Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: P-1878/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A Z B O G O G L U H E
Općinski sud u Rijeci, u ime Republike Hrvatske, po sucu toga suda Damiru Vinketi, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice FE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) zastupane po punomoćniku Branku Linu, odvjetniku iz Rijeke, Korzo 22/III, protiv tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 (čiji je OIB: 14036333877), radi utvrđenja ništetnosti i isplate, vrijednost predmeta spora 1.330,00 €, izvan ročišta 3. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu broj 306-1132/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenom između tužiteljice i tuženika (ranije pod nazivom: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.) dana 29.12.2004.g. i koji je potvrđen od javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke pod brojem OV-2214/04, ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te za prijevremenu otplatu kredita, u dijelu u kojem glase:
U čl. 5.: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 0,63 % (slovima: nulacijelihšezdesettri posto) jednokratno. Korisnik kredita se nadalje obvezuje da će snositi sve troškove u svezi s izradom ugovora...„ …Korisnik kredita se obvezuje snositi i druge eventualno nastale nuzgredne troškove.“
U čl. 8.st.3.: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“
II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (ranije pod nazivom: Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.), Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da u roku od 15 dana plati tužiteljici FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova nezakonito oduzetih iznosa po ugovornim odredbama o naknadi za obradu kredita i za prijevremeno zatvaranje kredita iz točke I. izreke ove presude, a koje su u navedenom ugovoru o kreditu utvrđene ništetnima, novčani iznos od ukupno 887,60 € (slovima: osamsto osamdeset i sedam eura te šezdeset centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. siječnja 2008. godine pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od dana 01.01.2023. godine pa do dana 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od dana 30.12.2023. godine pa do dana isplate za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihovog dospijeća pa do isplate, to na iznos od:
- 238,26 € počev od 12.01.2005. godine i
- 649,34 € počev od 16.01.2015. godine.
III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6 (čiji je OIB: 14036333877) da tužiteljici FE iz [adresa] (čiji je OIB: [osobni identifikacijski broj]) naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 288,58 € (slovima: dvjesto osamdeset i osam eura te pedeset i osam centi) sa zateznim kamatama koje teku od dana presuđenja 3. studenog 2025. uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Dana 14. lipnja 2023. zaprimljena je tužba tužiteljice FE koja tvrdi da je kao korisnica kredita sa pravnim prednikom tuženika Addiko Bank d.d. kao kreditorom sklopila Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini broj: 306-1132/2004 od 29. prosinca 2004. i to na iznos od 58.100,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju tuženika za devize važećem na dan korištenja kredita (članak 2. ugovora o kreditu). Ističe se da u čl. 5. ugovora o kreditu stoji: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 0,63 % (slovima: nulacijelihšezdesettri posto) jednokratno. Korisnik kredita se obvezuje da će snositi sve troškove u svezi s izradom ugovora, javnobilježničke i sudske pristojbe. Korisnik kredita se nadalje obvezuje snositi i druge eventualno nastale nuzgredne troškove.“ U čl. 8. st. 3. Ugovora stoji: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“ U dokaz navedenih tvrdnji tužiteljica FE predlaže da se izvrši uvid u navedeni Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini između Hypo Alpe-Adria bank d.d. kao kreditora i FE kao korisnice kredita i založnog dužnika broj: 306-1132/2004 od 29. prosinca 2004. Prema tvrdnjama tužiteljice FE prethodno navedene odredbe, koje se odnose na naknadu za obradu kreditnog zahtjeva i naknadu za prijevremenu otplatu kredita, ništetne su. Naime, kako je već navedeno u čl. 8. st. 3. Ugovora o kreditu navodi se da bi tužiteljica FE u slučaju privremene otplate kredita bila dužna tuženiku Addiko Bank d.d. platiti taksu za prijevremenu otplatu kredita u visini određenoj aktom tuženika Addiko Bank d.d. Takva odredba je ništetna, jer je u suprotnosti s odredbom članka 1024. Zakona o obveznim odnosima, kojim je propisano da u slučaju vraćanja kredita prije roka, korisnik kredita mora platiti štetu davatelju kredita, ako je do štete došlo, pa budući da tuženik Addiko Bank d.d. u slučaju prijevremene otplate kredita ne trpi nikakvu štetu, to je jasno da je takva odredba ništetna. Po prosudbi tužiteljice FE iz ugovora o kreditu nije jasno koju bi točno izlaznu naknadu ona trebala platiti prilikom prijevremene otplate kredita (tj. koliko ista iznosi, od čega se sastoji i na što se konkretno odnosi). Nije predviđeno u ugovoru da bi ista predstavljala nekakvu ugovornu kaznu, niti se ugovorna kazna može ugovoriti za novčane obveze. Međutim unatoč tome tuženik Addiko Bank d.d. je temeljem navedene odredbe dana 15.01.2015.g. naplatio tužiteljici FE naknadu za prijevremenu otplatu kredita, koju je knjižio kao „naplata troška“, u iznosu od 4.892,48 HRK, a što u protuvrijednosti danas iznosi 649,34 EUR. Nadalje, tuženik Addiko Bank d.d. je temeljem čl. 5. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini između Hypo Alpe-Adria bank d.d. kao kreditora i FE kao korisnice kredita i založnog dužnika broj: 306- 1132/2004 od 29. prosinca 2004., od tužiteljice FE prilikom isplate kredita naplatio naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, u visini od 0,63% od iznosa kredita, a što predstavlja protuvrijednost iznosa od 366,03 CHF na dan isplate kredita, dana 11.01.2005.g. Tog dana srednji tečaj tuženika Addiko Bank d.d. za CHF bio je 4,904369, pa bi naplaćeni iznos bio 1.795,14 HRK/ 238,26 EUR. Takva tzv. ulazna naknada je ništetna. U članku 1021. Zakona o obveznim odnosima propisano je da se ugovorom o kreditu banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Stoga je, dakle, tom odredbom definirano što je tuženik Addiko Bank d.d. ovlašten naplatiti temeljem ugovora o kreditu od tužiteljice FE kao korisnika kredita, a to je glavnica te ugovorene kamate, iz čega je razvidno da tuženik Addiko Bank d.d. nije imao zakonsko uporište od tužiteljice FE naplatiti nikakvu naknadu za obradu kreditnog zahtjeva, što znači da je tuženik Addiko Bank d.d. u predmetni ugovor o kreditu uglavio odredbu koja je suprotna članku 1021 ZOO-a, odnosno prisilnim propisima Republike Hrvatske, a zbog čega je navedena odredba ništetna. Temeljem navedenih ništetnih odredbi, a koje su protivne kogentnim odredbama ZOO, tuženik Addiko Bank d.d. je od tužiteljice FE, uz glavnicu i kamate, naplatio paušalno određene naknade, a k tome još i bez jasne i razumljive razrade utemeljenosti plaćanja tzv. ulazne i izlazne naknade. Osim toga, takve odredbe su suprotne načelu savjesnosti i poštenja, jer se na potrošača prebacuju bezrazložni i prekomjerni troškovi, ničim opravdani. Jasno je da se radi o nametnutim ugovornim odredbama kojima je stvorena znatna neravnoteža između tužiteljice FE kao potrošača i tuženika Addiko Bank d.d., te su iste odredbe, kako je gore objašnjeno, nezakonite, nejasne, nerazumljive, kao što se o istima nije pojedinačno pregovaralo. Suprotno je zakonskim odredbama (iz ZOO) o ugovoru o kreditu potraživati od korisnika kredita paušalnu naknadu za obradu kredita te za prijevremenu otplatu kredita. Budući da iz predmetnog ugovora očito proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik Addiko Bank d.d., odnosno da se radi o tipskom ugovoru, to je očito da se o odredbama tog ugovora pa tako i o odredbama općih akata banke, kao i o izmjenama i dopunama tih akata, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, a niti se je moglo pojedinačno pregovarati. Očito je iz svega da su (i) odredbe sadržane u navedenim odredbama spomenutog ugovora prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, ovdje tužiteljice FE, a što znači da su navedene odredbe u smislu odredbe članka 81 stavak 1 ZZP, nepoštene, te u smislu odredbe članka 87 stavak 1 ZZP i 270. ZOO, ništetne. U dokaz prethodno navedenih tvrdnji tužiteljica FE predlaže uvid u: a) Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini između Hypo Alpe-Adria bank d.d. kao kreditora i FE kao korisnice kredita i založnog dužnika broj: 306-1132/2004 od 29. prosinca 2004., b) tečajnu listu tuženika Addiko Bank d.d. na dan isplate kredita, c) dopis tuženika Addiko Bank d.d. od 13.01.2005.g. i d) pregled prometa za klijenta. Nadalje predlaže se saslušanje tužiteljice FE kao i po potrebi sudužnika LE. Također ovisno o potrebi predlaže se vještačenje po vještaku financijske struke, zatim dostava dodatne dokumentacije – svih isprava o predmetnom kreditu koje posjeduje tužiteljica FE kao i pribava od tuženika Addiko Bank d.d. nedostajeće dokumentacije u svezi navedenog kreditnog odnosa. Tužiteljica FE tvrdi da ovom tužbom potražuje povrat naplaćenih naknada po ništetnim ugovornim odredbama uvećanih za zakonske zatezne kamate koje teku počev od prvog narednog dana nakon nezakonitog (nepoštenog) stjecanja svakog pojedinog iznosa od strane tuženika, sve do isplate. Naime, neosnovano su od nje oduzeti iznosi koji su po predmetnom kreditu naplaćeni kao naknada za obradu kredita, te naknada za prijevremeno zatvaranje kredita. Prema tvrdnjama tužiteljice FE njoj tuženik Addiko Bank d.d. nikada nije vratio preplaćene iznose, naplaćene po nezakonitim naknadama. Slijedom svega navedenog, a sukladno relevantnim odredbama iz Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima i dr., predlaže se donijeti slijedeću presudu: „1. Utvrđuje se da su u Ugovoru o kreditu broj 306-1132/2004 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini, sklopljenom između tužiteljice i tuženika (ranije pod nazivom: Hypo Alpe- Adria-Bank d.d.) dana 29.12.2004.g. i koji je potvrđen od javnog bilježnika Darka Paravića iz Rijeke pod brojem OV-2214/04, ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva te za prijevremenu otplatu kredita, u dijelu u kojem glase: U čl. 5.: „Prije isplate kredita odbijaju se troškovi obrade u iznosu od 0,63 % (slovima: nulacijelihšezdesettri posto) jednokratno. Korisnik kredita se nadalje obvezuje da će snositi sve troškove u svezi s izradom ugovora...„ …Korisnik kredita se obvezuje snositi i druge eventualno nastale nuzgredne troškove.“ U čl. 8.st.3.: „U slučaju prijevremene konačne otplate kredita ili djelomične otplate kredita, Banka je ovlaštena zaračunati taksu sukladno Odluci o naknadama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.“ 2. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (ranije pod nazivom: Hypo Alpe-Adria- Bank d.d.), Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da u roku od 15 dana plati tužiteljici LILI FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova nezakonito oduzetih iznosa po ugovornim odredbama o naknadi za obradu kredita i za prijevremeno zatvaranje kredita iz t. 1. ove presude, a koje su u navedenom ugovoru o kreditu utvrđene ništetnima, novčani iznos od ukupno 887,60 EUR/ 6.687,62 kuna, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007.godine, a od 01.siječnja 2008.g. pa do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te od 01. kolovoza 2015. godine pa do 31.12.2022.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, i koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, i to na iznos od: 238,26 EUR počev od 12.01.2005.g.,
649,34 EUR počev od 16.01.2015.g. 3. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. (ranije pod nazivom: Hypo Alpe-Adria-Bank d.d.), Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da u roku od 15 dana plati tužiteljici FE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], parnični trošak ovog postupka, sukladno troškovniku, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po istoj (navedenoj) stopi iz t.2., počev od dana donošenja odluke pa do dana isplate.“
2. Rješenjem ovoga suda poslovni broj P-1878/2023-2 od 6. veljače 2024. pozvan je tuženik Addiko Bank d.d. da u roku od 30 dana dostavi sudu odgovor na tužbu jer u protivnom će se donijeti presuda zbog ogluhe.
3. Međutim tuženik Addiko Bank d.d., iako je uredno primio naznačeno rješenje i tužbu tužiteljice FE od 14. lipnja 2023. s prilozima, nije ovome sudu u ostavljenom roku od 30 dana dostavio svoj odgovor na tužbu.
4. Prema čl. 331.b st. 1 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 u daljnjem tekstu: ZPP) donijet će se presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe), ukoliko je udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate i 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu. Prema čl. 331.b st. 2 ZPP-a neće se donijeti presuda zbog ogluhe i kad je udovoljeno uvjetima iz stavka 1 ovoga članka ako sud nađe da je riječ o zahtjevu kojim stranke ne mogu raspolagati (članak 3 stavak 3 ZPP-a). Nadalje čl. 331.b st. 3 ZPP-a je propisano da donošenje presude zbog ogluhe odgodit će se ako je potrebno da se o okolnostima iz stavka 2 ovoga članka prije toga pribave obavijesti. Prema čl. 331.b st. 4 ZPP-a ako iz činjenica navedenih u tužbi ne proizlazi osnovanost tužbenoga zahtjeva, sud će odrediti pripremno ročište i ako na tom ročištu tužitelj ne preinači tužbu, donijet će presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija. Također čl. 331.b st. 5 ZPP-a. je propisano da donošenje presude zbog ogluhe može se odgoditi i ako nema dokaza da su tuženiku uredno dostavljeni tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu, a nesumnjivo je da su mu upućeni. U tom slučaju odredit će se rok, koji ne može biti dulji od trideset dana za dostavu u zemlji, odnosno dulji od šest mjeseci za dostavu u inozemstvu, da se izvidi jesu li tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu tuženiku uredno dostavljeni. Ako se u tom roku utvrdi da su ta pismena bila tuženiku uredno dostavljena, donijet će se presuda zbog ogluhe. Nadalje čl. 331.b st. 6 ZPP-a je propisano da protiv rješenja suda kojim odbija prijedlog tužitelja da se donese presuda zbog ogluhe žalba nije dopuštena i na kraju čl. 331b st. 7 ZPP-a je propisano da u slučajevima iz stavka 3. i 5. ovoga članka presuda zbog ogluhe može se donijeti i bez saslušanja stranaka.
5. Polazeći od presumpcije da je tuženi svojom pasivnošću i nepodnošenjem odgovora na tužbu u određenom roku priznao istinitost činjeničnih navoda tužitelja, za donošenje presude zbog ogluhe potrebno je da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi upravo iz tih činjenica. Radi se o posebnoj materijalnopravnoj pretpostavci iz čl. 331.b st. 1. t. 2. ZPP-a, jer je sud i prilikom donošenja presude zbog ogluhe prilikom ispitivanja da li je ispunjen ovaj uvjet, dužan primijeniti materijalno pravo u skladu s iznesenim činjeničnim navodima. Kako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, a ove činjenice nisu u protivnosti sa dokazima koje je tužiteljica FE podnijela, a ne postoje niti opće poznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika Addiko Bank d.d. spriječili opravdani razlozi da podnese odgovor na tužbu koja mu je dostavljena sukladno traženju ovoga suda to je po osnovi prethodno citiranog čl. 331.b st. 1 ZPP-a valjalo odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.
6. Člankom 154 st. 1 ZPP-a je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinom umješaču naknaditi troškove. U smislu čl. 164 st. 3 ZPP-a zahtjev za naknadom troškova stranka je dužna staviti najkasnije do završetka raspravljanja koje prethodi odlučivanju o troškovima; a ako je riječ o donošenju odluke bez prethodnog raspravljanja, stranka je dužna zahtjev za naknadu troškova staviti u prijedlogu o kojem sud treba odlučiti. Prema čl. 151 st. 1 ZPP-a parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka. Iz navedenog razloga ovaj sud je obavezao tuženika Addiko Bank d.d. da tužiteljici FE naknadi trošak njezinog zastupanja po angažiranom punomoćniku i to za sastav tužbe tužiteljice FE od 14.6.2023. po Tbr. 7 toč. 1. važeće odvjetničke tarife zatraženi iznosu od 199,00 €. Navedeni iznos valja još uvećati za 25% poreza na dodanu vrijednost u iznosu od 49,75 € tako da ukupni troškovi zastupanja tužiteljice FE iznose 248,75 €. Pored navedenog tužiteljici FE su dosuđeni i trošak sudske pristojbe na tužbu tužiteljice FE od 14.6.2023. u iznosu od 26,55 € kao i trošak sudske pristojbe na nepravomoćnu presudu zbog ogluhe Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1878/2023-3 od 3. studenog 2025. u iznosu od 13,28 € tako da ukupni parnični troškovi tužiteljice FE iznose 288,58 €. Iz svih prethodno navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom III.
U Rijeci 3. studenog 2025.
Sudac:
Damir Vinketa
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u Republici Hrvatskoj u roku od 15 dana računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda pisanim podneskom u tri primjerka.
Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.
Dostaviti:
- pun. tužiteljice FE i
- tuženiku Addiko Bank d.d..
NAPOMENA: Sukladno čl. 7. st. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine br. 118/2018 i 51/2023) na odluke koje sud dostavlja u elektroničkom obliku sukladno posebnim propisima putem informacijskog sustava u primjeni u poslovanju suda pristojba se plaća u visini polovice propisanog iznosa pristojbe utvrđene Tarifom ako je uplaćena u roku od tri dana od dana elektroničke dostave odluke. Dakle tužiteljica FE treba u roku od tri dana od primitka ove presude zbog ogluhe platiti sudsku pristojbu na tu presudu u iznosu od 13,28 €, a u protivnom joj treba napisati rješenja o dužnosti plaćanja sudske pristojbe na ovu nepravomoćnu presudu zbog ogluhe u iznosu od 26,55 €.
