REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U OSIJEKU

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br.3.

31550 VALPOVO

Poslovni broj: P-785/2024-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu po sucu Zvonimiru Rogić u pravnoj stvari tužitelja GN, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Krešimiru Rastiji, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženice AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po pun. Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, radi utvrđivanja prava vlasništva pokretnine, nakon zaključene glavne javne rasprave 24. rujna 2025., na osnovi čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), dana 4. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. O d b i j a s e tužitelj s tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi: "l. Utvrđuje se da je tužitelj GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik motornog vozila marke Opel Insignia, reg. oznaka:

NA111-CU, broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje 2013., što je tužena AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], Sv. [adresa], dužna priznati, te joj se nalaže da u roku od 15 dana po pravomoćnosti ove presude izda tužitelju valjanu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva navedenog vozila na ime i u korist tužitelja, a koju ispravu će u protivnom zamijeniti ova presuda. ll. Nalaže se tuženoj AN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju GN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], preda u posjed vozilo marke Opel Insignia, reg. oznaka: [registarska oznaka], broj šasije: [broj šasije], godina proizvodnje 2013., u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II. N a l a ž e s e tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 2.625,00 € u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženicom 17.11.2014. zaključio brak u [adresa], a koja činjenica braka je upisana u maticu vjenčanih matičnog područja [adresa], pod rednim brojem 64, za 2014. godinu. Njihova bračna zajednica trajala je do travnja 2021. kada ga je tuženica sa zajedničkom djecom napustila i otišla živjeti kod svojih roditelja u [adresa].

1.1. Navodi da je tuženica nakon napuštanja bračne zajednice odvezla automobil marke OPEL INSIGNIA, reg. oznaka: [registarska oznaka], broj šasije:

W0LGM5EL6D1098095, godina proizvodnje 2013. Ističe da, iako predmetno vozilo samo formalno glasi na ime tuženice te je kupljeno tijekom trajanja bračne zajednice, isto je isključivo njegovo vlasništvo i ne predstavlja bračnu stečevinu stranaka jer potječe od imovine odnosno od novčanih sredstava koje je imao i prije zaključenja braka s tuženicom i koja novčana sredstva je unio u bračnu zajednicu. Navodi da je prije zaključenja braka s tuženicom posjedovao udjele u investicijskom fondu HI-cash, kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d., u vrijednosti od 280.000,00 kn. 11.06.2014. prodao je dio tih udjela za iznos od 122.350,00 kn, a 15.09.2015., prodao je preostale udjele za iznos od 160.402,14 kn. Novcem ostvarenim od prodaje udjela u financijskom fondu, 26.07.2016. u P.S.C. Osijek, kupio je predmetno vozilo za koje je sa svog računa isplatio iznos od 100.000,00 kn.

1.2. Kako predmetno vozilo potječe od njegove posebne/vlastite imovine koju je unio u bračnu zajednicu s tuženicom i nije njihova bračna stečevina, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu od 22. srpnja 2022. (str. 22-23 spisa) ne prijepori da su stranke zaključile brak 17.11.2014. i da je faktična bračna zajednica stranaka prestala u travnju 2021. Ističe da su prije formalnog zaključenja braka tri godine živjeli u izvanbračnoj zajednici, točnije od 10.10.2011. Stoga je sva imovina koju su od tada pa do faktičnog prestanka bračne zajednice stekli radom ili potječe iz rada, u smislu odredbe čl. 248., 249. st. 1. i 258 tada važećeg Obiteljskog zakona, njihova bračna stečevina i suvlasništvo u jednakim dijelovima, a što uključuje i poslovne udjele u investicijskim fondovima. Predmetno motorno vozilo koje tužitelj svojata ovom tužbom plaćeno je s tužiteljevog računa, no uplatu kupoprodajne cijene vozila prodavatelju izvršio je na temelju Ugovora o ustupu potraživanja – cesiji koji su 28.07.2016. zaključili ona kao vjerovnik - cedent, a tužitelj kao dužnik – cesus i P.S.C. Osijek kao primatelj ustupljenog potraživanja- cesionar, a nakon što je s prodavateljem vozila sklopila kupoprodajni ugovor br. 156/4/2016. Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

3. Sud je svojom presudom pod br. P-497/2022-26 od 7. lipnja 2024. (list spisa 97-101) usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, a koja presuda je povodom žalbe tuženice ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli 9. rujna 2024. pod br. Gž-1186/2024 (list spisa 115-118).

4. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoke ZN, ĐN, ON, TN, ŠN, MN, NN, ČN i PN, tužitelja i tuženicu te izvršio uvid u materijalnu dokumentaciju priloženu spisu.

5. Na ročištu za glavnu raspravu od 24. svibnja 2024. (list spisa 93) sud je zbog prekluzije odbio prijedlog tuženice da sud službenim putem od PS Osijek pribavi predmetni ugovor za kupljeno vozilo. Ovome se protivio tužitelj ističući prigovor prekluzije s obzirom da je ovaj dokazni prijedlog stavljen nakon zaključenja prethodnog postupka. Osim toga, sud je također odbio prijedlog tužitelja da razmatra dokumentaciju uz podnesak od 22. svibnja 2025., a koja se odnosi na režijske troškove (list spisa 137-147) jer Županijski sud u Puli svojim rješenjem nije vratio spis ovome sudu u fazu prethodnog postupka.

6. Svjedok ZN iskazao je da stranke poznaje od 2010. i to kroz posao jer je on radio u Krnjak d.o.o. kao veterinarski tehničar, a tuženica je odrađivala tamo pripravnički staž. Privatno se nisu družili. Poznato mu je da su stranke u početku bili kao momak i djevojka, a kasnije su se vjenčali i bili su mu simpatični i žao mu je bilo kada je čuo da su se razveli. Po njegovim saznanjima stranke su živjele u [adresa], blizu silosa, gdje je bila tužiteljeva radionica. To zna jer je jednom trebao tužiteljevu uslugu. Naveo je da je tuženicu na posao dovozio tužitelj, a on ju je u 2-3 navrata nakon posla povezao do te adrese u [adresa] jer tada tuženica nije imala automobil. Tužitelj je imao radionicu u kojoj je obavljalo metalske usluge, a ta radionica je bila u blizini kuće u kojoj je tužitelj živio (u dvorištu). Kada je prvi put trebao tužiteljeve usluge, 2011., tuženica je bila tamo i dočekala ga. Razgovor o poslu s tužiteljem je obavljen u kući, a ne u radionici.

7. Svjedokinja ĐN iskazala je da tužitelja poznaje iz djetinjstva, a tuženicu je upoznala na poslu gdje je radila kao vozačica na Farmi Krnjak. Tuženicu je, jer je živjela blizu, često vozila na posao i s posla kući jer nije imala svoj automobil i to na adresu u [adresa]. Navela je da je samo jednom bila u kući kod tuženice, ali tada tužitelj nije bio nazočan. Bile su dobre i pričali su o svemu i svačemu. Znala je da je tuženica u vezi s tužiteljem. Tužitelja je jednom prilikom vidjela pred kućom kada je dovezla tuženicu. Navela je da su tužitelj i tuženica živjeli zajedno u toj kući, ali ne zna čije je vlasništvo kuća, u periodu kada se tuženica zaposlila u Krnjak d.o.o. pa sve do 2014. Zbog težine posla i namjere da se sa suprugom preseli u Mađarsku, dala je otkaz 2014. i napustila farmu i od tada se nije vidjela s tuženicom, ali su se povremeno čule telefonom.

8. Svjedok ON iskazao je da je za svog sina, tužitelja, uredio stan u [adresa] i tu se nalazilo skladište njegove firme. Naveo je da je tuženica u taj stan došla 2011. i to zna jer je svakodnevno dolazio kod njih. Poznato mu je da je tuženica dolazila povremeno, samo s torbom, odn. osobnim stvarima, ali nije bila svakodnevno u stanu i to zna jer je on svakodnevno bio u tom stanu. Nije se miješao u njihove odnose i 2014. su se vjenčali, a kada je tuženica trebala roditi, preselili su se u njegovu kuću, a on je prešao u taj stan. Ističe da je tuženica nakon poroda kada su se preselili u njegovu kuću, unijela neke svoje privatne stvari u kuću. Naveo je da je do vjenčanja tuženica dolazila povremeno u stan. Zna da su zbog potrebe posla on i tužitelj odlučili kupiti drugi, sigurniji auto te su u Opel PSC Osijek našli auto Opel Insignia čija je vrijednost bila 100.000,00 kn. Novac za auto je osiguran prodajom građevinskog zemljišta u tužiteljevom vlasništvu na način da je taj novac od prodaje stavio u banku na štednu knjižicu i onda taj novac uplatio Opel PSC. Tužitelju je automobil bio potreban za posao i privatno. Naveo je da je automobil bio samo formalno upisan kao vlasništvo tuženice jer ga nije mogao registrirati na svoje ime zbog posla u INA-i, ali je plaćanje tog automobila tužitelj izvršio virmanom s računa na kojem je bio novac. Tuženica nije financijski sudjelovala u kupnji tog automobila jer nije ni mogla. Pojasnio je da tužitelj nije mogao ići u PSC Osijek registrirati auto i preuzeti ga jer je radio za INA-u i morao je biti u Beničancima zbog posla i nije mogao dobiti slobodno, a kada su tražili auto i obilazili auto salone, tužitelj je tada bio slobodan.

9. Svjedokinja TN iskazala je da je tuženica njezina sestra i da je tuženica bila u vezi s tužiteljem i da su zajedno počeli živjeti 2012. tako što je ona došla u njegovu kuću, a kasnije su se preselili u drugu kuću i nastavili živjeti zajedno. Nije joj poznato zašto su prestali živjeti zajedno iako su postali roditelji dvoje djece. Poznato joj je da je tuženica imala plavu Corsu koju je kupila kada se preselila kod tužitelja i počela raditi i auto joj je trebao za posao. Isto tako poznato joj je da je Opel Insignia bio na tuženici, ali ne zna tko ga je kupio ni odakle novac za kupnju tog automobila jer o tome nije razgovarala s tuženicom. Poznato joj je da su tuženica i tužitelj živjeli barem 3 godine zajedno prije nego što su se vjenčali, a auto je nabavljen nakon što je rođeno prvo dijete negdje oko 2015. ili 2016. Nakon što je tuženica otišla živjeti kod tužitelja nije više dolazila kući nego samo ponekad kao gost. Navela je da ne zna točno mjesec kada su tuženica i tužitelj počeli živjeti zajedno, ali zna da je bila 2012. jer je u to vrijeme tuženica imala operaciju, a prije operacije je već preselila. Nakon operacije bila je kod kuće, nije radila i ona joj je dolazila pomagati oko kućanskih poslova. Poznato joj je da je tuženica Opel corsom išla svakodnevno na posao u Krnjak.

10. Svjedokinja ŠN iskazala je da duži niz godina poznaje stranke i međusobno se posjećivala s tuženicom. Dva puta je bila u stanu dok su živjeli zajedno i to 2013. i 2014. i u stanu je tada bila samo tuženica. Nisu tada bili vjenčani, ali su živjeli zajedno. Stan se nalazio u Miholjcu, blizu silosa, a radilo se o maloj kućici koja je bila potpuno opremljena i sjeća se da je bio jedan kompjuter, ormar u kojem su bile tuženicine haljine koje joj je tuženica pokazivala. U to vrijeme tuženica je imala opel corsu s kojom je išla na posao, a kasnije su imali opel insignio koju su vozili i tuženica i tužitelj.

11. Svjedok MN iskazao je da je bio u dobrim odnosima sa strankama i međusobno su se posjećivali na kirvajima, blagdanima, rođendanima. Ne zna točno godinu, ali zna da su prije sklapanja braka bili skupa, odn. prvo su živjeli u jednom stanu pored tvrtke tužitelja, a kasnije su se preselili u njegovu roditeljsku kuću, ali ne zna koje godine. Kada su sklapali brak tuženica je bila trudna i dijete je rođene ubrzo nakon sklapanja braka. Ne zna koliko su stranke živjele zajedno prije sklapanja braka. Vidio je Opel Insigniu kada su ga kupili, ali se ne sjeća niti je čuo da su spominjali tko je kupio auto i za čije novce jer ga to nije zanimalo.

12. Svjedokinja NN iskazala je da je sa suprugom dolazila u kuću stranaka u [adresa] u blizini njegove firme, a tada su stranke živjele zajedno i nisu bili vjenčani. Ne zna koliko su vremena stranke živjele zajedno, ali duže vrijeme i sjeća se da je bila zima kada je bilo službeno vjenčanje i tuženica je bila u visokom stupnju trudnoće. Poznato joj je da su stranke kupile predmetni auto, a prethodno su imali stari auto i novi su kupili jer nisu htjeli voziti djecu u starom, dotrajalom i neispravnom autu.

13. Svjedokinja ČN iskazala je da je njena kćerka tuženica izlazila s tužiteljem, a kasnije kada je počela raditi na farmi Krnjak preselila se kod njega i živjeli su oko 3 i po godine prije nego što su zaključili brak. Tuženica je ostala trudna i tri tjedna prije poroda su se vjenčali. Kada su stranke kupile predmetni auto došli su ga pokazati, ali ne zna tko je i za čije novce kupio auto. Rekli su da je to auto koji su kupili i da je bolji od starog i sigurniji za djecu. Navela je da je kćerka otišla iz kuće u jesen 2011. i nakon toga više nije dolazila kući i samo su se međusobno posjećivali. Stranke su prvo živjele u stanu koji je bio blizu tužiteljeve radionice, a kasnije su stan renovirali i zamijenili ga za kuću koju su također renovirali.

14. Svjedok PN, otac tuženice, iskazao je suglasno kao ČN i dodao da je tuženica otišla od kuće u jesen (9 ili 10 mjesec) i prvo je odnijela samo neke stari, a kasnije sve stvari iako se on kao njen otac tome protivio jer nisu bili vjenčani. Tek kada je bila u visokom stupnju trudnoće sklopila je brak s tužiteljem i ubrzo rodila prvo dijete. Naveo je da su on i supruga često posjećivali stranke, a i stranke su dolazile kod njih. Dodao je da je tuženica svoje stvari selila u više navrata i to uvijek kad on nije bio kod kuće jer je znala da se ljuti i da ne odobrava njihov zajednički život. Tuženica je dolazila kod njih kući, ali se uvijek isti dan vraćala nazad tužitelju. Naveo je da je auto opel insignia kupljen nakon što je tuženica svoju opel corsu dala tužitelju, a on ga je poklonio svome radniku. Opel insigniu su išli gledati tužiteljev otac i tuženica, a tužitelj i tuženica su ga zajedno išli kupiti, ali ne zna za čije novce. Tuženica je počela raditi u 10. mj. 2011. na farmi Krnjak i prvo ju je vozio tužitelj, kasnije jedan prijatelj s posla koji joj je pomogao da se tamo zaposli i na kraju prijateljica iz Mađarske, a nakon toga je kupila polovnu opel corsu.

15. Sud prihvaća iskaze saslušanih svjedoka jer su dani u skladu s njihovim saznanjima u odnosu na predmet spora i odnose stranaka.

16. Tužitelj GN, ostajući u cijelosti kod tužbe i tužbenog zahtjeva, iskazao je da je tuženicu upoznao još u osnovnoj školi jer su isto godište, ali nisu išli u isti razred. Bili su momak i djevojka nekih godinu dana prije sklapanja braka, s tim da je tuženica 25 dana nakon sklapanja braka rodila njihovog sina G. Tada su živjeli zajedno u stanu u [adresa], a prvog dana kada je tuženica došla iz bolnice s djetetom preselili su u njegovu roditeljsku kuću, [adresa]. Kuća je bila sređena i podobna za stanovanje za obitelj, a to je financirao uglavnom njegov otac, dok je on doprinosio svojim radom. U toj kući živjeli su do travnja 2021. kada su zbog osobnih razloga prekinuli životnu zajednicu. Naveo je da je novac za sporni automobil osigurao od svojih sredstava još 2010. Od 2008. nije imao osobni automobil, već je koristio službeni automobil od firme i za službene i za osobne potrebe jer nije imao radno vrijeme. Budući da su imali više službenih automobila, jedan od njih koristio je i njegov otac koji nije tada imao svoj privatni automobil. Uglavnom, radilo se o starim vozilima prosječne starosti oko 10 godina i prosječne kilometraže 250.000 km s tim da je on koristio teretno vozilo. Negdje 2015. ili 2016. otac je zbog zdravstvenih razloga trebao noviji auto, a u to vrijeme išao je u starosnu mirovinu te su se dogovorili da će kupiti noviji, bolji, sigurniji auto, a to stoga što se otac nakon odlaska u mirovinu počeo intenzivno baviti turizmom u Istri te mu je zbog odlazaka u Istru trebao sigurniji i pouzdaniji auto. U isto vrijeme njemu je trebao bolji auto zbog potrebe posla, a i zbog prijevoza djeteta, jer je tada tuženica bila trudna s drugim djetetom, tako da je trebala auto za prijevoz djeteta liječniku na kontrole i slično. U početku je s ocem nedjeljama odlazio na auto pijac u Osijek, ali nisu našli odgovarajući auto jer nisu bili sigurni što kupuju tako da su otišli u auto kuću PSC Osijek i odlučili kupiti automobil Opel Insignia 2013. godište. U to vrijeme imao je jedan veliki posao za svoju firmu, odnosno Inu tako da nije mogao osobno doći već je odlučio poslati svoga oca i suprugu da naprave formalni ugovor na suprugu jer su jedino tako u to vrijeme mogli kupiti takav automobil. Nakon odabira automobila otac i supruga su otišli u PSC Osijek, a otac je ponio novac u iznosu od 10.000,00 kn gotovine i uplatili su taj iznos kao predujam za kupnju i rezervaciju vozila, s tim da je u to vrijeme otac bio u mirovini, a supruga nije radila, dok je on tada imao jedan veći posao u Ini koji ga je spriječio da osobno dođe i obavi kupnju. Drugi dan nakon toga, dobio je službeni mail od PSC Osijek na adresu firme u kojem je bio predračun za uplatu razlike novca za 100.000,00 kn u određenom roku na ime kupnje tog automobila. Sa svog privatnog računa uplatio je 26.7.2016. razliku iznosa, s tim da je dio novca skupio tako što je prodao svoje udjele u Slavonskoj banci. Već slijedećeg dana telefonom su ga obavijestili iz PSC-a Osijek da je auto pripremljen za preuzimanje i da može doći po njega. Rekli su mu da kad bude dolazio preuzeti vozilo da će morati potpisati ugovor o cesiji jer je formalno ugovor glasio na suprugu, a on je sa svog računa platio preostali iznos. Kad je došao u PSC, oni su mu predočili svu dokumentaciju uključujući i cesiju koju je potpisao i nakon toga preuzeo automobil uz svu potrebnu dokumentaciju radi registracije jer je tada imao samo probnu registraciju. Napomenuo je da niti ugovor o cesiji a niti ostalu dokumentaciju vezanu za auto nije potpisala tuženica već samo on, a što je vidljivo iz sve priložene dokumentacije.

16.1. Iskazao je da je u pregovore za kupnju vozila bila uključena i tuženica jer je tada bila njegova bračna supruga i bilo je logično da se i ona uključi u pregovore. Negdje 2014. počeo je primati plaću na račun s kojeg je platio automobil jer su takvi bili zakonski propisi, a dotada je primao plaću u gotovini. Tuženica je predmetni auto vozila iz obiteljskih razloga, ali ne i na posao jer je tada bila na porodiljskom dopustu. On je održavao automobil, vozio ga na servis, a na registraciju je išla tuženica zajedno s ocem jer ona to nije znala, tako je barem rekla. Obvezno i kasko osiguranje u početku su plaćali on i tuženica na rate. Na upit zašto auto nije bio registriran na oca tužitelja odgovorio je da ima brata, a kako mu je otac star i bolestan, njegov brat bi mogao u slučaju njegove smrti naslijediti auto ili njegov dio, a bratu, koji je rođen 1974. je oduzeta poslovna sposobnost 2008. i nalazi se u invalidskoj mirovini.

17. Tuženica AN iskazala je da iako tužitelja poznaje još iz osnovne škole, počeli su izlaziti kao momak i djevojka kada je 2010. radila u Limexu D. Miholjac, a on je tamo dolazio kao majstor. Kada je počela raditi na farmi Krnjak, preselila se k njemu, a prije toga su stan prilagodili sebi, no međutim kada je ostala trudna, jer je stan bio mali, odlučili su urediti kuću njegovih roditelja i preseliti se tamo dok su tužiteljev otac i brat preselili u njihov stan, tako da su istovremeno uređivali na dva mjesta. Još u stanu čim je došla osim uređivanja kupovala je i aparate koje su koristili zajedno pa je tako kupila zamrzivač, krevet, madrac, usisavač. Imala je jednu godinu i pretplatu na Večernji list koji je primala na adresu u stanu. Napomenula je da su sve dijelili zajedno, troškove i životne potrebe, tako da nije istina da su imali odvojene blagajne. Vezano za automobil tužitelj je tražio auto većinom za njene potrebe jer je već u to vrijeme bila trudna s drugim djetetom, a njen auto je bio star i dotrajao i trebalo je kupiti drugi auto sigurniji i veći zbog dječjih potreba. Vozila je djecu u vrtić svaki dan jer je tada radila u Benettonu Donji Miholjac tako da tužitelj u to vrijeme nije vozio auto, dok je njegov otac dva puta godišnje išao na more radi pregleda apartmana. Ne može objasniti zašto je tužitelj napravio ugovor na nju, a ne na sebe, što joj je zapravo logično jer ga je ona najviše koristila, a bili su u braku. Od prvog dana otkako su živjeli u izvanbračnoj, a kasnije u bračnoj zajednici nije se postavljalo pitanje tko je čega vlasnik, a ona je smatrala da je on obiteljski čovjek i da želi da sve dijeli sa budućim partnerom. Navela je da su u stanu, prije braka, imali zajednički novac koji se nalazio u staroj napi koja se nije koristila, a kad su preselili u kuću novac je bio u garderobnom ormaru. Nekoliko mjeseci nakon što su započeli vezu, tužitelj joj je dao duplikat ključa kako bi mogla ulaziti u stan i kada njega nema. Imala je stari auto nekoliko mjeseci nakon što je počela raditi na farmi Krnjak koji je koristila sve dok nisu kupili novi auto.

U tvrtki Benetton radila je od njenog otvaranja pa do početka korone kada se firma zatvorila. U Krnjaku d.o.o radila je od 2011.- 2013., a nakon toga od 3. mjeseca 2013. do 2014. radila je u Gradu Donji Miholjac kao stručni suradnik za poljoprivredu da bi ju nakon toga tužitelj zaposlio u svojoj firmi, a nakon toga se zaposlila u tvrtki Benetton. Cijelo to vrijeme radila je u firmi kod tužitelja, međutim nije svaki dan odlazila na posao već povremeno, a o tome je odlučivao tužitelj prema potrebi njegovog posla s tim da je znala i od kuće raditi posao umjesto njega, slati ponude i sl. Navela je da su oboje stavljali novac u škrabicu, a jedan dio režija (struju, vodu) plaćao je tužitelj, a drugi dio (TV, Internet, telefon, smeće) ona. Komunalna naknada je u početku glasila na oca tužitelja, a kasnije na tužitelja nakon što su zamijenili nekretnine. Tužitelj je plaćao uređenje kuće i stana njihovim zajedničkim novcem jer je tužitelj vodio financije. Ona je smatrala, jer su obitelj i bila je zaposlena u tužiteljevoj firmi, da je zajednička i firma i novac koji potječe iz te firme, a plaća joj je stizala na njen tekući račun redovito svaki mjesec. Nije joj poznato tko je financirao uređenje stana koji je bio uređen kada je ona uselila u taj stan, ali stan nije bio dovoljan za obitelj. Isto tako nije joj poznato tko je financirao uređenje kuće nakon što se vratila iz bolnice kada je rodila prvo dijete, ali je kuća bila sređena i ona je prije odlaska u bolnicu pomagala tužitelju u sređivanju kuće (krečenje, prenošenje namještaja iz stana u kuću, iznošenje stvari njegove majke).

Navela je da je svojim biciklom dolazila kod njega u stan od 2010., prije nego što su počeli živjeti zajedno dok su bili samo cura i dečko, a kasnije kad je počela raditi na farmi Krnjak tužitelj ju je vozio svaki dan na posao njegovim autom. Nakon toga je ona kupila za sebe staru Opel Corsu tako da je išla na posao svakojako, odnosno povremeno su je na posao vozile kolege s posla. Opel corsu je većinom kupila sama (2/3), a ostatak joj je posudio tužitelj no kasnije mu je vratila posuđeni novac.

18. Sud nije posebno razmatrao materijalnu dokumentaciju priloženu spisu jer je među strankama nesporna.

19. Među strankama sud smatra neprijepornim i utvrđenim i to:

- da su stranke živjele u izvanbračnoj zajednici od 10.10.2011. i da su zaključili brak 17.11.2014.;

- da je tuženica nakon preseljenja kod tužitelja kupila vozilo opel corsu s kojom je išla na posao;

- da je faktična bračna zajednica stranaka prestala u travnju 2021.;

- da je u razveden brak stranaka presudom ovoga suda pod br. P Ob- 367/2021-57 od 4. siječnja 2024., a koja je postala pravomoćna 20. siječnja 2024.;

- da je tuženica s prodavateljem vozila P.S.C. Osijek d.o.o. sklopila

25.07.2016. kupoprodajni ugovor br. 156/4/2016;

- da je 28.07.2016. sklopljen Ugovor o ustupu potraživanja – cesiji koji su zaključili tuženica kao vjerovnik (cedent), tužitelj kao dužnik (cezus) i novi vjerovnik (cesionar) P.S.C. Osijek kojim tuženica svoje potraživanje od tužitelja u iznosu od

100.000,00 kn prenosi na P.S.C. Osijek;

- da je navedeni iznos prenesen s tužiteljevog računa;

- da je tužitelj kupio 16.04.2014.udjele u investicijskom fondu HI-Cash kod Hypo Alpe Adria Bank d.d. ukupne vrijednosti od 280.000,00 kn te da je te udjele prodao 10.06.2014. i 15.09.2015.

20. Među strankama sud smatra prijepornim da li je bez obzira na zaključeni Ugovor o cesiji i činjenicu da je tuženica s P.S.C. Osijek sklopila kupoprodajni ugovor za predmetno vozilo ista samo formalni vlasnik te da tužitelju treba priznati pravo vlasništva na istom i izdati mu valjanu ispravu kojom bi vozilo prenio u svoje vlasništvo.

21. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

22. Sud u postupku odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku (čl. 2.st.1. ZPP) te su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoj zahtjev i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice (čl. 7. st.1. ZPP-a).

23. Odredbom čl. 8 ZPP-a propisano je koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

24. Odredbom čl. 219. st.1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

25. Odredbom čl. 221. a ZPP-a propisano je da ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

26. Odredbom čl. 36.st.1. Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje OBZ) propisano je da je bračna stečevina imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, a st. 3. propisuje da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici bračne stečevine, ako nisu drukčije ugovorili.

27. Odredbom čl. 11. st.1. OBZ-a propisano je da se izvanbračnom zajednicom smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, a st. 2. je propisano da izvanbračna zajednica stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe ovoga Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

28. Tužitelj u tužbi tvrdi da je predmetno vozilo njegovo vlasništvo jer je kupljeno novcem ostvarenim prodajom udjela u investicijskom fondu. U svom iskazu je tužitelj naveo da mu je tuženica bila djevojka nekih godinu dana prije sklapanja braka. No, iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi jasno i nedvojbeno da su stranke započele zajednički život u listopadu 2011. koji je nastavljen do zaključenja braka 17.11.2014. Dakle, njihov zajednički život može se smatrati izvanbračnom zajednicom jer su živjeli zajedno tri godine i ta zajednica je nastavljena sklapanjem braka u kojem je rođeno dvoje djece, a sukladno čl. 11.st.1. OBZ-a.

29. Tijekom postupka tužitelj nije dokazao da je novac kojim su kupljeni udjeli u investicijskim fondovima unio u izvanbračnu zajednicu ni da je s tuženicom zaključio ugovor u kojem bi bilo navedeno koju imovinu unosi u brak te njegova vlastita imovina, a koja zajednička, glede bračne stečevine. Materijalnim i personalim dokazima neprijeporno je utvrđeno da su stranke započele izvanbračnu zajednicu u listopadu 2011. koja je nastavljena zaključenjem braka tri godine poslije tako da je imovina koju su stekli tijekom trajanja izvanbračne zajednice i za vrijeme trajanja bračne zajednice sukladno čl. 11. i 36. OBZ-a njihova bračna stečevina i suvlasništvo na jednake dijelove.

30. Stoga, iako je tužitelj kako to tvrdi na svoje ime kupio 16.04.2014. udjele u investicijskom fondu HI-Cash kod Hypo Alpe Adria Bank d.d. ukupne vrijednosti od 280.000,00 kn koje je platio s računa u Addiko banci koji su glasili na njegovo ime te da je dio udjela ukupne vrijednosti 122.350,00 kn prodao 16.04.2014., a drugi dio ukupne vrijednosti 160.402,14 kn dana 15.09.2015., tijekom trajanja izvanbračne zajednice stranaka, automobil kupljen i od takvih sredstava za vrijeme trajanja braka, to se smatra njihovom bračnom stečevinom i suvlasništvom na jednake dijelove, sukladno čl. 11.st.2. i čl. 36. st.1. OBZ-a.

30.1. Stoga po ocijeni suda predmetno vozilo ne može se smatrati tužiteljevim vlasništvom obzirom na sadržaj i smisao odredbe čl. 11. i 36. OBZ-a.

31. Slijedom iznijetoga, sud je, prihvaćajući navode tuženice kao i njene žalbene navode, tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovanim.

32. Odluka o troškovima postupka zasniva se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

33. Tuženici koja je ovu parnicu dobila u cijelosti priznati su zahtijevani troškovi u iznosu od 2.625,00 € koji se sastoje i to: iznosa od 200,00 € na ime pisanog odgovora na tužbu po punomoćniku po Tbr. 8/1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarife), sedam iznosa od po 200,00 € na ime pristupa punomoćnika na ročišta održana 03.03.2023., 16.02.2024., 20.03.2024., 26.04.2024., 24.05.2024., 03.06.2025. i 24.09.2025. sve po Tbr. 9/1. Tarife, iznosa od 50,00 € na ime sastava podneska od 07.03.2023. po Tbr. 8/4. Tarife, iznosa od 200,00 € na ime sastava podneska od 06.05.2025. po Tbr. 8/1. Tarife, iznosa od 250,00 € na ime sastava žalbe po Tbr. 10/1. Tarife, iznosa od 525,00 € na ime 25 % PDV-a na iznos od 2.100,00 €, a koji troškovi su u skladu s odvjetničkom tarifom.

34. Slijedom svega iznijetoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude.

U Valpovu 4. studenog 2025.

Sudac

Zvonimir Rogić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude putem ovog suda.

Dostaviti:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika