredbom čl. 41. KZ/11.
8. Ispitujući povodom podnesene žalbe pobijanu presudu i u smislu čl. 476. st. 1. točke 1. i 2. ZKP/08, ovaj sud, kao sud drugog stupnja, nije našao da bi sud prvog stupnja počinio neku bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, a niti neku od povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika, na koje pazi po službenoj dužnosti.
9. Slijedom svega iznijetog, žalbu okrivljenika FĐ valjalo je odbiti kao neosnovanu, pa je temeljem čl. 482. ZKP/08, presuđeno kao u izreci.
Split, 4. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća za mladež
Neven Cambj