Republika Hrvatska

Poslovni broj: Kzd-92/2020-41

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji za mladež Ivi Ćorković Kozari, uz sudjelovanje zapisničarke Nine Mijić, u kaznenom predmetu protiv optuženog AN, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 - dalje: KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku (dalje: ODO u Osijeku) broj: KOz-DO-320/2020 od 29. svibnja 2020., nakon javne rasprave održane i zaključene 29. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Osijeku Marije Tolić, optuženog AN i njegove braniteljice Željke Kupčerić-Trcović , odvjetnice u Valpovo, te opunomoćenice z.z. ošt. Morise Mikić, odvjetnice u Donjem Miholjcu, 4. studenog 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Optuženi AN, OIB [osobni identifikacijski broj], sin A i DN, rođene D, rođen **.**.1955. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, sa završenom srednjom stručnom spremom, po zanimanju strojarsko-poljoprivredni tehničar, umirovljenik s mirovinom u iznosu od oko 500,00 EUR, razveden, otac jednog mlt. djeteta, bez čina i odlikovanja, vlasnik kuće na adresi prebivališta, vlasnik osobnog automobila Peugeot 2008 (god. 2017.), kazneno neosuđivan, prekršajno nekažnjavan,

k r i v  j e

što je:

u razdoblju od 14. studenog 2009. do 16. rujna 2019. u [adresa], kao otac djeteta JN (rođenog **.**.2009.), iako svjestan minimalnih potreba za pravilnim rastom i razvojem svog djeteta te svjestan da svojim ponašanjem ugrožava psihofizičko zdravlje djeteta te mu nanosi intenzivnu psihičku bol i patnju, nije sudjelovao u odgoju i odrastanju djeteta, nije provodio vrijeme s djetetom u druženju i njegovom odrastanju, nije sudjelovao u njegovom obrazovanju niti mu pomagao u školskim obvezama govoreći mu „Koju božju mater škola zajeb…“, nije se interesirao za djetetov školski uspjeh, kada bi se dijete vratilo iz škole i pozdravilo ga, nije mu htio ozdraviti i nije obraćao pažnju na njega, nije ga oslovljavao s imenom, nego bi ga gurnuo nogom, odbijao odlaziti na djetetove vrtićke i školske priredbe, zabranjivao mu da ga oslovljava s „tata“, nije htio pogledati crteže i poklone koje bi mu dijete napravilo, govorio mu da se igra s „materom“, da se stiša, da je to njegova kuća, da ne kašlje, da će ga šutnuti, da ne zajeb…. i da ide u božju mater, poradi kojih postupaka se dijete često znalo rasplakati, bolio ga je trbuh te je tražilo od majke da se odsele, a nakon što su mu se roditelji razveli odbijao je susrete i kontakte s ocem koji su određeni od strane centra za socijalnu skrb,

dakle, grubo zanemario svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta te na drugi način povrijedio djetetova prava,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - povredu djetetovih prava, opisano po članku 177. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), a kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11.

II. Na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 optuženi AN

o s u đ u j e  s e

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU

OD 7 (SEDAM) MJESECI.

III. Optuženom AN se uz primjenu članka 56. KZ/11

i z r i č e

UVJETNA OSUDA

na način da se kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci na koju je optuženi AN osuđen neće izvršiti ako isti u razdoblju od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

IV. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25 - dalje: ZKP/08) u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08, nalaže se optuženom AN platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 210,00 EUR (dvjestodeset eura), a koji se odnose na trošak svjedoka u iznosu od 10,00 EUR (deset eura) i paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR (dvjesto eura), u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti presude te trošak opunomoćenice z.z. oštećenika Morise Mikić, odvjetnice u Donjem Miholjcu o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08).

Obrazloženje

1. Optužnicom ODO u Osijeku broj: KOz-DO-320/2020 od 29. svibnja 2020. optužen je AN zbog kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece - povrede djetetovih prava, opisano po članku 177. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 177. stavak 2. KZ/11.

2. Na temelju članka 407. stavka 3. ZKP/08 rasprava je započela iznova 29. listopada 2025. s obzirom da je odgoda trajala dulje od tri mjeseca.

3. Optuženi AN očitovao se da se ne smatra krivim za kazneno djelo iz optužnice.

4. U dokaznom postupku su uz suglasnost stranaka pročitani zapisnik PP Donji Miholjac o ispitivanju okr. AN od 25. svibnja 2020. s DVD snimkom (list 63-66 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka NN od 25. svibnja 2020. (list 57-62 spisa), rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj:

R1 Ob-591/19 od 16. rujna 2019. sa planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi (list 9-15 spisa), izvješće Centra za socijalnu skrb Donji Miholjac od 28. veljače 2020. (list 24- 28 spisa), izvješće Osnovne škole „August Harambašić“ iz [adresa] od 9. listopada 2020. (list 29 spisa), službena zabilješka psihologa Centra za socijalnu skrb Donji Miholjac o obavljenom razgovoru s djetetom SN, od 22. listopada 2019. (list 30-32 spisa), zapisnik sjednice stručnog tima za djecu, mladež i obitelj CZZS Donji Miholjac od 10. prosinca 2019. (list 33-38 spisa), mjesečna izvješća voditelja mjere nadzora nad izvršenjem roditeljske skrbi (list 39-45 spisa), nalaz KBC Osijek, Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju za dijete Tonija Šukundu (list 46-47 spisa), pismeno JN (list 48-49 spisa), nalaz KBC Osijek, Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju za dijete Tonija Šukundu (list 96 spisa), nalaz i mišljenje multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba (list 98-100 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka z.z. ošt. NN sa rasprave od 12. rujna 2023. (list 147-148 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka UN sa rasprave od 29. studenog 2023. (list 154-156 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka HN sa rasprave od 29. studenog 2023. (list 156-158 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ZN sa rasprave od 3. lipnja 2025. (list 188-189 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka VN sa rasprave od 3. lipnja 2025. (list 189-191 spisa), nalaz za ošt. dijete Ambulante za dječju psihijatriju KBC Osijek od 13. kolovoza 2020. (list 161 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka ĆN sa rasprave od 24. travnja 2025. (list 179-180 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka LN sa rasprave od 3. lipnja 2025. (list 187-188 spisa), izvadak iz prekršajne evidencije (list 182-183 spisa) i izvadak iz kaznene evidencije (list 184-185 spisa) za optuženog AN te je ispitan optuženi AN.

5. Iznoseći obranu optuženi AN naveo je da majka ošt. djeteta nije dala da JN vodi kod svoje majke u goste. Jednom je pozvala policiju telefonom i rekla da se događa nasilje u obitelji, a to je bilo zato što je on uzeo JN u naručje i nosio ga po sobi. NN nije voljela da dira JN i nije mogla podnijeti da je on s njim. Došli su policajci i razgovarali s njom i s njim. Rekli su da NN ima drugačiju priču od njega. Policajac ga je upozorio da ne napravi ništa djetetu. Rekli su da nema potrebe za postupanjem i otišli. Jednom dok je JN bio beba njegova sestra ĆN i teta J su došle vidjeti JN. U kući je bio Romanin bratić, a JN je spavao u sobi. NN je vikala da se ne smije ići u mrak kod djece, ali gošće su otišle u sobu i vidjele JN. Sjeli su za stol, a NN je otišla kod djeteta, bila je nervozna, divljala, i nosila malog po sobi. Njegova teta J je rekla NN da uzme čaj od kamilice da se smiri, na što je NN još više poludjela. Rekla im je da su oni AN ludi, a njegova sestra ĆN joj je rekla da možda i jesu ludi, ali su ostali na okupu za razliku od njezinog oca koji se objesio i njezine tetke, očeve sestre, koja se također objesila. Na to je NN još više poludjela, bacila njihove jakne, on ju je uhvatio oko ruku i tako zadržao, a gošće su otišle. Jednom je bila nedjelja, vozio je JN u kolicima po ulici, a NN je stalno izlazila van i provjeravala. Kada je vidio da je u jednom trenutku nema, odlučio je otići kod svoje tete N koja živi nekih 100 metara od njihove kuće. Za nekoliko minuta je NN već došla i bijesno odvela dijete, rekao bi da ga je otela. NN je tražila da joj prepiše pola kuće, na što nije pristao, ali joj je isplatio 14.000,00 eura kada je odselila. To je dobrovoljno isplatio, iako je kuća u kojoj su živjeli njegova. Kada je JN bio mali igrali su se u kući, skakao je po kauču, a NN je bila ljuta kao ris što se JN igrao s njim. Dva puta su bili zajedno na moru sa djetetom, a više puta ih je vozio u Mađarsku na bazene u Harkanj i Pečuh. Jednom prilikom kod njih kući je došao Romanin brat i počeo nešto filozofirati te pljuvati po njemu pa mu je rekao da izađe iz kuće i više nije dolazio kod njih. Kako mu NN nije dala JN, to misli dok su još živjeli zajedno, otišao se o tome požaliti u socijalno u [adresa], a ondje je razgovarao sa šeficom. Njezini radnici su došli kod njih kući tek nakon četiri mjeseca. Kada su došli djelatnici CSS poslao ih je van odmah s vrata i rekao im: "Kad već niste došli četiri mjeseca, ne trebate ni sad". Nije svom sinu govorio da je dupav kad nije ni bio s njim. Poriče to za što se tereti. JN je kupio tablet, računalo i mobitel. Uveo je internet. JN je tada stalno bio na mobitelu, imao je 5-6 godina. Jednom ga je tražio da mu potraži nešto na internetu, JN nije htio ništa reći jer mu je mama rekla da ne smije. Inače kada je mama bila unutra, a bila je gotovo stalno sa SN i držala ga pod kontrolom, JN njemu ne bi ništa govorio. Kada mame nema ni tada skoro ništa njemu nije govorio. NN je lagala da je vikao na JN dok su ručali, jer što bi on vikao na dijete kad je ono ionako malo i ne može na njega utjecati. Jednom je NN okupala JN, on je umoran sjedio na kutnoj garnituri, pa joj prigovorio da ga odnese spavati jer će se izvrnuti, a ona je tada vikala na njega da se ne miješa, da je to njezin sin. On nije JN nikada kupao. Inače je radio u Ini i po terenima. Znao je biti odsutan cijeli tjedan ili dva. Samo je jednom vozio JN kod fizioterapeuta u [adresa] na razgibavanje nogica. Ne zna koliko često je JN išao na vježbe jer su ga vozili mama i ujak, a on je uglavnom radio. Jednom je NN od njegove sestre ĆN tražila njegov novac koji je inače držao kod svoje sestre u kući. Njegova sestra joj nije dala novac, a kada je NN sa SN došla kod njih u posjetu pokazivala je JN rukom na sobu i govorila: "Tamo tata drži novac.". Njegova sestra ĆN je jednom htjela odvesti JN u šetnju, tada je hodao, ali NN to nije dopustila. Jednom je htio odvesti JN kod svoje majke i sestre u goste, ali ni to NN nije dopustila. Kada je JN donio pohvalnicu iz škole uzeo ju je i rekao: "Hvala, odlično". Drugi puta kada je donio pohvalnicu, nije htio uzeti pohvalnicu, već je rekao JN:"To nosi svome ujaku jer mu daješ puse.". Jednom je bio u slastičarni gdje je zatekao JN i njegovu prijateljicu iz škole. Slastičar mu ih je pokazao. Pitao je djecu hoće pojesti sladoled, a JN je rekao da mu je mama rekla da se ne smiju zadržavati. NN je poslije njemu prigovorila da nije htio kupiti djeci sladoled. Dok je JN imao godinu, dvije, htio se igrati s njim. NN bi za to vrijeme "puhala" sa strane. Kasnije kada je JN bio veći, razumio je što mu majka govorio pa se više nije htio igrati s njim i micao se od njega. Jednom je NN odvela JN svojoj mami, a ujak koji ondje živi je JN odveo na staru Dravu gdje je slučajno došao i on. JN i ujak su bili na odlasku, njega nisu niti pozdravili. Nije se približavao jer je JN okrenuo glavu, bio je pod utjecajem ujaka. To je bilo još dok su živjeli zajedno. Svog sina zvao je JN, a JN njega tata. Poriče da bi bilo drugačije. Sada ga zna vidjeti kada ide iz škole. Ne obrati mu se jer on već spusti glavu dolje. Ne pamti točan datum niti godinu kada su posljednji puta razgovarali. Zna da je to bilo nakon što su NN i JN otišli živjeti kod Romanine majke. On je dolazio ondje vidjeti JN, a bila je prisutna i osoba iz Centra kao nadzor. JN mu je rekao što je došao, a on je otišao. Drugi puta mu je rekao:" Sad si me vidio pa možeš ići". Kada je prvi puta došao vidjeti JN nakon što su odselili, pitao ga je hoće ići s njim, on je pogledao u majku koja je samo šutjela, a onda je JN rekao:"Ne idem kad si nas istjerao". On ih nije istjerao. Kada je NN rekla da će odseliti s SN, on je rekao neka ide doma kad mu ionako ne da dijete. Jednom su bili u posjetu kod Romanine mame, pričali su o rođacima iz Austrije. NN je htjela da ih idu posjetiti u Austriju, a on je rekao da ne može jer ne da da idu njegovima koji su blizu, a sada bi išla u Austriju. Nije JN branio da ga zove tata. JN nije psovao. To je sve navela NN, a to nije točno, to je NN slagala. Normalno da mu je žao što je došlo do situacije u kojoj on nema kontakt sa svojim sinom. Nije nikada čuo da bi NN govorila JN da ne može s njim i da mu se ne približava, ali je to zaključio iz Tonijevog ponašanja. Bio je na Tonijevoj završnoj priredbi u vrtiću. Jednom je bio gledati JN u povorci kada je njegova vrtićka skupina išla gradom kada je bio maskenbal. Osim toga, nije bio ni na jednoj drugoj priredbi.

6. U postupku nije bilo sporno da je optuženik otac ošt. djeteta JN.

7. Sporno je bilo je li optuženik počinio terećeno kazneno djelo na štetu svog sina JN.

8. Svjedokinja NN je u svom iskazu na raspravi navela da u cijelosti ostaje kod svoga iskaza koji je dala na zapisniku o ispitivanju u PP Donji Miholjac 25. svibnja 2020. u kojem je navela da je tijekom 2009. stupila u bračnu zajednicu sa optuženikom te im se 14. studenog 2009. rodio sin JN, a zajedno su živjeli optuženikovoj kući u [adresa] na adresi [adresa]. Od rođenja djeteta optuženik nije želio provoditi vrijeme sa svojim sinom niti ga je na bilo koji način zanimala briga o JN niti se o njemu brinuo. Optuženik je jako škrta, gruba i hladna osoba, jako je šutljiv, a kada počne govoriti ima agresivne istupe. Od Tonijevog rođenja se samostalno brinula o JN, vodila ga liječniku, dok se optuženik ni na koji način nije uključivao u odgoj sina, a kada je otišao u mirovinu 2014. najčešće je izbivao iz kuće. Za vrijeme dok je radio dolazio je kući vikendom, ali ni tada nije provodio vrijeme sa SN, već je odlazio kod svoje majke i sestre. Puno puta je optuženiku govorila da očekuje da se promijeni i da se uključi u brigu o sinu, ali se on nije mijenjao pa je ona u tri navrata sa SN odlazila kod svojih roditelja. Naime, optuženik joj je znao reći:"Gubite se i ti i tvoje dijete", a onda bi ju došao moliti da se vrati i obećao da će se promijeniti, što nikada nije učinio. Optuženik nikada nije sa SN uspostavio roditeljski odnos, nikada s njim nije bio topao i brižan, djelovao je potpuno nezainteresirano za JN, a kako je JN odrastao i sam je to počeo primjećivati. Optuženik se nikada nije igrao s SN i provodio vrijeme s njim. Kada je JN bio starosti 4 godine, rekla mu je da ode s djetetom na igralište, ali se nakon kraćeg vremena optuženik vratio sam i rekao je da je dijete ostavio na igralištu da se sam igra jer „zajebava“. Otišla je po JN i zatekla ga kako čući. Pitala je optuženika zašto je takav i zašto to radi njoj i djetetu, na što je on odgovorio da to njemu tako dođe i da može kako hoće, da mu smeta kada je JN glasan, što se glasno igra i smije. Ušutkavao ga je i tjerao ga da se makne u sobu i da ide spavati. Nikada nije htio ići na Tonijeve priredbe u vrtiću i školi, zbog čega bi JN plakao. Kada JN nije htio nešto jesti, optuženik bi na to odmah reagirao govoreći:"Koju božju mater zajebava" i onda bi se ustao od stola i otišao, a JN ostao za stolom plačući. Sa optuženikom se nije nikada svađala i isti nikada nije bio nasilan prema njoj i JN osim jedne situacije 2012. kada je nakon što je mjesec ili dva šutio od njih bez ikakvog razloga, dok su gledali televizor, ustao i počeo otvarati ormare tražeći Tonijevu jaknu. Rekao je da vodi JN kod Šukundinih, odnosno kod njegove majke i sestre. JN se počeo skrivati iza nje i plakati, a optuženik je krenuo prema njemu i u jednom trenutku je nju uhvatio za ruku i počeo vući kako bi ju maknuo od JN te ju je tom prilikom udario sa svojom nogom u njezinu potkoljenicu, nakon čega je JN plakao, a optuženik rekao:"Idite u božju mater" i otišao. Nakon dva tri sata je s SN otišla do kuće optuženikove majke i sestre, ali ih nitko nije htio pustiti u kuću. Optuženik je nakon nekog vremena otvorio vrata i rekao joj koju "božju mater je došla", nakon čega su ona i JN otišli kući. Kada bi mu JN govorio nešto vezano uz školu, optuženik bi rekao:„Koju božju mater škola zajebava“. Nikada nije htio sudjelovati u pisanju zadaća, niti bi pohvalio JN za bilo kakav školski uspjeh, pa čak ni onda kada bi mu dijete pokazivalo svjedodžbu i pohvalnicu. Nije htio djetetu kupiti kompjuter i platiti priključak za internet, već bi mu samo govorio da se igra s materom, na što mu je dijete u jednom navratu plačući odgovorilo da ona nije „mater“ već „mama“. Optuženik se čak znao spustiti na te grane da je JN zadirkivao da neće imati ni brata ni sestru, a on ima sestru, na što je JN plakao i govorio da bi i on volio imati brata ili sestru. Nakon toga je morala smirivati dijete jer ga je jako bolio trbuh od toga. Jednom prilikom kada je JN išao u školu rekao joj je da ode od kuće jer je tata kod kuće. Na to mu je rekla da se ne boji, da će tata otići negdje. To joj je rekao iz razloga što je optuženik znao JN govoriti da je to njegova kuća, njegov televizor, da će on gledati što hoće, da se svi maknu, da ne smije kašljati, da će ga šutnuti i skoro uvijek bi JN rekao da ide u božju mater. Tijekom lipnja 2019. je zbog cijele situacije i odnosa optuženika prema djetetu i njoj, otišla potražiti pomoć u Centar za socijalnu skrb u Donjem Miholjcu, na što je optuženik odmah reagirao i rekao da pokupi njihove stvari i ode, što je ona odmah i učinila te je s SN otišla kod svojih roditelja gdje se još uvijek nalaze. Optuženik je sutradan otišao po njih i rekao da se vrate kući, ali mu je rekla da ona to ne želi i da to više ne može trpjeti. Podnijela je zahtjev za razvod braka te su se u rujnu 2019. razveli. Prema presudi, optuženik je imao pravo viđati sina svaku subotu i nedjelju u vremenu od 15 do 19 sati te obvezu uzdržavanja u iznosu od 900,00 kuna. Optuženik je u nekoliko navrata došao kod njih kako bi provodio vrijeme s SN, ali se sinu nije približavao niti je razgovarao s njim, a posjeti bi trajali od 5 do 10 minuta. Nije se uopće raspitivao o sinu, niti se interesirao o njegovoj školi, zdravlju ili bilo čemu drugome. Za vrijeme njihovih susreta JN je isto bio šutljiv, ali nije plakao, te je znao reći:"Vidio sam oca pa može ići". Krajem 2019. optuženik je u Centru tražio da češće viđa sina, zbog čega je Centar uveo mjeru stručne pomoći, te je kod njih počela dolaziti stručna radnica LN. JN to nikako nije prihvatio te bi uvijek prilikom dolaska stručne radnice i optuženika plakao i govorio da odu, da ne želi vidjeti oca, a to zato što je bio sve veći i počeo je shvaćati optuženikov odnos prema njemu. Smatrao je da je LN na optuženikovoj strani i nije imao povjerenja u nju. Jednom je LN došla prije AN te ju je zamolila da prešute optuženikov dolazak kako bi vidjela djetetovu reakciju. Kada je AN došao, JN se jako rasplakao, vrištao je i tresao se te je govorio da odu. Za vrijeme dok je JN plakao optuženik uopće nije reagirao, bio je jako hladan, nije ni u jednom trenutku pokušao umiriti JN, niti mu se obratiti. Samo je sjedio i govorio:"Ne idem ja nikud, mene je teta zvala". Na preporuku Centra je odvela JN na psihijatrijski pregled u KBC Osijek gdje je utvrđeno da je s SN sve u redu i da Centar treba bolje intervenirati u smislu odnosa između oca i djeteta. JN i dalje odbija biti kod svoga oca. Ona mu bez obzira na sve govori da bi trebao viđati oca, da će se otac promijeniti, ali joj JN odgovori da nije zaboravio što mu je otac radio dok su bili zajedno i da prestane govoriti o ocu. Naglasila je kako optuženik od samog rođenja zabranjuje djetetu da mu govori tata, što je JN jako povrijedilo i teško se nosi s tim. JN mu je ipak znao reći tata, ali optuženik na to nije reagirao. Dodala je da je mjera stručne pomoći završila te da optuženik već više od tri godine ne pita za JN, niti ga je u međuvremenu vidio. Sjeća se da ju je prije otprilike dvije godine pitao hoće li se vratiti kući jer tamo svi "zajebavaju". Odgovorila mu je da se neće vratiti. JN je znao boljeti trbuh i glava zbog postupanja optuženika prema njemu i njoj, ali to je bilo dok su svi živjeli zajedno. Danas nema tih problema, ali kad je otac trebao doći JN taj dan nije mogao jesti, nije imao apetita te ga je bolio trbuh. Dijete JN danas ne pita za oca. Sjeća se da je jednom prilikom, dok su još živjeli svi zajedno, JN sreo oca u slastičarnici. Zaposlenik mu je rekao vidi tko ti je tamo, JN mu je mahnuo, a optuženik je to ignorirao. Kada je došao kući, JN joj je ispričao što se dogodilo i bilo mu je žao zbog toga.

9. Svjedokinja HN iskazala je da je njezin pokojni suprug bio bratić majke ošt. djeteta NN. Kada se JN rodio, ona ga je dolazila kupati jer je primalja po zanimanju i jer je bila dobra sa majkom djeteta. Često je dolazila kod njih u posjete, a ti posjeti su se prorijedili kada je JN bio oko pet godina jer se posvađala sa optuženikom. Inače optuženika nije nikada bilo kada je dolazila dijete kupati, odnosno on nikada nije sudjelovao u kupanju. Nikada nije vodio dijete pedijatru. Dijete je pedijatru vodila majka NN i ona je znala uskakati. JN je od kada se rodio, zbog određenih oštećenja, morao ići na vježbe u rehabilitacijskih centar u Bizovac. Optuženik nikada nije vozio dijete u Bizovac, to je činila majka, a on je govorio da je to bezveze. Njezina unuka je godinu dana starija od JN i često su se zajedno igrali. Zna da je jednom dok su JN i njezina unuka gledali crtani film kod JN, optuženik došao i prebacio program. Djeca su počela plakati, a optuženik je rekao da je to njegov televizor. Jednom prilikom srela je NN i optuženika u Konzumu kada je optuženik iz košare izvadio nekoliko kutija Bebimila i ostavio samo jednu kutiju te je rekao da je to JN dovoljno. Bila je prisutna u kući optuženika kada je NN donijela nove hlače za JN, a optuženik je rekao da djetetu ništa ne treba. Zbog toga se posvađala sa optuženikom. Nikada nije čula da bi optuženik JN rekao sine ili JN, uvijek je za njega govorio "on". Jednom je bila kod optuženika u kući i skidala temperaturu ošt. djetetu koje je plakalo. Optuženik je bio bijesan zato jer dijete plače, na što ga je pitala koga bio on spasio da se utapa, JN ili svoju sestru, a optuženik joj je odgovorio:"Naravno, sestru". Kada su se majka ošt. djeteta i optuženik razveli, primijetila je da je JN povučen u sebe. To zna jer ih je posjećivala na novoj adresi. JN nije htio puno razgovarati, pa ga je zamolila da joj napiše na papir kako mu je bilo živjeti sa tatom. Naime, s obzirom na njezin posao zna da se djeca lakše izražavaju pisanim putem. JN joj je napisao pismo nakon četiri do pet dana i rekao da toga ima još, ali da više ne može pisati. Dijete je napisalo da optuženika nikada nije zanimalo ništa vezano oko njegove škole, da je to sve smatrao bezveze i da je uvijek govorio:"Koju božju mater hoćeš?". Optuženika nisu čak zanimale niti djetetove pohvalnice za odličan uspjeh u školi. I dalje često viđa JN, ali on nikada ne spominje oca. Štoviše, njoj je zabranio da mu spominje oca pa mu je rekla da neće spominjati oca. Pamti da je jednom bila prisutna kad je optuženik za stolom jeo mandarine, a JN se uhvatio za stol i gledao ga. Čekala je da djetetu ponudi mandarine, a kako to nije činio rekla mu je da djetetu da mandarine, na što je on odgovorio da su to njegove mandarine pa je dijete spustilo ruke sa stola. Kada god je dolazila u kuću optuženika, on u pravilu nikada nije bio kod kuće, kod kuće je bio u vrijeme ručka i ako bi došla u vrijeme ručka, srela bi optuženika u kući. Nije nikada bila prisutna kada je optuženik došao kod ošt. djeteta u pratnji djelatnika CSS, ali je bila prisutna neposredno nakon toga kod djeteta i njegove majke te je uočila da je JN bio vidno uznemiren. Dijete joj je tom prilikom reklo da ne može vidjeti oca, da mu je napravio previše zla. Jednom je bila prisutna kada je optuženik sam došao kod majke po JN jer je bio njegov red za susret i druženje. JN je plakao i rekao da ne ide. Tada je imao deset godina. Rekao je i da se otac nikada s njim nije igrao dok su živjeli zajedno, a sada dolazi po njega. Taj puta dijete nije otišlo s ocem. Optuženik se okrenuo i otišao. Zna da optuženik nikada nije bio na dječjoj priredbi kod JN s obzirom da je njezina unuka te dobi i ona je dolazila na priredbe i nikada optuženika nije vidjela. Sjeća se da je optuženik jednom došao na maskenbal, ali je hodao okolo i nije bio uz JN. Ona je ošt. dijete kupala prvih mjesec dana njegova života s obzirom da je njegova majka imala carski rez te su čekali da se majka oporavi. Također je vagala dijete jer je gubio na težini. Kada je dijete imalo četiri ili pet mjeseci ona mu je skidala temperaturu. Naime, nju je djetetova majka uvijek zvala kada je bio neki zdravstveni problem da ju posavjetuje i da joj pomogne s obzirom da je primalja po zanimanju. Bila je prisutna kada je majka djeteta objašnjavala djetetu da se treba viđati s ocem. I sama je objašnjavala djetetu da treba viđati oca jer je takav zakon. JN joj je na to rekao kako ga otac nije viđao i dok je živio s njim, pa da ga neće viđati ni sada. Često je bila u obitelji ošt. djeteta s obzirom da su dobri, bliski su prijatelji i druže se. Nikada nije po noći dolazila JN skidati temperaturu.

10. Svjedokinja UN je u svom iskazu navela da je kao psiholog tadašnjeg CSS Donji Miholjac obavila razgovor sa ošt. djetetom SN i o tome sastavila službenu zabilješku. Bila je član stručnog tima za djecu, mladež i obitelj CSS Donji Miholjac koji je postupao u obitelji NN. Sjeća se da je 9. srpnja 2019. obavila razgovor sa ošt. djetetom. Dijete je došlo u pratnji majke NN kako bi se obavio razgovor sa djetetom SN jer majka NN i otac AN više nisu u to vrijeme živjeli zajedno. Sjeća se da joj je JN ispričao da mu je otac tijekom cijelog njihovog zajedničkog života izjavljivao neprimjerene riječi i postupao neprimjereno prema njemu na način da ga je znao gurnuti, na način da mu se znao izbuljivati, zabranio mu je da ga gleda i da priča s njim. Umjesto imenom obraćao mu se sa: "Ej ti.". Otac ga nije htio slušati kad bi mu dijete govorilo nešto vezano za školu, sve to je djetetu bilo čudno jer nije znao zašto to otac radi. Optuženik nije provodio nikako kvalitetno vrijeme sa djetetom zbog čega se dijete osjećalo tužno. Za vrijeme razgovora s njom dijete se osjećalo depresivno. Dijete joj je napomenulo da osjeća strah od oca zato što se neprimjereno ponaša prema njemu pa ga gurne i ne priča s njim. Nakon što je svjedokinji predočena službena zabilješka od 22. listopada 2019. sa lista 30-32 spisa, potvrdila je da je ona sačinila tu služenu zabilješku kao psiholog CSS Donji Miholjac. To je bilo nakon što je mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mlt. JN već započela, a dijete nije htjelo ići kod oca AN na što se otac žalio pa je ponovno iz toga razloga obavila razgovor sa ošt. djetetom. Navela je da u cijelosti ostaje kod svojeg izvješća iz tih zabilješki. Smatra da je neprimjereno ponašanje optuženika kao oca prema ošt. djetetu negativno utjecalo na psihofizički razvoj djeteta JN. Osim što mu je nedostajala očinska figura, s obzirom da optuženik kao otac nije adekvatno skrbio o djetetu, to je zasigurno ostavilo traga na dijete. Dijete je već prilikom razgovora s njom pokazivalo znakove depresivnosti. CSS Donji Miholjac je iz toga razloga JN uputio u Polikliniku za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba na početni pregled jer su uočili promjene u ponašanju djeteta i da je cijela situacija utjecala na dijete. Majka je JN odvela na pregled u Zagreb, a zna da je preporuka Poliklinike bila suportivno psihologijsko praćenje djeteta, a za obitelj su preporučili daljnje praćenje od strane Centra. Djeca uče po modelu, a prvi model u njihovom životu su roditelji koje kopiraju i primjenjuju doživljene i naučene obrasce ponašanja. Ne zna je li majka ošt. djeteta potražila pomoć psihologa izvan CSS Donji Miholjac, jer je ona ubrzo nakon što se mjera počela provoditi u obitelji optuženika otišla iz CSS-a Donji Miholjac. Zbog proteka vremena se ne sjeća je li i otac uz majku vodio dijete u Polikliniku u Zagreb. Zna da je CSS majci preporučio da dijete odvede u Polikliniku. To su im rekli na sastanku stručnog tima u CSS, a ondje je bio prisutan i otac djeteta. Naime, bilo je više tih sastanaka u stručnom timu i uvijek su dolazili i otac, ovdje opt., i majka ošt. djeteta. Oni kao Centar nisu našli propuste u odgoju od strane majke. Loš odnos sina JN i oca AN započeo je još za vrijeme njihovog zajedničkog suživota, pa nakon što je dijete prestalo živjeti s ocem, od samog starta je odbijalo ići kod oca. Majci su dali upute i preporuke da dijete ima pravo viđati oca i da ga treba viđati, ali je majka počesto izbor prepuštala djetetu koje nije htjelo ići kod oca. Znalo se dogoditi da bi kod susreta i druženja optuženik nešto neprimjereno rekao djetetu pa bi dijete otrčalo u kuću. Njezin je dojam bio da je majka previše zaštitnički nastrojena prema djetetu, a moguće da je tome bilo tako zato što je uvidjela da na dijete loše utječe neprimjereno ponašanje oca. Ona od siječnja 2021. ne radi u CSS Donji Miholjac te nema uvid u psihičko stanje djeteta.

11. Svjedokinja ZN u svom iskazu je navela da je optuženik njezin bivši zet, a JN je njezin unuk. Dok je njezina kćerka bila u braku s optuženikom, ona ih je redovito posjećivala, svaki drugi treći dan. Od samog početka od kada se JN rodio je bio loš odnos optuženika prema djetetu, nikako se nije ponašao prema njemu. Dijete je imalo lošu motoriku i probleme s nogicom, a AN ga nije ni pokušavao držati, nije ga odvodio ni na vježbe onda kada je mogao. Štoviše, nikada nije ni pitao što je s djetetom, a vezano uz nogu. Zna da je u trgovini znao vraćati stvari iz kolica koje bi NN uzela za dijete pa je tako umjesto dvije kutije Bebimila dopustio da se kupi samo jedna. Djetetu nije govorio niti sine niti JN. Nije mu dao da gleda televiziju, odnosno crtiće, niti da na mobitelu gleda crtiće, već je govorio da je to njegov televizor i mobitel, a da si on sam kupi televizor i mobitel. Psovao mu je na način da je najčešće govorio djetetu "božju mater". Govorio mu je redovito: "Ti ne znaš ništa". Kada bi jeo govorio bi mu: "Šta zajebavaš, jedi", a dijete je lilo suze u tanjur. Kada je krenuo u školu opet mu je govorio: "Ti ne znaš ništa", "Škola zajebava". Nije nikada vidjela da bi optuženik udario dijete niti je tako nešto čula. Zna da je JN bilo teško zbog ponašanja njegovog oca prema njemu. Optuženik je govorio djetetu da je dupav, a to zapravo znači glup. Kada mu je dijete napisalo čestitku za dan očeva u školi, optuženik to nije htio niti pogledati, što je dijete povrijedilo. Kada bi joj dijete došlo u posjetu znao joj je odmah reći da ima jednu radosnu i jednu žalosnu vijesti. Radosna vijest je bila ta da je dobio peticu ili pohvalu u školi, a žalosna vijest da se tata prema njemu i mami ružno ponaša, da im se ružno obraća, ali da to tiho govori u kuhinji. Optuženik je tri puta tjerao NN i dijete iz kuće, a oni su se tri puta vraćali. Četvrti puta je ona bila prisutna kada ih tjerao iz kuće. Tada joj je rekao: "Gubi se ti i tvoje dijete, kada se vratim više neću da budete tu". NN i JN su došli kod nje i više se nisu vraćali optuženiku. Optuženik je trebao viđati JN svake subote kod njih kod kuće. JN bi već u petak govorio da ne može jesti, nije pio ništa, počeo bi ga boljeti stomak. Morali su mu kuhati čaj. Kada bi optuženik došao, JN je govorio da ne želi oca jer otac nije trebao njega kada je bio s njim. Pitao je oca što je došao, a on je na to odgovarao: "Došao sam te gledati". JN je ocu rekao:"Nisi me gledao kad sam bio kod tebe, već si me tjerao". Optuženik je na to odgovarao da je Tonijeva mater kriva, a JN bi se rasplakao. Optuženik je tada pitao: "Da idem?", a JN bi mu rekao: "Da, idi.". NN je znala izaći za AN i govorila mu da proba drugačije, ali on je samo otišao. Svi ti susreti su trajali po nekoliko minuta. JN danas ima petnaest i pol godina, završava prvi razred gimnazije. S njim nemaju nikakvih problema, pristojan je. On optuženika ne viđa niti ga želi vidjeti. Pokušala je s SN pričati o njegovom ocu, to su pokušali i ujak i majka. Međutim, JN kaže da zna da je to njegov otac, da je to njegova baka DN i teta ĆN, ali da su oni njemu uzeli djetinjstvo i tamo mu ništa nije bilo lijepo. Kaže im da ga puste i da ne želi o tome pričati. Možda će se to s vremenom promijeniti pa će JN htjeti vidjeti oca. JN je posjećivao optuženikovu rodbinu dok je živio kod oca. U posjete je išao sa majkom NN. Otac ga nikada nije zvao da ide posjetiti s njim rodbinu, pa dijete nikada nije ni išlo. Djetetova majka se dobro odnosila prema JN. NN nije bila previše zaštitnički nastrojena prema djetetu. Bila je prisutna kada je optuženik dolazio posjećivati JN u njezinu kuću.

12. Svjedok VN je u svom iskazu naveo da je NN njegova sestra, a optuženik mu je bivši šogor. Dok je njegova sestra bila u braku sa optuženikom, on ih je redovito posjećivao na način da bi svaki drugi, treći dan naišao. Odnos optuženika prema djetetu nije bio dobar. Dijete je moralo ići na vježbe u Miholjac i na vježbe u Bizovac. On ga je vozio u Bizovac. Optuženik je radio na terenu, ali nikada nije pitao ili se općenito interesirao kako je na tim vježbama niti je pitao treba li platiti gorivo. Sve što zna, zna uglavnom od JN, koji mu je govorio da se tata ne ponaša normalno prema njemu. Govorio mu je pogrdne riječi, općenito šikanirao ga je, a JN je zbog toga svega plakao. Sjeća se da mu je jednom JN rekao kako više neće moći jesti u školi jer mu je tata rekao da mu neće više plaćati kuhinju. Tada je sestri NN dao novac i rekao neka djetetu plati školsku kuhinju. Optuženik nije htio niti pogledati Tonijeve crteže, školske radove, a koliko mu je poznato, nije nikada išao na Tonijeve priredbe. JN nije smio AN reći tata, to mu je AN zabranio. Kada su se JN i njegova majka odselili od AN, došli su živjeti kod njega i njegove majke, oni žive zajedno. JN nije htio da otac dolazi u posjet. Zna da kada je optuženik znao doći da bi JN rekao: "Sad si me vidi, sad možeš ići". Svaki puta kada je trebao vidjeti oca, JN bi plakao, bolio ga je stomak. JN oca danas ne spominje, otac ga ne zanima, iako oni pokušavaju s njim o tome pričati. Ne zna točno kada su se NN i JN doselili kod njih jer su se tri puta selili i vraćali. Zna da je Tonijeva prvi pričest bila kod njih jer AN nije htio da bude kod njega, ali tada su JN i NN živjeli kod AN, kod njih su došli nakon toga. JN kada je bio veći nije išao sam sa optuženikom kod optuženikove rodbine u posjetu.

13. Svjedokinja LN u svom iskazu je navela da je bila voditeljica mjere u obitelji NN od prosinca 2019. do prosinca 2020. te je kao voditelj posjećivala dom NN s kojom živi JN i posjećivala je dom optuženika. Bila je prisutna susretu optuženika i ošt. djeteta, jednom susretu zasigurno. To je bilo početkom provođenja mjere u prosincu 2019., a susret se provodio u domu NN. Drugog ostvarivanja odnosa između oca i djeteta nije bilo osim tih kratkotrajnih susreta od nekoliko minuta, odnosno otac nikada nije odveo dijete iz doma majke da bi se s njim družio dok je ona provodila mjeru. JN je uporno odbijao komunikaciju s ocem pa je dogovorila susret u njezinoj prisutnosti. To je prošlo izrazito teško za dijete koje je stresno odreagiralo i tjeralo oca. Njoj je to bilo teško za gledati. JN je odbacivao oca. Na kraju je ujak odveo JN i smirio, a optuženik mu taj puta nije uspio prići. Optuženik nije odvodio sina na druženje izvan doma njegove majke jer je to dijete odbijalo. Koliko je njoj poznato, za vrijeme dok je ona bila voditelj mjere, nije došlo do susreta optuženika i djeteta negdje izvan doma, osim možda slučajnih susreta na ulici. Toga dana kada je dijete odbijalo oca, nije kasnije razgovarala sa djetetom jer je dijete imalo tešku reakciju, plakalo je. Pričala je sa SN prije i kasnije o viđanju s njegovim ocem, ali dijete je imalo reakciju u vezi nje na način da bi ga bolio trbuh ili bi dobio proljev kada bi ona trebala doći. Od susreta do susreta nije bilo pomaka gleda viđanja oca i djeteta. Ne sjeća se kako je majka reagirala taj puta, ali sve je napisala u izvješću. Njoj je majka ošt. djeteta govorila da je JN od strane oca dok su živjeli zajedno doživio nasilje te da tako reagira na spomen oca.

14. Svjedokinja ĆN u svom je iskazu navela da je ona sestra optuženog AN, a ošt. djetetu JN je teta. Živi u [adresa] cijelo vrijeme pa je tako živjela i u vrijeme inkriminacije. Sa svojim bratom AN je u dobrim odnosima i redovito se posjećuju, a jedan period je on s njima stanovao. To je bilo poslije korone pa do unazad tri mjeseca jer je s njom živjela njihova majka o kojoj su se brinuli. Majka je preminula prije tri mjeseca. Posjećivala je svog brata dok je s njim živio JN i njegova bivša supruga. U to vrijeme je bila zaposlena u Poreznoj upravi u Osijeku i putovala je u Osijek te je posjećivala brata koliko je stigla, otprilike dva puta mjesečno. Optuženik se normalno ponašao prema svom sinu JN kada je ona bila kod njih. Njih dvojica su se igrali. Jednom prilikom ih je zatekla kako se igraju i trčkaraju oko stola. Ne zna koje druge igre su se igrali. Optuženik nikada nije mogao dovesti JN sam kod nje, nego je to uvijek isključivo činila djetetova majka NN. Dovodila je JN kako bi vidio baku koja je živjela u istoj kući. Njoj NN nikada nije dala da ode u šetnju sama sa SN, a koliko zna to nije dopuštala niti djetetovom ocu, ovdje optuženiku. NN se arogantno ponašala i prema JN. Kada bi dolazila u posjet kod svoga brata dok je živio sa suprugom NN i sinom SN nije se ondje dugo zadržavala jer ju je NN uglavnom tjerala iz kuće. Ne sjeća se kada je zadnji puta posjetila svog brata, a da je tada još s njima živio JN i njegova majka. Nije istina da ona nije pustila NN u obiteljsku kuću u kojoj su živjeli njezina majka i ona kada je došla sa SN. Ne sjeća se kada je zadnji puta vidjela JN.

15. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu broj: R1 Ob-591/19 od 16. rujna 2019. sa planom o zajedničkoj roditeljskoj skrbi utvrđeno je da je brak između optuženika i NN razveden 16. rujna 2019. Dijete JN će živjeti s majkom, a s ocem će provoditi vrijeme subotom od 15,00 sati do 19,00 sati ili nedjeljom od 15,00 do 19,00 sati, sukladno željama djeteta, aktivnostima djeteta te drugim obvezama roditelja.

16. Iz izvješća Centra za socijalnu skrb Donji Miholjac od 28. veljače 2020. razvidno je da je roditeljima ošt. djeteta određena mjera stručne pomoći i potpore u ostvarivanju skrbi o mlt. JN s početkom od 10. prosinca 2019. na vrijeme od šest mjeseci. Mjera je određena iz razloga što su odnosi između roditelja teško i trajno poremećeni, jer je majka oca prijavila za nasilje u obitelji, otac nije izgradio odnos privrženosti s mlt. sinom, brak roditelja je razveden i dječak živi s majkom, dok s ocem odbija kontakt. Za voditeljicu mjere je određena LN, psiholog i vanjski suradnik Centra.

17. Iz izvješća Osnovne škole „August Harambašić“ iz [adresa] od 9. listopada 2020. razvidno je da je ošt. dijete sve razrede završilo s odličnim uspjehom, uzornog je vladanja, sve svoje obveze detaljno izvršava, domaće zadaće piše redovito te se pristojno odnosi prema učiteljima i djelatnicima škole. U dobrim je odnosima sa svima u razredu. Suradnja s majkom je dobra, odaziva se na roditeljske sastanke i redovito dolazi na individualne razgovore, dok otac niti jednom nije došao na informacije o Tonijevom školskom uspjehu i ponašanju niti je nazočio roditeljskim sastancima.

18. Uvidom u nalaze KBC Osijek, Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju za dijete Tonija Šukundu razvidno je da je ošt. dijete bilo na pregledu kod psihologa 18. prosinca 2019. te kod psihijatra 3. siječnja 2020. i 13. kolovoza 2020. pod dijagnozom poremećaji prilagodbe.

19. Iz pisma ošt. djeteta JN, a koje je dijete napisalo svojoj rođakinji HN, razvidno je da je dijete napisalo da mu je tata govorio: "Koju božju mater zajebavaš", "Nećeš nikada imati sestru i brata, a ja imam seku, eto ti na", da ga tata nije zvao imenom, nego "ej,ti" ili ga gurne nogom, nije išao ni na priredbe ni na utakmice kada ga je zao, nego ga rasplače. Kada mu je htio pokazati svjedodžbu i pohvalnicu rekao mu je da to nosi uji, kada mu je za dan očeva rekao:" Vidi što sam ti napravio, otac to nije ni pogledao". Kada ga boli grlo i kašlje, otac mu kaže da prestane kašljati i koju božju mater kašlješ, kada ima temperaturu po noći, otac se ne digne i ne pita za njega. Nije mu slavio Prvu pričest. Mora mu po pet puta reći "Bok tata" pa da opt. kaže bok, ne plati mu sladoled kada je s prijateljicom na sladoledu. Nikad ga tata nije pitao kako mu je u školi.

20. Iz nalaza i mišljenja multidisciplinarnog tima Poliklinike za zaštitu djece i mladih Grada Zagreba od 29. lipnja 2020. razvidno je da je ošt. dijete multidisciplinarno obrađen u okviru Poliklinike radi procjene njegova stanja s obzirom na situaciju u obitelji, a na obradu je upućen od strane Centra za socijalnu skrb Donji Miholjac. Dječak je visokog samopoimanja i bez izraženih ozbiljnijih odstupanja na emocionalnom planu. Za dječaka se preporuča uključivanje u suportivno psihologijsko praćenje, a roditeljima se i nadalje preporuča podrška i pomoć kroz mjere nadležnog Centra socijalne skrbi.

21. Iz izvatka iz kaznene evidencije proizlazi da optuženik nije kazneno osuđivan, dok iz izvatka iz prekršajne evidencije proizlazi da optuženik nije prekršajno kažnjavan.

22. Iskaz svjedokinje NN sud je ocijenio vjerodostojnim i prihvatio u cijelosti kao istinit jer je jasan, detaljan, logičan, okolnosan i uvjerljiv, te potvrđen iskazima svjedoka HN i UN, ali i izvedenim materijalnim dokazima (pismo ošt. djeteta, izvješća CSS Donji Miholjac i OŠ Donji Miholjac).

23. Iskaz svjedokinje HN sud je ocijenio vjerodostojnim i u cijelosti prihvatio kao istinit jer je uvjerljiv, životan, logičan, okolnosan te u bitnome suglasan prihvaćenom iskazu svjedokinje NN, kao i materijalnim dokazima (prije svega pismom ošt. djeteta koje je isto napisalo svjedokinji).

24. Iskaz svjedokinje UN sud je ocijenio vjerodostojnim i u cijelosti prihvatio kao istinit. Svjedokinja je iskazivala o svojim saznanjima do kojih je došla postupajući kao stručna osoba nadležnog Centra za socijalnu skrb. Iskazivala je detaljno i jasno, njezin iskaz je u bitnome suglasna iskazima svjedokinje NN i HN, a svjedokinja kao stručna osoba nije zainteresirana ni na koji način za ishod ovog postupka.

25. Također, sud je kao istinite prihvatio i iskaze svjedokinje ZN i VN jer su u bitnome međusobno podudarni. Iskazi su detaljni, jasni, životni i uvjerljivi.

26. Iskaz svjedokinje LN sud je ocijenio vjerodostojnim i prihvatio kao istinit. Naime, iskaz je jasan i detaljan, suglasan materijalnoj dokumentaciji, odnosno izvješćima koje je svjedokinja kao voditelj mjere sačinjavala. Svjedokinja je bila voditelj mjere u obitelji NN nakon inkriminiranog razdoblja, ali je jasno iskazala da je dijete i tada odbijalo biti s ocem.

27. Iskaz svjedokinje ĆN sud je glede odlučnih činjenica ocijenio nevjerodostojnim i ne prihvaća kao istinit budući da je u suprotnosti s prihvaćenim iskazima svjedoka te sud smatra da svjedokinja kao optuženikova sestra istome pogoduje.

28. Obranu optuženika sud ne prihvaća, ocjenjuje da je neistinita i usmjerena na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti budući da je u suprotnosti s izvedenim, a prihvaćenim dokazima. Naime, upravo iz iskaza ispitane svjedokinje z.z. ošt. djeteta NN jasno proizlazi da optuženik od samog rođenja djeteta nije sudjelovao u brizi za dijete, njegovu odgoju i obrazovanju te odrastanju općenito. Nije provodio vrijeme s djetetom u druženju, upućivao mu je neprimjerene riječi kao što su "da ide u božju mater", "da ne zajebava", "koju božju mater škola zajeb…", nije obraćao pažnju na njega, zabranjivao mu da ga zove tata, govorio mu da ne smije kašljati, da će ga šutnuti, ušutkavao ga i tjerao ga, nije odlaziti na djetetove priredbe, govorio da se stiša, da je to njegova kuća, zbog čega je dijete plakalo, bolio ga je trbuh i glava, a kasnije i odbijao viđati oca. Njezin iskaz u bitnome je potvrđen prihvaćenim iskazima svjedokinje HN, UN, VN i ZN.

29. Nakon provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze zajedno, primjenom materijalnog prava na utvrđeno činjenično stanje, nedvojbeno je utvrđeno i dokazano da je optuženi AN počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava opisano u članku 177. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, u vrijeme i na način kako je opisano u izreci presude te da nema elemenata koji bi isključivali njegovu kaznenopravnu odgovornost.

30. Da je tomu tako, odnosno da je optuženi AN grubo zanemario svoje dužnosti podizanja, odgoja i obrazovanja djeteta te na drugi način povrijedio djetetova prava proizlazi prije svega iz prihvaćenog iskaza svjedokinje z.z. ošt. djeteta NN, koja je detaljno iskazivala o tome na koji se način optuženik odnosio prema njihovom zajedničkom sinu od samog rođenja djeteta, da nije sudjelovao u djetetovom odgoju i obrazovanju, bio nezainteresiran za dijete, njegovo zdravlje i školu, nije bio topao i brižan otac, da je neprimjereno komunicirao s djetetom, nije bio blizak s njim, ušutkavao ga i tjerao od sebe, nije išao na djetetove priredbe, zbog čega je dijete bilo povrijeđeno, plakalo, imalo bolove u stomaku, a kada se s majkom odselio odbijao susrete s ocem. Iskaz je u bitnom potvrđen iskazima svjedoka HN, UN, VN i ZN, te materijalnim dokazima (izvješća Centra za socijalnu skrb Donji Miholjac, izvješće Osnovne škole „August Harambašić“ iz [adresa], pismo ošt. djeteta JN). Svjedokinja HN je, između ostalog iskazala, da nikada nije čula da optuženik ošt. dijete zove JN ili sine, već za dijete govori on, dok je svjedokinja UN, koja je obavila razgovor s ošt. djetetom iskazala da se optuženik djetetu obraćao sa "Ej ti" i da ga je optuženik znao gurnuti. Ošt. dijete je u pismu također napisalo da mu se otac obraća sa "Ej ti" ili da ga gurne nogom. Ovakvo ponašanje optuženika kao oca prema ošt. djetetu koje traje od djetetova rođenja, zasigurno je prouzročilo kod djeteta intenzivnu psihičku bol i patnju. Naime, dijete je zbog takvog ponašanja optuženika plakalo, osjećao se tužno i povrijeđeno, imao bolove u glavi i trbuhu, te i nadalje odbija viđati oca zbog takvog ponašanja. U postupku nije bilo sporno da je optuženik otac ošt. djeteta.

31. Kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredu djetetovih prava, opisano po članku 177. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11 čini onaj tko grubo zanemari svoje dužnosti podizanja odgoja i obrazovanja djeteta te na drugi način povrijedi djetetova prava.

32. Optuženi AN počinio je navedeno kazneno djelo tako što je u razdoblju od 14. studenog 2009. do 16. rujna 2019. u [adresa], kao otac djeteta JN (rođenog **.**.2009.), iako svjestan minimalnih potreba za pravilnim rastom i razvojem svog djeteta te svjestan da svojim ponašanjem ugrožava psihofizičko zdravlje djeteta te mu nanosi intenzivnu psihičku bol i patnju, nije sudjelovao u odgoju i odrastanju djeteta, nije provodio vrijeme s djetetom u druženju i njegovom odrastanju, nije sudjelovao u njegovom obrazovanju niti mu pomagao u školskim obvezama govoreći mu „Koju božju mater škola zajeb…“, nije se interesirao za djetetov školski uspjeh, kada bi se dijete vratilo iz škole i pozdravilo ga, nije mu htio ozdraviti i nije obraćao pažnju na njega, nije ga oslovljavao s imenom, nego bi ga gurnuo nogom, odbijao odlaziti na djetetove vrtićke i školske priredbe, zabranjivao mu da ga oslovljava s „tata“, nije htio pogledati crteže i poklone koje bi mu dijete napravilo, govorio mu da se igra s „materom“, da se stiša, da je to njegova kuća, da ne kašlje, da će ga šutnuti, da ne zajeb…. i da ide u božju mater, poradi kojih postupaka se dijete često znalo rasplakati, bolio ga je trbuh te je tražilo od majke da se odsele, a nakon što su mu se roditelji razveli odbijao je susrete i kontakte s ocem koji su određeni od strane centra za socijalnu skrb.

33. Shodno navedenom, sud smatra da je optuženik bio svjestan obilježja predmetnog kaznenog djela i htio njihovo ostvarenje, odnosno da je postupao s izravnom namjerom. Sud nadalje nalazi da su se u radnjama optuženika ostvarila sva bitna obilježja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava, opisano po članku 177. stavku 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 177. stavku 2. KZ/11, te ga je sud za to kazneno djelo i proglasio krivim.

34. Ubrojivost optuženika, kao niti njegova svijest o protupravnosti, nije dovedena u pitanje.

35. Tijekom postupka nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

36. Sukladno članku 47. KZ/11, pri izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje (izravna namjera) i svrhe kažnjavanja (članak 41. KZ/11), ocijenio sve okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža.

37. Od olakotnih okolnosti optuženiku uzeo u obzir okolnost da je isti kazneno neosuđivan i prekršajno nekažnjavan, te da je starije životne dobi (rođen 1955.).

38. Kao otegotno sud je optuženiku cijenio duljinu inkriminiranog razdoblja.

39. Analizirajući olakotne i otegotne okolnosti, ovaj sud nalazi da će se svrha kažnjavanja, u smislu članka 41. KZ/11 (specijalna i generalna prevencija), u konkretnom slučaju postići izricanjem kazne zatvora u okviru zakonom propisane za navedeno kazneno djelo te je optuženik na temelju članka 177. stavka 2. KZ/11 za počinjeno kazneno djelo osuđen na kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci. Potrebno je naglasiti da se Kazneni zakon nakon počinjenja djela promijenio, ali na štetu optuženika, te je sud primijenio Kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela ("Narodne novine“, broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18).

40. Međutim, uzimajući u obzir da optuženik do sada nije kazneno osuđivan niti prekršajno kažnjavan, sud smatra da i bez izvršenja kazne optuženik neće ubuduće činiti kaznena djela, zbog čega mu je primjenom članka 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu tako što se kazna zatvora u trajanju od sedam mjeseci na koju je osuđen neće izvršiti ako u vremenu od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.

41. Budući da je opunomoćenica z.z. ošt. na raspravi izjavila da z.z. ošt. neće postavljati imovinskopravni zahtjev to sud o istom nije niti odlučivao.

42. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP/08 u vezi članka 145. stavka 2. točke 1. i 6. ZKP/08, naloženo je optuženom AN platiti troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 210,00 EUR, a koji se odnose na trošak svjedoka u iznosu od 10,00 EUR i paušalnu svotu u iznosu od 200,00 EUR. Paušalna svota je odmjerena sukladno točki I. Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka („Narodne novine“ broj 101/12), a troškove je optuženik dužan uplatiti u Državni proračun u roku od petnaest dana nakon što po pravomoćnosti presude primi poziv suda na plaćanje s uplatnicom. Također optuženiku je naloženo i plaćanje troška opunomoćenice z.z. oštećenika Morise Mikić, odvjetnice u [adresa] o čijoj će visini sud donijeti posebno rješenje (članak 148. stavak 4. ZKP/08).

43. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

Osijek, 4. studenog 2025.

Sutkinja za mladež

Iva Ćorković Kozari

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku, na broj: KOz-DO-320/2020

2. Optuženi AN

3. Braniteljica optuženika Željka Kupčerić-Trcović, odvjetnica u Valpovu

4. Majka i z.z. ošt. djeteta NN

5. Opunomoćenica z.z. ošt. djeteta Morisa Mikić, odvjetnica u Donjem Miholjcu